REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj Kž-170/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mirka Svirčevića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog OG, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje, i boravak u Republici Hrvatskog, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano po članku 326. stavak 1. i 2., a kažnjivo po članku 326. stavak 2. (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17,118/18,126/19, 84/21, 114/22, 114/23 u nastavku KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika po branitelju Borisu Hlatki, odvjetniku iz Vukovara protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj K- 5/2025-8 od 5. veljače 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika OG odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru optuženi OG proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje, i boravak u Republici Hrvatskog, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano po članku 326. stavak 1. i 2., a kažnjivo po članku 326. stavak 2. KZ/11, te je na temelju članka 3., članka 41., članka 44. stavak 1., članka 48. stavak 1. i 2. u svezi članka 49. stavak 1. točka 3. i članka 326. stavak 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

1.1.Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme lišenja slobode po policijskim službenicima u trajanju od 1 (jedan) dan 21. travnja 2024. u 18,40 sati i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 22. travnja 2024. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od okrivljenog se oduzima osobni automobil marke "Renault Kadjar", srpskih registarskih oznaka i broja BG 2643-LB s pripadajuće dvije registarske pločice, prometna dozvola serijski broj SD000011058600, ključ za pokretanje motora i mobilni telefon marke "Samsung".

1.3. Na temelju članka 189. stavak 1. ZKP/08 okrivljenom OG se vraća, novčani iznos od 150,00 eura, novčani iznos od 100,00 CZK, te novčani iznos od 160,00 RSD, a ČG se vraća osobni automobil marke "Renault Kadjar", srpskih registarskih oznaka i broja BG 2643-LB s pripadajuće dvije registarske pločice, prometna dozvola serijski broj SD000011058600 i ključ za pokretanje motora.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenik je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura (stoeura) u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, kao i troškove branitelja po službenoj dužnosti o kojem će sud donijeti posebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju jer da je ista donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona. Smatraju kako tijekom dokaznog postupka nije dokazano da je optuženik iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno ući i kretati se u Republici Hrvatskoj, da je znao da isti ne ispunjavaju uvjete za ulazak i boravak u RH kao i da je svojim postupanjem ugrozio život i zdravlje osoba, odnosno postupao na nečovječan i ponižavajući način. Navodi se i kako je nejasno na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud zaključio da je optuženik kritične zgode postupao u cilju da se materijalno okoristi, odnosno da je koristoljublje bio krajnji cilj predmetnog kaznenog djela, pa da je na taj način ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11. Isto tako sud ne konkretizira niti argumentira okolnosti niti činjenice koje bi upućivale na zaključak da je optuženik postupao na način da je ugrozio život i zdravlje ljudi koje je prevozio, odnosno postupao na nečovječan i ponižavajući način. Tijekom dokaznog postupka uopće nije na nedvojben i nesumnjiv način utvrđen broj putnika u vozilu, kao niti točne pozicije svih putnika u pogledu teretnog odnosno putničkog prostora, a niti dob osoba koje su se nalazile u prtljažnom prostoru. Sud je odbio provesti gospodarsko vještačenje vozila bez valjane argumentacije. Smatraju i kako je odluka o kazni nepravilna i prestroga, jer sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani optuženika (njegovu neosuđivanost, da je otac tek rođenog djeteta i činjenicu da skrbi o supruzi koja je nezaposlena i o svojim roditeljima), dok je precijenio otegotne okolnosti na strani optuženika (upornost počinjenja kaznenog djela). Radi navedenog predlažu da nadležni županijski sud uvaži žalbu optuženika i ukine pobijanu presudu, a predmet vrati na ponovno suđenje ili podredno preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od kaznenopravne odgovornosti ili izrečenu kaznu zatvora umanji.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru u kojem predlažu da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

4. Na javnu sjednicu vijeća pristupio je branitelj optuženika Boris Hlatki, odvjetnik iz Vukovara i optuženik OG, koji je bio prisutan na sjednici vijeća putem audio video uređaja zatvorenog tehničkog uređaja za vezu iz Zatvora u Osijeku. Na sjednici drugostupanjskog vijeća, budući optuženik ne govori i ne razumije hrvatski jezik, bila je prisutna putem telefonske veze prevoditeljica za gruzijski jezik Marina Lebanidze.

4.1.Na javnu sjednicu vijeća pristupila je i Mirela Šmital, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika iz Slavonskog Broda.

4.2. Na sjednici je branitelj optuženika ponovio najbitnije dijelove žalbe a optuženik je izjavio kako se pridružuje navodima svog branitelja.

5. Žalba optuženika OG nije osnovana.

6.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Neosnovano žalitelj navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koje se poziva u svojoj žalbi jer je po mišljenju ovog drugostupanjskog vijeća izreka presude posve razumljiva i nema proturječnosti koje se u žalbi navode, a prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude iscrpno naveo razloge osuđujuće presude i brižljivo analizirao sve provedene dokaze da bi na kraju posve ispravno utvrdio da je optuženik JG počinio predmetno kazneno djelo iz čl. 326. stavak 1. i 2., a kažnjivo po članku 326. stavak 2. KZ/11.

