REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik br. 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Valeriji Radić, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Brebrić u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice STI, zastupane po odvjetniku Ivanu Vrdoljaku, zbog prekršaja iz čl. 112. st. 14. u svezi s čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 114/22), povodom prigovora okrivljenice na obavezni prekršajni nalog PU Zagrebačke, I Postaje prometne policije Zagreb, klasa: 211-07/24-4/7809, nakon žurnog postupka,

p r e s u d i o  j e

I Temeljem čl. 182. st. 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

Okrivljenica: STI, kći STI i S, djev. O, rođena **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, OIB [osobni identifikacijski broj], SSS, fotograf, slobodna umjetnica, mjesečna primanja oko 1.000,00 eura, razvedena, majka dvoje djece, prekršajno kažnjavana, protiv nje se ne vodi drugi postupak za drugi prekršaj ili kazneno djelo,

o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e

da bi 22. studenoga 2023. u 18:40 sati upravljala biciklom u Zagrebu, nogostupom sa sjeverne strane Boškovićeve ulice u smjeru istoka, te dolaskom do raskrižja s Petrinjskom ulicom, skrenula je udesno u smjeru juga, gdje biciklistička staza preko kolnika nije označena, te prije stupanja na kolnik ceste koju namjerava prijeći nije zaustavila bicikl i gurala ga kao pješak preko obilježenog pješačkog prijelaza, tom prilikom na lijevu stranu bicikla udario je prednjim dijelom osobni automobil [registarska oznaka], kojim je upravljala OTI, prometnom trakom za skretanje u lijevo Petrinjske ulice u smjeru sjevera, a u raskrižju je skretala u lijevo prema lijevoj prometnoj traci Boškovićeve ulice u smjeru zapada, od udarca, vozačica STI zajedno s biciklom pala je na kolnik, i u nesreći zadobila je tjelesne ozljede,

pa da bi time počinila prekršaj iz čl. 112. st. 14. u svezi s čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

II Temeljem čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st.2. toč. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. PU Zagrebačka, I Postaja prometne policije, klasa: 211-07/24-4/7809 izdala je 26.01.2024. obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenice, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, a na koji nalog je okrivljenica pravodobno podnijela prigovor, pa je isti stavljen izvan pravne snage i nastavljeno je s vođenjem prekršajnog postupka.

2. Okrivljenica je dostavila pisanu obranu u kojoj je navela da je u konkretnom predmetu okrivljenicu automobilom udarila neoprezna vozačica automobila koja je teškim kršenjem Zakona o sigurnosti prometa na cestama uzrokovala tu nesreću. Da je na mjestu okrivljenice bilo dijete ono taj udar vjerojatno ne bi preživjelo, uslijed čega je okrivljenica zadobila tjelesne ozljede te joj je uništen bicikl. Dužnost je ovlaštenog tužitelja bila optužni prijedlog podnijeti protiv onoga koji je svojim automobilom (opasna stvar) izazvao ozbiljnu prometnu nesreću ne gledajući pred sebe iako je pred vozačem bio obilježen pješački prijelaz s upaljenim zelenim svjetlom za pješake, a ne protiv onoga koji je u njoj nastradao. No ovdje su zamijenjene uloge oštećenika i okrivljenika. U ovom trenutku nećemo nagađati zašto je tome tako, ali obrana i okrivljenica postavljaju ključno pitanje: bi li do prometne nezgode došlo sve i u onom slučaju da je okrivljenica u trenutku udara bila pješak odnosno gurala bicikl. Drugim riječima, je li činjenica da se okrivljenica u trenutku udara nalazila na biciklu (prometni prekršaj), uzrokovala prometnu nesreću? Odgovor je: po načelu kauzaliteta, do nezgode bi došlo i da je okrivljenica hodala (gurala bicikl) kao pješakinja. Do nesreće bi došlo i u onom slučaju da je na mjestu okrivljenice bilo dijete od tri godine. Dakle, nesreću u ovom slučaju nije uzrokovao onaj koji je u nezgodi nastradao (ovdje okrivljenica), već izrazito neoprezna vozačica osobnog automobila koja nije gledala pred sebe te je pogodila okrivljenicu koja je u tom trenutku prelazila cestu preko pješačke zebre u trenutku dok je pješacima bilo upaljeno zeleno svjetlo. Zašto se onda prekršajni postupak ne vodi protiv onog koji je uzrokovao predmetnu nesreću? Optužba, dakle, tvrdi da je okrivljenica počinila prekršaj iz čl. 112. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (vjerojatno Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022) kažnjiv po čl. 112. st. 14. istog članka uz primjenu 293. st. 2. Zakona.; je to što okrivljenica nije gurala bicikl preko obilježenog pješačkog prijelaza za vrijeme dok je pješacima bilo upaljeno zeleno svjetlo navodno; uzrokovalo to da je na nju naletjelo vozilo koje ju je oborilo na tlo. Odgovor je da optužba ne stoji. U onom slučaju Sud nađe da postoje uvjeti za postupanje po predmetnom optužnom prijedlogu, okrivljenica ističe sljedeće: Vezano za prekršaj iz čl. 112. st. 7. i st. 14. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da nije bilo tvrdnje optužbe o tome da bi okrivljenica kao žrtva prometne nesreće tu nesreću zapravo uzrokovala, okrivljenica ne bi osporavala taj nalog jer poštuje Sud i ne želi zlorabiti svoja prava. Međutim, s obzirom na ovakve tvrdnje optužbe, okrivljenica mora osporiti krivnju, ali priznaje da je spornog trenutka vozila bicikl na obilježenom pješačkom prijelazu dok je bilo upaljeno zeleno svjetlo za pješake. Stoga sud na temelju priznanja navedenih činjenica može donijeti odluku o tom dijelu optužbe (koju ipak valja odbiti) i svi daljnji troškovi bit će vezani isključivo za optužbu da je okrivljenica na i koji način uzrokovala spornu nezgodu. Naime, prekršaj iz čl. 112. st. 7. Zakona postoji ako biciklistička staza preko kolnika nije označena.

