REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2011/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Maje Pećar Kopajtić, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužiteljice KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Nikolina Brozović Hržina, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Rijeka, Riva 10, OIB: 32420472134, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Krka, Krk, Trg Josipa bana Jelačića 2, OIB: 12405095116, kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Radić, odvjetnica u Rijeci, Riva 10/1, radi komunalnog doprinosa, 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/II-363-02/24-01/10, URBROJ: 2170-03-08/7-24-2 od 4. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog spora.

III. Nalaže se tužiteljici da nadoknadi zainteresiranoj osobi troškove ovog spora u iznosu od 2.000,00 eura (dvije tisuće eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

IV. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Krka, Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalno gospodarstvo KLASA: UP/I-350-06/23-01/55, URBROJ: 2170-9-03-05/1-24-12 od 26. veljače 2024. utvrđena je ovdje tužiteljici visina komunalnog doprinosa u iznosu od 9.398,06 eura za ozakonjenje završene slobodnostojeće manje zahtjevne zgrade - stambene namjene, razlike obujma 589,96 m[3] , izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u nasljeu [adresa], koja spada u II. zonu pogodnosti. Točkom 10. izreke određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu povodom koje je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-02/24-01/10, URBROJ: 2170-03-08/7-24- 2 od 4. listopada 2024. izmijenio izreku prvostupanjskog rješenja na način da je brisana točka 10. izreke prvostupanjskog rješenja, dok je u preostalom dijelu rješenje ostalo neizmijenjeno te je odbijen zahtjev za naknadu troškova zastupanja i upravnih pristojbi.

3. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba upravnog postupka. S tim u svezi u tužbi i u tijeku spora ističe da obrazloženje osporenog rješenja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da su navedeni razlozi u obrazloženju, kako osporenog rješenja, tako i prvostupanjskog rješenja, proturječni sami sebi, a posebice s uputom i stajalištima izraženima u ranijem rješenju tuženika od 21. prosinca 2023. Nadalje navodi da nije proveden adekvatan ispitni postupak radi utvrđivanja odlučnih činjenica odnosno da su pogrešno utvrđene činjenice u pogledu prava tužiteljice na umanjenje komunalnog doprinosa. Tvrdi da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za stupnjeviti obračun komunalnog doprinosa odnosno da je valjalo primijeniti odredbu članka 10. Odluke o komunalnom doprinosu, kojom je propisano ispunjenjem kojih uvjeta se umanjuje visina komunalnog doprinosa, zbog čega osporava utvrđenu visinu komunalnog doprinosa. Ističe prigovor zastare navodeći da je o prigovoru zastare valjalo odlučiti primjenom Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 446/16, dalje: Opći porezni zakon 08). S tim u svezi pojašnjava da je 26. lipnja 2013. podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, a da je rješenje o izvedenom stanju doneseno 19. veljače 2020. Smatra da je zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa počela teći istekom godine u kojoj je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju odnosno od 1. siječnja 2014., zbog čega da je prvostupanjsko rješenje o komunalnom doprinosu doneseno nakon nastupa zastare prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa. Nadalje smatra da su ispunjeni i uvjeti za oglašivanje prvostupanjskog rješenja ništavim jer da se rok plaćanja ne može odrediti, zbog čega da prvostupanjsko rješenje nema obvezan sadržaj propisan odredbom članka 85. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Slijedom navedenog, predlaže da Sud provede dokazni postupak saslušanjem FČ, vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke te pribavljanjem Odluke o komunalnom doprinosu ("Službene novine Primorsko-goranske županije" broj 42/04, 34/09, 27/10, 19/12, 13/13m, 9/15 i 17/17) te uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovoga spora pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje i prvostupanjsko rješenje podredno oglasi ništavim osporeno rješenje i prvostupanjsko rješenje, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova ovog spora tužiteljici.

