Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV br. 2

P-876/2019-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, u pravnoj stvari tužitelja pod/1 IN ud. ČN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod/2 BN pok. ČN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod/3 RN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Zoranu Antunoviću, odvjetniku iz Makarske, protiv tuženika ON pok. I, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mateu Barbiru, odvjetniku iz Vrgorca, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2025. godine 16. travnja 2008. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja Zorana Antunovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Matea Barbira, dana 22. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I\ Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su tužitelji stekli pravo stvarne služnosti prolaska pješice i vozilima u korist k. č. [katastarska čestica], vrt, površine 206 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- Makar, koji u naravi predstavlja stojnu kuću s okućnicom u Makarskoj, anagrafsje oznake [adresa], kao povlasnog dobra u suvlasništvu tužitelja, a na teret k. č. [katastarska čestica], put, površine 59 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Makar, kao poslužnog dobra, u vlasništvu tuženog, a koje pravo stvarne služnosti se izvršava preko dijela tog poslužnog dobra u površini od 55 m2, pobliže prikazanog i označenog slovima A-B-C-D-D1-D2-K1-K-L-M1-N1-A na Dopuni nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Perice Puljića, dipl. ing geod. od 23. rujna 2024. godine kao sastavnog dijela ove presude, pa su tužitelji ovlašteni temeljem ove presude upisati navedeno pravo stvarne služnosti u zemljišnu knjigu.

2. Utvrđuje se da su tužitelji stekli pravo stvarne služnosti prolaska pješice u korist k. č. [katastarska čestica], vrt, površine 206 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Makar, koji u naravi predstavlja stojnu kuću s okućnicom u Makarskoj, anagrafske oznake [adresa], kao povlasnog dobra u suvlasništvu tužitelja, a na teret k. č. [katastarska čestica], stambena zgrada površine 128 m2 i dvorište površine 200 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Makar, kao polsužnog dobra u vlasništvu tuženog, koje pravo stvarne služnosti se izvršava preko dijela tog poslužnog dobra u površini od 24 m2, pobliže prikazanog i označenog slovima D2-E-F-G-H-I-J-K1-D2 na Dopuni nalaza i mišljenja, vještaka geodetske struke Perice Puljića, dipl. ing. geod. od 23. rujna 2024. godine kao sastavnog dijela ove presude, pa su tužitelji ovlašteni temeljem ove presude upisati pravo navedene služnosti u zemljišnu knjigu.

3. Nalaže se tuženom da s dijela k. č. [katastarska čestica], stambena zgrada površine 129 m2 i dvorišta površine 200 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Makar, ukloni zid od opeke dužine 3,12 m, širine 0,12 m i visine 1,20 m, izgrađenog uz ranije uklonjenu željeznu ogradu koja je bila postavljena uz zapadnu fasadu kuće tužitelja, pobliže prikazana u Dopuni nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Perice Puljića, dipl. ing. geod. od 23, rujna 2024. godine kao sastavnog dijela ove presude, kao i da se ubuduće kani takva ili slična sprečavanja i ometanja tužitelja u izvršavanju prava stvarne služnosti prolaska pješice preko navedenog dijela k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]- Makar.“

II/ Odbija se privremena mjera koja glasi:

„1. Nalaže se tuženom da sa dijela kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Makar ukloni zid od crvene cigle koji je u završnom dijelu povezan betonskim vijencem dužine cca 5,65 m i visine cca 1 m, izgrađen uz ranije uklonjenu željeznu ogradu koja ej bila postavljena a uz zapadnu fasadu kuće tužitelja, pobliže prikazanu na skici lica mjesta na dan očevida i dodatne izmjere stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Vrdoljaka ing. geod. od studenog 2010. godine i označen slovima A-B-C kao sastavnog dijela ovog rješenja.

2. Zabranjuje se tuženom da ubuduće na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], k.o. makarska- Makar, pobliže prikazanom i označenom brojevima 1.2,3,8,1 na skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Vrdoljaka, ing. geod. od travnja/svibnja 2010. godine, kao sastavnih dijela ovog rješenja i to smjerom uzduž novoutvrđene granice označene na istoj skici brojevima i slovima 9,10,11,C,2 u širini 2 m gradi zidove ili postavlja bilo kakve druge predmete kojima bis e omogućilo tužitelje u nesmetanom izvršavanju prava stvarne služnosti prolaska pješice preko tog zemljišta.

3.Tuženi je dužan odmah, računajući od dana dostave ovog rješenja ispuniti navedenu obvezu.

4. Ako tuženi ne ispuni obvezu iztoč.1a ovog rješenja u određenom roku, sud ovlašćuje tužitelja da na trošak tuženog samostalno ili putem treće osobe uklone predmetni zid od crvene cigle.

5. Ako se tuženi bude ponašao protivno obvezi iz toč1b ovog rješenja sud mu zaprječuje novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kn koju će na prijedlog tužitelja izreći

6. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog dovršetka ovog postupka.“

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 5.624,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelji pod/1 IN i drugi, podnijeli su tužbu protiv tuženika ON, radi utvrđenja i uknjižbe prava stvarne služnosti i činidbe, dana 05. travnja 2017. godine, u kojoj navode da su u zemljišnoj knjizi ovog suda nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], vrt, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i k. č. [katastarska čestica], vrt, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] obje k. o. [katastarska općina]-Makar upisane kao suvlasništvo tužitelja pod/1 do /3 svakog u 1/6 dijela i EN sina I u ½ dijela. Navode da je u međuvremenu presudom ovog suda poslovnog broja P-106/15 od 29. lipnja 2015. godine prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja (ovdašnjeg tuženika) kojom je utvrđeno da je između njega, te tuženika i njegovih pravnih prednika izvršena dioba nekretnina u k. o. [katastarska općina]-Makar temeljem koje je ovdašnjem tuženiku ON pok. I pripao dio čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], površine 73 m2 što je prikazano na Skici lica mjesta na dan očevida i dodatne izmjere stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Vrdoljaka ing. geod. od travnja / svibnja 2010. godine slovima i brojevima H,9,10,11,, C, 13, H, dio čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], površine 231 m2 što je prikazano na Skici Slovima i brojevima A,H,14,D,E,A, dio čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] površine 15 m2 što je prikazano na skici slovima i brojevima H,13,14,H; dio čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] površine 7 m2 što je prikazano na skici brojevima 1,2,3,8,1; dio čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], površine 48 m2 što je prikazano na Skici brojevima 8,3,4,7,8; dio čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] površine 20 m2 što je prikazano na Skici brojevima 7,4,5,6,7 i dio čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], površine 4 m2 što je prikazano na Skici slovima i brojevima C,2,1,12,14,13,C te je isti ovlašten temeljem te presude i prijavnog lista kojeg će sačiniti Ured za katastar u Makarskoj, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i ne ime navedenih nekretnina uz istodobno brisanje tog prava s imena ovdašnjih tužitelja i EN pok. I, Nadalje, navode da su tužitelji neovisno o navedenoj presudi suvlasnici dijelova k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Makar koji u naravi predstavljaju stojnu kuću sa okućnicom u [adresa] anagrafske oznake [adresa]. Navode da su zajedno sa svojim prednikom ČN više od 20 godina nesmetano prolazili do svoje prethodno navedene nekretnine pješice i vozilima preko dijela k. č. [katastarska čestica], površine 48 m2 prikazanog na skici lica mjesta na dana očevida i dodatne izmjere stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Vrdoljaka ing. geod. od travnja/svibnja 2010. i označenog brojevima 8,3,4,7,8 kao i dijela k. č. [katastarska čestica] površine 7 m2 na istoj skici prikazanog i označenog brojevima 1,2,3,8,1, pa da su time na teret tih poslužnih dobara stekli pravo stvarne služnosti prolaska pješice i vozilima nadalje, navode da su zajedno sa svojim prednikom, ČN više od 20 godina u svrhu održavanja svoje kuće i okućnice, koja se nalazi sa sjeverne strane te kuće te pristupanja istoj nesmetano prolazili pješice preko dijela k. č. [katastarska čestica] i to smjerom uzduž novoutvrđene granice označene na skici brojevima i slovima 9,10,11,C,2 u širini najmanje 2 m, pa da su time stekli pravo stvarne služnosti prolaska pješice. Nadalje, navode da tuženik od 2009. godine osporava tužiteljima postojanje prava tih stvarnih služnosti, a nerijetko da verbalnim i fizičkim činima, pa da je tako dana 20. lipnja 2009 godine uz zapadnu fasadu kuće tužitelja postavio željeznu ogradu dužine 5,65 m i visine 0,80 m , pobliže prikazanu na skici lisca mjesta na dan očevida i dodatne izmjere stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Vrdoljaka ing. geod. od studenog 2010. izrađenoj u predmetu Psp- 74/15 označenu slovima A-B-C i onemogućio tužitelje da pristupe sjevernom dijelu svoje okućnice zbog čega da su tužitelji podnijeli tužbu zbog smetanja posjeda poslovnog broja Psp-74/15 u kojoj parnici je sud rješenjem od 30. srpnja 2015. godine prihvatio tužbeni zahtjev, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda i Splitu broj Gž-316(/15 od 10. svibnja 2016. godine. Osim toga da je dana 21. svibnja 2011. godine vikao na tužiteljicu pod/1 IN kada je pokušala prići prozorima na zapasanom zidu svoje kuće i očistiti ih zbog čega da se vodio prekršajni postupak kod prekršajnog suda u Makarskoj broj 3-J-173/11, da je dana 11. 12. srpnja 2016 godine na predmetnom dijelu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Makar uz zapadnu stranu željezne ograde izgradio zid od crvene cigle kojeg je u završnom dijelu povezao betonskim vijencem u dužini od cca 5,65 m i visini cca 1 m, a potom da je istoga ili slijedećeg dana uklonio predmetnu željeznu ogradu zbog čega da je navedenim činom ponovno onemogućio tužitelja u izvršavanju sadržaja prava stvarne služnosti nesmetanog prolaska pješice tim dijelom nekretnine, a o kojem događaju je dana 13. lipnja 2016. godine je obaviještena PP Makarska čiji su djelatnici izišli na teren i o tome sačinili odgovarajuća pismena.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da ne spori da je ovaj sud donio pravomoćnu presudu broj P-1076/15, ali osporava da su tužitelji stekli pravo stvarne služnosti na nekretninama iz tužbenog zahtjeva, pa da je stoga i netočna tvrdnja tužitelja da bi oni i njihovi prednici više od 20 godina prolazili nesmetano do svoje prethodno navedene nekretnine pješice i vozilima. Ističe da utužena nekretnina nikada nije bila u naravi prolaz, već da se radi o nekretnini tuženika koja u naravi predstavlja parkiralište, a povijesno da je to bio vrt zasađen povrtnim kulturama. Ističe da tužitelji u tužbi iznose niz kontradiktornosti pa tako navode kako tužitelji više od 20 godina nesmetano prolaze utuženom nekretninom, a pod točkom IV. tužbe navode kako tuženik od 2009. godine osporava tužiteljima postojanje prava stvarne služnosti, pa da tako priznaju da od 2009. godine ne prolaze nekretninom oznake č. z . 18/2, 18/3, k. o. [katastarska općina]-Makar. Tuženik ističe da tužitelji imaju pristup do svoje kuće i okućnice preko drugih nekretnina. Nadalje, ističe da se posjed prava stvarne služnosti ne stječe samim izvršavanjem sadržaja tog prava, već je potrebno da se sadržaj služnosti izvrši uz znanje posjednika druge nekretnine. Navodi da tužitelji sadržaj prava stvarne služnosti nisu nikada izvršavali, a budući je ranije bio suvlasnik utužene nekretnine da mu je sud u parnici Psp-74/15 priznao suvlasnička suposjedovna prava. Nadalje, navodi da je u parnici ovog suda broj P-1076/15 izvršena fizička dioba nekretnina, te da nitko od stranaka u toj parnici nije polagao pravo na služnosti. Tuženik ističe da sve da su kojim slučajem tužitelji i bili u isključivom posjedu prava stvarne služnosti, da gubitkom, spora u postupku broj P-1076/15 postaju nepošteni posjednici te da se na temelju takve subjektivne kvalitete posjeda ne može osnovano zahtijevati utvrđenje stvarne služnosti prolaza i provoza.

Podneskom od dana 29. rujna 2024. godine tužitelji su uredili tužbeni zahtjev sukladno dopuni nalaza i mišljenja vještaka mjernika Perice Puljića od dana 23. rujna 2024. godine do koje dopune je došlo uslijed parcelacije zemljišta koja je predmet ovog spora, a do koje je došlo temeljem pravomoćne presude u predmetu P-1076/15 uslijed čega je došlo ne samo do promjene zemljišnoknjižnih oznaka predmetnog zemljišta već i njihovih površina, a time i do razlika u identifikaciji tih poslužnih nekretnina u nalazu i mišljenju, kao i dopuni nalaza i mišljenja vještaka mjernika Perice Puljića.

Tuženik se usprotivio navedenoj preinaci.

Odredbom čl. 191. Zakona o parničnom postupku, propisano je da preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

Imajući u vidu da su tužitelji podneskom od dana 28. rujna 2024. godine uredili tužbeni zahtjev, a kod okolnosti da je uslijed parcelacije zemljišta preko kojeg ovdašnji tužitelji prilaze svojoj nekretnini pješice i vozilima, a koja je izvršena temeljem pravomoćne presude u predmetu P-1076/15 uslijed čega je došlo ne samo do promjene zemljišnoknjižnih oznaka predmetnog zemljišta već i njihovih površina, a time i do razlika u identifikaciji tih poslužnih nekretnina u nalazu i mišljenju kao i dopuni nalaza i mišljenja vještaka mjernika Perice Puljića, te da su tužitelji stoga sukladno prethodno navedenom i uredili tužbeni zahtjev, to stoga takvo uređenje prema mišljenju ovog suda, ukoliko preinakom tužbe nije došlo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva ili povećanja istog, već je došlo do promjene uslijed okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, tada takva preinaka tužbe nema značaj isticanja novog ili drugog tužbenog zahtjeva u odnosu na prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev, a o čemu se izjasnila i sudska praksa (Županijski sud u Varaždinu Gž-1443/2020 od 03. 05. 2021.), pa je stoga u konkretnoj situaciji sud i odlučivao u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev kako je navedeno u podnesku tužitelja od 29. rujna 2024. godine. Nadalje, podneskom od dana 10. ožujka 2025. godine tužitelji su ponovo uredili tužbeni zahtjev kojim sada pod točkom 2. traže uklanjanje plastičnih stupića postavljenih duž pravca pobliže prikazanog i označenog slovima N1-M-M1-L na dopuni nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Perice Puljića dipl. ing. geod. od 23. rujna 2024. godine.

Kako su tužitelji podneskom od 10. ožujka 2025. godine promijenili istovjetnost tužbenog zahtjeva obzirom sada uz postojeći potražuju uklanjanje plastičnih stupića pod toč. II, to je iz navedenog razvidno da je u konkretnom slučaju došlo do preinake tužbenog zahtjeva, kojoj preinaci se tuženik također usprotivio, slijedom čega ovaj sud nije prihvatio navedenu preinaku, te je ovaj sud zbog svega navedenog i odlučivao u odnosu na tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 26. svibnja 2020. godine.

U dokazne svrhe ovaj sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 7-8), presudu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj broj P-1076/2015 (list 9- 14), skicu vještaka Petra Vrdoljaka od travnja/svibnja 2010 (list 15), presudu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj broj Psp-7z4/15 (list 16-20), fotografije (list 21-22 list 36-37), izveo dokaz očevidom uz sudjelovanje vještaka mjernika Perice Puljića (list 53-57 i list 59-64), izvršio uvid u dopunu nalaza mi mišljenja vještaka mjernika Perice Puljića (list 72-75), dopunu nalaza i mišljenja vještaka mjernika KN od 16. 05. 2022. godine (list 82-84), izveo dokaz saslušanjem svjedoka NN i ĐN (list 106-109), izvršio uvid u rješenje Općinskog suda u Makarskoj broj Z-4559/20 (list 17-18), izvadak iz zemljišne knjige (list 119-125), dopunu nalaza i mišljenja vještaka mjernika Perice Puljića od 13. 02. 2024. (list 153-155), izvadak iz zemljišne knjige (list 159-162), dopunu nalaza i mišljenja vještaka mjernika Perice Puljića od 23. 09. 2024. (list 163-165), izveo dokaz saslušanjem, svjedoka MN, EN i FN (list 175- 174), svjedoka CN (list 183 -184), izveo dokaz saslušanjem tužitelja pod/2 i tužiteljice pod/3 (list 185-187), izveo dokaz saslušanjem, svjedoka TN i DN (list 191-196), izvršio uvid u spise ovog suda broj P-491//2021 i P- 1076/2015.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), ovaj sud došao je do uvjerenja da je uređeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

Iz iskaza saslušanog svjedoka NN, koji je rođak tužitelja i tuženika, utvrđeno je da je istom poznato gdje se nalazi sporni prolaz, obzirom se njegova kuća nalazi odmah do kuće tužitelja i to sa istočne strane, te da se radi o spojenim kućama. Sporni betonski prilaz od [adresa] pa do kuće tužitelja da koristi više obitelji i to obitelj PN, obitelj tužitelja, te dijelom i sam svjedok. Utvrđeno je da je obitelj svjedoka počela graditi kuću u isto vrijeme kada i tužitelji, a to da je bilo 1965. godine, dok je zemlja za gradnju kupljena 1964. godine. Spomenuti betonski prilaz da se koristio od strane više obitelji bez ikakvih problema sve do unatrag nekoliko godina. Iz iskaza je utvrđeno da na spornom prostoru između kuće tužitelja i kuće tuženika do unatrag 20-25 godina nalazio uzvišeni zemljani plato na kojem se nalazila ledina i koju su zajednički, obitelj tuženika i tužitelja, uklonili i formirali betonski plato, a da misli i da su zajednički radili roštilj koji da je u međuvremenu srušen. U vrijeme dok se na terenu nalazio opisani zemljani plato obitelj tužitelja da je znala istim prolaziti pješice do kuće. Nakon što je isti uklonjen da su tužitelji istim sve do unatrag nekoliko godina nesmetano dolazili do svoje kuće. Iz iskaza je utvrđeno da se sa zapadne strane kuće tužitelja na fasadi nalazi otisak do koje visine se nalazio zemljani nasip, a s te strane da se nalazi i šaht za vodu sa brojilom za vodu tužitelja. Sporni prostor između kuća da su tužitelji i tuženik betonirali zajedno, a problemi da su nastali unatrag nekoliko godina, te da je postavljena željezna ograda kojom je onemogućen tužiteljima pristup do sjevernog dijela njihovog dvorišta, a koju ogradu je postavila obitelj tuženika. Nakon toga da su tu ozidali cigleni zid koji se još uvijek nalazi na terenu. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelji imaju pristup do sjevernog dijela okućnice samo spornim prolazom dok sa istočne strane nemaju, niti je s te strane postojao. Iz iskaza je utvrđeno da je širina spornog betonskog prilaza koji se proteže od [adresa] do kraja kuće obitelji PN u širini od 3,5 metara i tim dijelom da su vozili automobili i kamioni koji su dovozili građevinski materijal. U preostali dio između kuće tužitelja i tuženika automobili da nisu dolazili sve do Domovinskog rata jer nitko od njih niti nije imao automobil, pa se prostor koristio za odlaganje građevinskog materijala i slično. Iz iskaza je utvrđeno da na zapadnom zidu kuće tužitelja nema prozora, već da se prozori nalaze na kosom zidu. Iz iskaza je utvrđeno da se otac tužitelja bavio građevinom, te da je on sjeverni dio okućnice koristio za odlaganje građevinskog materijala. Iz iskaza je utvrđeno da je dio čest. zem. [katastarska čestica] koji je na skici obilježen zelenom bojom vlasništvo ČN i njegove obitelji.

Iz iskaza svjedokinje ĐN (rođ. 1953.) utvrđeno je da je istoj poznato gdje se nalazi sporni put, jer se njena kuća nalazi do kuće tužitelja, a njen suprug EN je rođak tužitelja i tuženika, odnosno da su EN, tuženik, IN i DN braća i sestre, dok je ČN bio njihov zet. Svi oni da su počeli graditi kuće u isto vrijeme i to 1967. ili 1968. godine, a svi oni da su koristili kako sporni dio puta i prolaza koji ide od [adresa], pa do kuće tužitelja i taj put da je po njenoj procjeni širine 3-3,5 metara, te se isti koristio 50 godina zajednički. Preostali sporni dio da se nalazi između kuće tužitelja i kuće tuženika, a taj sporni dio da su tužitelji koristili kako bi mogli doći do svog dijela dvorišta sjeverno od njihove kuće. Iz iskaza je utvrđeno da se u sjevernom dijelu dvorišta iza kuće tužitelja nalazio dimnjak, a tu da su odlagali i građevinski materijal i druge stvari. Iz iskaza je utvrđeno da su tužitelji imali prilaz do svog sjevernog dijela dvorišta preko spornog prostora, te da stoga nisu nikada pristupali od strane kuće svjedokinje sa istočne strane. Iz iskaza je utvrđeno da se na spornom prostoru između kuće tužitelja i tuženika ranije nalazilo kamenje, a taj prostor da je betonirala obitelj ON, a tužitelji da su to koristili kao prolaz. Problemi da su nastupili kada je ON na nekretnini koja je na skici označena slovima G-H postavio željeznu ogradu, a nakon toga da je umjesto željezne ograde ozidao zid i to da je bilo prije 10-ak godina i da je on na taj način htio obilježiti da je prostor između njegove kuće i tužiteljeve , njegov. Iz iskaza je utvrđeno da su se sada pok. ČN i njegova obitelj koristili spornim prostorom koji se nalazi uz zapadni zid njihove kuće zasigurno 50 godina da on stoga ima pravo prolaza tim dijelom kako bi došao do svog dijela okućnice sa sjeverne strane njihove kuće. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelji do svoje sjeverno položene okućnice ne mogu proći sa istočne strane jer se sa te strane nalazi potok te da su oni svoju kuću proširivali te postavili žicu da im djeca ne prolaze , a osim toga da je nelogično da tužitelji zaobilaze kuću svjedokinje, kako bi došli do svoje sjeverno položene okućnice, kada spornim dijelom, mogu doći direktno. Iz iskaza je utvrđeno da se šahta koja je vidljiva na fotografijama koje prileže spisu pripada tužiteljima njihovoj kući te se nalazi sa zapadne strane kuće unutar spornog prostora. Iz iskaza je utvrđeno da nakon što su kuće sagradili otac tužitelja i tuženik ON da je ON na ovom spornom prostoru formirao vrt koji je bio na višoj razini u odnosu nas ostali dio za nekih 80-ak cm, ali unatoč tome što je tu postojao vrt da je IN pješice tu prolazila kako bi došla do spornog dijela. Kasnije kada se u kupili automobile obitelj tuženika da su oni betonirali taj prostor i nastavili tu parkirati automobile. Nakon što je ON betonirao taj sporni prostor da su tužitelji nastavili koristili sporni prostor kako bi došli do svog dijela okućnice i da im u tome nije nitko smetao sve do prije 10-ak godina. Iz iskaza svjedoka MN (rođ. 1952.) utvrđeno je da je njegov brat, sada pok. ČN otac tužitelja pod /2 i 3 počeo graditi kuću 70-tih godina prošlog stoljeća, a istovremeno da je s njim dvojnu kuću gradio i EN. Nešto kasnije od njih da je kuću počeo graditi i sam tuženik ON. U blizini njihovih kuća da se nalazi i kuća DN, s tim da je on prvi napravio svoju kuću. Svi oni da su u to vrijeme bili u dobrim odnosima. Iz iskaza je utvrđeno da su sada pok. ČN, ON i DN koristili sporni prolaz od glavne [adresa] do svojih kuća, dok EN nije koristio sporni prilaz jer se njegova kuća nalazi istočnije. Nakon što je napravljena kanalizacija da je betonirao ovaj sporni prolaz. Ovaj sporni betonski prilaz koji vodi od [adresa] do kuće tužitelja je ujedno i jedini prilaz do njihovih kuća. Iz iskaza je utvrđeno da se između kuće tužitelja i kuće tuženika nalazi prostor koji se ranije koristio kao vrt, a u zapadnom kutu istog da se nalazio roštilj. Taj prostor da su koristili zajedno DN, ON i ČN. Sada pok. ČN i njegova obitelj da su koristili ovaj sporni prostor, ali uz samu njihovu kuću sa zapadne strane i to da su koristili kao prolaz do svoje sjeverno položene okućnice iza kuće gdje su odlagali drva. Iz iskaza svjedoka EN (rođ. 1944.) utvrđeno je da je prednik tužitelja, sada pok. ČN počeo graditi kuću 1970. godine, dok je svjedok svoju kuću kao dvojnu kuću sa tužiteljima počeo graditi 1969. godine. Svjedoku da pripada istočni dio dvojne kuće, a tužiteljima zapadni dio. Brat svjedoka ON da je iste godine kao i svjedok počeo graditi svoju kuću. Sporni betonski prolaz koji se proteže od [adresa] do kuće tužitelja da koristi zajednički njihov brat DN čija kuća se nalazi zapadno od tog betonskog prolaza, njegov drugi brat ON, te sada pok. ČN, prednik tužitelja. Sporni betonski prolaz da je betoniran nešto kasnije nego su sagrađene njihove kuće Prostor između kuće tuženika i kuće tužitelja je prije betoniranja bio je dijelom vrt a dijelom ledina te su taj prostor zajednički koristili DN, ON i sada pok. ČN i njegova obitelj. Sada pok. ČN da je ovaj sporni prostor koristio kad bi mu netko došao u posjet i tu je mogao parkirati automobil, a on da je koristio neka 2-3 metra zapadno od svoje kuće za svoje potrebe. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelji sjeverno od svoje kuće imaju okućnicu koja je sa sjeverne strane ograđene betonskim podzidom. Utvrđeno je da su tužitelji kao i njihov prednik sada pok. ČN sporni prostor koji se nalazi zapadno od njihove kuće koristili kao prolaz kojim su pristupali do svoje sjeverno položene okućnice gdje su odlagali drva i drugo. Sve ovo da je bez problema funkcioniralo do smrti sada pok. ČN. Nakon njegove smrti i to možda nekih 20-ak dana iza da je ON počeo članovima obitelji ČN sprječavati prolaz preko spornog prostora te pristup do njihove sjeverno položene okućnice. Prije smrti ČN niti njemu niti članovima njegove obitelji ON nije priječio prolaz preko ovog spornog prostora. Iz iskaza je utvrđeno da se zapadno od kuće tužitelja na ovom spornom prostoru bliže njihovoj kući nalazi šaht za vodu koji pripada kući tužitelja. Na zapadnoj strani kuće tužitelji da nemaju prozora dok se sa sjeverne strane kuće nalaze otvori. Iz iskaza je utvrđeno da je prvi počeo graditi svoju kuću DN. Utvrđeno je da je svjedok tužiteljici IN i njenom suprugu ČN dao zemlju za gradnju kuće, dok ON njima nije dao dio svoje zemlje za gradnju kuće. Iz iskaza je utvrđeno da se na spornom prostoru između kuće tužitelja i tuženika nekada nalazio vrt, ali da je on imao par kvadrata površine. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedok izgradio ogradni zid sa sjeverne strane svoje kuće u odnosu na okućnicu tužitelja 90-tih godina prošlog stoljeća. Iz iskaza svjedoka FN utvrđeno je da su svjedok i tužiteljica RN u braku 22 godine, te da može govoriti o onome što mu je poznato od tada do danas. Iz iskaza je utvrđeno da se sporni betonski prilaz proteže od [adresa] do kuće tužitelja, te dalje uz zapadni zid kuće tužitelja kojim dijelom tužitelji prolaze do svoje okućnice koja se nalazi sa sjeverne strane njihove kuće. Prvi dio spornog betonskog puta da su koristili zajednički DN, ON i ČN za dolazak do svojih kuća. Sporni prostor između kuće tužitelja i tuženika da su koristili ON i ČN i njegova obitelj i taj prostor da se koristio za parkiranje vozila, te za pristup do njihove sjeverno položene okućnice. Svjedok navodi da je čak on osobno znao tu parkirati svojim automobilom, te da nije bilo određeno gdje će se tko parkirati, već da je to bio zajednički prostor. U to vrijeme da su odnosi između tužitelja i tuženika bili odlični i nije bilo problema. Oni da su nastali nakon smrti sada pok. ČN u smislu da je tuženik branio tužiteljima prolaz ovim spornim prostorom kao i samo parkiranje na ovom dijelu. Iz iskaza je utvrđeno da se šaht za vodu nalazi jugozapadno od kuće tužitelja na ovom spornom prostoru. Tužitelji da sada ne mogu pristupiti do svoje okućnice koja se nalazi sjeverno od njihove kuće jer je prilaz do iste ograđen. Na samom ulazu u tu okućnicu da je bila prvotno postavljena ograda, a sada da se tu nalazi neki zid, ali da se ne može sjetiti kada je zid postavljen. Taj zid i ogradu da je postavio ON. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelji nemaju nikakav drugi prilaz svojoj kući osim spornog puta odnosno spornog prostora. Utvrđeno je da svjedok nije morao tražiti dopuštenje da bi parkirao automobil na spornom prostoru između kuće tužitelja i tuženika, te da bi mu sam ON znao reći da se tu parkira ukoliko ne bi se mogao parkirati na drugom mjestu. Utvrđeno je da se na tom spornom prostoru između kuća ranije nalazio kamin ON koji je nalazio bliže kući.

Iz iskaza svjedoka CN utvrđeno je da je otac svjedoka počeo graditi kuću krajem 1970-tih, dok je njegov sada pok. tetak ČN kuću počeo graditi par godina kasnije. Ta zemlja da je bila podijeljena između trojice braće i to oca svjedoka ON, EN i DN. Utvrđeno je da je stric svjedoka EN jedan dio svog zemljišta ustupio sestri IN i njenom suprugu ČN za izgradnju kuće. Stric EN i sada pok. ČN da su ustvari izgradili svoju kuću, s time da je zapadni dio pripao GN, dok je istočni pripao stricu EN. Utvrđeno je da sporni betonski prilaz ide od Ulice Petorice Alačaveića prema kući tužitelja i kući tuženika, dok se dalje nalazi sporni prostor između kuće tužitelja i kuće tuženika. Sporni betonski put, odnosno prilaz da su isključivo koristili obitelj tuženika, dok su tužitelji za prilaz kući koristili prostor koji oni koriste kao parking ispred kuće. Utvrđeno je da stric svjedoka DN nije koristio taj put, već da je do svoje kuće dolazio preko verande, a da su mu oni kasnije dopustili pješački prolaz preko betonskog puta. Iz iskaza je utvrđeno da je taj put betonirao otac svjedoka dok je ovaj bio dijete. Na spornom prostoru između kuće tužitelja i kuće tuženika da se ranije i to još od gradnje kuće nalazio vrt tuženika, te da je on uredio taj vrt i da ga je koristio sa članovima obitelji. Utvrđeno je da je tek 1990. godine tuženik kupio automobil zbog čega je tuženik uklonio jedan dio vrta da bi se formirala parkirna mjesta, koje je koristila isključivo obitelj tuženika. Nekoliko godina kasnije da je tuženik uklonio cijeli vrt, te cijeli taj sporni prostor između kuća betonirao. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelji nisu nikada koristili sporni prostor između kuća, da nisu nikada tu prolazili, a tako da to nije koristio niti sada pok. ČN već da to isključivo koristi tuženik s obitelji. Utvrđeno je da tužitelji poviše svoje kuće odnosno sa sjeverne strane kuće imaju jedan manji dio okućnice koji da oni nisu nikada posebno koristili i da je taj dio okućnice u stanju u kakvom je bio prije 30 godina. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelji nisu nikada koristili sporni prostor između kuća da bi došli do svog dijela okućnice već da oni do tog dijela okućnice dolaze sa istočne strane od kuće strica EN. Sporni betonski zid koji se nalazi između spornog prostora između kuća i sjeverno položene okućnice tužitelja da je izgradio brat svjedoka DN prije 10-ak godina dok se na mjestu gdje se sada nalazi zid ranije nalazio stari zid kojeg su oni uklonili kada su betonirali taj sporni prostor između kuća. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelji na zapadnom zidu svoje kuće nemaju nikakvih otvora dok sa sjeverne strane imaju otvore. Utvrđeno je da šahta za vodu koja je predočena na fotografijama pripada tužiteljima, odnosno ranije sada pok. GN i ista se nalazi na spornom prostoru, ali uz sami zapadni zid kuće tužitelja. Iz iskaza je utvrđeno da su tužitelji dolazili do svoje sjeverno položene okućnice na način da su pristupali prvo od [adresa], ali od strane kuće EN, te da bi zaobišli njegovu kuću i došli tako do svog sjeverno položenog dijela okućnice. Utvrđeno je da je EN prije nekih 25 godina zagradio ovaj prolaz kojim su tužitelji dolazili do svoje sjeverno položene okućnice i to na način da je postavio nekakav zidić i nasuo materijal, dok se sada tu nalazi nekakva žičana ograda. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelji ne moraju tranzitirati spornim dijelom betonskog puta da bi došli do svoje kuće jer imaju slobodan prolaz preko svog dijela okućnice od [adresa], a ista stvar da je i za pješački prolaz. Iz iskaza svjedoka TN utvrđeno je da je otac svjedoka pok. VN ujedno brat tuženika ON i tužiteljice pod/1 IN, a osim njih braća su im i DN i EN. Sporni betonski put ili prilaz da se proteže od [adresa], a tim betonskim putem da su se koristili stričevi svjedoka ON, DN i teta svjedoka IN. Preostali sporni prostor koji se nalazi između kuće tuženika i kuće tužitelja da je ranije bio vrt koji je pripadao stricu svjedoka ON. Iz iskaza je utvrđeno da je isključivo obitelj tuženika radila taj vrt i isti da je bio na terenu do 90-tih godina prošlog stoljeća, a onda da su oni uklonili taj vrt kako bi se taj prostor osposobio za parkiranje vozila tuženika odnosno njegove djece. Utvrđeno je da je prvi na tom predjelu kuću napravio ON i to krajem 60-tih godina prošlog stoljeća. Nešto kasnije da su kuću počeli graditi IN , ČN i stric svjedoka EN s time da su oni izgradili dvojnu kuću, te da je istočni pripao EN, a zapadni ČN i supruzi IN. Iz iskaza je utvrđeno da kuća tužitelja nije istih gabarita danas i u vrijeme kada se počela graditi jer su tužiteljica IN i suprug ČN uz dopuštenje ON proširili svoju kuću, te nadogradili zapadni dio koji u naravi predstavlja verandu. U vrijeme dok nije nadograđen taj zapadni dio kuće da su oni preko tog dijela zemljišta prolazili do svoje okućnice sa sjeverne strane kuće, a tužitelji da sa te sjeverne strane imaju okućnicu širine 2-3 metra. Dograđeni dio kuće tužitelja, odnosno veranda, da je izgrađena tik do vrta ON koji se tu ranije nalazio, pa da stoga tužitelji nisu mogli preko tog vrta prolaziti do sjeverno položene okućnice već su zaobilazili oko kuće strica EN dok on nije dogradio jedan dio kuće pa da zbog tog dograđivanja više nisu mogli prolaziti tim dijelom. Iz iskaza je utvrđeno da je sporni prostor između kuće tužitelja i kuće tuženika pripadao isključivo ON, a nakon što je uklonjen vrt i taj prostor parkiran da je korišten isključivo za parkiranje vozila tuženika i članova njegove obitelji, a da su oni dopustili stricu DN da se povremeno tu parkira. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelji nakon što je sporni prostor betoniran da isti nisu koristili za parkiranje niti za prolaz do svoje okućnice sa sjeverne strane kuće. Utvrđeno je da je svjedok od 1973. do 1990. godine živio u [adresa], a nakon toga da je stalno nastanjen u [adresa] u obiteljskoj kući koja se nalazi udaljena nekih 200- ak metara zapadnije od kuće tužitelja i tuženika. Iz iskaza je utvrđeno da je sada pok. stric svjedoka DN kupio sve ovo zemljište na kojem su izgrađene kuće tužitelja , tuženika te stričeva DN i EN te da je upravo on razdijelio to zemljište na način da je jedan dio darovao tuženiku, zatim stricu EN, a treći dio da je bio njegov, a kasnije da je EN dopustio da njegova sestra IN i suprug joj ČN na njegovom dijelu zajedno s njim naprave dvojnu kuću. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok nije u dobrim odnosima s tužiteljima iako ga sada tužiteljica pod /3 pozdravi jer da je on i u ranijem sporu kosi se vodio za ovo identično iskazivao, te da tužitelji nisu to mogli prihvatiti, te su se naljutili. Utvrđeno je da je svjedok najstariji od svih njih te da mu je sve ovo manje-više poznato dok je u normalnim odnosima s tuženikom. Iz iskaza je utvrđeno da je EN dogradio svoj dio kuće s istočne strane prije Domovinskog rata, a da sjeverni dio okućnice tužitelja prema istoku nije prohodan od dogradnje tog dijela kuće EN, a do tada da je bio prohodan. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedok bio na sjevernoj okućnici tužitelja negdje prije Domovinskog rata koliko se može sjetiti, te da on nije vidio da bi tužitelji prolazili spornim prostorom između kuće tuženika i tužitelja da bi došli do svoje sjeverno položene okućnice . Utvrđeno je da je svjedoku poznato da je ON prvi dobio vodovodni priključak , a preko tog priključka da su vodu dobili stric DN i IN. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedok od prije godinu i pol dana na spornom betonskom putu primijetio postavljene nekakve prepreke koje tu ne bi smjele biti jer pravo korištenja tog puta imaju svi jednako kako obitelj DN tako i ON, a isto tako i tužitelji i nitko nikome ne bi smio zapriječiti prolaz istim.

Iz iskaza svjedoka DN utvrđeno je da je njegov stric DN kupio jedno veće zemljište koje je potom podijelio na tri dijela, tako da je jedan dio ostavio sebi, dok je druga dva dao braći EN i ON. Kuću da su tu počeli prvo raditi sada pok. DN isto tako i stric EN i tetak ČN. Utvrđeno je da je stric svjedoka EN, sada pok. LN uveo na svoj dio zemljišta i dopustio mu da zajedno s njime napravi dvojnu kuću tako da je istočni pripao EN, a zapadni ČN i njegovoj obitelji. Iz iskaza je utvrđeno da je sada pok. ČN bio zidar koji je EN i sebi ozidao kuću, dok je EN kupovao građevinski materijal za svoj dio kuće. Iz iskaza je utvrđeno da je otac svjedoka počeo graditi kuću tek kada je dobio građevinsku dozvolu, a koliko je svjedoku poznato iz priče oca i stričeva, da su DN, EN i ČN počeli svoje kuće graditi 1971. godine otprilike, a otac svjedoka nekih 7-8 mjeseci kasnije. Utvrđeno je da je sporni betonski put koji ide od [adresa] do kuće svjedoka formiran u vrijeme kada je otac svjedoka ishodio građevinsku dozvolu za gradnju kuće, te da su se oni koristili tim putem za pristup do svoje kuće. Stric DN da je imao direktan pristup do svoje kuće od [adresa]. Utvrđeno je da je sada pok. ČN kupio auto 1995. ili 1996. godine, te da je on iskopao jedan dio svog vrta od [adresa] kako bi mogao parkirati svoje vozilo, a naknadno je iskopao i poravnao i ostatak vrta kako bi mogao parkirati više automobila. Stoga da tužitelji nisu imali potrebe koristiti taj sporni betonski put. Širina tog betonskog puta da je 3,25 metara otprilike te da i sada kada su postavljeni stupići tužiteljima nije onemogućen ulaz u njihovu kuću odnosno verandu. Gabariti kuće tužitelja sada i u vrijeme gradnje da nisu identični jer je ČN krajem 70-tih godina prošlog stoljeća proširio svoju kuću odnosno njen zapadni dio gdje se nalazi sada veranda, a tu je danas kuhinja i dnevni boravak. Taj dograđeni dio kuće da je izgrađen na zemlji ON, a ON da je dopustio ČN da sagradi taj svoj dio kuće na tom zemljištu. Što se tiče spornog prostora između kuće tužitelja i tuženika da se tu ranije nalazio vrt kojeg je koristio otac svjedoka i njegova obitelj. Taj raniji vrt da je u odnosu na sporni put bio visinske razlike nekih 1 metar. U vrijeme kada je otac svjedoka kupio automobil i to 1989. godine da je on iskopao jedan manji dio vrta odmah pokraj betonskog puta kako bi mogao parkirati svoj automobil. Taj vrt da je kompletno poravnat 1996. godine s time da je ranije samo ovaj manji dio bio betoniran, a kasnije je poravnat i betoniran cijeli prostor. Iz iskaza je utvrđeno da je ovaj sporni prostor koristila isključivo obitelj svjedoka za parkiranje vozila, ali da je i istina da je ČN pomogao ocu svjedoka da je u jednom dijelu spornog prostora sagradi roštilj. Tužitelji da nisu koristili sporni prostor ni na koji način iako da je rođak Jakša Pejković 2014 godine zamolio da preko ovog spornog prostora prenese armaturnu mrežu, a što da mu je svjedok dopustio, ali da su prethodno morali odvesti oca na selo da to ne vidi. Tužitelji da sa sjeverne strane kuće imaju okućnicu do koje su dolazili oko kuće EN te da bi prolazili poviše njegove kuće do svog dijela okućnice. Međutim kada je EN 1995. godine između svog dijela okućnice te dijela okućnice tužitelja izgradio betonski zid na kojeg je postavio željeznu ogradu da tužitelji više nisu imali mogućnost na taj način dolaziti do svoje sjeverne okućnice. Isto tako da tužitelji nisu mogli niti sa strane tuženika do svog dijela sjeverno položene okućnice jer postoji visinska razlika, a dok je bio vrt da je ona bila oko 1,6 m, a kada je otac tuženika uklonio vrt da je ostala visinska razlika od nekih 60 cm s time da su kamenja od razbijenog zida poslagana uz zid susjeda sa sjeverne strane, a svjedok da je postavio željeznu ogradu između tužiteljeve sjeverno položene okućnice i spornog prostora koji je ustvari parking. Tu ogradu da je postavio 2004. da mu ne bi pas upao u taj dio okućnice tužitelja. Iz iskaza je utvrđeno da je otac svjedoka 1972. godine dobio građevinsku dozvolu, te odobrenje i za vodovodni priključak, kao i priključak za struju, dok ČN i EN nisu imali ishođene građevinske dozvole, a samim tim niti vodovodni priključak. Sada pok. ČN da je vodovodni priključak dobio tek 1984 godine i da je tada na postojećoj vodovodnoj cijevi napravljen priključak za njegovu kuću i tu da je postavljen šaht za brojilo. Iz iskaza je utvrđeno da je sada pok. ČN izgradio anex na svojoj kući negdje oko 1979. ili 1980., a tužitelji da su sporno zemljište između kuće tužitelja i tuženika koristili samo onda kada je bilo potrebno postaviti skelu za žbukanje zapadnog dijela kuće, dok su sve ostale redanje vršili sa svog dijela zemljišta.

Iz iskaza tužitelja pod /2 BN utvrđeno je da su njegov sada pok. otac ČN, te ujak tužitelja EN počeli istovremeno graditi kuću i to negdje 1971. godine, te se radi o dvojnoj kući gdje zapadni dio pripada tužiteljima a istočni EN, sada pok. DN da je svoju kuću počeo graditi krajem 60- tih godina prošlog stoljeća, dok je ON svoju počeo graditi iza tužitelja, a točnu godinu da ne zna. Iz iskaza je utvrđeno da se sporni betonski prilaz odnosno put koji vodi od [adresa] počeo koristiti još od vremena kada su ove kuće izgrađene s time da taj put u početku nije bio betoniran nego se kasnije u etapama betonirao. Taj betonski put da su za prilaz svojim kućama koristili sada pok. DN i tuženik ON i otac tužitelja sada pok. ČN i njegova obitelj. Iz iskaza je utvrđeno da je sporni betonski prostor između kuće tužitelja i tuženika koristio tužiteljev pok. otac ČN i njegova obitelj kako bi mogli pristupiti do svoje sjeverno položene okućnice te da je to koristio ON za pristup do svoje kuće, kao i DN. Taj prostor da je u početku bio zemljani prostor koji je kasnije betoniran, ali da se ne može sjetiti točno kada, jer se betoniranje vršilo u etapama. Obitelj tužitelja da je nesmetano koristila ovaj sporni betonski prostor između kuća sve do 2009. godine za pristup do svoje sjeverno položene okućnice kada je tuženik odlučio da će im to zabraniti. Sporni cigleni zid koji se nalazi između ovog spornog betonskog prostora i tužiteljeve sjeverno položene okućnice da je izgradio tuženik i njegova obitelj, a ranije se na mjestu tog zida nalazila željezna ograda koja je postavljena odmah 2009. kada je tuženik odlučio tužiteljima zabraniti prolaz preko spornog prostora. Tužitelj navodi da su oni oduvijek koristili sporni prostor između kuće tužitelja i tuženika kako bi došli do njihove sjeverno položene okućnice, te da nikad nisu do iste pristupali od strane EN jer je to nelogično i nepraktično jer bi u tom slučaju morali obilaziti cijelu njegovu kuću te da su sporni prostor između kuća koristili za prolaz jer je to bio najlogičniji i najpraktičniji osobito kada bi dovezli građevinski materijal iza kuće, dok se od strane kuće EN ne može doći do tužiteljeve sjeverno položene okućnice jer se nije moglo pristupiti kamionom niti nekim drugim vozilom jer se na tom dijelu nalazi odrina EN. Utvrđeno je da se na ovom spornom prostoru između kuća i to uz zapadni zid kuće tužitelja nalazi brojilo za vodu koje je glasilo na pok. ZN, a tužitelji da sada ne mogu pristupiti do tog šahta jer im tuženik i njegova obitelj brane prilaz. Iz iskaza je utvrđeno da obzirom tužitelji nemaju podrum da im je ovaj sjeverni dio okućnice služio za odlaganje građevinskog materijala, a tu da su odlagali drva koja su se tu i pilala. Iz iskaza je utvrđeno da između spornog prostora između kuća i tužiteljeve sjeverno položene okućnice postoji mala visinska razlika koja nije viša od jedne stepenice a koja je nastala u trenutku betoniranja spornog prostora. Iz iskaza je utvrđeno da prostor između kuće EN sa sjeverne strane nije prohodan od 90-tih godina prošlog stoljeća kada je on tu postavio žičanu ogradu i sagradio jedan betonski zidić. Utvrđeno je da su tužitelji vodili postupak za uklanjanje žičane ograde, a kasnije i zida i da su u tome uspjeli. Utvrđeno je da ovaj sporni prostor nije nikada bio fizički podijeljen između tuženika, EN, DN i ČN te da su tužitelji sve do 2009. nesmetano ga koristili, te bilo gdje na tom prostoru parkirali svoja vozila. Iz iskaza je utvrđeno da je vlasnik spornog zemljišta između kuća ON. Iskazima svjedoka NN, ĐN, EN, i FN, kao i iskazima tužitelja pod/2 i pod/3 ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da su isti iskazivali životno, logično i u bitnom suglasno, te imajući u vidu da se radi o osobama koje stanuju u neposrednoj blizini i koji obzirom na navedeno imaju saznanja o činjenicama bitnim za ovaj postupak.

Iskazima svjedoka CN i DN ovaj sud nije poklonio vjeru obzirom se radi o svjedocima koji su ujedno sinovi tuženika, te su isti i osobno zainteresirani za ishod ovog postupka, a osim toga su iskazi istih u suprotnosti sa iskazima svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru.

Iskazu svjedoka TN ovaj sud nije poklonio vjeru u dijelu njegovog iskazivanja vezano sa sporni betonski prostor između kuće tužitelja i tuženika, obzirom se radi o svjedoku koji nije u dobrim odnosima s tužiteljima, te je u dobrim odnosima s tuženikom, a što sve ukazuje da je i navedeni svjedok osobno zainteresiran za ishod ovog postupka. Osim toga, radi se o svjedoku koji je u razdoblju od 1973. godine pa do 1990. godine bio stalno nastanjen u [adresa], pa stoga navedeni svjedok nije mogao imati izravna saznanja o događanjima na terenu, odnosno imati saznanja o konkretnom i stvarnom korištenju spornog betonskog prostora između kuže tužitelja i tuženika za razliku od svjedoka koji su stalno nastanjeni u blizini tužitelja i tuženika, a kojima je ovaj sud poklonio vjeru.

U konkretnoj pravnoj stvari među strankama je sporno da li je prednik tužitelja stekao pravo služnosti prolaza preko nekretnine tuženika kao poslužne nekretnine odnosno da li su tužitelji putem svog pravnog prednika stekli pravo stvarne služnosti prolaza preko utuženih dijelova predmetnih nekretnin tuženika pješice i vozilom. Odredbom čl. 54. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91-dalje ZOVO) propisano je da se stvarna služnost stječe dosjelošću kada vlasnik povlasnog dobra je faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se nije tome protivio, dok je st. 2. istog članka propisano da se stvarna služnost ne može steći dosjelošću ako je vršena zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužnog dobra, silom, prijevarom ili ako je služnost ustupljena do opoziva

Nadalje, imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru, kao i priloženu dokumentaciju, ovaj sud je došao do uvjerenja da su prednik tužitelja, sada pok. ČN, suprug tužiteljice pod/ 1 i otac tužitelja pod/ 2 i 3 zajedno s EN, stricem tužitelja pod/2 i 3 i bratom tuženika izgradili dvojnu kuću početkom 70-tih godina prošlog stoljeća, s time da su prethodno svaki od braće i to sada pok. DN, ON i EN dobili svoj dio zemljišta za izgradnju kuće, s time da je EN jedan svoj dio zemljišta ustupio svojoj sestri IN i njenom suprugu ČN radi izgradnje kuće i to dvojne kuće, s time da je istočni dio pripao EN, dok je zapadni dio pripao ČN i njegovoj obitelji. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka ustvrđeno je da su prednik tužitelja, kao i članovi njegove obitelji nesmetano koristili spornim betonskim putem koji vodi od [adresa] kako bi pristupili do svoje kuće kako vozilima tako i pješice, dok su sporni betonskim prostor, koji se nalazi između kuće tužitelja i tuženika, prednik tužitelja i članovi njegove obitelji koristili za prolaz pješice do njihove sjeverno položene okućnice s time da su koristili dio tog spornog prostora bliže njihovoj kući unutar kojeg prostora se nalazi njihova šahta za vodu do koje su također pristupali preko ovog spornog prostora, te da su sve to nesmetano koristili od trenutka izgradnje kuće početkom 70-tih godina prošlog stoljeća pa sve do iza smrti prednika tužitelja ČN otprilike 2009. godine, nakon čega je tuženik tužiteljima počeo zabranjivati prolaz kako spornim betonskim putem tako i prolaz pješice spornim betonskim prostorom između kuće tužitelja i tuženika kojim su tužitelji i njihov prednik pristupali do svoje sjeverno položene okućnice.

Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Perice Puljića od 17. svibnja 2019. godine utvrđeno je da se predmet spora nalazi u [adresa] u [adresa], te se radi o betoniranom prostoru obojenom žutom bojom na skici lica mjesta, koji se pruža uz kuću kućnog broja 37 u širini od 3 metra, a zatim se sužava na širinu od 2 metra i pruža se uz tužiteljevu kuću oznake 41 i produžava mimo kuće do betonskog podzida, dok se sjeveroistočno uz kuću tužitelja nalazi dvorišni prostor obojen zelenom bojom, a unutar opisanog prostora uz tužiteljevu kuću da se nalazi vodovodna šahta označena slovom O u kojoj se nalazi brojilo za vodu. Uvidom u dopunu nalaza i mišljenja Perice Puljića od 29. listopada 2019 godine, utvrđeno je da sastavne dijelove spornog puta čine dijelovi čest. zem. [katastarska čestica]/! označen slovima A-B-M-N-A, dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 40 m2 prikazan slovima B-C-L-M-B i dio čest. zem. [katastarska čestica] površne 36 m2prikazan slovima C-D-E-F-G-H-I-J- K.L-C. Unutar opisanog prostora uz kuću tužitelja da se nalazi vodovodna šahta označena slovom O u kojoj se nalazi brojilo za vodu. Između točaka J-I-H vidi se ostatak starog zida visine 0,80 m duljine 2,94 m koji se nastavlja na zid tužiteljeve kuće. Između točaka I-H-G nalazi se zid od opeke širok 0,122 m, dug 3.12 m i visok 1,20 m, dok se ulaz u kuću tužitelja nalazi sa jugoistočne strane kuće (između točke K i stubišta koje vodi na prvi kat).

Uvidom u dopunu nalaza i mišljenja vještaka mjernika Perice Puljića od dana 23. rujna 20224. godine utvrđeno je da je u istoj iskaz površina prema aktualnom stanju evidencije, jer je zk. č. zem. [katastarska čestica] poništena, a njena površina pripojena čest. zem. [katastarska čestica], te prema navedenom sastavne dijelove spornog prostora čine dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 55 m2 , na skici prikazan i označen slovima A-B-C-D-D1-D2-K1- K-L-N1-A, dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 10 m2 na skici prikazan i označen slovima N-N1-M1-M-N, dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 6 m2 na skici prikazan i označen slovima M-M1-L-M, te dio čest. zem [katastarska čestica] površine 24 m2 na skici prikazan i označen slovima D2-E-F-G-H-I-J-K1-D2.

Nalazu i mišljenju vještaka mjernika Perice Puljića, kao i njegovim dopunama nalaza i mišljenja ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da su isti izrađeni stručno, te u skladu s pravilima struke i znanosti, a na koje stranke nisu imale primjedbi.

U prilog utvrđenju da je prednik tužitelja sada pok. ČN i njegova obitelj cijelo vrijeme od početka 70-tih godina pa sve do 2009 godine nesmetano prolazio spornim betonskim putem kako pješice, a tako kasnije i vozilom, a sporni betonski prostor između kuće tužitelja i tuženika za prilaz pješice do svoje sjeverno položene okućnice, ukazuju upravo iskazi svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru, kao i utvrđenja s lica mjesta gdje je na samom očevidu utvrđeno da tužitelji do svoje kuće pristupaju preko spornog betonskog puta koji vodi od [adresa], kao i da mogu doći do svoje sjeverno položene okućnice samo preko spornog betonskog prostora između kuće tužitelja i tuženika uz samu njihovu kuću sa zapadne strane unutar kojeg prostora se nalazi i tužiteljeva šahta za vodu do koje mogu pristupiti samo preko dijela spornog betonskog prostora uz kuću tužitelja. Naime, da su prednik tužitelja sada pok. ČN i članovi njegove obitelji nesmetano prolazili spornim betonskim putem vozilom i pješice, te spornim betonskim prostorom između kuće tužitelja i tuženika do svoje sjeverno položene okućnice isključivo pješice, ukazuju upravo iskazi svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru, a koji su u svojim iskazima nedvojbeno naveli da je prednik tužitelja ČN i članovi njegove obitelji od izgradnje kuće početkom 70-tih godina prošlog stoljeća, pa sve do 2009. godine nesmetano koristili za prolaz pješice i vozilima spornim putem, te zemljište između kuće tužitelja i tuženika za prolaz isključivo pješice do njihove sjeverno položene okućnice, te da su sve to obavljali uz pristanak tuženika i njegove obitelji, koji u prethodno navedenom vremenskom periodu od više od 30 godine nisu tužiteljima zabranjivali ili na bilo koji način smetali tužitelje da se koriste predmetnim nekretninama za pristup do svoje kuće, kao i do sjeverno položene okućnice.

Stoga su se u konkretnom slučaju kumulativno ispunile sve pretpostavke koje se traže za stjecanje prava služnosti dosjelošću propisane čl. 54. st. 1 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, a to je okolnost da se vlasnik poslužnog dobra ne protivi izvršavanju prava služnosti, koji element u konkretnom slučaju je ostvaren obzirom je iz svih izvedenih dokaza utvrđeno da je tuženik ON dao svoj pristanak za izvršavanje prava služnosti prolaza spornim putem pješice i vozilom i to preko čest. zem. [katastarska čestica], u površini od 55 m2, te spornim prostorom između kuće tužitelja i tuženika isključivo pješice preko svoje nekretnine koja je označena kao čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 24 m2 od početka 70-tih godina prošlog stoljeća pa sve do postavljanja zapreka na terenu u vidu željezne ograde i kasnije zida, te da se u navedenom periodu ni na koji način tuženik niti njegova obitelj nije protivila vršenju prava služnosti prolaza pješice i vozilom spornim putem preko svoje nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], put, površine 59 m2 označene na skici slovima A-B-C-D-D1-D2.K1-K-L-N1-A na dopuni nalaza i mišljenja vještaka mjernika Perice Puljića od 23. rujna 2024. godine, te spornim prostorom između kuće tužitelja i tuženika isključivo pješice preko dijela svoje nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] u površini od 24 m2 k. o. [katastarska općina]-Makar na skici dopune nalaza i mišljenja vještaka mjernika Perice Puljića od 23. rujna 2024. godine označene slovima. D2-E-F-G-H- I-J-K1-D2.

Posebnost odredbe čl. 54. st. 1. ZOVO-a je u tome da se za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću u razdoblju od 1980-1996. godine nije tražio ni savjestan (pošten) ni zakonit posjed, ali je bila nužna istinitost stjecanja tj. da posjed nije stečen vi, clam ili precario, te faktično ostvarivanje služnosti kroz 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra da se tome nije protivio. Iz svega navedenog je razvidno da je prednik tužitelja sada pok. ČN kao i članovi njegove obitelji nesmetano koristio predmetne dijelove utuženih nekretnina za prolaz vozilom i pješice do svoje kuće odnosno pješice za pristup do svoje sjeverno položene okućnice, te da je to evidentno izvršavao uz znanje tuženika i članova njegove obitelji u čemu ga nitko nije smetao, niti mu je zabranjivao prolaz istima, a ujedno se radi o jedinom pristupu kojeg je prednik tužitelja imao do svoje kuće i sjeverno položene okućnice što bi ujedno ukazivalo i na istinitost posjeda prednika tužitelja. Poštenje posjeda je njegovo subjektivno obilježje koje zavisi od osobnog stava posjednika o usklađenosti njegovog posjeda s pravom. Prema odredbama ZV-a poštenje posjeda se predmnijeva, a nepošten je onaj posjed kada posjednik već u trenutku stjecanja zna da mu ne pripada pravo na posjed ili ako je imao dovoljno razloga sumnjati u to,

Kako je prednik tužitelja sada pok. ČN nesmetano koristio predmetne dijelove utuženih nekretnina kako za prolaz bilo vozilom bilo pješice na način kako je to navedeno u izreci, te da njega kao i članove njegove obitelji nitko u tom razdoblju od početka 70-tih godina prošlog stoljeća pa sve do 2007. godine nije nitko smetao u korištenju predmetnog puta za prolaz vozilom i pješice te spornog dijela između kuće tuženika i tužitelja za prolaz isključivo pješice do svoje sjeverno položene okućnice, te da je prednik tužitelja kao i članovi njegove obitelji prolazio navedenim nekretninama uz znanje tuženika i članova njegove obitelji koji ga u tome nisu smetali , to je razvidno da je prednik tužitelja sada pok. ČN upravo dosjelošću stekao pravo služnosti prolaza pješice i vozilom preko nekretnine u vlasništvu tuženika označene kao čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 55 m2 pobliže opisanim u izreci, kao i pravo služnosti prolaza pješice preko nekretnine tuženika označene kao čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 24 m2, slijedom čega su i sami tužitelji kao nasljednici sada pok. ČN stekli osobno i putem svog pravnog prednika pravo stvarne služnosti na nekretninama tužitelja kako je pobliže opisano u izreci pod točkom I, a sve to imajući u vidu odredbe čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Nadalje, imajući u vidu sve izvedene dokaze i utvrđenu činjenicu da tužitelji imaju jedini pristup do njihove kuće, odnosno do njihove sjeverno položene okućnice, kako vozilima tako i pješice, preko utuženih dijelova predmetnih nekretnina pobliže označenih u izreci, kao i činjenicu da tuženik onemogućava i priječi tužiteljima bilo verbalno i fizički prilaz do njihove kuće, odnosno do sjeverno položene okućnice, to tužitelji osnovano traže od tuženika uklanjanje zida od opeke kako je to navedeno pod toč III izreke kako bi isti mogli nesmetano izvršavati svoje pravo služnosti prolaska pješice preko nekretnine tuženika označene kao čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 24 m2 kako bi nesmetano došli do svoje sjeverno položene okućnice, slijedom čega je i odlučeno kao u izreci pod toč. I.3.

U odnosu na zahtjev tužitelja za određivanje privremene mjere u ovoj pravnoj stvari treba istaknuti da u situaciji u kojem su tužbeni zahtjev i zahtjev za određivanje privremene mjere sadržajno u bitnome identični, nema osnovanog razloga za dosuđivanje iste, pa zbog svega ovaj sud smatra da se nisu ostvarili uvjeti iz čl. 341. -352. Ovršnog zakona.

Slijedom navedenog, ovaj sud je i došao do uvjerenja da su u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za određivanjem predložene privremene mjere radi čega je i odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod toč. II.

Tužiteljima je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću odvjetničku tarifu, i to za sastav tužbe iznos od 200,00 eura prema Tbr. 7. toč.1., za zastupanje na ročištu dana 23. veljače 2018.godine, dana 08. siječnja 2019. godine, dana 15. veljače 2019. godine, dana 07. listopada 2020. godine, dana 27. travnja 2022. godine, dana 17. siječnja 2024. godine, dana 21. listopada 2024. godine, dana 02. prosinca 2024. godine, dana 31. siječnja 2025. godine i dana 10. ožujka 2025. godine, svaka radnja po 200,00 eura prema br. 9. toč.1., za sastav podnesaka od dana 22. srpnja 2019,. godine, dana 26. svibnja 2020. godine, dana 26. listopada 2020. godine, dana 19. studenog 2020. godine, dana 11. svibnja 2021. godine i dana 14. svibnja 2021. godine svaka radnja po 200,00 eura prema Tbr. 8 toč. 1, za sastav podnesaka od dana 19. veljače 2020. godine, dana 01. prosinca 2021. godine, dana 16. rujna 2024. godine, dana 27. rujna 2024. godine i dana 21. listopada 2024. godine svaka radnja po 100,00 eura prema Tbr. 8. toč. 3. te za sastav podnesak od 04. ožujka 2020. godine iznos od 50,00 eura prema Tbr. 8. toč.4, koji iznosi uvećani za 25 % PDV-a iznose 5.000,00 eura. Tužiteljima je priznat i cjelokupno zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 464,53 euram kao neophodno potreban za vođenje ovog postupka, a dosuđen im je i trošak pristojbe na tužbu i presudu u iznosu do 160,00 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama što čini ukupan trošak tužitelja u iznosu od 5.624,53 eura.

Tuženiku nije priznat zatraženi trošak obzirom su tužitelji u cijelosti uspjeli u postupku a sve sukladno čl. 154. st. 1 i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude

U Makarskoj, 22. svibnja 2025. godine

S u d a c :

Angela Koštro

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348 ZPP-a).

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335 ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. U spis