Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-223/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mraz, Šuti & partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv ovršenika EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po privremenom zastupniku Tomislavu Dumenčiću, odvjetniku iz Zagreba, radi ispražnjenja i predaje nekretnine, povodom žalbe ovršenika podnesene protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2726/2024-3 od 3. rujna 2024., dana 23. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2726/2024-3 od 3. rujna 2024.

II. Trošak žalbe ovršeniku se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski je sud odredio predloženu ovrhu prema prijedlogu ovrhovoditelja od 26. kolovoza 2024. na temelju Ugovora o najmu od 30. listopada 2023. sklopljenog između ovrhovoditeljice kao najmodavca i ovršenika kao najmoprimca kojim je ovrhovoditeljica dala u najam ovršeniku nekretninu na adresi [adresa], a ujedno je odredio trošak ovrhovoditelju u iznosu od 200,00 EURA.

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje o ovrsi pobija ovršenik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijano rješenje i odbaci prijedlog za ovrhu, a podredno da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te ujedno naloži ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi trošak sastava žalbe. Ističe da ovrhovoditeljica prijedlog za ovrhu nije sastavila i podnijela sukladno odredbi čl. 39.a st. 1. Ovršnog zakona na propisanom obrascu, te se poziva na pravo na dom i ističe prigovor narušavanja pravične ravnoteže.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica ističe da su svi navodi ovršenika iz predmetne žalbe paušalni i usmjereni isključivo na odugovlačenje postupka, pa predlaže žurno povjeriti provođenje ovrhe sudskom ovršitelju.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Naime, ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da ista nije opterećena ni bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ), na koju sadržajno ukazuje ovršenik, jer ista nema nikakvih nedostataka zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, a ni jednom drugom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

6. Nadalje, iako su točni žalbeni navodi ovršenika da prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave ovrhovoditeljica nije sukladno odredbi čl. 39.a OZ-a podnijela nadležnom sudu na propisanom obrascu, a prijedlog sadrži sve što je propisano odredbom čl. 39. navedenog Zakona da bi bio podoban za odlučivanje, te za navedeni propust ne postoji sankcija, taj žalbeni navod ovršenika nije odlučan za ocjenu zakonitosti i pravilnosti pobijanog rješenja.

7. Osim toga, pogrešno ukazuje ovršenik da je prvostupanjski sud prije određivanja predmetne ovrhe trebao ispitati jesu li ispunjeni posebni uvjeti za određivanje ovrhe ističući prigovor narušene pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditeljice, obzirom da se u ovoj pravnoj stvari ne vodi ovršni postupak radi prodaje nekretnine, već se vodi ovršni postupak radi iseljenja i ispražnjenja pa se u odnosu na postupak u ovoj pravnoj stvari ne primjenjuje odredbe čl. 80.b st. 2. OZ-a.

8. Isto tako, u svezi istaknutog prigovora prava na dom valja istači kako je „dom“ u konvencijskom smislu autonoman pojam koji ne mora odgovarati pojmu „doma“ u domaćem pravu, a hoće li se nekretnina smatrati „domom“ činjenično je pitanje koje ne ovisi o zakonitosti posjeda prema odredbama nacionalnih zakona. Nadalje, kako je dom činjenični, a ne pravni pojam pa „dom“ čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost, bez obzira na to nastanjuje li ih zakonito ili bez ovlaštenja, a iz stanja spisa proizlazi da je ovršenik sklopio s ovrhovoditeljicom Ugovor o najmu stana u odnosu na kojeg se predlaže ovrha iseljenjem i ispražnjenjem, zakonito prvostupanjski sud nije proveo test razmjernosti kako bi dobio odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede prava zajamčenog čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17), jer cijeneći da je ovršenik od sklapanja Ugovora o najmu znao i morao znati da je on samo najmoprimac, te da stan koji je predmet iseljenja koristi temeljem Ugovora o najmu, navedeni stan isti ne može smatrati svojim domom, odnosno ne može s predmetnom nekretninom ostvariti jaku, stvarnu i trajnu povezanost, slijedom čega se ne može pozivati u žalbi na rješenje o ovrsi na navedeni prigovor.

9. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbijanjem žalbe ovršenika valjalo potvrditi prvostupanjsko rješenje, obzir da je i u odnosu na odluku o troškovima postupka primijenjeno materijalno pravo.

10. Trošak žalbe ovršeniku se ne dosuđuje primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a obzirom da isti nije uspio s istom.

U Varaždinu 23. svibnja 2025.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić