REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Stalna služba u Ivanić-Gradu
Ivanić Grad, Športska 2
Poslovni broj: Pr-31/2023-47
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu po sucu tog suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marini Pezer, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, iz Zagreba, OIB 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu iz Velike Gorice, Građansko-upravni odjel, po zamjeniku Općinskog državnog odvjetnika Krešimiru Balogu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 24. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 23. svibnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da tužitelju CB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za neiskorištene slobodne dane u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. srpnja 2022. isplati iznos od 7.977,15 EUR bruto, sa zakonskim zateznim kamatama
na iznos od 171,07 EUR od 15.08.2017. pa do isplate
na iznos od 159,32 EUR od 15.09.2017. pa do isplate
na iznos od 174,51 EUR od 15.10.2017. pa do isplate
na iznos od 169,89 EUR od 15.12.2017. pa do isplate
na iznos od 177,97 EUR od 15.01.2018. pa do isplate
na iznos od 186,87 EUR od 15.03.2018. pa do isplate
na iznos od 177,97 EUR od 15.05.2018. pa do isplate
na iznos od 162,51 EUR od 15.06.2018. pa do isplate
na iznos od 268,23 EUR od 15.07.2018. pa do isplate
na iznos od 170,67 EUR od 15.08.2018. pa do isplate
na iznos od 163,26 EUR od 15.09.2018. pa do isplate
na iznos od 129,08 EUR od 15.10.2018. pa do isplate
na iznos od 51,02 EUR od 15.11.2018. pa do isplate
na iznos od 170,67 EUR od 15.12.2018. pa do isplate
na iznos od 173,59 EUR od 15.02.2019. pa do isplate
na iznos od 199,62 EUR od 15.03.2019. pa do isplate
na iznos od 190,10 EUR od 15.04.2019. pa do isplate
na iznos od 173,59 EUR od 15.06.2019. pa do isplate
na iznos od 250,67 EUR od 15.07.2019. pa do isplate
na iznos od 227,90 EUR od 15.09.2019. pa do isplate
na iznos od 166,75 EUR od 15.11.2019. pa do isplate
na iznos od 267,88 EUR od 15.12.2019. pa do isplate
na iznos od 185,96 EUR od 15.01.2020. pa do isplate
na iznos od 181,44 EUR od 15.02.2020. pa do isplate
na iznos od 189,66 EUR od 15.04.2020. pa do isplate
na iznos od 189,66 EUR od 15.05.2020. pa do isplate
na iznos od 136,60 EUR od 15.06.2020. pa do isplate
na iznos od 59,54 EUR od 15.07.2020. pa do isplate
na iznos od 182,25 EUR od 15.08.2020. pa do isplate
na iznos od 190,54 EUR od 15.10.2020. pa do isplate
na iznos od 190,54 EUR od 15.11.2020. pa do isplate
na iznos od 199,62 EUR od 15.12.2020. pa do isplate
na iznos od 216,43 EUR od 15.01.2021. pa do isplate
na iznos od 149,92 EUR od 15.03.2021. pa do isplate
na iznos od 59,26 EUR od 15.04.2021. pa do isplate
na iznos od 198,26 EUR od 15.05.2021. pa do isplate
na iznos od 174,25 EUR od 15.07.2021. pa do isplate
na iznos od 224,03 EUR od 15.08.2021. pa do isplate
na iznos od 199,14 EUR od 15.09.2021. pa do isplate
na iznos od 199,14 EUR od 15.12.2021. pa do isplate
na iznos od 208,62 EUR od 15.02.2022. pa do isplate
na iznos od 190,48 EUR od 15.04.2022. pa do isplate
na iznos od 208,62 EUR od 15.05.2022. pa do isplate
na iznos od 260,05 EUR od 15.07.2022. pa do isplate
izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se djelomice kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: „II. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587 da tužitelju CB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade zbog neiskorištene dnevne stanke u utuženom razdoblju od 01. srpnja 2017. godine do 31. srpnja 2022. godine isplati iznos od 2.383,90 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama
na iznos od 53,46 EUR od 15. kolovoza 2017. godine pa do isplate na iznos od 49,79 EUR od 15. rujna 2017. godine pa do isplate
na iznos od 54,53 EUR od 15. listopada 2017. godine pa do isplate na iznos od 53,09 EUR od 15. prosinca 2017. godine pa do isplate na iznos od 55,62 EUR od 15. siječnja 2018. godine pa do isplate na iznos od 58,40 EUR od 15. ožujka 2018. godine pa do isplate na iznos od 55,62 EUR od 15. svibnja 2018. godine pa do isplate na iznos od 50,79 EUR od 15. lipnja 2018. godine pa do isplate
na iznos od 55,88 EUR od 15. srpnja 2018. godine pa do isplate
na iznos od 53,33 EUR od 15. kolovoza 2018. godine pa do isplate na iznos od 51,02 EUR od 15. rujna 2018. godine pa do isplate
na iznos od 22,00 EUR od 15. listopada 2018. godine pa do isplate na iznos od 31,89 EUR od 15. studenog 2018. godine pa do isplate na iznos od 53,33 EUR od 15. prosinca 2018. godine pa do isplate na iznos od 54,25 EUR od 15. veljače 2019. godine pa do isplate na iznos od 62,38 EUR od 15. ožujka 2019. godine pa do isplate na iznos od 59,41 EUR od 15. travnja 2019. godine pa do isplate na iznos od 54,25 EUR od 15. lipnja 2019. godine pa do isplate
na iznos od 62,67 EUR od 15. srpnja 2019. godine pa do isplate
na iznos od 56,98 EUR od 15. rujna 2019. godine pa do isplate
na iznos od 48,64 EUR od 15. studenog 2019. godine pa do isplate na iznos od 76,10 EUR od 15. prosinca 2019. godine pa do isplate na iznos od 58,11 EUR od 15. siječnja 2020. godine pa do isplate na iznos od 56,70 EUR od 15. veljače 2020. godine pa do isplate na iznos od 59,27 EUR od 15. travnja 2020. godine pa do isplate na iznos od 59,27 EUR od 15. svibnja 2020. godine pa do isplate na iznos od 23,28 EUR od 15. lipnja 2020. godine pa do isplate
na iznos od 37,22 EUR od 15. srpnja 2020. godine pa do isplate
na iznos od 56,95 EUR od 15. kolovoza 2020. godine pa do isplate na iznos od 59,54 EUR od 15. listopada 2020. godine pa do isplate na iznos od 59,54 EUR od 15. studenog 2020. godine pa do isplate na iznos od 62,38 EUR od 15. prosinca 2020. godine pa do isplate na iznos od 49,83 EUR od 15. siječnja 2021. godine pa do isplate na iznos od 25,55 EUR od 15. ožujka 2021. godine pa do isplate na iznos od 37,04 EUR od 15. travnja 2021. godine pa do isplate na iznos od 61,96 EUR od 15. svibnja 2021. godine pa do isplate na iznos od 46,67 EUR od 15. srpnja 2021. godine pa do isplate
na iznos od 77,79 EUR od 15. kolovoza 2021. godine pa do isplate na iznos od 62,23 EUR od 15. rujna 2021. godine pa do isplate
na iznos od 62,23 EUR od 15. prosinca 2021. godine pa do isplate na iznos od 65,19 EUR od 15. veljače 2022. godine pa do isplate na iznos od 59,52 EUR od 15. travnja 2022. godine pa do isplate na iznos od 65,19 EUR od 15. svibnja 2022. godine pa do isplate na iznos od 65,01 EUR od 15. srpnja 2022. godine pa do isplate
osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
III Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da u roku od 15 dana tužitelju CB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.190,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja ove presude 23. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan za iznos od 1.672,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
Obrazloženje
1.1 Tužitelj CB podnio je u ovom radnom sporu tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, te u tužbi navodi da je od 1. srpnja 2017. zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba. Konkretno, tvrdi da je raspoređen u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, 91. Zrakoplovna baza, Zrakoplovno-tehnička bojna, Satnija za zrakoplovno-tehničko održavanje aviona, na ustrojbenom mjestu zrakoplovnog tehničara. Zatim tužitelj kronološki opisuje svoja kretanja u radnom odnosu, pri čemu je tužitelj ostao na ustrojbenom mjestu zrakoplovnog tehničara. Mjesto rada tužitelja je vojarna „Pukovnik Marko Živković“ u Velikoj Gorici. Dalje navodi kako je raspoređen na rad u sastavu tzv. „Dežurnog borbenog dvojca“ sa zadatkom nadzora i zaštite zračnog prostora, kada poslove obavlja u specifičnom dežurstvu koje traje sedam dana neprekidno. Upućuje na pojedine propise podzakonskih akata kojima je određeno radno vrijeme i pravo na slobodne dane djelatnih vojnih osoba, osobito odredbe o rasporedu radnog vremena. To stoga što ove odredbe propisuju da u slučaju dežurstva u sustavu dežurnog borbenog dvojca u trajanju pet i više dana, djelatna vojna osoba za svakih navršenih pet radnih dana dežurstva stječe pravo na korištenje jednog slobodnog dana, i također za svaki dan dežurstva u neradni dan stječe pravo na jedan slobodni dan. Prema odredbama Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 106/17) vrijeme korištenja slobodnih dana pisanim nalogom određuje zapovjednik bojne odn. zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, ili osoba koju on za to ovlasti. Tužitelj tvrdi da mu u razdoblju od srpnja 2017. do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (list 11-13) 29. srpnja 2022. tuženica nije omogućila korištenje ukupno 108 slobodnih dana po ovoj osnovi, pa u ovoj parnici potražuje od tuženice novčanu naknadu za ove neiskorištene slobodne dane.
1.2 Tužitelj zatim opisuje kako je tijekom sedmodnevnih dežurstava na svom radnom mjestu bio nazočan neprekidno sedam dana u kontinuitetu, pri čemu ni zbog kojeg razloga nije smio napuštati mjesto rada. Uslijed takvog radnog angažmana odnosno režima rada tužitelj nije imao mogućnost korištenja dnevne stanke. Prema odredbama čl. XI Odluke o rasporedu radnog vremena, tužitelj je u dane dežurstava u sastavu dežurnog borbenog dvojca zbog posebnog rasporeda radnog vremena imao pravo na dnevnu stanku u trajanju od 60 minuta. Tužitelj tvrdi da mu tuženica nije omogućila korištenje tih dnevnih stanki, pa u ovoj parnici potražuje od tuženice novčanu naknadu za ove neiskorištene dnevne stanke.
1.3 Po primitku potrebne nesporne dokumentacije dostavljene po tuženici, te nakon provedenog dokaza vještačenjem, tužitelj je konačno tužbeni zahtjev po osnovama i visini definirao u podnesku od 26. ožujka 2025. (list 328-331) na način da po osnovi neiskorištenih slobodnih dana potražuje isplatu bruto iznosa od 7.977,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospjeća svake pojedine mjesečne plaće do isplate, te po osnovi neiskorištenih dnevnih stanki isplatu bruto iznosa od 2.383,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospjeća svake pojedine mjesečne plaće do isplate. Tužitelj je potraživao još i parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama.
2.1 U odgovoru na tužbu (list 16-18) i tijekom cijelog postupka tuženica je osporavala osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Tuženica potvrđuje da je tužitelj u pravilu jednom mjesečno radio u dežurstvu u sastavu tzv. dežurnog borbenog dvojca, kako se to i tvrdi u tužbi. U vrijeme kad nije radio u takvom dežurstvu, tužitelj je radio u redovnom radnom vremenu od 8.00 do 16.00 sati, obavljajući redovite poslove svojeg radnog mjesta. Međutim tuženica osporava da bi tužitelj po osnovi dežurstava u sastavu dežurnog borbenog dvojca imao pravo na korištenje slobodnih dana, i osim toga tvrdi da je tužitelj koristio dnevnu stanku u trajanju kako je definirana propisima. Kao i tužitelj, u pogledu radnog vremena djelatnih vojnih osoba upućuje na Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) i podzakonske akte donesene na temelju tog zakona. To su Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18), Odluka o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18, 54/19), i Odluka o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovjedanjem NATO CAOC-a za 2016. od 28. prosinca 2015. Pored toga, poziva se i na Zapovjedi zapovjednika, kojima se regulira organizacija rada i radno vrijeme djelatnih vojnih osoba koje rade u režimu dežurnog borbenog dvojca. Tuženica precizira da je tužitelj tijekom dežurstva u sastavu dežurnog borbenog dvojca radno angažiran u obliku pripravnosti za vrijeme dnevne svjetlosti, tako da od sumraka do svitanja vrijeme može koristiti prema vlastitom nahođenju, pa čak i napustiti prostorije dežurstva. Upravo zbog ovog specifičnog režima rada i radnog vremena ministar obrane je donio Odluku od 28. prosinca 2015. prema kojoj (među ostalim) zrakoplovni tehničari za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva ostvaruju pravo na posebnu novčanu naknadu u neto iznosu od 150,00 kn. Odredbama točke IV te Odluke izričito je isključena mogućnost ostvarivanja prava na slobodne dane i prekovremene sate. U tom istom pitanju tuženica se poziva još i na zapovjedi zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva od 13. srpnja 2016. i od 14. srpnja 2020.
2.2 Što se tiče korištenja dnevne stanke, tuženica ističe da dežuranje u režimu dežurnog borbenog dvojca predstavlja rad prema posebnom rasporedu iz točke XIII Odluke o rasporedu radnog vremena, ali da je tužitelju bilo omogućeno korištenje dnevne stanke. Ovo stoga što su tužitelju (kao i svim drugim djelatnim vojnim osobama u sastavu dežurnog borbenog dvojca) osigurani obroci prema Pravilniku o prehrani pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske (NN 131/13, 36/15, 51/15, 121/16, 38/18), iz čega je vidljivo da je tužitelj taj obrok konzumirao i tako koristio dnevnu stanku. Činjenica da vrijeme korištenja dnevne stanke nigdje nije evidentirano niti postoji propis koji bi nalagao vođenje takve evidencije nije dokaz da tužitelj nije koristio dnevnu stanku, što je i pravni stav u recentnoj sudskoj praksi. Odredbe Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 32/15, 97/15, 73/17) ne nalažu vođenje evidencije korištenja dnevne stanke.
2.3 Zbog ovih razloga tuženica je predložila da sud presudom tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan, te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka. 3 Tijekom postupka provedeni su svi dokazi koje su stranke predložile. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja po osnovi naknade za neiskorištene slobodne dane osnovan pa je presuđeno kao pod toč. I izreke, dok po osnovi naknade za neiskorištene dnevne stanke tužbeni zahtjev nije osnovan pa je presuđeno kao pod toč. II izreke.
