P-2276/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja AUTO ŠATRAK d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:23764338703, kojeg zastupa odvjetnik Ivan Župan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, radi isplate iznosa od 145,00 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 24. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja BP, odvjetničkog vježbenika, i punomoćnika tuženika HP, zaposlene kod tuženika, s danom objave 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], isplatiti tužitelju AUTO ŠATRAK d.o.o. sa sjedištem u [adresa], ukupan iznos od 145,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 145,00 EUR tekućih od 18. srpnja 2024. do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], naknaditi tužitelju AUTO ŠATRAK d.o.o. sa sjedištem u [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 301,16 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 301,16 EUR tekućih od dana presuđenja do isplate po stopi preko stope dosuđene točki III. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 25. listopada 2024. radi isplate iznosa od 145,00 EUR. U tužbi je naveo da je u prometnoj nesreći 7. svibnja 2024. nastala šteta na vozilu marke, OPEL MOKKA reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu RP, da je tuženik tu štetu obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja koju ima ugovorenu s oštećenikom, da je tuženik 9. svibnja 2024. sačinio izvid štete, da je oštećenik za popravak vozila odabrao tužitelja, da je tužitelj izvršio popravak vozila prema pravilima struke te da je za svoju uslugu ispostavio račun br. 792/01/8 na iznos od 1.904,24 EUR (PDV uključen), da je tuženik likvidirao račun na iznos od 1.759,24 EUR i izvršio isplatu navedenog iznosa, dok razliku od 145,00 EUR tuženik nije platio navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koju on ne priznaje. Naime, tužitelj je likvidirao svoj rad na 40,00 EUR / sat plus PDV, dok tuženik priznaje cijenu sata rada proizvoljno jer na izvidu štete nije naznačio cijenu sata rada koju priznaje. RP je svoju tražbinu ustupio tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun br.792/01/8 (list 9 spisa), potvrda uplate (list 10 spisa), izvid štete (list 11 spisa), e-mail korespondencija (list 12 i 13 spisa), cjenik usluga (list 14 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 15 i 16 spisa), notifikacija s potpisom (list 17 i 18 spisa), stručno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 29 do 32 spisa), račun otpremnica br. 68 (list 66 spisa), saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja PP (list 85 spisa). Sud na prijedlog tužitelja nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka RP jer je on u međuvremenu preminuo.

Sud na prijedlog tuženika nije izveo dokaz prometnim vještačenjem na okolnost je li oštećenik na području Koprivničko-križevačke županije gdje ima prebivalište mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one navedene u računu tužitelja, odnosno kolike su prosječne cijene rada na području Koprivničko-križevačke županije od strane neovlaštenih servisa, te da li je isplaćenim iznosom bio moguć popravak vozila kod većeg broja neovlaštenih autoservisera na području Koprivničko-križevačke županije. jer taj dokaz pored svih nastavnih utvrđenja ne smatra važnim za odluku.

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 145,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

6. U postupku su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata.

7. Tužiteljevu aktivnu legitimaciju sud je utvrdio uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 19. kolovoza 2024. i na temelju iskaza tužiteljeva zastupnika po zakonu kojem je sud poklonio vjeru kao istinitom i u svemu sukladnom ispravama u koje je sud izvršio uvid u dokaznom postupku.

8. Postojanje tuženikove pasivne legitimacije i odgovornost za štetu sud je utvrdio uvidom u dopis tuženika od 10. srpnja 2024. dostavljen tužitelju putem elektroničke pošte, kao i na temelju činjenice da je tuženik prema tužiteljevom računu br. 792/01/8 na iznos od 1.904,24 EUR (PDV uključen), oštećeniku izvršio isplatu nespornoga iznosa od 1.759,24 EUR.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik odbio isplatiti dio zahtijevane naknade štete koji se odnosi na razliku u cijeni radnog sata popravka oštećenikova vozila koja je prema cjeniku tužitelja važećem u vrijeme popravka (list 14 spisa) iznosila 40,00 EUR plus PDV i one koju inače priznaje tuženik. Uvidom u tužiteljev račun sud je utvrdio da je ista obračunata upravo sukladno navedenom cjeniku i to upravo u količini koju je tuženik naznačio u izvidu štete. S tim u svezi se ističe da je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima, pa okolnost što možda postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je naplatio onu cijenu popravka koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, dok je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Slijedom navedenog, sud je odbio tuženikov prijedlog za izvođenje dokaza prometnim vještačenjem na okolnost je li oštećenik na području Koprivničko- križevačke županije gdje ima prebivalište mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one navedene u računu tužitelja, odnosno kolike su prosječne cijene rada na području Koprivničko-križevačke županije od strane neovlaštenih servisa, te da li je isplaćenim iznosom bio moguć popravak vozila kod većeg broja neovlaštenih autoservisera na području Koprivničko-križevačke županije. jer taj dokaz pored svih nastavnih utvrđenja ne smatra važnim za odluku.

10. Slijedom svega navedenog, tuženik je dužan naknaditi štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 921. i čl. 84. st. 1. ZOO-a i u preostalom neplaćenom iznosu od 145,00 EUR. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate koje mu pripadaju od 18. srpnja 2024. kao prvoga dana iza dana dospijeća tužiteljeva računa do isplate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer izvorna tražbina koja je bila predmet ustupa ne proizlazi iz trgovačkog ugovora pa tužiteljev zahtjev nije priznat u dijelu preko dosuđene stope. Slijedom navedenog, o tužbenom zahtjevu je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

11. Tužitelj u parnici nije uspio samo s neznatnim dijelom svoga zahtjeva (za isplatu zatezne kamate po stopi preko dosuđene) pa mu je tuženik dužan u cijelosti nadoknaditi parnične troškove. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: OT) u iznosu od 50,00 EUR, sastav podneska od 23. prosinca 2024. po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 50,00 EUR i zastupanje na ročištima 27. veljače 2025. i 23. travnja 2025., oba po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 50,00 EUR po ročištu, trošak ročišta za objavu presude po Tbr. 9/3 OT u iznosu od 25,00 EUR, što zajedno iznosi 225,00 EUR, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 56,25 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i na presudu u iznosu od 13,27 EUR, što ukupno iznosi 301,16 EUR, na koji iznos mu po načelu akcesornosti pripadaju i zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po istoj stopi po kojoj su mu dosuđene zatezne kamate i na glavni dio zahtjeva, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude, dok je tužiteljev zahtjev kao neosnovan odbijen u odnosu na zatezne kamate na dosuđeni trošak parničnog postupka po stopi preko dosuđene u točki III. izreke ove presude, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

Zagreb, 23. svibnja 2025.

Sudac

Sandra Rotar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.