REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1014/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja ILOČKA POLJA d.o.o. Ilok, Radoš 63, OIB: 03782340971, kojeg zastupa zakonska zastupnica DB, direktorica, a istu opunomoćenik Alen Ivković, odvjetnik iz Rijeke, Užarijska 28, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 23. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/23-01/273, URBROJ: 513-04-24-2 od 22. travnja 2024. i poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar KLASA: UP/I-471-02/23-01/61, UR.BROJ: 513- 07-16-23-01 od 23. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-02/23-01/273, URBROJ: 513-04-24-2 od 22. travnja 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar KLASA: UP/I-471-02/23-01/61, UR.BROJ: 513-07-16-23-01 od 23. svibnja 2023.

1.1. Navedenim prvostupanjskim poreznim rješenjem u točki I. tužitelju se utvrđuje manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. (I-1.) u iznosu od 127.294,10 eura, 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. (I-2.) u iznosu od 78.709,47 eura i od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. (I-3.) u iznosu od 105.190,71 eura, sve pobliže navedeno u iznosima u točki I. izreke. Pod točkom II. izreke naložena je uplata utvrđenih iznosa na za to propisane račune uz nalog za obračun i plaćanje daljnje kamate od dana sastavljanja zapisnika do dana uplate. Točkom III. izreke rješenja naloženo je provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, a točkom IV. izreke rješenja određeno je da će porezni obveznik to porezno rješenje izvršiti u roku od 8 dana od dana njegove konačnosti, dok je točkom V. određeno da će se naplata izvršiti ovrhom ako porezni obveznik ne izvrši uplate iz točke II u roku iz točke IV. toga poreznog rješenja.

2. Tužitelj u tužbi navodi da konstrukcije i ocjene poreznog tijela predstavljaju arbitrarno izvedene zaključke koji ničim nisu dokazani, pa ne mogu biti osnov za primjenu odredbi članaka 127. i 57. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13., 148/13.,143/14., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.). Smatra da je porezno tijelo dužno utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu snosi teret dokaza za činjenice koje utemeljuju porez, a što nije učinjeno.

2.1. Ističe kako je porezno tijelo bilo dužno prethodno utvrditi postojanje prijevarnih aktivnosti te postojanje objektivnih okolnosti iz kojih proizlazi da je porezni obveznik znao ili morao znati da će zbog tih prijevarnih aktivnosti PDV ostati neplaćen. Pojašnjava kako porezno tijelo sumnja na prijevarne aktivnosti, međutim, postojanje istih nesporno ne utvrđuje, odnosno uopće ne određuje koje bi to prijevarne aktivnosti bile, ne utvrđuje prijevarnu namjeru, već navodi kako je porezni obveznik preko EB znao i morao znati za prijevarne aktivnosti. Takvo što nije utvrđeno i nemoguće je zato što EB u razdoblju obuhvaćenom poreznim nadzorom nije obnašao nikakvu funkciju kod poreznog obveznika, niti sudjelovao u donošenju poslovnih odluka. Po shvaćanju tužitelja, to što je EB bio opunomoćen za pristup sustavu e-Porezne poreznog obveznika iz razloga što su njegova društva vodila knjige poreznog obveznika ne znači da je sudjelovao u iskazivanju pretporeza. Smatra da navedena okolnost ne predstavlja objektivnu okolnost iz koje proizlazi da je porezni obveznik znao ili morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti PDV ostati neplaćen. Pojašnjava da bi prihvaćanje takvog standarda u praksi dovelo do apsurdnih situacija u kojima bi svaki knjigovođa ili knjigovodstveni servis predstavljao objektivnu okolnost u smislu odredbe članka 127. Zakona o porezu na dodanu vrijednost iz koje bi društva koja međusobno poslovno surađuju, a kojima poslovne knjige vodi isti knjigovođa, znala i morala znati da drugo društvo neće platiti PDV. Navodi da je takav standard pažnje dobrog gospodarstvenika nemoguće zadovoljiti te da predstavlja nerazmjerno velik teret poreznim obveznicima za priznavanje njihova prava za iskazivanje pretporeza, pogotovo u situaciji u kojoj porezno tijelo uopće ne utvrđuje zakonske pretpostavke propisane odredbom članka 127. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, već isključivo nagađa o prijevarnim aktivnostima, istovremeno očekujući od poreznog obveznika da decidirano zna je li putem svojeg knjigovođe možda povezan s nekim društvom s kojim poslovno surađuje, a koje redovito ne podmiruje svoje obveze s osnova PDV.

2.2. Smatra nejasnim o kojem se točno prividnom poslu radi i koji je pravni posao trebao ostati prikriven, kao i temeljem kojeg propisa je porezno tijelo uopće ovlašteno utvrđivati prividne pravne poslove te pojašnjava da je prividan pravni posao odnosno prividan ugovor institut obveznog prava o čijem (ne)postojanju u parnicama odlučuju sudovi, iz razloga što je za utvrđenje istih prethodno potrebno ispitati ugovornu volju ugovornih strana, a što se može jedino u okviru parničnog, kontradiktornog postupka. Smatra da eventualna prividnost pravnih poslova ne može biti utvrđivana u okviru postupka poreznog nadzora te da porezno tijelo niti tuženik nisu niti pokušali utvrditi ugovornu volju strana navodno prividnih pravnih poslova, već su isključivo iznosili svoja razmatranja temeljem kojih je zaključeno da se radi o prividnom pravnom poslu, a da za takav zaključak ne postoji niti jedan objektivan i stvarni razlog. Navodi da je postupak poreznog nadzora i u tom dijelu proveden sasvim arbitrarno, a da je tuženik proveo žalbeni postupak samo u formalnom smislu. Predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te potražuje naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u osporavanom rješenju. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 23. travnja 2025. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

4.1. Na raspravi je zamjenica opunomoćenika tužitelja ostala kod svih navoda iz tužbe. Istaknula je da su ocjene poreznog tijela paušalne i arbitrarne te da porezno tijelo nije provelo ispitni postupak niti je provelo ikakve dokaze na okolnost dokazivanja i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja. Predložila je provesti dokaze saslušanjem svjedoka, provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja i pribavljanje računovodstveno knjigovodstvene dokumentacije te usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška prema dostavljenom troškovnik (str. 200 spisa).

4.2. Opunomoćenik tuženika je ostao kod dotadašnjih navoda te se protivio predloženim dokazima jer je sve utvrđeno u skladu s materijalnim dokazima u spisu. Pozvao se na sudsku praksu i to presudu ovog suda i Upravnog suda u Zagrebu te presude Visokog upravnog suda koje je dostavio u spis i za protivnu stranu.

Predložio je Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4.3. Sud je kao nepotrebne odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svih predloženih svjedoka te za provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja i pribavljanjem računovodstveno knjigovodstvene dokumentacije u skladu s odredbom članka 93. stavka 2. ZUS-a. To stoga što je u predmetnom postupku osporeno pravo tužitelja na pretporez zbog nedostatka vjerodostojnih isprava kao dokaza o obavljenim isporukama te postojanja prijevarnih aktivnosti u smislu članka 127. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, pri čemu se radi o pravnom, a ne činjeničnom pitanju. Stoga je predloženo saslušanje svjedoka na iste okolnosti iz tužbe nepotrebno. K tome, provođenjem navedenih dokaznih prijedloga bilo bi u suprotnosti s načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a jer bi se tako odugovlačio spor, uz stvaranje nepotrebnih troškova, a pravo stanje stvari razvidno je iz materijalne dokumentacije, odnosno nedostatka iste..

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa predmeta razvidno je da je prvostupanjsko tijelo provelo postupak poreznog nadzora kod tužitelja o čemu je 17. veljače 2023. sačinjen zapisnik kojim su utvrđene nepravilnosti pobliže opisane u zapisniku.

7. Člankom 127. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da će se porezni obveznik koji obavlja u tuzemstvu isporuke dobara i usluga s pravom na odbitak pretporeza smatrati odgovornim ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena, ili bilo koju prethodnu ili sljedeću isporuku istih dobara ili usluga, ostati neplaćen. Prema stavku 2. toga članka, ako se sukladno stavku 1. ovoga članka utvrdi odgovornost poreznog obveznika, istome će se osporiti pravo na pretporez.

7.1. Prema članku 69. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., - dalje: OPZ), porezni obveznik dužan je tijekom poreznog postupka sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja na način da potpuno i istinito iznosi činjenice bitne za oporezivanje te da za svoje tvrdnje ponudi dokaze.

7.2. Odredbom članka 122. stavka 1. OPZ-a, predviđeno je da je porezni obveznik dužan sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja bitnog za oporezivanje na način da daje obavijesti, predočava evidencije, poslovne knjige, poslovnu dokumentaciju i druge isprave ili imenuje osobu koja će to raditi u njegovo ime, o čemu je dužan obavijestiti porezno tijelo najkasnije do datuma početka poreznog nadzora utvrđenog u obavijesti iz članka 120. ovoga Zakona.

7.3. Prema članku 57. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona.

7.4. U skladu s člankom 58. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti, porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

8. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj po računima od 31. prosinca 2019. dobavljača Baze-Telekomunikacije d.o.o., odbio pretporez u iznosu od 504.632,50 kn, uz koje je Zapisnik o ispunjenju ugovora o poslovnoj suradnji od 31. prosinca 2019. u kojem se navodi da je taj dobavljač društvu tužitelja u skladu s Ugovorom o poslovnoj suradnji iz 2017. predao grožđa i vina u količinama iz računa. Uz račune je popis izvršitelja sa specifikacijama rada, te je utvrđeno da su izvršitelji tijekom 2019. bili zaposlenici društava Računarstvo i telekomunikacije d.o.o. i Comitto D.I. d.o.o. Nadalje, utvrđeno je da društvo Comitto D.I. d.o.o., kao podizvođač za usluge rada djelatnika u vinogradima tužitelja izdalo je račun društvu Baze-Telekomunikacije d.o.o. (koje je društvo pripojeno društvu Comitto D.1. d.o.o.), a da je Baze- Telekomunikacije d.o.o. dalje fakturirao te usluge društvu tužitelja, u manjem iznosu no što je njemu fakturirano, pri čemu podizvođač Comitto D.I. d.o.o. iskazanu obvezu za PDV, po izdanom računu nije platio, a društvo Baze-Telekomunikacije d.o.o., koristilo je pretporez po računu podizvođača Comitto D.I. d.o.o. iako PDV nije plaćen u proračun, dok je prefakturiranjem istih usluga društvu tužitelja stvorilo obvezu za PDV osiguravajući tako tužitelju odbitak pretporeza. Pri tome je u poreznom nadzoru kod Baze-Telekomunikacije d.o.o., utvrđeno je da je riječ o poreznom dužniku na ime PDV koje je pripojeno društvu poreznom dužniku Comitto D.I. d.o.o., pa je zaključeno da je znao i morao znati da dobavljač Comitto D.I. zaračunati PDV nije platio u državni proračun, a pretporez je korišten, a kako nije plaćen, nema pravo na pretporez u skladu s člankom 127. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

8.1. Iz podatak spisa proizlazi da je osoba EB direktor društva dobavljača Baze-Telekomunikacije d.o.o. i društva Comitto D.I. d.o.o., a ujedno je opunomoćenik tužitelja i njegov knjigovođa. Stoga je opravdano zaključeno da je tužitelj preko D znao i morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV ostati neplaćen, a kako PDV nije plaćen, a tužitelj je odbio pretporez, isti nema pravo na pretporez od 504.632,50 kn, za prefakturirane mu usluge izvršitelja Baze-Telekomunikacije d.o.o. (članak 127. Zakona o porezu na dodanu vrijednost).

9. Nadalje, nadzorom je utvrđena istovjetna povezanost i sa društvom Cordex One d.o.o. kroz odgovorne osobe i knjigovođu EB koji je i opunomoćenik tužitelja. Navedeni dobavljač je tužitelju 31. prosinca 2019. izdao račun za uslugu prodaje u točionicama po specifikaciji obračunskih lista i za uslugu prodaje u točionicama 5% od ukupnog prometa, po kojem je odbijen pretporez u iznosu od 135.743,64 kn. Uvidom u JOPPD obrasce utvrđeno je da je riječ o djelatnicima društva tužitelja, a ne dobavljača, što znači da se radi o nevjerodostojnom računu/knjigovodstvenoj ispravi, jer se račun izdaje tužitelju za rad njegovih djelatnika u njegovim točionicama, što znači da tužitelj nema pravo na pretporez u navedenom iznosu. Taj je dobavljač tužitelju 31. prosinca 2019. izdao račun za uslugu rabata za isporučene proizvode u veleprodaji od 15% i za dodatni rabat od 3%, daljnjim kupcima, po kojem je odbijen pretporez od 199.161,29 kn. Dana 31. prosinca 2019. je tužitelj tom dobavljaču izdao račune kojim mu prodaje dugotrajnu imovinu i vina (skladište gotovih proizvoda), a čime je na njega tužitelj prenio pravo vlasništva i raspolaganja proizvodima dalje na tržištu. Navedenim postupanjem je došlo do gubitka, odnosno tužitelj je sklopio ugovor o poslovnoj suradnji sa društvom Cordex One d.o.o. svjesno se dovodeći u gubitak u poslovanju, a isti je prikrio na način kako bi prodajom imovine društva fiktivno prikazao veće prihode i time sravnio obvezu za PDV i pretporez, pri čemu je obvezu prema dobavljaču i potraživanje prema istom kupcu zatvorio kompenzacijom te je opisanim prividnim pravnim poslom prikrio gubitak i pogodovao dobavljaču u smislu smanjenja PDV po izlaznim računima. Pregledom računa dobavljača Cordex One d.o.o. po kojima je osporen pretporez u 2019. u iznosu od 119.559,95 kn, utvrđeno je da računi nisu vjerodostojne isprave jer imaju nepotpun sadržaj, nema isprava o fakturiranom i poslovnoj promjeni, te je utvrđeno da tužitelj ne vodi knjigovodstvo u skladu s člankom 65. i 66. OPZ-a. Stoga je zaključeno da je tužitelj odbio pretporez po računima koji ne dokazuju izvršenje isporuka, pa mu je pretporez osporen i utvrđena obveza PDV u istom iznosu. Stoga je tužitelju za 2019. osporen pretporez u ukupnom iznosu od 959.097,38 kn/ 127.294,10 EUR i utvrđena obveza PDV u istom iznosu.

10. Nadzorom PDV-a za razdoblje 2020. utvrđeno je da je dobavljač Cordex One d.o.o. 31. prosinca 2020. tužitelju izdao račune za usluge prodaje u točionicama po obračunskim listama, uslugu rabata za isporučene proizvode u veleprodaji od 12% i dodatni rabat od 3% prometa, po kojem je odbijen pretporez od 327.311,77 kn, koji je osporen u skladu s člankom 57. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Dakle, tužitelj je ponovno prodao dugotrajnu imovinu društva sklapajući ugovor o poslovnoj suradnji svjesno se dovodeći u gubitak u poslovanju, te prikrivajući isti prividnim pravnim poslom te kompenzacijom prikrio gubitak i pogodovao dobavljaču u smislu smanjenja PDV po izlaznim računima dobavljača. Pregledom računa dobavljača Cordex One d.o.o. po kojima je osporen pretporez u 2020. u iznosu od 99.108,08 kn, utvrđeno je da računi nisu vjerodostojne isprave prema odredbama Zakona o računovodstvu, da imaju nepotpun sadržaj jer istima nisu priložene isprave koje svjedoče o fakturiranom i poslovnoj promjeni, te da tužitelj ne vodi knjigovodstvo u skladu sa člankom 65. i 66. OPZ-a te je utvrđeno da je odbio pretporez po računima čiji sadržaj ne potvrđuje istinito i bez dvojbe da su fakturirane isporuke izvršene tužitelju, slijedom čega mu je pretporez osporen i utvrđena obveza PDV u istom iznosu.

11. Po računima od 31. prosinca 2020. tužitelj je za fakturirane mu usluge od dobavljača Baze-Telekomunikacije d.o.o. odbio pretporez u iznosu od 166.616,63 kn, uz koji je priložen Zapisnik o ispunjenju ugovora o poslovnoj suradnji od 31. prosinca 2020. iz kojeg proizlazi da je taj dobavljač tužitelja prema Ugovoru o poslovnoj suradnji iz 2017. predao grožđa i vina u količinama iz računa. Uz račune je popis izvršitelja sa specifikacijama rada, a izvršitelji su bili zaposlenici društva Baze Telekomunikacije d.o.o. Nadalje, dobavljaču Baze-Telekomunikacije d.o.o. je društvo Peta Generacija d.o.o., a odgovorna osoba/direktor oba društva je EB, ispostavio račun 31. prosinca 2020. za usluge rada djelatnika u vinogradima tužitelja/ fakturiranu naknadu za usluge po ugovoru o poslovnoj suradnji sklopljenog između prednika Comitto D.L. d.o.o. i Baze Telekomunikacije d.o.o. kao primatelja usluga, po popisu obračunskih lista bez priloga, i za dodatnu naknadu. Nadzorom je utvrđeno da je Peta Generacija d.o.o. porezni dužnik koji za iznos od 24.417.445,81 kn, nije platilo iskazani PDV na računu ispostavljenom Baze Telekomunikacije d.o.o. te je u blokadi od 9. lipnja 2020. To je društvo fakturiralo društvu Baze Telekomunikacije d.o.o. usluge rada djelatnika u vinogradima kao slijednik društva Comitto D.I. d.o.o. od 2. siječnja 2020.,ali prvi djelatnik Peta Generacija d.o.o. prijavljen je tek 1. svibnja 2020. To društvo je fakturiralo usluge rada djelatnika u vinogradima tužitelja društvu Baze-Telekomunikacije d.o.o., koje je iste prefakturirao tužitelju, pri čemu Peta Generacija d.o.o. iskazanu obvezu za PDV nije platio, a društvo Baze- Telekomunikacije d.o.o. koristilo je pretporez po njegovom računu, iako PDV nije plaćen u proračun, dok je prefakturiranjem istih usluga društvu tužitelja osiguran odbitak pretporeza.

11.1. Ponovno je utvrđeno da je direktor društva dobavljača Peta Generacija d.o.o. i Baze-Telekomunikacije d.o.o. ista osoba, EB koji je ujedno opunomoćenik društva tužitelja i njegov knjigovođa. Stoga je porezno tijelo opravdano zaključilo da je tužitelj preko D znao i morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV ostati neplaćen, a kako PDV nije plaćen, a tužitelj je odbio pretporez, nema pravo na pretporez u iznosu od 166.616,63 kn za prefakturirane mu usluge izvršitelja. Stoga je opravdano tužitelju za 2020. utvrđena obveza PDV-a u iznosu od 593.036,48 kn/78.709,47 EUR.

12. Nadalje, nadzorom PDV-a za razdoblje 2021. utvrđeno je da je dobavljač Cordex One d.o.o. 31. prosinca 2021. tužitelju izdao račun za uslugu rabata za isporučene proizvode u veleprodaji od 9% i za dodatni rabat od 3%, daljnjim kupcima, po kojem je odbijen pretporez od 182.066,59 kn, kao i račune za godišnji najam poslovnog prostora u lloku te za zakup trseva. Tužitelj je 31. prosinca 2021. tom dobavljaču izdao račun kojim mu prodaje dugotrajnu imovinu društva, a što je dovelo do gubitka u poslovanju, čime je tužitelj sklopio ugovor o poslovnoj suradnji sa društvom Cordex One d.o.o. svjesno se dovodeći u gubitak u poslovanju, a koji je gubitak prikrio na način kako bi prodajom imovine društva izmirio obveze prema dobavljaču i fiktivno prikazao veće prihode i time sravnio obvezu za PDV i pretporez, pri čemu je obvezu prema dobavljaču i potraživanje prema istom kupcu zatvorio kompenzacijom te je opisanim prividnim pravnim poslom prikrio gubitak i pogodovao dobavljaču u smislu smanjenja PDV-a po izlaznim računima. Pregledom računa dobavljača Cordex One d.o.o. po kojima je osporen pretporez u 2021. u iznosu od 78.925,50 kn, utvrđeno je da računi nisu vjerodostojne isprave prema odredbama Zakona o računovodstvu, te imaju nepotpun sadržaj jer nema dokaza o fakturiranom i poslovnoj promjeni, fakturirani su troškovi prijevoza do kupaca društva dobavljača i provizije daljnjih kupca društva dobavljača i to za proizvode koji su u vlasništvu društva dobavljača, kao i da tužitelj ne vodi knjigovodstvo u skladu sa člankom 65. i 66. OPZ-a te da je odbijen pretporez po računima čiji sadržaj ne potvrđuje istinito i bez dvojbe da su fakturirane isporuke izvršene tužitelju, slijedom čega mu je pretporez od 78.925,50 kn osporen i utvrđena obveza PDV-a u istom iznosu.

13. Nadalje, po ulaznim računima dobavljača Šesta Generacija j.d.o.o. od 30. studenog i 31. prosinca 2021. tužitelj je za fakturirane mu usluge rada radnika u vinogradima odbio pretporez u iznosu od 497.216,60 kn, u prilogu kojih je Zapisnik o ispunjenju ugovora o poslovnoj suradnji na dan 31. prosinca 2021. u kojem se navodi da je taj dobavljač tužitelju prema Ugovoru o poslovnoj suradnji iz 2017. predao grožđa i vina u količinama iz računa. Uz račune je priložen popis izvršitelja sa specifikacijama rada, uvidom u koje je utvrđeno da su izvršitelji bili zaposlenici društva Baze-Telekomunikacije d.o.o. Društvo Baze Telekomunikacije d.o.o. je društvu Šesta Generacija d.o.o. (odgovorna osoba/direktor oba društva je EB) ispostavio račune za usluge rada radnika u vinogradima/ usluge obrade, prerade, pripreme vinograda za berbu grožđa, ali PDV iskazan na računima nije platio, dok je društvo Šesta Generacija j.d.o.o. koristio pretporez. Baze Telekomunikacije d.o.o. fakturiralo je usluge rada djelatnika u vinogradima tužitelja društvu Šesta Generacija j.d.o.o., koje je ovaj prefakturirao tužitelju, pri čemu Baze Telekomunikacije d.o.o. iskazanu obvezu za PDV nije platio, a društvo Šesta Generacija j.d.o.o. koristilo je pretporez po njegovima računima, iako PDV nije plaćen u proračun, dok je prefakturiranjem usluga obrade vinograda društvu tužitelja osiguran odbitak pretporeza.

13.1. I iz navedenoga ponovno proizlazi povezanost u svim poslovnim događajima iste osobe, EB koji kao direktor društva dobavljača Šesta Generacija j.d.o.o. i Baze-Telekomunikacije d.o.o. te ujedno opunomoćenik društva tužitelja i njegov knjigovođa, je znao i morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a ostati neplaćen, a kako PDV nije plaćen, a tužitelj je odbio pretporez, to nema pravo na pretporez u iznosu od 497.216,60 kn za fakturirane mu usluge obrade vinograda.

14. Nadzorom je nadalje utvrđeno da je tužitelj u 2021. kupcu Hotel Bonaca d.o.o. izdao dva računa, s prijenosom porezne obveze prema članku 75. stavku 3a) i članku 79. stavku 7. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, da je odgovorna osoba za izdavanje računa E te da uz račune nisu priloženi prilozi/specifikacije, a kako se to navodi na računima, već su naknadno dostavljeni. Ali, prema poslovnim knjigama tužitelja, u razdoblju 2021. nema nabave materijala kojeg je fakturirao računima, pa isti nisu vjerodostojne knjigovodstvene isprave prema članku 66. stavku 4 OPZ-a, budući tužitelj nije imao nabave fakturiranog materijala za fakturirane građevinske radove, pa ne ispunjava uvjete za oslobođenje od plaćanja PDV te mu je utvrđena obveza PDV u iznosu od 34.350,74 kn.

15. Slijedom iznesenog, a utvrđenog činjeničnog stanja tijekom poreznog nadzora i imajući u vidu citirane zakonske odredbe, Sud je ocijenio da je pravilno tužitelju osporeno pravo na odbitak pretporeza u utvrđenim iznosima za 2019., 2020. i 2021. te obračunalo PDV i to u 2019. i 2020. po računima poreznog dužnika - dobavljača tužitelja društva Baze -Telekomunikacije, a u 2021. po računima dobavljača Šesta Generacija j.d.o.o.

15.1. Sud prihvaća zaključak poreznih tijela da je dobavljač tužitelja Baze Telekomunikacije d.o.o. iskoristio pravo na pretporez po računima (pod)dobavljača poreznih dužnika Comitto D.I. d.o.o., Peta Generacija d.o.o., a dobavljač tužitelja Šesta Generacija j.d.o.o. iskoristio pravo na pretporez po računima (pod)dobavljača Baze-Telekomunikacije d.o.o., koja društva nisu platila zaračunati PDV za fakturirane im usluge rada izvršitelja, koje su tužiteljevi dobavljači prefaktuirali tužitelju omogućivši mu tako odbitak pretporeza, a da PDV nije plaćen. Stoga je pravilno utvrđeno da je tužitelj znao ili morao znati da koristi pretporez, dok PDV zbog prijevarnih aktivnosti nije plaćen u državni proračun.

15.2. U svim trgovačkim društvima dobavljača i poddobavljača tužitelja je isti direktor - EB, koji je ujedno i knjigovođa i opunomoćenik društva tužitelja. U društvu Baze-Telekomunikacija d.o.o. je bio direktor od 21. prosinca 2016., a prestao biti 30. prosinca 2022. danom otvaranja stečajnog postupaka. U društvu Comitto D.I. d.o.o. je bio direktor od 22. rujna 2016. do brisanja društva 5. lipnja 2020. To je društvo pripojeno društvu Peta Generacija d.o.o. 3. ožujka 2020., a Peta Generacija d.o.o. brisana je iz sudskog registra 23. travnja 2021., u kojoj je direktor bio EB do 30. prosinca 2020. U društvu Šesta Generacija j.d.o.o. EB je direktor od 7. travnja 2020. Stoga je isti znao ili morao znati da će zbog svih prethodno iznesenih prijevarnih aktivnosti ostati neplaćen PDV pa tužitelj neosnovano navodi da u postupku nije utvrđena niti obrazložena prijevarna namjera jer tužitelj nije mogao ne znati da PDV nije plaćen u državni proračun, čime je isti oštećen. Stoga tužitelj nema pravo na odbitak pretporeza prema odredbi članka 127. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

16. Nadalje, pravilno je osporen i pretporez po računima društva Cordex One d.o.o. u 2019., u 2020. i u 2021. prema članku 57. Zakona o porezu na dodanu vrijednost u svezi sa člankom 12. OPZ-a jer je utvrđeno da je prikrivenom prodajom imovine društva prikriven stvoreni gubitak pa je osnova za utvrđivanje porezne obveze prikriveni pravni posao.

17. Pravilno je porezno tijelo osporilo pravo na odbitak pretporeza po ulaznim računima društva Cordex One d.o.o. za 2019., za 2020. i 2021., a zbog nedostatka vjerodostojnih i urednih knjigovodstvenih isprava, odnosno odgovarajuće poslovne dokumentacije kao dokaza o realizaciji poslovnih događaja, jer sam račun nije dovoljan dokaz o nastalom poslovnom događaju, a tužitelj nije predočio valjane i vjerodostojne dokaze u smislu članka 66. OPZ-a da su mu isporuke po predmetnim ulaznim računima dobavljača obavljene.

18. Tužitelj nije niti pozivom na konkretnu materijalnu dokumentaciju niti dostavom iste potkrijepio svoje tvrdnje iz tužbe te nije dokazao suprotno utvrđenjima poreznog tijela, dok predloženim saslušanjem svjedoka se ne dokazuju poslovni događaji već vjerodostojnim ispravama. Nadalje, povezanost trgovačkih društava preko iste osobe EB proizlazi iz statusnih promjena u istima i razvidna je iz podataka u sudskom registru, dok predloženo vještačenje u nedostatku vjerodostojnih isprava, a koje nisu predočene tijekom poreznog nadzora je nepotrebno, kao i na okolnost zaključka o prikrivenim pravnim poslovima i prijevarnim postupanjem jer se radi o tumačenju odredbi zakona s obzirom na utvrđeno činjenično stanje.

19. S obzirom na svu u nadzoru pregledanu dokumentaciju, Sud ne nalazi da su predmetna rješenja donesena arbitrarno, već je detaljno obrazloženo utvrđeno činjenično stanje i pojašnjena primjena relevantnog materijalnog prava.

20. Stoga je Sud odbio tužbeni zahtjev i u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

21. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

21.1. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 23. svibnja 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku