Poslovni broj: P Ob-645/2023-47

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Merlin Božičković, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po majci i zz PU, a ona zastupana po punomoćnici Kristini Krajačić, odvjetnici iz Zaboka, protiv tuženika HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Maji Miljuš, odvjetnici iz Zagreba, radi povišenja uzdržavanja, nakon glavne rasprave zaključene 10. travnja 2025. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvane punomoćnice tuženika, dana 22. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P Ob-133/16-17 od 29. rujna 2017. godine preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1420/2017-2 od 27. veljače 2018. te se nalaže tuženiku, HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje tužiteljice, mlt. JU OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto prethodno dosuđenog iznosa od 1.392,00 kn, mjesečni iznos od 350,00 EUR počevši od 31. svibnja 2023. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele iznose dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sve sa pripadajućim zateznim kamatama koje se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. određuju, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve na tekući račun majke i zz SU, IBAN: [broj bankovnog računa].

II. Nalaže se tuženiku, HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužiteljici, mlt. JU OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 31. svibnja 2023. godine podnijela ovom sudu tužbu kojom traži povišenje iznosa uzdržavanja. Navodi da je presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P Ob-133/16 od 29. rujna 2017. godine, preinačenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1420/17 od 27. veljače 2018. godine, naloženo tuženiku doprinositi za uzdržavanje djeteta iznos od 1.392,00 kn mjesečno/184,75 eur. Navodi kako su se promijenile okolnosti od donošenja naprijed navedene presude na način da su se povećale potrebe djeteta vezano za njezin odgoj, obrazovanje, prehranu, odijevanje te skrb o zdravlju, porasli su troškovi života te je dijete u vrijeme podnošenja tužbe bilo starosti 14 godina dok je u vrijeme donošenja ranije presude imala 9 godina. Također se promijenila okolnost i ta što je s majkom preselila iz Hrvatske te živi u [adresa]. Ističe kako tužiteljica svira klavir što mjesečno iznosi 99,00 EUR, bavi se mačevanjem što godišnje iznosi 150,00 EUR te plaća članarinu od 75,00 EUR godišnje, mjesečna autobusna karta iznosi 35,00 EUR te su joj troškovi mobitela [broj telefona],98 EUR. Također ima potrebu i za džeparcem, minimalno 5,00 EUR dnevno. Također ističe kako je životni standard u Njemačkoj viši u odnosu na prilike u Hrvatskoj. Što se tiče imovinskih prilika tuženika, iste nisu poznate tužiteljici osim da je zaposlen kod poslodavca Kamenolom Gorjak d.o.o. Ističe također da tuženik s tužiteljicom ne ostvaruje osobne odnose, ne vodi ju na more iako je, po njezinom saznanju, vlasnik vikendice u [adresa].

2. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica predlaže da se poveća iznos uzdržavanja na mjesečni iznos od 350,00 EUR od podnošenja tužbe pa do kada budu ispunjeni zakonski uvjeti kao i da joj tuženik naknadi trošak postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava da bi se ispunili uvjeti za povećanje iznosa uzdržavanja smatrajući da je traženi iznos previsoko postavljen. Ističe kako je zaposlen u društvo Kamenolom Gorjak d.o.o. te je od 01. svibnja do 31. srpnja 2023. godine ostvario neto plaću od 1.197,30 EUR mjesečno. Navodi da stanuje s majkom u kući katnici koja je u vlasništvu majke, režijske troškove snosi sam ili ih dijeli s majkom te isti mjesečno iznose oko 220,00 EUR. Majka ima mirovinu oko 400,00 EUR. Navodi da mjesečno troši oko 80,00 EUR za prijevoz do posla i natrag, na hranu oko 200,00 EUR, a na odjeću i obuću oko 80,00 EUR. Ističe kako je imao ozljedu na radu, često je na bolovanjima i terapijama te radi putovanja do bolnice ima povećane troškove prijevoza i na isto mjesečno troši oko 50,00 EUR. U vlasništvu ima auto iz 2007. godine te mjesečno za popravak auta izdvaja oko 50,00 EUR. Ima kredit za stavljanje fasade na kuću u kojoj živi s mjesečnom ratom od 316,15 EUR. Nema u vlasništvu nekretnine. Ističe kako dodatnim radom i angažmanom radi zdravlja nije u mogućnosti ostvariti dodatne prihode za uzdržavanje djeteta. Tijekom postupka ističe da je 2021. godine pretrpio ozljedu na radu u vidu nagnječenja nogu te iz nalaza specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice od 17. studenog 2023. godine proizlazi da postoje tegobe i slabosti obje noge, da je funkcionalni status lokomotornog aparata izrazito dekompenziran i insuficijentan pa se traži pošteda od svih opterećenja lokomotornog aparata. Predlaže provesti dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada na okolnost da tuženik nije u mogućnosti dodatnim radom ostvarivati dodatne prihode, odnosno da radi svog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti obavljati dodatni rad. Nadalje, ističe da je 15. travnja 2024. godine počeo raditi na novom radnom mjestu te mu je plaća manja i ista iznosi 850,00 EUR bruto. Također navodi da je promijenio posao te mu plaća iznosi 745,77 EUR. Ističe kako cijelo vrijeme redovno plaća uzdržavanje, zdravstveno stanje mu je narušeno radi činjenice da mu je viljuškar ozlijedio nogu radi čega ne može dugo stajati niti hodati, često je na bolovanjima, a na navedeno stanje ukazuje medicinska dokumentacija. Ističe kako je bio prisiljen prihvatiti manje plaćen posao zbog zdravstvenog stanja kako bi radio posao koji je manje fizički zahtjevan, a dodatni posao ne može pronaći bez dodatne naobrazbe kojom on ne raspolaže. Prisiljen je raditi poslijepodnevne smjene od 12:00 sati te subotama. Ističe kako je uložio u kuću koja je u vlasništvu njegove majke, ali je u jedno i njegov dom te da ima moralnu i zakonsku obvezu uzdržavati majku koja ima nisku mirovinu. U odnosu na partnericu ističe kako s njom ne ostvaruje ekonomsku zajednicu niti mu ona na bilo koji način pomaže radi niskih primanja i kreditnih obveza. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te potražuje trošak postupka.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je proveo dokaz saslušanjem majke i zz tužiteljice i tuženika.

5. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik otac mlt. JU, da je ista rođena **.**.2009., te da s majkom živi u [adresa]. Nesporno je i da je presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P Ob- 133/16 od 29. rujna 2017. godine, preinačenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1420/17 od 27. veljače 2018. godine, naloženo tuženiku doprinositi za uzdržavanje djeteta iznos od 1.392,00 kn mjesečno. Također nije sporno da tuženik redovito plaća iznos uzdržavanja.

7. Među strankama je sporno jesu li ispunjeni uvjeti za povećanje iznosa uzdržavanja, odnosno jesu li se promijenile okolnosti nakon donošenja presude koje bi opravdavale dosuđene višeg iznosa uzdržavanja od onog određenog presudom. Također je sporno može li otac, obzirom na svoje financijske mogućnosti, podmiriti povećane iznose za uzdržavanje.

8. Iz dostavljene presude sud je utvrdio da je u vrijeme donošenja iste mlt. JU bila starosti 9 godina te da je u navedenom razdoblju s majkom živjela u [adresa].

9. Iz dostavljene potvrde Kamenolom Gorjak d.o.o. utvrđeno je da je tuženik kod navedenog poslodavca bio zaposlen od 01. svibnja do 31. srpnja 2023. godine te da je ostvario prosječnu neto plaću u iznosu od 1.197,30 EUR. Nadalje, uvidom u ugovor o radu na određeno vrijeme utvrđeno je da je tuženik zaposlen kod poslodavca Fragmat H d.o.o. za razdoblje od 15. travnja do 15. svibnja 2024. godine te je ugovorena plaća u bruto iznosu od 850,00 EUR mjesečno. Nadalje, uvidom u ugovor o radu na određeno vrijeme utvrđeno je da je tuženik zaposlen kod poslodavca Fragmat H d.o.o. za razdoblje od 16. kolovoza 2024. godine do 15. veljače 2025. godine te je ugovorena plaća u bruto iznosu od 850,00 EUR mjesečno. Iz potvrde Fragmat H d.o.o. proizlazi da je tuženik od 01. svibnja do 31. kolovoza 2024. godine ostvario prosječno neto plaću u iznosu od 745,77 EUR, a za razdoblje od 1. svibnja 2024. do 31. kolovoza 2024. da je ostvario prosječnu neto plaću u iznosu od 745,77 eur.

10. Iz dostavljenih potvrda Porezne uprave utvrđeno je da je tuženik od siječnja do rujna 2023. godine ostvario dohodak od 11.263,76 EUR kao i prigodne nagrade u iznosu od 200,00 EUR, da je 2022. godine ostvario dohodak od 90.659,04 kn kao i prigodne nagrade u iznosu od 3.000,00 kn, naknadu plaće za vrijeme spriječenosti za rad u iznosu od 1.603,40 kn te nagradu za radne rezultate u iznosu od 4.000,00 kn, a za razdoblje od rujna 2023. godine do srpnja 2024. godine ostvario dohodak od 12.180,58 EUR kao i prigodne nagrade u iznosu od 450,00 EUR, naknadu plaće za vrijeme spriječenosti za rad u iznosu od 565,89 EUR, nagradu za radne rezultate u iznosu od 990,00 EUR te trošak prehrane radnika u iznosu od 275,00 EUR. Iz dostavljenih obračuna plaće utvrđeno je da je tuženiku u siječnju 2023. godine isplaćena plaća u neto iznosu od 892,08 EUR, u veljači 2023. godine u neto iznosu od 988,65 EUR, u ožujku 2023. godine u neto iznosu od 1.333,80 EUR, u travnju 2023. godine u neto iznosu od 1.017,90 EUR, u svibnju 2023. godine u neto iznosu od 1.205,10 EUR, u lipnju 2023. godine u neto iznosu od 1.111,51 EUR, u srpnju 2023. godine u neto iznosu od 1.275,30 EUR, u kolovozu 2023. godine u neto iznosu od 1.175,86 EUR, u rujnu 2023. godine u neto iznosu od 1.228,50 EUR, u listopadu 2023. godine u neto iznosu od 1.047,88 EUR, u studenom 2023. godine u neto iznosu od 1.275,30 EUR, u veljači 2024. godine u neto iznosu od 949,13 EUR.

11. Uvidom u isplatne liste i prometa po računu za tuženika utvrđeno je da je istom za siječanj 2023. godine isplaćena plaća u iznosu od 892,08 EUR, za veljaču 2023. godine isplaćena plaća u iznosu od 988,65 EUR, za ožujak 2023. godine isplaćena plaća u iznosu od 1.333,80 EUR, za travanj 2023. godine isplaćena plaća u iznosu od 1.017,90 EUR, za svibanj 2023. godine isplaćena plaća u iznosu od 1.205,10 EUR, za lipanj 2023. godine isplaćena plaća u iznosu od 1.111,51 EUR, za srpanj 2023. godine isplaćena plaća u iznosu od 1.275,30 EUR, za kolovoz 2023. godine isplaćena plaća u iznosu od 1.175,86 EUR, za rujan 2023. godine isplaćena plaća u iznosu od 1.228,50 EUR, za listopad 2023. godine isplaćena plaća u iznosu od 1.262,06 EUR, za studeni 2023. godine isplaćena plaća u iznosu od 1.275,30 EUR i na ime bolovanja 214,18 EUR, za prosinac 2023. godine isplaćena plaća u iznosu od 936,75 EUR te božićnica u iznosu od 200,00 EUR i nagrada za radne rezultate 600,00 EUR, za siječanj 2024. godine isplaćena plaća u iznosu od 1.174,81 EUR, za veljaču 2024. godine isplaćena plaća u iznosu od 949,13 EUR, za ožujak 2024. godine isplaćena plaća u iznosu od 799,58 EUR i na ime uskrsnice 250,00 EUR, za travanj 2024. godine isplaćena plaća u iznosu od 778,81 EUR i 660,42 EUR, za svibanj 2024. godine isplaćena plaća u iznosu od 1.283,37 EUR, za lipanj 2024. godine isplaćena plaća u iznosu od 1.071,23 EUR, za srpanj 2024. godine isplaćena plaća u iznosu od 1.139,92 EUR, za kolovoz 2024. godine isplaćena plaća u iznosu od 1.252,81 EUR, za rujan 2024. godine isplaćena plaća u iznosu od 1.069,88 EUR, za listopad 2024. godine isplaćena plaća u iznosu od 1.066,42 EUR, za studeni 2024. godine isplaćena plaća u iznosu od 1.058,50 EUR, za prosinac 2024. godine isplaćena plaća u iznosu od 1.048,16 EUR te za siječanj 2025. godine isplaćena plaća u iznosu od 748,91 EUR.