4.1 Saslušan kao stranka, tužitelj CB navodi (list 121-122) kako je u razdoblju od srpnja 2017. do srpnja 2022. radio na radnom mjestu kontrolora radio i elektro uređaja u sastavu dežurnog borbenog dvojca. Režim rada sastojao se od sedmodnevnog kontinuiranog radnog angažmana u posebnoj vojarni koju kroz to vrijeme ne smije napuštati, bez obzira da li je na svojem radnom mjestu ili na odmoru. Sedam dana mora biti raspoloživ za slučaj da stigne kakva zapovjed za neku akciju. Radno vrijeme traje koliko i dnevna svjetlost, na način da prije početka dnevne svjetlosti mora doći do zrakoplova kako bi obavio dnevni pregled prije leta, jer od početka dnevne svjetlosti zrakoplov mora cijeli dan biti potpuno ispravan i spreman za polijetanje. Nakon što padne noć ništa se ne mijenja, jer zapovjed za polijetanje može doći kako danju tako i noću. Ukoliko je bilo polijetanja, onda po slijetanju zrakoplov treba pregledati, pa je to tzv. međuletni pregled. Ukoliko je na zrakoplovu potrebna intervencija neke druge specijanosti, svejedno mora biti nazočan jer pri pregledu moraju biti nazočne sve specijalnosti. Svakog dana se umori pa se odmara spavajući. Hrana odnosno tri obroka dnevno dovozi se iz kuhinje u vojarni, a pripadnici dežurnog borbenog dvojca svoje obroke konzumiraju u svojem dijelu vojarne. Međutim, i kada konzumira svoj obrok, u slučaju zapovjedi za neku akciju mora prekinuti konzumaciju obroka. Cijelo vrijeme nečime je zauzet, i stalno na raspolaganju za slučaj kakve zapovjedi, tako da ne postoji razdoblje od pola sata ili sat vremena kad je slobodan na način da se nije dužan odazvati na eventualnu zapovjed. U razdoblju od srpnja 2017. do srpnja 2022. nije koristio niti jedan slobodni dan po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu.
4.2 Svjedok FB (list 135) također radi u režimu dežurnog borbenog dvojca na radnom mjestu zrakoplovnog tehničara kao i tužitelj, ali je specijalist za konstrukciju i motor. Na taj način ima saznanja o radu i radnom vremenu u dežurstvu borbenog dvojca, a iskazao je u bitnome isto kao i tužitelj. Nakon jutarnjeg pregleda zrakoplova netom prije svitanja, pripadnici tima dalje čekaju zapovjed za polijetanje, ili uzbunu, ili kakvu drugu zapovjed. Kroz cijelo vrijeme trajanja dnevne svjetlosti zrakoplovi moraju biti spremni za polijetanje u bilo kojem trenutku. Pripadnici tima zapovjed čekaju u svojem dijelu vojarne u dnevnom boravku ili svaki u svojoj sobi, pa kroz to vrijeme mogu gledati TV, ili čitati, ili provoditi vrijeme uz društvene igre. Svakog dana dovozi se hrana, pa pripadnici tima tu hranu konzumiraju. Konzumiranje hrane ponekad prekidaju uzbune, koje su nepredvidive, iako načelno češće ljeti. Ne postoji vrijeme rezervirano za dnevnu stanku, nego su svi članovi tima na raspoložbi cijelo vrijeme kroz sedam dana dežurstva. Tek nakon što su zrakoplovni tehničari pokrenuli parnice kod suda, nadređeni su im počeli odobravati slobodne dane po osnovi dežurstva u režimu dežurnog borbenog dvojca.
4.3 Pročitani su iskazi svjedoka AB, RB i ČB koji su saslušani u drugoj ovosudnoj parnici sa istovjetnim predmetom spora.
4.4 Svjedok ZB (list 126-127) je zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, a od 2016. do 2018. bio je zapovjednik zrakoplovne baze koja je sjedište dežurnog borbenog dvojca. Odatle poznaje zrakoplovne tehničare i ima saznanja o režimu rada i radnog angažmana svih djelatnih vojnih osoba koje rade u dežurstvu borbenog dvojca. Objasnio je da dežurni borbeni dvojac čine dva aviona, dva pilota i sedam zrakoplovnih tehničara različitih specijalnosti. Tijekom sedmodnevnog neprekidnog dežurstva svi dežurni moraju biti nazočni u zrakoplovnoj bazi, ali samo za dnevne svjetlosti. Tijekom dnevne svjetlosti svi tehničari moraju biti spremni izvesti bilo kakav rad na avionima kako bi oba aviona u svakom trenutku bili spremni za polijetanje. Isto tako moraju biti spremni opslužiti avion nakon slijetanja. To vrijedi za razdoblje dnevne svjetlosti zbog toga što avioni polijeću samo za dnevne svjetlosti. Tako su noću svi zrakoplovni tehničari oslobođeni svojih dužnosti do slijedećeg jutra, pa kroz to vrijeme mogu i napustiti zrakoplovnu bazu. Svakoga dana tri puta se dovoze obroci za vojne osobe angažirane u dežurnom borbenom dvojcu u njihov dio vojarne. Prema tome zrakoplovni tehničari konzumiraju tri obroka dnevno, pa na taj način i u to vrijeme ujedno koriste dnevni odmor odnosno „gablec“.
4.5 U bitnome istovjetno kao svjedok GB iskazao je zapovjednik 91. krila svjedok EB, (list 127-128), uz još potvrdu da zrakoplovni tehničari po osnovi dežurstva u sastavu borbenog dvojca nisu koristili slobodne dane.
4.6 Svjedok ČB (list 128-129) je pilot koji dežura u sastavu dežurnog borbenog dvojca tako da također ima saznanja o tom režimu rada. U svojem iskazu opisao je režim rada u ovoj vrsti dežurstva u bitnome istovjetno kao svjedoci ZB i EB, samo uz još neke detalje u vezi vježbovnih i borbenih uzbuna.
