P-414/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja, REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 (OIB: 61817894937), zastupan po punomoćniku OK, radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene 23. travnja 2025.g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i pun. tuženika, dana 22. svibnja 2025. godine:

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj REPUBLIKA HRVATSKA OIB: 52634238587 vlasnik nekretnina oznake zk.č.br. 732/1 pašnjak površine 1 J 442 čhv i zk.č.br. 740/13 pašnjak sa drvljeni u susedu površine 903 čhv, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je tuženik GRAD ZAGREB OIB: 61817894937 dužan priznati, te izdati tužitelju ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnoj knjizi, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 €, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi da su nekretnine oznake zk.č.br. 732/1 pašnjak površine 1 J 442 čhv i zk.č.br. 740/13 pašnjak sa drvljeni u susedu površine 903 čhv, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane su kao vlasništvo tuženika Grada Zagreba. Predmetne nekretnine su u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pripisane iz uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te sukladno uvjerenju Hrvatskih šuma d.o.o. broj ZG-05-16-1138/02 od 18. kolovoza 2016., proizlazi da predmetne zemljišnoknjižne čestice u naravi predstavljaju šumu, da su iste u gospodarenju Hrvatskih šuma d.o.o., te su na dan stupanja na snagu Zakona o šumama, odnosno na dan 16. listopada 1990. imale status šume odnosno šumskog zemljišta. Naime, predmetna zk.č.br. 732/1 k. o. [katastarska općina] odgovara k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], te k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a zk.č.br. 740/13 k. o. [katastarska općina] odgovara k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Iz posjedovnog lista za predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da se u naravi radi o šumi i šumskom zemljištu. Predmetne nekretnine evidentirane su u Osnovi gospodarenja „Sljeme-Medvedgradske šume“, u razdoblju od 1977. do 1997., u programu gospodarenja „Park šume Grada Zagreba“ s važnošću od 1994. do 2003. i sada važećem programu, time da je zk.č.br. 732/1 k. o. [katastarska općina] obuhvaćena odsjekom 10a koji je obrastao sastojinom jasena iz sjemena starosti 85 godina, a zk.č.br. 740/13 obuhvaćena je odsjekom 10b koji je obrastao sastojinom kitnjaka iz sjemena starosti 75 godina. Republika Hrvatska je pred nadležnim sudom podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske temeljem čl. 16. Zakona o šumama, koji prijedlog je odbijen isključivo zbog činjenice da je Grad Zagreb već ishodio upis prava vlasništva. Sukladno odredbi čl. 16. Zakona o šumama (Narodne novine broj 52/90) izrijekom je propisano da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, u državnom vlasništvu Republike Hrvatske. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev pobliže opisan u izrijeci presude u cijelosti.

2.

