Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-610/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice AN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Jasmina Tot Solina, odvjetnica u Varaždinu protiv tuženice LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 11. ožujka 2025. broj Ps-19/2022-13, dana 23. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 11. ožujka 2025. broj Ps-19/2022-13.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod istoga suda pod bojem P-113/2024 (ranije P- 544/2021).
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju tužitelji iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu „poništiti“ rješenje i nastaviti s provođenjem postupka.
3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da su tužitelji podnijeli tužbu protiv tuženice radi iseljenja iz stana koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čkbr. [katastarska čestica], [adresa], stambena zgrada 21, [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kojeg su suvlasnici na jednake dijelove, da su stan stekli temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su 28. kolovoza 2020. sklopili s ON, a da je nakon smrti ON tuženica ušla u posjed stana bez ikakvog pravnog temelja. Nasuprot tome tuženica navodi da tužitelji nisu stvarni suvlasnici stana s obzirom da je bivša vlasnica ON nakon podnošenja tužbe za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju sačinila oporuku 29. rujna 2021. kojom je svu svoju imovinu rasporedila tuženici. Kako se radi o nasljedničkom posjedu kojeg je tuženica stekla časom smrti ON to odbija predati stan u posjed tužiteljima, tim više što je ON podnijela tužbu protiv tužitelja za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa je radi toga predložila da se postupak prekine do pravomoćnog okončanja parnice za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nadalje, iz predmeta broj P-113/2024 (ranije P-544/2021) sud utvrđuje da je pok. ON podnijela tužbu protiv tužitelja radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. kolovoza 2020. zbog neizvršavanja ugovornih obveza od strane tužitelja, da je nakon smrti ON postupak prekinut te je pozvana zakonska nasljednica TN preuzeti parnicu protiv tužitelja, na temelju čega zaključuje da tuženica odriče tužiteljima pravo vlasništva na predmetnom stanju i da je slijedom toga sporna aktivna legitimacija tužitelja neovisno o zemljišnoknjižnom upisu i da ista ovisi o ishodu parničnog postupka broj P-113/2024, pa je temeljem čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja navedenog predmeta.
6. U žalbi tužitelji navode da su podnijeli pravnu vlasničku tužbu (rei vindicationis) radi povrata stvari regulirane odredbama čl. 161. do 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., u daljnjem tekstu: ZV), dok se parnica pod brojem P-113/2024 vodi između zakonske nasljednice TN i tužitelja pa ne predstavlja prethodno pitanje za ovu parnicu s obzirom da tuženica okončanjem parnice neće steći nikakvo vlasničko ovlaštenje, te da ukoliko TN uspije u parnici da će tada ona postati ovlaštenicom vlasničkih prava na nekretnini, a što znači da ishod parnice koja se vodi između trećih osoba ne može utjecati na meritum ovoga spora i da nisu ispunjene pretpostavke za prekid postupka. U prilogu žalbe tužitelji dostavljaju odluku VSRH Rev 513/2013 od 13. lipnja 2017. kojom je odbačena revizija protiv nižestupanjske odluke kojom je meritorno odlučeno o zahtjevu za iseljenje u činjenično podudarnoj situaciji kada nije bio dovršen postupak radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju temeljem kojeg su tužitelji stekli pravo vlasništva stana.
7. Žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost prvostupanjskog rješenja.
8. Kao što je već u ranije donesenom rješenju ovoga suda od 7. lipnja 2024. broj Gž- 649/2024-2 istaknuto za ovaj sud nije sporno da su prema stanju zemljišne knjige tužitelji upisani suvlasnici stana, da je tuženica u njegovom posjedu, da tužitelji polažu pravo na vlasnički posjed, a da se tuženica poziva na nasljednički posjed kao oporučna nasljednica pok. ON i da je ON s tužiteljima sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju temeljem kojeg su se tužitelji nakon njezine smrti uknjižili kao suvlasnici. ON je za života protiv tužitelja pokrenula postupak radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neizvršavanja ugovornih obveza, te je nakon toga sačinila oporuku kojom je stan rasporedila tuženici, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je ishod postupka u predmetu broj P-113/2024 (ranije P-544/2021) u konkretnom slučaju prethodno pitanje jer o njemu ovisi jesu li tužitelji aktivno legitimirani zahtijevati iseljenje tuženice.
9. Isto tako u ranije donesenom rješenju ovaj sud je ukazao da u situaciji kada je protiv tužitelja bio u tijeku postupak ranije vlasnice (kao tužiteljice) radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, za koji postupak je (i) bila upisana zabilježba spora, te kada su tužitelji unatoč navedenom postupku nakon smrti ranije vlasnice uknjižili pravo suvlasništva temeljem tog pravnog posla u zemljišnoj knjizi, znajući i da je ranija vlasnica nakon što je podnijela tužbu radi raskida ugovora temeljem oporuke stan rasporedila tuženici kao oporučnoj nasljednici, da se ne mogu pozivati na postupanje u dobroj vjeri prilikom uknjižbe prava vlasništva (čl. 122. st. 1.i 2. i čl. 124. st. 1. ZV) s obzirom da su (najkasnije) u trenutku kada su zatražili upis imali dovoljno razloga posumnjati da li im pripada pravo iz pravnog posla na temelju kojeg su zatražili uknjižbu, pa ih načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige u konkretnom slučaju ne može štititi.
10. Kako posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed) u smislu čl. 163. st. 1. ZV, a da tuženica suprotstavlja tužiteljima pravo na nasljednički posjed temeljem oporuke koju je pok. ON sačinila nakon što je podnijela tužbu za raskid ugovora, pa je iz tog razloga sporna aktivna legitimacija tužitelja unatoč zemljišnoknjižnom upisu i ovisi o ishodu spora broj P-113/2024 (ranije P-544/2021) u kojem će se utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za raskid ugovora, a posljedično tome i jesu li tužitelji imali valjani pravni temelj za upis prava suvlasništva i koji je suprotstavljen pravnom temelju na kojem tuženica zasniva pravo na posjed stana (nasljeđivanje), pa je isto po ocjeni ovoga suda prethodno pitanje za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja za iseljenje tuženice u smislu čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP.
11. S obzirom da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju tužitelji, kao i da je rješenje doneseno uz pravilnu primjenu materijalnog prava to je ovaj sud odbio žalbu i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio rješenje.
U Varaždinu 23. svibnja 2025.
Sutkinja
Sanja Bađun