5.1 Sud prihvaća kao istinit iskaz tužitelja, izuzev u dijelu kada opisuje svoj radni angažman tijekom noći, jer je u tom dijelu njegov iskaz nelogičan i suprotan iskazima svjedoka FB, AB, RB i ČB. U pogledu korištenja dnevne stanke sud ne prihvaća kao istinite iskaze tužitelja i svjedoka FB u dijelu kada tvrde da nije bilo vremena za korištenje dnevne stanke, jer su u tom dijelu njihovi iskazi nelogični i suprotni iskazima svjedoka AB, RB i ČB. Tužitelj u svojem iskazu tvrdi da je radno vrijeme trajalo koliko i dnevna svjetlost, i istovremeno da je zapovjed za polijetanje mogla doći kako danju tako i noću. Svjedok FB to ne spominje, a svjedoci ZB, EB i ČB izričito i suglasno navode da su noću svi zrakoplovni tehničari oslobođeni svojih dužnosti do slijedećeg jutra. Stoga ovaj sud utvrđuje da je tužitelj tijekom noćnih sati bio slobodan od svih dužnosti. Isto vrijedi za iskaze tužitelja i svjedoka FB i u dijelu kada navode da nije bilo vremena za korištenje dnevne stanke. Tužitelj je opisao da se pripadnicima dežurnog borbenog dvojca dovozi hrana, pa svoje obroke hrane konzumiraju u svojem dijelu vojarne. Isto tako tvrdi da nije bilo vremena za korištenje dnevne stanke stoga što je cijelo vrijeme nečime zauzet, ali istovremeno cijelo vrijeme spreman za rad očekuje zapovjed za neku akciju. Tužitelj dakle tvrdi da je cijelo vrijeme nečime zauzet i istovremeno da je u pojedinim razdobljima dana neaktivan u pripravnosti, jer čeka zapovjed za neki rad, ali da se to vrijeme neaktivnosti ne može koristiti kao odmor niti smatrati odmorom. U tom dijelu iskaz tužitelja je nelogičan, a i suprotan iskazima svjedoka AB, RB i ČB, koji tvrde da zrakoplovni tehničari konzumiraju tri obroka dnevno, pa na taj način i u to vrijeme ujedno koriste dnevni odmor. Prema viđenju ovoga suda, u vrijeme kada tužitelj ne izvršava neku zapovjed, odnosno čeka zapovjed, predstavlja vrijeme slobodno za korištenje dnevne stanke. Sporne činjenice, pa tako i činjenicu da u utuženom razdoblju nije koristio dnevnu stanku, bio je dužan dokazati tužitelj. Međutim tužitelj ničim nije dokazao broj neiskorištenih dnevnih odmora, i sud ne prihvaća kao istinit neuvjerljiv navod tužbe da kroz cijelo utuženo razdoblje nije iskoristio niti jedan dnevni odmor. Obzirom na režim rada u dežurstvu borbenog dvojca kako ga je opisao tužitelj i svjedoci ZB, EB i ČB zaista nije moguće da tužitelj (kao i druge djelatne vojne osobe koje su radile u dežurstvu borbenog dvojca) uslijed velikog intenziteta radne angažiranosti nisu mogli koristiti dnevne stanke. Ovo tim više što noću odnosno u vrijeme mraka tužitelj niti nije imao bilo kakvih zaduženja. Zbog toga prema pravnom shvaćanju ovoga suda tužitelj nema pravo na naknadu za neiskorištene dnevne odmore jer je te odmore tužitelj ipak koristio, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom II izreke odbijen kao neosnovan.
5.2 U preostalom dijelu svi svjedoci i tužitelj u velikoj mjeri suglasno su opisali režim rada zrakoplovnih tehničara u dežurnom borbenom dvojcu, kao specifičnom obliku dežurstva. To vrijedi i u pogledu korištenja slobodnih dana po osnovi rada u tom obliku dežurstva. Iz iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi zaključak da tuženica zrakoplovnim tehničarima nije odobravala korištenje slobodnih dana po osnovi rada u dežurnom borbenom dvojcu.
5.3 Iz iskaza tužitelja i svih svjedoka proizlazi dakle zaključak da je tužitelj kao djelatna vojna osoba i to zrakoplovni tehničar bio raspoređen na rad u zrakoplovnu bazu, eskadrilu borbenih aviona, satniju za održavanje višenamjenskog borbenog aviona, u specifično tzv. dežurstvo borbenog dvojca, zaduženog za nadzor i zaštitu zračnog prostora. Među strankama ove činjenice nisu bile sporne. Među strankama također nije bilo sporno da je tužitelj u pravilu jednom mjesečno po sedam dana neprekidno radio u dežurstvu borbenog dvojca, dok je preostale dane u mjesecu radio u drugačijem režimu rada. Sporno je da li je tuženica bila dužna tužitelju priznati i odobriti korištenje slobodnih dana po osnovi rada u režimu dežurnog borbenog dvojca.