Tuženik u odgovoru na tužbu, navodi da tužitelj tvrdi da su predmetne čestice šume i kao dokaz za to dostavlja dopis Hrvatskih šuma d.o.o. od 18. kolovoza 2016.g., gdje Hrvatske šume d.o.o. u zadnjoj rečenici kažu da se može zaključiti da su predmetne nekretnine na dan 16. listopada 1990.g. imale status šume odnosno šumskog zemljišta. Kao kontraargument toj tvrdnji, navodi da zk.č.br.740/13 odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a iz posjedovnog lista br.3079 k. o. [katastarska općina] jasno proizlazi da k. č. [katastarska čestica] da je način uporabe predmetne čestice zgrada, prema tome ako je zgrada ne može biti i šuma ili obratno. Ista situacija je i sa zk.č.br. 732/1 k. o. [katastarska općina], jer ta zemljišno-knjižna čestica između ostalog odgovora i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a iz posjedovnog lista 1523 k. o. [katastarska općina] proizlazi da je predmetna čestica ulica. K. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je upisana u posjedovni list br.1888 k. o. [katastarska općina] iz kojeg kao način uporabe proizlazi da je to kuća i dvorište. Situacija sa k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je upisana u posjedovni list 1494 k. o [katastarska općina] ispada da je način uporabe isto ulica. Sukladno gore navedenom proizlazi da je od pet katastarskih čestica (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koje čine predmetne dvije zemljišno-knjižne čestice, u katastarskom planu četiri od pet tih čestica nisu šume, odnosno kao način uporabe nije navedeno da su šume. Pregledom katastarskog plana lako se može uočiti da na njima nema niti jednog stabla, pa nije jasno po kojem bi to kriteriju to trebale biti šume. Iz članka 5. Zakona o šumama proizlazi da se šumom smatra zemljište koje je suvislo obraslo šumskim drvećem i/ili njegovim grmolikim oblicima, grmljem i prizemnim rašćem na površini od 0,1 ha i većoj, gdje se trajno proizvode šumski proizvodi i ostvaruju općekorisne funkcije, a između biocenoze i staništa vladaju uravnoteženi odnosi. Samim pogledom na sliku sa geo-portala predmetnih katastarskih čestica jasno se može vidjeti da predmetne katastarske čestice ne mogu potpasti pod definiciju iz članka 5. Zakona o šumama. Zabilježba upisana pod poslovnim brojem Z-879/64 od 30.siječnja 1964.g., kojom je na temelju rješenja Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Zagreba od 20.lipnja 1963.g., broj 01-483/3-1963 zabilježeno da ruševina Susedgrad na k. č. br. [katastarska čestica] ima svojstvo spomenika kulture, uvidom u podatke sa geoportala uočava se da zk.č.br.740/13 odgovara k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] a sama čestica 821/2k.o. Gornji Stenjevec na svojoj površini nema niti jedno stablo, već se upravo radi o zaštićenoj ruševini. Predmetne čestice za koje tužitelj traži priznanje prava vlasništva potpadaju pod parkšumu Susedgrad. Park-šuma Susedgrad se nalazi na krajnjem zapadnom dijelu Grada Zagreba. Šuma je veličine 8.34 ha. Šuma je pretežito ekspozicije istok- zapad. Najviši vrh brdašca na kojemu se park-šuma nalazi je 205 m.n.v., a prilazna cesta je na nadmorskoj visini od 125 m.n.v. Susedgrad je bilo mjesto utvrde koja smještena na najvišem vrhu ali je tijekom godina devastirana i sada se na tome mjestu nalaze samo ruševine umjesto turističke atrakcije. Staze do razrušene utvrde iz smjera juga odnosno Aleje Seljačke bune su uređene pod nagibom prilagođenim za pješake. Staze su uređene kao i urbana oprema, koševi za smeće i klupice. Na prostoru park-šume nalaze se informativni panoi. Sumirano, tužitelj iz tužbe i dokaza koje je priložio i predložio ne može dokazati da predmetne čestice predstavljaju šumu. Tužitelj nije čak niti priložio dokaz da je na dan 18.listopada 1990.g., na predmetnim zemljišno-knjižnim česticama bilo upisano društveno vlasništvo. Te dvije činjenice su ključne i tužitelj na njima temelji svoj zahtjev da mu se prizna pravo vlasništva a nije dokazao niti jednu od njih. Nadalje, tužitelj je i dostavom zemljišno-knjižnog izvatka za predmetne čestice sam dokazao da se na dijelu čestica za koje traži utvrđenje prava vlasništva na temelju Zakona o šumama utvrdio da se tamo nalazi spomenik – kulture odnosno „ruševina Susedgrad“. Također, nesporna bi trebala biti i činjenica da predmetne čestice potpadaju pod „Park –šumu Susedgrad“ , a što znači da je vlasnik tih nekretnina upravo tuženik a ne tužitelj. Sporno je i procesno i materijalno pitanje da li tužitelj može nakon trideset i četiri godine tražite utvrđenje prava vlasništva, kada je uvjet da bi postao vlasnikom bio da se radi o šumi na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, jer, budući da više nije upisano društveno vlasništvo a što je preduvjet da bi tužitelj upisao pravo vlasništva, onda bi prvo trebalo poništiti upis prava vlasništva tuženika, a tek zatim na temelju tih činjenica a to de je upisano društveno vlasništvo i da se radi o šumi, tražiti da se utvrdi pravo vlasništva tužitelja. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, isti predlaže odbiti, te tužitelja obvezati na naknadu troškova ovog postupka tuženiku.