3.1. Tužiteljica je uz tužbu podnijela i prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe. Rješenjem ovog Suda poslovni broj Us I-2011/2024-12 od 27. siječnja 2025. određen je odgodni učinak tužbe u odnosu na izvršenje osporenog rješenja tuženika od 4. listopada 2024. i prvostupanjskog rješenja od 26. veljače 2024., koji odgodni učinak traje do pravomoćnog okončanja spora ili drugačije odluke Suda.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja te je predložio da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Zainteresirana osoba se u odgovoru na tužbu i u tijeku spora protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te s tim u svezi ističe da su neosnovani tužbeni navodi u svezi povrede pravila postupka i pogrešnog utvrđivanja relevantnih činjenica. Nadalje navodi da je istaknuti prigovor zastare neosnovan ukazujući da tužiteljica poistovjećuje postupak ozakonjenja zgrade s naplatom komunalnog doprinosa. Ističe da postupak ozakonjenja zgrade završava s pravomoćnošću rješenja o izvedenom stanju, dok da postupak obračuna i naplate komunalnog doprinosa započinje dostavom rješenja o izvedenom stanju nadležnom prvostupanjskom tijelu. S tim u svezi navodi da je rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno odnosno izvršno 14. ožujka 2020. pa da je stoga zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze počela teći 1. siječnja 2021., a ne 1. siječnja 2014., u kojem trenutku nije ni započeo postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa. Nadalje, vezano uz primjenu odredbe članka 10. Odluke o komunalnom doprinosu zainteresirana osoba navodi je tom odredbom propisana mogućnost popusta samo na kubaturu do 500 m[3] , smisao koje odredbe da je omogućiti popust za građevine manje kubature čiji su vlasnici osobe s dugogodišnjim prebivalištem na području [adresa]. Kako tužiteljica ima u svom vlasništvu već stambeni objekt kubature od 507,62 m[3] , a nelegalno je izgradila objekt kubature od 589,96 m[3] , to da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu navedene odredbe. Slijedom svega navedenog predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 7. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice, službene osobe tuženika i opunomoćenice zainteresirane osobe.

6.1. Na navedenom ročištu za raspravu zamjenik opunomoćenice tužiteljice izjavio je da ostaje kod svih navoda iznesenih u tijeku ovoga spora, povukao je prijedlog za saslušanje tužiteljice s obzirom na njenu životnu dob, te je predložio da se sasluša kćer tužiteljice.

6.2. Na istom ročištu za raspravu službena osoba tuženika izjavila je da ostaje kod svih navoda iznesenih u tijeku ovoga spora. Protivila se izvođenju dokaza saslušanjem kćeri tužiteljice jer činjenice u ovom sporu nisu sporne, već je sporno pravno pitanje.

6.3. Opunomoćenica zainteresirane osobe je na ročištu za raspravu izjavila da ostaje kod svih navoda iznesenih u tijeku ovoga spora te se protivila izvođenju predloženih dokaza budući da je sporno pravno pitanje.

7. U tijeku spora Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

7.1. Sud je odbio provesti dokaze u sporu predložene po tužiteljici ocijenivši da izvođenje tih dokaza nije relevantno za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

8. Među strankama ovoga spora je sporno je li u upravnom postupku tužiteljici pravilno utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa u iznosu od 9.398,06 eura odnosno je li pravilno odlučeno o istaknutom prigovoru zastare prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa te je li pravilno obračunat iznos komunalnog doprinosa, kao i jesu li počinjene povrede odredaba upravnog postupka.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Prema odredbi članka 22. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj: 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19, dalje: Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama) podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

11. Dakle, iz citirane zakonske odredbe slijedi da je podnositelj zahtjeva po izvršnosti rješenja o izvedenom stanju dužan platiti komunalni i vodni doprinos. Stoga je za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa relevantan trenutak kada je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno, koje pravno shvaćanje je izrazio Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-2636/2024-2 od 26. studenog 2024.

11.1. Slijedom iznesenog, a polazeći od nesporne činjenice da je predmetno rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno 14. ožujka 2020., to je sukladno citiranoj odredbi članka 22. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonitom izgrađenim zgradama relevantan trenutak za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa iz predmeta ovoga spora upravo 14. ožujka 2020. Stoga su u navedenom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

12. Nadalje, s obzirom da je relevantan trenutak za nastanak obveze plaćanja komunalnog doprinosa trenutak izvršnosti rješenja o izvedenom stanju odnosno 14. ožujka 2020., to se u svezi pitanja zastare prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa imaju primijeniti odredbe trenutno važećeg Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22, dalje: Opći porezni zakon), a ne odredbe ranije važećeg Općeg poreznog zakona 08, kako to tvrdi tužiteljica. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

13. Nastavno na navedeno, prema odredbi članka 108. stavku 1. Općeg poreznog zakona pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

13.1. Sukladno odredbi članka 108. stavku 2. Općeg poreznog zakona zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

14. Dakle, budući da je relevantan trenutak za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa iz predmeta ovoga spora trenutak kada je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno odnosno 14. ožujka 2020., to je zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa sukladno citiranoj odredbi članka 108. stavka 2. Općeg poreznog zakona počela teći istekom godine u kojoj je nastala predmetna obveza odnosno 1. siječnja 2021., kako je to pravilno utvrdio tuženik.

14.1. Stoga, prema shvaćanju ovoga Suda, u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja od 26. veljače 2024. nije protekao šestogodišnji zastarni rok pa su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

15. Nadalje, odredbom članka 10. stavkom 1. Odluke o komunalnom doprinosu ("Službene novine Primorsko-goranske županije" broj 43/18, dalje: Odluka o komunalnom doprinosu) propisano je da komunalni doprinos iznosi 30% iznosa propisanog člankom 6. ove Odluke za ozakonjenje zgrade, izgradnju nove zgrade ili rekonstrukciju postojeće građevine koja je u cijelosti namijenjena stanovanju ( stan, pomoćne prostorije, konobe, garaže, spremišta), ili ako nije namijenjena u cijelosti stanovanju, samo za onaj dio građevine koji je namijenjen stanovanju, s time da je od ukupno utvrđene kubature građevine umanjenje moguće samo za kubaturu do 500 m[3] .

15.1. Prema odredbi članka 10. stavku 2. Odluke o komunalnom doprinosu odredbe stavka 1. ovog članka primjenjuju se jedino ako obveznik komunalnog doprinosa ima mjesto prebivališta na području [adresa] i više godina i ako nema u vlasništvu stambeni prostor, odnosno ako ima u vlasništvu stambeni prostor manji od 500 m[3] ostvaruje pravo na umanjenje samo na razliku kubature do 500 m[3] .

15.2. Sukladno odredbi članka 10. stavku 3. Odluke o komunalnom doprinosu ovakvo umanjenje plaćanja komunalnog doprinosa uključuje i bračnog druga i može se koristiti jedanput za ozakonjenje, izgradnju ili rekonstrukciju jedne građevine.

16. Iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica ima prebivalište na području [adresa] više od 10 godina, da ukupni obujam građevine iz predmeta ovoga spora iznosi 1.097,58 m[3] (suteren, prizemlje, kat i tavan). Nadalje proizlazi da obujam odobrenog stanja prema građevinskoj dozvoli broj: [broj dozvole] od 4. svibnja 1977. iznosi 507,62 m[3] (prizemlje i kat), a da razlika obujma, za koju je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, iznosi 589,96 m[3] .

17. Budući da tužiteljica u svom vlasništvu ima stambeni prostor kubature 507,62 m[3] , to nije ispunjen uvjet iz citirane odredbe članka 10. stavka 2. Odluke o komunalnom doprinosu kojom je izričito propisano da komunalni doprinos iznosi 30% iznosa komunalnog doprinosa jedino pod uvjetom da podnositelj zahtjeva nema u vlasništvu stambeni prostor odnosno ako ima u vlasništvu stambeni prostor, tada kubatura tog stambenog prostora mora biti manja od 500 m[3] . Stoga je prema shvaćanju ovoga Suda u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno primijenjena citirana odredba članka 10. Odluke o komunalnom doprinosu pa su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