6.1 Radi razrješenja spora koji je predmet ove parnice potrebno je prvo utvrditi kojim je propisima reguliran radni odnos tužitelja kada kao zrakoplovni tehničar radi u dežurstvu borbenog dvojca. Za razdoblje počev od 26. lipnja 2013. pa na dalje temeljni pravni akt u tom pitanju jest Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13) jer je taj Zakon stupio na snagu 26. lipnja 2013. Međutim, odredbe ovog Zakona ne reguliraju detaljno i u cijelosti radno vrijeme, dnevne stanke, niti druge pojedinosti vezane uz radni odnos odnosno službu zrakoplovnih tehničara, kao u slučaju tužitelja. Zbog toga su za razrješenje ovog spora mjerodavni podzakonski akti ministra obrane doneseni po ovlaštenju iz čl. 153 st. 3 Zakona o službi u oružanim snagama. Ove naime zakonske odredbe ministru obrane izričito daju ovlast da svojom odlukom utvrđuje (među ostalim) raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba.
6.2 Tako je koristeći ta ovlaštenja iz Zakona o službi u oružanim snagama RH, mistar obrane za razdoblje počev od 1. lipnja 2014. pa na dalje donio Odluku o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18 – u daljnjem tekstu: Odluka) koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. Prema ovoj Odluci, radno vrijeme djelatnih vojnih osoba podrazumjeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu (čl. III. Odluke). Redovno radno vrijeme je utvrđeno u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici imaju (uz određene pretpostavke) ovlast odrediti drugačije (čl. V. st. 3 Odluke). Radni angažman tužitelja kao zrakoplovnog tehničara svakako spada u radno vrijeme prema posebnom rasporedu, i to dežurstvo iz čl. XIII st. 1 Odluke, odnosno konkretno tužitelj je radio u specijalnom obliku dežurstva u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem. Prema odredbama čl. XIX Odluke, kada ovakvo dežurstvo traje pet i više dana djelatna vojna osoba stječe pravo na jedan slobodni dan, i za svaki dan dežurstva u neradni dan također pravo na jedan slobodni dan, kako ispravno u ovom postupku tvrdi tužitelj.
6.3 Tuženica je tijekom postupka osporavala da bi po ovoj osnovi tužitelj stekao pravo na slobodne dane, a dosljedno tome i da bi bila dužna tužitelju isplatiti bilo kakvu naknadu za neiskorištene takve slobodne dane. Kod toga se tuženica poziva na Odluku od 28. prosinca 2015. o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovjedanjem NATO CAOC-a za 2016. godinu (list 4, 71-72, 76), koja u toč. IV izričito propisuje da (među ostalima) zrakoplovni tehničari po osnovi takvog dežurstva nemaju pravo na prekovremene sate i slobodne dane. Međutim, u samom nazivu te odluke jednako je nedvosmisleno i izričito rečeno da se radi o odluci koja se odnosi samo na 2016. godinu. Stoga po pravnom shvaćanju ovoga suda obzirom na utuženo razdoblje (srpanj 2017. – lipanj 2022.) ne dolazi do primjene u ovom konkretnom slučaju.
6.4 U prilog svog pravnog stava tuženica se također pozivala i na zapovjedi od 15. siječnja 2016. (list 74-75), od 21. siječnja 2016. (list 69-70), od 13. srpnja 2016. (list 78), i od 14. srpnja 2020. (list 80-81). Zapovjedi od 15. siječnja 2016. i od 21. siječnja 2016. u toč. 3 izričito isključuju pravo na slobodne dane. Međutim, tuženica gubi iz vida da se ovdje radi o slobodnim danima stečenim po osnovi rada u preraspodjeljenom radnom vremenu i rada dužeg od redovnog radnog vremena. U zapovjedi od 14. srpnja 2020. u toč. 6 doduše spominje se korištenje slobodnih dana „temeljem Odluke“, ali nije jasno temeljem koje Odluke i po kojoj točno osnovi, obzirom da se u uvodu spominje više raznih Odluka. U drugim nabrojenim zapovjedima slobodni dani se niti ne spominju. Ove zapovjedi sud uostalom smatra neodlučnim u sporu, jer tijekom postupka tuženica niti nije poricala da po osnovi rada u dežurnom borbenom dvojcu tužitelj nije koristio niti jedan slobodan dan.
6.5 Pored navedenog, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, niti jedan zapovjednik ne može svojom zapovjedi derogirati propise sadržane u podzakonskom aktu, kao što je u konkretnom slučaju Odluka o rasporedu radnog vremena, koju je donio ministar obrane po osnovi izričitog ovlaštenja iz Zakona o službi u Oružanim snagama RH. Takvo ovlaštenje taj Zakon nije podijelio zapovjednicima. Tu ništa ne mijenja činjenica da zapovjednici određene razine prema odredbama čl. V st. 3 Odluke o rasporedu radnog vremena imaju ovlast odrediti (samo) drugačiji početak i završetak (samo) redovnog radnog vremena. U hijerarhiji pravnih akata kao izvora prava zapovjed zapovjednika svakako je niže rangirani izvor prava, i sigurno ne može derogirati odluku ministra obrane ni u kojem dijelu, pa ni u pitanju prava na slobodne dane.
6.6 Tuženica je tijekom postupka uputila i na naloge za korištenje slobodnih dana (list 145-170). Međutim, ovim nalozima tužitelju je tijekom utuženog razdoblja odobreno korištenje slobodnh dana po osnovi dežurstva unutarnje službe, po osnovi vojne vježbe, i po osnovi prekovremenog rada. Iznimka su jedino nalozi od 24. listopada 2022. (list 166) i od 3. siječnja 2023. (list 164), kojima su tužitelju doista priznati slobodni dani po osnovi dežurstva u zaštiti zračnog prostora. Međutim, radi se o priznatim slobodnim danima stečenim dežurstvom nakon utuženog razdoblja, odnosno u rujnu i studenome 2022. To je i u skladu s iskazom svjedoka FB, kada tvrdi da se zrakoplovnim tehničarima pravo na slobodne dane po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu počelo priznavati tek nakon što su zbog toga pokrenuli parnice na sudu.