3.

Na pripremnom ročištu održanom 11. studenog 2024. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i iznesenih navoda. Na istom ročištu je sud temeljem članka 292. stavka 8. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, dalje u tekstu ZPP-a) zaključio prethodni postupak te prema dokumentaciji koja prileži spisu zaključio i glavnu raspravu, obzirom sa su stranke navele da je ovdje riječ o pravnom pitanju. Nadalje, sud je rješenjem od 18. prosinca 2024.g., pretvorio glavnu raspravu, te odlučio da će službenim putem pribaviti spis OGSZ-a, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-8220/09.

4.

Predmet spora jest je stvarnopravni zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva uz nalog tuženiku da je dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja.

5.

Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju i to: zahtjev za mirno rješenje spora (list 4-5 spisa), u zk. izvatk (list 10-11 spisa), uvjerenje Hrvatskih šuma d.o.o. od 18. kolovoza 2016. (list 12 spisa), osnove gospodarenja kojima su obuhvaćene predmetne nekretnine ( list 13-37 spisa), preslike izvadka iz katastra ( list 38-41 spisa), prijepis posjedovnog lista ( list 60-66 spisa), diplomski rad, obilježja i uloge park šuma grada Zagreba ( list 70-132 spisa), preslika ručno vođene knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]( list 135-139 spisa), povijesni izvadak iz zk. ( list 141-145 spisa), priklopio spis OGSZ-a, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-8220/09.

6.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupno tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7.

Između stranaka nije sporno da su predmetne čestice upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika, međutim sporno je da li predmetne čestice u naravi predstavljaju šumu, odnosno da li su iste na dan 16. listopada 1990. imale status šume tj. šumskog zemljišta i kao takve bile upisane kao društveno vlasništvo, pa bi sukladno tome iste po sili zakona postale vlasništvo Republike Hrvatske, tužitelja.

8.

Dakle, ovdje valja naglasiti da tužitelj smatra da je odlučno stanje kakvo se nalazilo u vrijeme stupanja na snagu cit. Zakona o šumama, tj. dana 16.10.1990.g., obzirom da je tužitelj na temelju tog zakona stekao pravo vlasništva na šumama i šumskom zemljištu koje se na taj dan nalazilo u društvenom vlasništvu, odnosno na zemljištu koje se nalazilo u šumogospodarskoj osnovi. Dakle, nije odlučna činjenica kako je nekretnina bila evidentirana u katastru.

9.

Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tužitelja navodeći da u katastarskom planu četiri od pet tih čestica nisu šume, odnosno kao način uporabe nije navedeno da su šume. Pregledom katastarskog plana lako se može uočiti da na njima nema niti jednog stabla, pa nije jasno po kojem bi to kriteriju to trebale biti šume.

10.

Uvidom u povijesni izvadak iz zk. ( list 141-145 spisa) sud je utvrdio da su predmetne čestice nalazile u društvenom vlasništvu.

11.

Uvidom u uvjerenje Hrvatskih šuma d.o.o. od 18. kolovoza 2016. (list 12 spisa) i osnove gospodarenja kojima su obuhvaćene predmetne nekretnine ( list 13-37 spisa), sud je utvrdio da su Hrvatske šume d.o.o. izdale potvrdu da predmetna se čestic zk. 732/1 k. o. [katastarska općina] odgovara katastarskim česticama br. [katastarska čestica] obe k. o. [katastarska općina], te kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], a zk, čestica 740/13 k. o. [katastarska općina] odgovara kč. br. [katastarska čestica] sve ko. [katastarska općina]. Nadalje, navode da uvidom u osnove gospodarenja koje obuhvaćaju predmetnu katastarsku općinu u osnovi Sljeme- Medvedgradske šume u razdoblju od 1977.-1997. g., 1994.-2003., 2004.-2013., 2014.-2023., evidentirana je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao sastavni dio određenih odsjeka. Nadalje, zk. Čestica 740/13 k. o. [katastarska općina] obuhvaćena je odsjekom 10b koji je obrastao sastojinom kitnjaka iz sjemena starosti 75 godina, dakle predmetne čestice su na dan 16. listopada 1990. imale status šume odnosno šumskog zemljišta.

12.

Dana 16.10.1990.g. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama i njegov članak 6. kojim se mijenja čl. 18 Zakona o šumama i koji u st. 1 glasi: " "Šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske".

13.

Prema tome, na dan 16.10.1990.g. kada je stupio na snagu cit. zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama su sve šume i šumska zemljišta, osim onih u privatnom vlasništvu – u državnom vlasništvu Republike Hrvatske.

14.

Slijedom iznesenog, ovaj sud je utvrdio kako su predmetne čestice obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane kao vlasništvo tuženika Grada Zagreba ( nesporno između stranaka). Nadalje, sud je utvrdio da su iste u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pripisane iz uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (nije sporno između stranaka). Također sud je uvidom u uvjerenje Hrvatskih šuma d.o.o. broj ZG-05-16-1138/02 od 18. kolovoza 2016., utvrdio da predmetne zemljišnoknjižne čestice u naravi predstavljaju šumu odnosno šumsko zemljište obzirom da su iste temeljem Osnove gospodarenja „Sljeme-Medvedgradske šume“, evidentirane u razdoblju od 1977. do 1997., u programu gospodarenja „Park šume Grada Zagreba“ s važnošću od 1994. do 2003. i sada važećem programu, time da je zk.č.br. 732/1 k. o. [katastarska općina] obuhvaćena odsjekom 10a koji je obrastao sastojinom jasena iz sjemena starosti 85 godina, a zk.č.br. 740/13 obuhvaćena je odsjekom 10b koji je obrastao sastojinom kitnjaka iz sjemena starosti 75 godina. Nadalje, sud je utvrdio da je tužitelj pred nadležnim sudom podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske temeljem čl. 16. Zakona o šumama, koji prijedlog je odbijen isključivo zbog činjenice da je Grad Zagreb već ishodio upis prava vlasništva ( također nesporno između stranaka, priklopljeni zemljišnoknjižni spis). Stoga kako je odredbom čl. 16. Zakona o šumama, izrijekom propisano da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, u državnom vlasništvu Republike Hrvatske, tužitelj je stekao pravo vlasništva na šumama i šumskim zemljištima na temelju samog zakona obzirom da su ispunjene pretpostavke i to da su ove čestice, nekretnine bile upisane kao društveno vlasništvo i da iste u naravi predstavljaju šumu, odnosno šumsko zemljište,, u trenutku stupanja na snagu citiranog zakona, odnosno 16. listopada 1990.g., time je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u toč. I. izrijeke.

15.

Odluka o troškovima parničnog postupka iz toč. II. temelji se na odredbama čl. 154 st. 1, čl. 155 i či. 164. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23). Tužitelju je priznat trošak za sastav mirnog rješenja spora, za sastav tužbe, za podnesak od 10. travnja 2024. ,te za pristup ročištu dana 11. studenog 2024., za svaku radnju iznos od 200,00 eura odnosno sveukupno 800,00 eura i valjalo jer odlučiti kao u toč. II. izrijeke.

U Zagrebu 22. svibnja 2025. godine.

Sudac:

Nelli Stipaničev

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu,

2. GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 (OIB: 61817894937),

zastupan po punomoćniku OK