18. Nadalje, obrazloženje osporenog rješenja sadrži jasne, valjane, obrazložene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama bitnim za rješenje ove upravne stvari. Pritom navodi iz obrazloženja osporenog rješenja i prvostupanjskog rješenja nisu kontradiktorni sami sebi, kako to tvrdi tužiteljica, već su javnopravna tijela na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenila materijalno pravo te su za takvu odluku dala valjano obrazloženje. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

19. Vezano uz navode tužiteljice u svezi nemogućnosti određivanja roka za plaćanje valja reći da je tuženik detaljno obrazložio od kada teče rok za plaćanje predmetne obveze i s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj Sud. Naime, iz izreke prvostupanjskog rješenja slijedi da rok za dobrovoljno ispunjenje obveze iz predmeta ovoga spora iznosi 30 dana. Predmetni rok počinje teći dostavom odluke tuženika tužiteljici budući da žalba odgađa izvršenje prvostupanjskog rješenja. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

19.1. S tim u svezi valja reći da prema shvaćanju ovoga Suda prvostupanjsko rješenje sadrži sve zakonom propisane dijelove odnosno podatke o obvezniku komunalnog doprinosa, iznos sredstava komunalnog doprinosa koji je obveznik dužan platiti, obvezu, način i rokove plaćanja komunalnog doprinosa i prikaz načina obračuna komunalnog doprinosa za građevinu koja se gradi ili je izgrađena s iskazom obujma odnosno površine građevine i jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa. Stoga je sastavljeno u skladu s odredbom članka 85. stavkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18, 118/18 i 32/20) pa slijedom navedenog nisu ispunjeni uvjeti za oglašivanje ništavim tog rješenja.

20. Nadalje, ukazuje se tužiteljici da u konkretnom slučaju nije riječ o ponovnom postupku, već o novom postupku budući da je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363- 02/23-01/26, URBROJ: 2170-03-08/7-23-2 od 21. prosinca 2023. oglašeno ništavim rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-350-06/23-01/55, URBROJ: 2170-9-03- 05/-23-2 od 25. srpnja 2023. i predmet nije vraćen na ponovni postupak.

20.1. Isto tako, tim rješenjem tuženika od 21. prosinca 2023. nije izraženo pravo stajalište o obvezujućoj primjeni odredbe članka 10. Odluke o komunalnom doprinosu, već je istu moguće primijeniti ukoliko su ispunjeni propisani uvjeti. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

21. Slijedom svega navedenog, budući da osporenom odlukom nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, to se osporena odluka tuženika ocjenjuje zakonitom pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

22. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troškova upravnog spora i to za sastav tužbe, sastav podneska od 18. ožujka 2025., pristup na ročište za raspravu, izbivanje iz pisarnice te materijalni trošak u ukupnom iznosu od 4.354,64 eura.

23. Odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

23.1. Sukladno odredbi članka 144. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.

24. Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, to je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora u skladu s odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima.

25. Nadalje, zainteresirana osoba postavila je zahtjev za naknadu troškova spora i to za sastav tužbe, sastav podneska od 30. ožujka 2025. i pristup na ročište za raspravu, za svaku radnju po 500 bodova odnosno u ukupnom iznosu od 3.000,00 eura.

26. Budući da je zainteresirana osoba uspjela u ovom sporu, to je zainteresiranoj osobi zastupanoj po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetnici) u skladu s odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura i trošak pristupa na ročište za raspravu u iznosu od 1.000,00 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura.

26.1. Zainteresiranoj osobi nije priznat trošak sastava podneska od 30. ožujka 2025., kojim se zainteresirana osoba očitovala na podnesak tužiteljice od 18. ožujka 2025. budući da se u upravnom sporu priznaje samo opravdan trošak, a navedeni podnesak Sud ne smatra opravdanim troškom u smislu odredbe članka 144. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima niti je navodima iznesenima u tom podnesku zainteresirana osoba pridonijela svom uspjehu u sporu. Stoga je u tom dijelu odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora.

U Rijeci 22. svibnja 2025.

Sudac

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužiteljice KČĆ, [adresa],

- tuženiku Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Riva 10, Rijeka,

- opunomoćenici zainteresirane osobe Ivani Radić, Riva 10/1, Rijeka