6.7 Dakle prema pravnom shvaćanju ovoga suda po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu tužitelj je ostvario pravo na korištenje slobodnih dana suglasno odredbama čl. XIX Odluke o rasporedu radnog vremena, i to za svako takvo dežurstvo u trajanju od pet i više dana po jedan slobodan dan, kao i za svako takvo dežurstvo u neradni dan također jedan slobodan dan. Budući tuženica u utuženom razdoblju nesporno nije tužitelju omogućila korištenje slobodnih dana po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu, duguje tužitelju isplatiti novčanu naknadu za te neiskorištene slobodne dane.
7.1 Što se tiče korištenja dnevnog odmora (dnevne stanke) prema odredbama čl. VIII st. 1 Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatna vojna osoba koja radi u redovnom radnom vremenu ima pravo na dnevni odmor u trajanju od 30 minuta. Međutim, tužitelj je u utuženom razdoblju radio (u pravilu po tjedan dana mjesečno) u dežurstvu u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem, što je svakako radno vrijeme prema posebnom rasporedu. U tom slučaju je tužitelj po shvaćanju ovoga suda imao pravo na dnevnu stanku u trajanju od 60 minuta, ili dva puta po 30 minuta. Naime, Odluka o rasporedu radnog vremena za djelatne vojne osobe koje rade u režimu dežurnog borbenog dvojca posebno ne regulira trajanje dnevnog odmora, kao primjerice u slučaju smjenskog rada (čl. X Odluke), ili rada u turnusu (čl. XI Odluke). Ipak, budući radno vrijeme u dežurstvu u sastavu borbenog dvojca predstavlja radno vremenu prema posebnom rasporedu, to znači da je i tužitelj svakako imao pravo na dnevni odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta.
7.2 Odluka o rasporedu radnog vremena u čl. XXV-XXVa sadrži odredbe o evidenciji radnog vremena, kojima nije predviđena obveza evidentiranja korištenja dnevnog odmora. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/17) u čl. 8 st. 1 sadrži odredbe kojima se poslodavca obvezuje da vodi evidenciju nenazočnosti na radu. Kako se dnevni odmor uračunava u radno vrijeme, time se dnevni odmor razlikuje od drugih odmora koji se ne uračunavaju u radno vrijeme (tjedni odmor, godišnji odmor). Prema tome vrijeme korištenja dnevnog odmora nije vrijeme nenazočnoti na radu, pa iz svega slijedi zaključak da poslodavac odnosno ovdje tuženica nije dužna voditi evidenciju o korištenju dnevnih odmora.
8.1 Radi utvrđenja novčanog iznosa koji predstavlja protuvrijednost neiskorištenih slobodnih dana, proveden je dokaz vještačenjem po dipl. oec. Vatroslavu Zovku, vještaku za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku, koji je u spis predmeta dostavio pisani nalaz i mišljenje od 29. rujna 2024. (list 177-187) i dopunski pisani nalaz i mišljenje odnosno ispravak („očitovanje“) od
19. ožujka 2025. (list 319-326).
8.2 Vještak Vatroslav Zovko u nalazu prvo navodi koju je dokumentaciju iz spisa predmeta analizirao i koje je propise pri vještačenju primjenio. Kako bi udovoljio zadatku vještačenja, vještak je prvo izračunao osnovnu plaću tužitelja po mjesecima kroz utuženo razdoblje. Osnovnu plaću tužitelja po mjesecima od srpnja 2017. do srpnja 2022. vještak je prikazao u tablici 1 (list 182-183). Potraživanja tužitelja po osnovi neiskorištenih slobodnih dana na ime dežurstva u borbenom dvojcu vještak je prikazao u tablici 2 (list 184-185). Nakon primjedaba tuženice i ponovne analize isprava koje prileže spisu, vještak je korigirao izračune sadržane u osnovnom nalazu i mišljenju, te osnovnu plaću tužitelja po mjesecima tijekom utuženog razdoblja prikazao u ispravku u tablici 1 (list 321-322). Isto tako, vještak je korigirani izračun potraživanja tužitelja po osnovi neiskorištenih slobodnih dana na ime dežurstva u borbenom dvojcu ponovo prikazao u tablici 2 ispravka (list 323-324). Tuženica je prigovorila i dopunskom nalazu i mišljenju odnosno ispravku od 19. ožujka 2025. (list 332-335), ali radi se o prigovorima pravne prirode, kojima tuženica ni na koji način nije dovela u sumnju izračune vještaka sadržane u nalazu i mišljenju. Zbog toga tuženica nije inzistirala (list 345) da se o tim prigovorima vještak još posebno dopunski usmeno očituje na ročištu za glavnu rasrpravu.