6.2. Nije u pravu žalitelj kad navodi da ničim nije dokazan motiv počinjenja kaznenog djela odnosno kako u postupku nije utvrđeno da je optuženik postupao iz koristoljublja. Naime iako je optuženik najprije na raspravi priznao krivnju prema optužnici, u svojoj obrani je praktički to porekao, navodeći da je u Srbiju došao avionom iz Gruzije raditi kao taksista za obećanu plaću od 1500 eura, a kako mu nisu ništa platili, pristao izvršiti prijevoz osoba za troškove boravka i troškove puta. Prema tome nije sporno da je prijevoz migranata optuženi vršio u cilju da ostvari imovinsku korist.

7. Žalbenih navodi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja su neosnovani. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice tako što je provedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj vezi pravilno vrednovao, te je na temelju istih zaključio kako optuženi kritične zgode prevozio u osobnom automobilu ukupno sedam stranih državljana od kojih je bilo troje djece, dvoje njih bilo je smješteno u prtljažnik navedenog automobila te je tako s njima postupao na nečovječan način. Naime, prtljažni prostor predmetnog osobnog vozila nije bio namijenjen za prijevoz osoba, u njemu se nalazilo ukupno dvoje djece u dobi od 11 i 9 godina, u istom nije bilo sjedala, sigurnosnih pojaseva i ventilacije.

7.1. Opravdano je prvostupanjski sud zaključio kako nije potrebno provoditi gospodarsko vještačenje vozila u kojem su prevoženi migranti i dvoje djece u prtljažniku kako bi se utvrdilo da se prevoženje na ovakav način dvoje djece može smatrati nečovječnim, upravo iz razloga jer se radilo o maloj djeci koja nisu bila svjesna opasnosti koja proizlazi iz vožnje na takav način, nego su u prtljažni prostor vozila ušli budući da im je to bilo rečeno, a vožnja je trajala oko četrdesetak minuta (a ne 11 minuta kako obrana i žalitelj tvrdi) što svakako nije kratko vrijeme. Nije u pravu žalitelj kad navodi kako nije utvrđena točna dob djece, jer je sud dob djece utvrdio iz putnih isprava djece OGE i AG, dok iz iskaza svjedoka O proizlazi da je on procijenio dob djece različitu od one navedene u putnim ispravama. Ispravno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedoka ČGE koji je izjavio da je optuženik vidio da su djeca smještena u prtljažniku auta te otklonio obranu koji to poriče i tvrdi kako nije znao da su djeca smještena u prtljažniku.

7.2. Zbog navedenog, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te je utvrđeno kako je prvostupanjski sud, na temelju savjesne i detaljne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke da je optuženik OG svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano po članku 326. stavak 1. i 2. KZ/11 a kažnjivo po članku 326. stavak 2. KZ/11, za koje djelo ga je prvostupanjski sud i proglasio krivim, te u obrazloženju svoje presude dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja valjalo odbiti kao neosnovanu.

8.Stoga je prvostupanjski sud opravdano utvrdio da je optuženik takvim postupanjem ostvario bitna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11 na način kako je precizirano u izreci prvostupanjske presude za koje kazneno djelo ga je i proglasio krivim, a za svoje zaključke koji se odnose na učin kaznenog djela prvostupanjski sud je dao valjane i dostatne razloge koje je detaljno obrazložio, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Žalba zbog odluke o kazni nije osnovana. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne kao i individualizaciju kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11, te ih je adekvatno u dostatnoj mjeri i na pravilan način vrednovao na način da je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Prvostupanjski sud je opravdano primijenio odredbe članka 48. u svezi članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11 o ublažavanju kazne za kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora od tri do dvanaest godina, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, cijeneći činjenicu da je optuženi činjenično priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela čime je doprinio boljem i bržem utvrđivanju činjeničnog stanja, uzimajući u obzir činjenicu da je osoba mlađe životne dobi, da je otac tek rođenog djeteta, da ima bolesne roditelje i ženu o kojima sam skrbi, te je temeljem ovako vrednovanih olakotnih okolnosti na strani optuženog sud utvrdio da sve naprijed utvrđene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti čine osobite olakotne okolnosti zbog kojih mu sud može izreći blažu kaznu, a svrha kažnjavanja se može postići i takvom blažom kaznom, dok otegotnih okolnosti na strani optuženika prvostupanjski sud nije utvrdio.

10. Imajući u vidu sve naprijed navedeno i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se ovakvom kaznom u konkretnom slučaju i s obzirom na konkretnog optuženika izraziti potrebna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, te da je takva sankcija primjerena da optuženik prestane činiti kaznena djela te da se pored specijalne i ostvari generalna prevencija, te da će se tom kaznom ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, kao i da će ista utjecati na razvoj svijesti građana o štetnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela kao i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

11. Slijedom navedenog, kako je utvrđeno da nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalitelj niti ona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, nije utvrđeno da je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, a utvrđeno je da žalba nije osnovana, to je na temelju članka 482.

ZKP/08, odlučeno kao u izreci .

Slavonski Brod, 23. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić