Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Ov-10/2017-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Rijeci, u vijeću prvostupanjskog suda sastavljenom od sudaca, Velimira Radoševića kao predsjednika vijeća, Ive Polić Turčić kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Ines Kundić kao člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Cresanke d.d. Varozina 25, Cres, OIB: 47639427219 zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke, protiv ovršenika ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Nikoli Vajiću, odvjetniku iz [adresa], odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci pod poslovni broj Ovr-5600/15 od 18. svibnja 2016. o odgodi prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava, na sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-5600/15 od 18. svibnja 2016.
Obrazloženje
1. Rješenjem citiranim u izreci ove odluke odbijen je prijedlog ovršenika podnesen 2. rujna 2015. za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 21. kolovoza 2015. temeljem ovršne odluke koju čini presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-506/14 od 1. prosinca 2014.
2. Protiv tog rješenja ovršenik je pravovremeno izjavio žalbu pobijajući ga u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom, navodi da su neosnovai navodi obrazloženja da ovršenik nije dokazao razloge za odgodu ovrhe, da je isti dostavio kopiju revizije te da je detaljno obrazložio razloge zbog kojih je osnovan njegov prijedlog. Da je time kršeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava. Da je ovršenik nezaposlen, nema prihoda niti sredtava za život te da je stoga neprihvatljivo da se u takvoj situaciji odbio primijeniti institut odgode ovrhe. Predlaže da se pobijano rješenje ukine ili preinači te da se prihvati prijedlog za odgodu ovrhe podredno da žalba bude prihvaćena, pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje na temelju ovlaštenja iz članka 210. stavak 5. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16; dalje: OZ) te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka temeljem članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ, ovo vijeće je utvrdilo da prilikom donošenja pobijane odluke nisu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti.
5. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je predmetna osnova za plaćanje presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-506/14 od 1. prosinca 2014. Nadalje, utvrđeno je da je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha (izravna naplata) izjavljen pravni lijek – revizija, ali da ovršenik nije učinio vjerojatnim trpljenje nenadoknadive štete provedbom ovrhe. Naime, u odnosu na istaknutu tvrdnju - činjenicu (prijetnje nenadoknadive štete) stranka koja se na nju poziva nije predložila izvođenje niti jednog dokaza pa posljedično tome istu nije učinila vjerojatnom niti bar s nižim stupnjem izvjesnosti o njezinoj egzistenciji. Kada se uzme u obzir da sud nema apsolutno nikakvih saznanja o tome koliki je opseg ovršenikove imovine, niti kojim sredstvima raspolaže tijekom godine ili kojeg drugog vremenskog razdoblja, kakvi su mu prihodi i rashodi pa da utvrđenje tih činjenica dovede u korelaciju s novčanim iznosom za koji je podnesen predmetni zahtjev za izravnom naplatom, a što bi nastavno bila dostatna činjenična baza za donošenje zaključka o tome da li je time ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe (prijenosa zaplijenjenih iznosa) trpio nenadoknadivu štetu. Činjenična utvrđenja iz pobijanog rješenja ovo vijeće prihvaća u cijelosti.
6. Iz sadržaja odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. OZ-a, proizlazi da i pod pretpostavkom ispunjenja svih propisanih uvjeta sud ne mora, već može odgoditi ovrhu odnosno naložiti Agenciji odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, što ovisi o okolnostima u svakom pojedinom predmetu i utvrđenom činjeničnom stanju.
7. Ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi u trenutku provedbe ovrhe trpio nenadoknadivu štetu, niti argumentira u čemu bi se upravo ta šteta sastojala i to u vrijeme prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja. Stav je ovog vijeća da na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik treba učiniti vjerojatnim kako bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije protuovrhom ili u parnici koja se vodi radi stjecanja bez osnove nadoknaditi ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće. Vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete bi trebalo dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja, utjecaja određenog predmeta, u odnosu na koji se u konkretnoj situaciji zahtijeva odgoda ovrhe, međutim, ovršenik nije ponudio niti jedan razlog, niti dostavio dokaz na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.
8. Primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalba ovršenika je odbijena te je pobijano rješenje potvrđeno, zbog čega je riješeno kao u izreci rješenja.
U Rijeci 23. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Velimir Radošević