8.3 Vještak je u tablici 2 prikazao izračun potraživanja po osnovi neiskorištenih slobodnih dana koje je tužitelj stekao razlučno po mjesecima, kao i u ukupnom iznosu od 7.977,15 EUR. Isto tako, vještak je izračunao i u tablici 3 prikazao izračun naknade za utužene neiskorištene dnevne stanke (list 325-326). Međutim ovaj dio nalaza i mišljenja koji se odnosi na dnevne stanke sud nije posebno analizirao niti ocijenio, jer u tom dijelu potraživanje tužitelja nije osnovano kako je već obrazloženo pod 5.1.
8.4 Tužitelj je ispravak odnosno dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 19. ožujka 2025. prihvatio, i na temelju izračuna vještaka konačno formulirao tužbeni zahtjev (list 329-331).
8.5 Sud prihvaća kao istinit dopunski pisani nalaz i mišljenja vještaka Vatroslava Zovka od 19. ožujka 2025. jer je vještak u svim dijelovima nalaza i mišljenja jasan i nedvosmislen. Vještak je za svaki izračun dao jasno i logično obrazloženje. Prigovori tuženice pravne su naravi jer tuženica nije imala primjedaba na matematičku točnost izračuna sadržanih u nalazu i mišljenju, i kako je navedeno nije inzistirala (list 345) da se vještaka još i dopunski usmeno sasluša na raspravi. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je formulirao tužbeni zahtjev, koji je u dijelu koji se odnosi na naknadu za neiskorištene slobodne dane sud usvojio kao osnovan, te je presuđeno kao pod točkom I izreke. Nasuprot tome, pod točkom II izreke djelomice je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja po osnovi neiskorištenih dnevnih stanki, iz razloga kako je već obrazloženo.
9.1 Pod točkom III izreke sud je odlučio o troškovima postupka primjenom čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku, jer tužitelj u sporu nije uspio u cijelosti. Naime tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 329-331) potraživao isplatu ukupnog iznosa 10.361,05 EUR, od čega mu je pod točkom I izreke dosuđen iznos od 7.977,15 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbijen za 2.383,90 EUR. To znači da je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 77 % tužbenog zahtjeva, dok je tuženica uspjela u sporu u omjeru od 23 %. Kad se od omjera uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženice, preostaje omjer od 54 % u kojem omjeru tuženica duguje tužitelju naknaditi troškove postupka.
9.2 Tužitelj je troškovnikom (list 347) potraživao trošak postupka u ukupnom iznosu od 3.987,50 EUR. Troškovi se sastoje od troškova vještačenja 300,00 EUR i troškova zastupanja uvećani za porez na dodanu vrijednost prema odredbama odvjetničke Tarife 3.687,50 EUR, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Zastupanje se sastojalo od sastavljanja prijedloga za izvansudsko rješenje spora 250,00 EUR po Tbr. 28 odvjetničke Tarife, sastavljanja jednog dopisa 62,50 EUR, sastavljanja tužbe 250,00 EUR po Tbr. 7.1 odvjetničke Tarife, sastavljanja sedam obrazloženih podnesaka 250,00 EUR (za svaki podnesak) po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife, pristupa na pet ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi 250,00 EUR (za svako ročište) po Tbr. 9.1 odvjtničke Tarife, i ročišta za objavu i uručenje presude 125,00 EUR po Tbr. 9.3 odvjetničke Tarife. Svi navedeni iznosi sadrže porez obračunat po stopi od 25%. Tužitelj je prema odredbama čl. 11 st. 1 toč. 3 Zakona o sudskim pristojbama u ovoj parnici oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.
9.3 Primjenom odredaba čl. 151 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku sud tužitelju nije priznao kao potreban trošak sastavljanja dopisa od 19. prosinca 2022. (list 14 - poleđina) u iznosu od 62,50 EUR, jer se ne radi o prijedlogu iz Tbr. 28 odvjetničke Tarife, niti o podnesku iz ove parnice.
9.4 Trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR sud je tužitelju priznao kao potreban i dosudio u cijelosti bez obzira na uspjeh u sporu, jer nakon što je tuženica osporila cjelokupni tužbeni zahtjev bez ovog dokaza tužitelj ne bi mogao dokazati visinu tužbenog zahtjeva u bilo kojem dijelu.
9.5 Prema tome sud je tužitelju dosudio trošak vještačenja u cijelosti 300,00 EUR, te troškove zastupanja razmjerno omjeru uspjeha u sporu (54 %) u iznosu od 1.890,00 EUR. To se odnosi na sastavljanje prijedloga za izvansudsko rješenje spora, sastavljanje tužbe, sastavljanje sedam obrazloženih podnesaka, i pristup na pet ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi. Ovi troškovi učinjeni su izravno u toku i u povodu spora, a bili su potrebni za uspjeh tužitelja u sporu u smislu čl. 151 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku.
9.6 Zaključno, sud je primjenom čl. 151 st. 3 Zakona o parničnom postupku tuženici naložio da tužitelju naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.190,00 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan odbijen za iznos od 1.672,50 EUR.
9.7 O trošku zastupanja koji se odnosi na pristup ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 125,00 EUR po Tbr. 9.3 odvjetničke Tarife sud će odlučiti naknadno, ovisno o tome da li će na to ročište pristupiti punomoćnik tužitelja.
U Ivanić-Gradu, 23. svibnja 2025.
Sudac:
Nenad Tudor
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može žalbenom sudu podnijeti žalbu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.