Ako pogledamo mjesto nezgode, odnosno samo mjesto nezgode, vidjet ćemo da je do udara došlo upravo tamo gdje je označena biciklistička staza na kolniku. Fotografija i pregled mjesta nezgode je svima javno dostupna na Street View aplikaciji na Google Maps. Dakle, na stranu to što ni zakonskog opisa nema u optužbi, iz navedenog vidimo da nije ostvareno zakonskog obilježje prekršaja, a čak i da jest, okrivljenica je bila u opravdanoj zabludi o protupravnosti. No, čak i da tih nedostataka nema i da okrivljenica jest kriva (dakle, da je znala da radi nešto zabranjeno), u ovom slučaju se zaista radi o beznačajnom prekršaju pa se u tom smislu okrivljenica poziva na obrazloženje iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Kzz 1/15/3; u pravu je državni odvjetnik kada smatra da djelo za koje je S. M.-J. osuđena nije prekršaj u smislu odredbe članka 24. a. Prekršajnog zakona, jer iz radnji koje joj se stavljaju na teret proizlazi da se radi o beznačajnom djelu. Naime, optuženici se stavljalo na teret da je dana 2. listopada 2011. u 15,15 sati upravljala biciklom i to nogostupom, a ne kako je to propisano kolnikom bliže desnom rubu, pa je prilikom pretjecanja NN vozača bicikla izgubila nadzor nad svojim biciklom i pala na desnu bočnu stranu, udarila u pročelje fasade i zadobila lake tjelesne ozljede čime je počinila prekršajno djelo iz članka 112. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Iz navedenog je evidentno, kako to pravilno navodi državni odvjetnik, da S.M.J. kritične zgode nije ugrozila druge sudionike u prometu, već samo sebe obzirom da nema podataka da bi njezinim postupanjem bio ugrožen i NN vozač bicikla. Stoga i Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je stupanj ugrožavanja i povrede javnog poretka u konkretnom slučaju neznatan, te nema potrebe da počinitelj bude kažnjen, zbog čega su u cijelosti ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu instituta beznačajnog prekršaja iz članka 24. a. Prekršajnog zakona. U svakom slučaju, svi troškovi i sav daljnji postupak vezan je isključivo uz tvrdnje optužbe da je okrivljenica time uzrokovala prometnu nesreću. Nadalje, optužba nije navela nijednu premisu za zaključak da je jedan navodni prekršaj uzrokovao drugi. Člankom 28. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) te čl. 6. st. 2. Europske konvencije o ljudskim pravima (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) utemeljena je presumpcija nedužnosti svakog od nas, što pak pretpostavlja dužnost tužitelja da u svakom kaznenom postupku (i prekršajni postupci s obzirom na svoju suštinu u pravilu ulaze u doseg čl. 6. EK te se smatraju kaznenim postupcima) i dokaže osnovanost optužbe. Ponavljam da ta presumpcija štiti svakog od nas i njezinim kršenjem ugrožavamo ne samo individualna prava, već i same temelje našeg pravnog poretka zasnovanog na vladavini prava. Stoga optužba mora navesti činjenice-premise za konkluziju da je jednom prekršajem uzrokovana prometna nesreća. Optužba to nije napravila. Sama činjenica vožnje biciklom po pješačkom prijelazu ne uzrokuje nesreću. Stoga optužba mora dokazati da je jedno uzrokovalo drugo. Optužba to nije napravila, a mora jer to proizlazi iz presumcije nedužnosti svih nas. Time je svo daljnje očitovanje okrivljenice suvišno. Ipak, okolnosti konkretnog slučaja su ozbiljne. Okrivljenica je nastradala jer vozačica drugog automobila nije gledala pred sebe. Iz snimke, koja iz nepoznatih razloga završava nekoliko sekundi nakon udara (no ipak vidimo više ljudi koji pritrčavaju, dakle, više svjedoka), vidimo da se je okrivljenica na predmetnom prelazu do trenutka udara nalazila dvije sekunde (ušla je na sjevernoj strani i udar se dogodio na južnoj strani). I laiku je odmah jasno da je svatko tko iz smjera Petrinjske skreće lijevo (kad je pješacima upaljeno zeleno kao i u Petrinjskoj u smjeru sjever) preko pješačkog prijelaza, mora makar pogledati na zebru. Da je vozačica napravila taj minimum, vidjela bi okrivljenicu i ne bi je pregazila. Imala je dvije sekunde za to odnosno cijelu duljinu pješačkog prijelaza.

Ova obrana nije optužba toj drugoj vozačici, no sasvim je jasno tko je tu odgovoran za nesreću jer da se na mjestu okrivljenice nalazilo dijete od tri godine, ono bi moguće i smrtno stradalo. Do nezgode je došlo na samom rubu ceste, dakle, vozačica na cestu uopće nije gledala – tko god da je iskoračio s južne strane, stradao bi. Okrivljena je prije trenutka udara prešla cijelu dužinu prijelaza pa se postavlja pitanje tko je onda uzrokovao prometnu nezgodu? Je li sukladno temeljnoj obvezi iz čl. 51. ZSPC-a to da se na zebru uopće ne gleda. Kakve veze s nezgodom ima to što je okrivljenica bila na biciklu ako bi se ona desila sve i u onom slučaju da je na cesti stajala. Neposredni svjedok predmetne nezgode je svjedok ST iz [adresa] koji je ostao nakon nesreće te se Sudu predlaže njegovo saslušanje. Okrivljenica slijedom navedenog predlaže odbiti optužbu podredno je osloboditi optužbe.

3. U tijeku postupka analizirana je obrana okrivljenice, izvršen je uvid u izvješće o poduzetom, izvješće o počinjenom prekršaju, zapisnik o očevidu, bolničku prijavu za okrivljenicu, skicu mjesta događaja, video zapis prometne nesreće, te je sud proveo prometno vještačenje po vještaku prometne struke dipl. ing. Goranu Husincu. Sud je odustao od provođenja dokaza saslušanjem oštećene OTI, jer drži da je provedenim postupkom činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

4. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Gorana Husinca, a iz podatka sadržanih u spisu proizlazi da se okrivljena dana 22.11.2023. kretala biciklom nogostupom sa sjeverne strane Boškovićeve ulice u smjeru istoka. Dolaskom do raskrižja s Petrinjskom ulicom skrenula je u desno u smjer juga te je krenula prelaziti cestu preko pješačkog prijelaza na upaljeno zeleno svjetlo za pješake u svojstvu vozača bicikla, odnosno ne u svojstvu pješaka sa biciklom (koji gura bicikl). Bez obzira na to što okrivljena nije sišla s bicikla te nije gurala bicikl te je išla brzinom većom od brzine prosječnog muškog hoda, vozač osobnog automobila, automobila drugog sudionika, pri skretanju lijevo na pješački prijelaz mogao je vidjeti, a jasno je vidljivo iz video nadzora čija je snimka sastavni dio ovoga spisa, četiri sekunde okrivljenu kako se približava pješačkom prijelazu i kako ga bez zaustavljanja prelazi. Temeljem navedenog, a kako je osobni automobil opasna stvar, vozač navedenog automobila mogao je i morao paziti na okrivljenu bez obzira što je ona nepropisno prelazila zebru na način da nije sišla s bicikla te gurala bicikl kako bi bila u svojstvu pješaka s biciklom, a ne u svojstvu vozača bicikla.

5. Na temelju tako provedenog postupka, nalaza i mišljenja prometnog vještaka te cijeneći i analizirajući obranu okrivljenice-njezino poricanje djela prekršaja, Sud nije s izvjesnošću mogao utvrdio da bi okrivljenica počinila djelo prekršaja na način i pod uvjetima kako joj se to stavlja na teret u obaveznom prekršajnom nalogu, te da bi bila prekršajno odgovoran.

6. Naime, okrivljenica je osporavala djelo prekršaja navodeći između ostalog da je do nesreće došlo na samom rubu ceste, te da je prije trenutka udara vozeći bicikl prešla cijelu dužinu pješačkog prijelaza, a isti je prelazila na znak zelenog svjetla na semaforu. Navedeno proizlazi i iz video zapisa prometne nesreće. Također iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka kojem je sud kao stručnoj osobi u cijelosti poklonio vjeru proizlazi da je okrivljenica krenula prelaziti cestu preko pješačkog prijelaza na upaljeno zeleno svjetlo za pješake u svojstvu vozača bicikla. Bez obzira na to što okrivljenica nije sišla s bicikla te nije gurala bicikl te je išla brzinom većom od brzine prosječnog muškog hoda, vozač osobnog automobila, pri skretanju lijevo na pješački prijelaz mogao je vidjeti, a jasno je vidljivo iz video nadzora, četiri sekunde okrivljenicu kako se približava pješačkom prijelazu i kako ga bez zaustavljanja prelazi. Nadalje, vještak ističe, kako je osobni automobil opasna stvar, vozač navedenog automobila mogao je i morao paziti na okrivljenu bez obzira što je ona nepropisno prelazila zebru na način da nije sišla s bicikla te gurala bicikl kako bi bila u svojstvu pješaka s biciklom, a ne u svojstvu vozača bicikla.

7. S obzirom na navedeno, sud je okrivljenicu oslobodio od optužbe za navedeno djelo prekršaja.

8. Kako je okrivljenica oslobođena od optužbe to troškovi prekršajnog postupka, kao i troškovi prometnog vještačenja, izdavanja obaveznog prekršajnog naloga i izrade skice mjesta nesreće padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Ova presuda je pravomoćna.

Protiv presude žalba nije dopuštena.

U Zagrebu 23. svibnja 2025.

Zapisničar

Sudac

Danijela Brebrić

Valerija Radić

Dostaviti:

1. Okrivljenici STI, [adresa]

2. Odvjetniku Ivanu Vrdoljaku, Zagreb, Masarykova 15

3. Tužitelju PU Zagrebačka, I Postaja prometne policije Zagreb

4. Pismohrana-ovdje