12. Iz dostavljenih potvrda zemljišno knjižnog odjela utvrđeno je da tuženik nema u vlasništvu nekretnina, iz potvrde Stanice za tehnički pregled vozila utvrđeno je da je tuženik vlasnik vozila Škoda Octavia 2.0 TDI iz 2007. godine, iz potvrde Središnjeg klirinškog depozitarnog društva utvrđeno je da tuženik nema račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira.

13. Iz izviješća o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama tuženika od 04. studenog 2024. godine utvrđeno je da tuženik živi u kući koja je u vlasništvu njegove majke, da majka ostvaruje mirovinu oko 300,00 EUR mjesečno, da žive u odvojenom kućanstvu na način da njegova majka živi u prizemlju kuće dok tuženik s partnericom živi na katu kuće. Utvrđeno je da tuženik živi s partnericom unazad dvije godine u zajedničkom kućanstvu, ista ima plaću oko 700,00 EUR mjesečno i kredit od 250,00 EUR mjesečno te ima odraslu djecu koja s njima ne žive. Tuženik je prije tri godine stradao na poslu na način da je ozlijedio noge radi čega je bio primoran promijeniti posao pa sada radi kao vozač viljuškara za plaću od 762,00 EUR te drugih prihoda nema. Zdravlje je opisao dobrim, osim što ima posljedice vezano za ozljedu na način da osjeti trnce u nogama i bolove kada duže stoji ili hoda pa mu navedeno djelomično narušava zdravstveno stanje. Upoznat je da ima pravo na inkluzivni dodatak. U odnosu na troškove tuženik je kreditno opterećen mjesečnim iznosom od 316,00 EUR, režije mu iznose oko 130,00 EUR te s partnericom pokriva svoje mjesečne troškove. Upoznat je s činjenicom da dijete ide na vježbe mačevanja, da svira klavir, da pjeva u crkvenom zboru i da ispunjava školske obveze, s djetetom ostvaruje kontakt putem telefona, a za vrijeme praznika dijete provede s njim nekoliko dana u kućanstvu. Dijete nije u dobrim odnosima s njegovom partnericom radi čega je sama izabrala da spava kod bake po ocu. Čuje se s djetetom četiri puta tjedno. Isti se ne slaže da se previše povisi iznos uzdržavanja jer ne bi imao dovoljno financijskih sredstava pokriti svoje životne troškove te pristaje na iznos uzdržavanja od 223,46 EUR.

14. Iz iskaza majke i zz tužiteljice, PU, proizlazi da s djetetom živi u [adresa] od rujna 2020. godine u stanu za koji plaća najam 589,00 EUR mjesečno, režije plaća oko 350,00 EUR mjesečno te dodatno Internet i telefon za dijete 100,00 EUR mjesečno. Za prehranu mjesečno izdvaja do 300,00 EUR. Dijete je starosti 14 godina, polaznik je niže srednje škole u Njemačkoj što odgovara osmom razredu osnovne škole u Hrvatskoj. Početkom školske godine majka joj kupuje bilježnice, pernicu, potrošni materijal te svake druge godine torbu za što izdvoji oko 200,00 EUR. Također joj početkom školske godine kupuje tenisice, cipele i odjeću što iznosi oko 300,00 EUR. U organizaciji škole u prosjeku ima dva izleta godišnje, jedan na više dana za što izdvoji 250,00 EUR te jedan jednodnevni za što izdvoji oko 150,00 EUR i dodatno joj da džeparac. Od izvanškolskih aktivnosti dijete ide u školu klavira što iznosi 110,00 EUR mjesečno te na mačevanje koje godišnje plaća oko 160,00 EUR. U školi mora platiti najam ormarića što iznosi 40,00 EUR. Tri puta tjedno djetetu daje novac za hranu u školi po 2,00 EUR do 3,00 EUR. Za odjeću i obuću izdvaja oko 50,00 EUR mjesečno, plaća joj autobusnu kartu 35,00 EUR mjesečno te za izlaske vikendom 10,00 EUR. Dijete je zdravo no ima problem s bubuljicama i koža joj je osjetljiva pa na posebnu kozmetiku troši oko 30,00 EUR. Što se tiče provođenja vremena s ocem, navodi da dijete pokušava stupiti s ocem u kontakt, on vidi njezine poruke, ali ne odgovara niti djetetu niti njoj. Nakon prekida zajednice dijete nije vidio 10 mjeseci no onda je ona počela dijete dovoditi time da su brigu o djetetu preuzimale baka ili očeva sestra. Prethodna odluka donijeta je kada je dijete bilo polaznik drugog razreda osnovne škole.

15. Iz iskaza tuženika proizlazi da je cijelo vrijeme zaposlen, plaća mu je iznosila 1.100,00 EUR no promijenio je posao pa mu plaća iznosi 800,00 EUR. Prije je radio na mjestu miješanja betona no kolega mu je na poslu pritisnuo noge viljuškarom prije četiri ili pet godina i od tada ima zdravstvenih problema. Išao je na preglede i liječenje, nije mu utvrđena radna nesposobnost. Liječnica ga nije slala na utvrđenje radne nesposobnosti, ali mu je rekla da bi trebao ići u invalidsku mirovinu na što nije pristao. Na bolovanju je bio dvije godine i cijelo vrijeme bio je na minimalcu po čemu se vratio na posao te bi dva mjeseca radio, a potom mjesec dana bio na bolovanju radi bolova u nogama te bi u prosjeku četiri do pet mjeseci godišnje bio na bolovanju. U pravilu, od liječnika bi dobio lijekove protiv bolova koji mu ne pomažu. Poslodavac mu nije ponudio lakše radno mjesto radi čega je u svibnju 2024. godine promijenio posao te sada vozi viljuškar kako ne bi morao dugo hodati i stajati. Dodatnih prihoda nema. Razmišlja kako da nađe nešto sa strane što bi radio za sebe i dijete, ali ne zna kako. Živi u kući s majkom, ona je vlasnica kuće, režije iznose oko 130,00 EUR mjesečno, za prehranu za kućanstvo potroši 150,00 EUR do 200,00 EUR mjesečno. Za odjeću i obuću ne troši, a za higijenu troši 30,00 EUR do 40,00 EUR mjesečno. U ožujku 2024. godine podigao je kredit na 10 godina s mjesečnom ratom od 316,00 EUR za fasadu i prozore na kući. U vlasništvu ima auto Škoda Octavia starosti 17 godina, nema obvezu uzdržavanja drugih osoba. Njegova majka u vlasništvu ima nekretnine i mirovinu od 300,00 EUR. Ne prima dio plaće na ruke.

16. Odredbom čl. 285 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 156/23; dalje: ObZ) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

17. Odlukom o Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine" broj 48/23) propisano je da za roditelja koji ostvaruje primitak do 1.016,00 EUR mjesečni iznos uzdržavanja za dijete dobi od 13 do 18 godina iznosi 223,46 EUR, a dok je odlukom o Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine" broj 49/24) propisano da za roditelja koji ostvaruje primitak do 1.148,00 EUR mjesečni iznos uzdržavanja za dijete u dobi od 13 do 18 godina iznosi 252,56 EUR, a dok je Odlukom o Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine" broj 75/25) propisano da za roditelja koji ostvaruje primitak do 1.318,00 EUR mjesečni iznos uzdržavanja za dijete u dobi od 13 do 18 godina iznosi 290,00 EUR.

18. Prethodna odluka o uzdržavanju donijeta je 2018. godine te je nedvojbeno da su se okolnosti od tog vremena do sada promijenile jer je mlt. tužiteljica samim odrastanjem imala i veće troškove života, a i troškovi života su porasli jer su porasle cijene i hrane, odjeće, obuće i stanovanja. Mlt. JU je rođena **.**.2009. te je u vrijeme donošenja prethodne odluke bila u dobi od 9 godina, a sada je u dobi od 16 godina. Sve navedeno opravdava donošenje nove odluke o uzdržavanju mlt. tužiteljice.

19. Odredbom čl. 307 st. 1 ObZ-a propisno je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, st. 2 propisno je da će pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, a dok je st. 3 propisno da će pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Odredbom čl. 311 st. 1 ObZ-a propisno je da sud u parničnom postupku utvrđuje ukupne materijalne potrebe djeteta koje se odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a dok je st. 2 propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Odredbom čl. 313 st. 1 ObZ-a propisno je da sud u parničnom postupku utvrđuje ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje se odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje. Na osnovi odredbe čl. 313 st. 2, 4 i 5 ObZ-a kada sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje uzima u obzir ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja, sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja, a dok se novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

20. Temeljem odredbe čl. 307 st. 2 i čl. 311 st. 1 OZ-a iz iskaza majke i zz tužiteljice, koji iskaz je sud u cijelosti prihvatio jer je ista iskazivala logično i uvjerljivo te je i tuženik potvrdio određene navode iste (činjenica da dijete ima izvanškolske aktivnosti) utvrđeno je da je mlt. JU živi u zajedničkom kućanstvu s majkom u Njemačkoj, da majka plaća najam stana 589,00 EUR mjesečno, da majka plaća režije oko 350,00 EUR mjesečno i dodatno Internet i telefon za dijete 100,00 EUR mjesečno, kao i da za prehranu plaća mjesečno oko 300,00 EUR. Majka snosi troškove školovanja djeteta pa tako početkom školske godine kupuje potrepštine za školu (pribor, radni materijal, pernice) za što potroši oko 200,00 eur te joj kupuje tenisice, cipele i odjeću za što potroši oko 300,00 EUR. Majka snosi i troškove izleta u organizaciji škole i to jedan izlet oko 250,00 eur i drugi oko 150,00 eur i dodatno džeparac. Majka plaća i sate klavira za dijete 110,00 eur mjesečno te troškove mačevanja 160,00 eur godišnje. Također plaća i najam ormarića u školi 40,00 eur godišnje, kao i prehranu djeteta u školi za što izdvoji oko 9 eur tjedno odnosno mjesečno oko 36 eur. Majka joj kupuje odjeću i obuću te mjesečno za isto izdvoji oko 50,00 eur, plaća joj i autobusnu kartu 35,00 eur mjesečno te troškove izlazaka 10,00 eur vikendom. Majka snosi i trošak za posebnu kozmetiku obzirom dijete ima problema s kožom i za isto izdvoji 30,00 eur mjesečno.

21. Temeljem odredbe čl. 313 OZ-a utvrđeno je da je tuženik rođen **.**.1981. Po zanimanju je konobar no zaposlen je u firmama koje se bave gradnjom. Iz iskaza tuženika proizlazi da je bio zaposlen kod poslodavca Kamenolom Gorjak d.o.o. te je 2021. imao ozljedu na radu, na navedenom radnom mjestu gdje je radio na miješalici betona zarađivao oko 1.100,00 eur mjesečno no isti je promijenio poslodavca i to od 15. travnja 2024. te radi kao vozač viljuškara sa znatno nižom plaćom u bruto iznosu od 890,00 eur. Tuženik obrazlaže da je morao promijeniti posao jer mu je zdravstveno stanje onemogućavalo obavljanje dotadašnjeg posla i morao je naći posao koji ne podrazumijeva dugo stajanje. Naime iz iskaza tuženika i dostavljene medicinske dokumentacije sud je utvrdio da je tuženik doista zadobio ozljedu nogu 29. siječnja 2021. godine radi čega je provedeno liječenje te mu je određeno provođenje ambulantne fizikalne terapije, preporučeno mu je mirovanje, analgetici po potrebi, hladni oblozi i držanje noge na povišenom (otpusno pisano list 132). Iz povijesti bolesti od 19. siječnja 2022. utvrđeno je da je tuženik sam naveo da je radno aktivan, da teško diže teret, da osjeća gubitak snage u nogama kod duljeg hodanja i trnce, a kada miruje trnjenje se smanji te je nakon provedene fizikalne terapije došlo do smanjenja bolova pa je preporučeno uzimanje lijeka, mirovanje i pošteda prisilnih položaja. Iz specijalističkog nalaza od 17. studenog 2023. proizlazi da je status lokomotornog aparata izrazito dekompenziran i insuficijentan te je preporuka pošteda od svih opterećenja lokomotornog aparata, dok iz specijalističkog nalaza od 2. travnja 2024. proizlazi da se moli pošteda u okviru radnih zadataka od svih većih statodinamskih opterećenja. Iz povijesti bolesti liječnika iz Doma zdravalja Krapinsko-zagorske županije od 27. veljače 2024. utvrđeno je da se tuženik javio na kontrolu radi depresivnih stanja te je naveo da se osjećao bolje pa nije dolazio i da terapiju nije uzimao. Iz naprijed navedenoga sud je utvrdio da je tuženik doživio ozljedu na radu 2021. u vidu nagnječenja nogu te da osjeća određene posljedice radi navedenog događaja i to bolove i trnjenje ukoliko dulje stoji, liječnici su mu preporučili poštedu u navedenom dijelu. Nadalje utvrđeno je da je tuženik cijelo vrijeme uredno radio te je isti u manjem dijelu tijekom 2022. godine koristio bolovanje (iznos naknade plaće koji mu je plaćen radi bolovanja je 1.603,40 kn), a do rujna 2023. bolovanje nije koristio, dok je u razdoblju od rujna 2023. do srpnja 2024. koristio bolovanje opet u manjem opsegu obzirom mu je naknada isplaćena u iznos od 565,89 eur. Utvrđeno je da tuženiku nije utvrđena radna nesposobnost¸. Stoga je stav ovoga suda da tuženik nedvojbeno trpi određene posljedice predmetne nezgode koje očito nisu u tolikoj mjeri da bi tuženiku bila utvrđena radna nesposobnost. Sud nije prihvatio navode tuženika da je isti bio primoran promijeniti poslodavca i prihvatiti nižu plaću radi toga što je morao prihvatiti posao koji ne podrazumijeva fizičko opterećenje obzirom je tuženik tek 15. travnja 2024. promijenio posao. Naime, logično je da u slučaju da tuženik nije bio u mogućnosti obavljati poslove koje je ranije obavljao, da bi već ranije mijenjao poslodavca ili kod starog poslodavca tražio da obavlja poslove koji podrazumijevaju manje fizičko opterećenje obzirom je isti nastradao 2021., a ne gotovo tri godine nakon navedenog događaja. Nelogično je da tuženik ne bi tražio naknadu štete radi ozljede na radu kao i da ne bi od poslodavca tražio da mu omogući radno mjesto koje nije toliko fizički zahtjevno već tijekom ovog postupka za povećanje uzdržavanja tuženik mijenja poslodavca i to na način da radi za nižu plaću. No neovisno o navedenome tuženik je i kod prethodnog poslodavca ostvarivao minimalne prihode. Naime, tijekom 2022. prosječni prihodi tuženika uz dodatke iznosili su oko 1.100,00 eur mjesečno, tijekom 2023. iznosili su 1.114,08 eur mjesečno, tijekom 2024. iznosili su 1.133,57 eur. Vidljivo je iz isplatnih lista da mjesečni iznosi variraju ovisno o broju radnih sati koje tuženik odradi u redovnom radnom vremenu te po broju sati koje odrađuje u 2024. je utvrđeno da radi i više od 8 sati dnevno odnosno 40 sati tjedno iako je tako ugovoreno. Slijedom navedenoga, a uzevši u obzir da tuženiku nije utvrđena radna nesposobnost, da isti radi na poslovima i to više od 40 sati tjedno sud je utvrdio da je tuženik, iako imao određene posljedice nesreće, očito u mogućnosti obavljati poslove u većem opsegu od ugovorenog radnog vremena. Radi navedenoga, sud nije provodio dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada na okolnost da tuženik nije u mogućnosti dodatnim radom ostvarivati dodatne prihode, odnosno da radi svog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti obavljati dodatni rad jer je očito da je isti u mogućnosti raditi u povećanom opsegu.

22. Nadalje iz dostavljene dokumentacije utvrđeno je da tuženik nema u vlasništva nekretnina, da u vlasništvu ima auto marke Škoda Octavia iz 2007. godine, drugih prihoda nema niti ima obvezu uzdržavati druge osobe osim djeteta. Tuženik tvrdi da pomaže financijski svojoj majci koja ima niži iznos mirovine no obveza je tuženika prvenstveno uzdržavati mlt. dijete, a svoju majku ukoliko ima dovoljno sredstva da namiri potrebe djeteta. Pri tome se napominje da je tuženik sam naveo da majka ima nekretnine u vlasništvu pa prodajom ili iznajmljivanjem istih može ostvariti dodatna sredstva za svoj život. U odnosu na trošak kredita koji je tuženik ostvario tijekom trajanja postupka s mjesečnom ratom od 316,00 eur za troškove prozora i stavljanja fasade na kuću koja je u vlasništvu njegove majke valja reći kako sud navedeni iznos nije uzeo tuženiku u obzir obzirom isti ne služe zadovoljenju osnovnih životnih potreba (čl. 313. st. 5. ObZ). Prvenstveno se radi o nekretnini koja je u vlasništvu majke tuženika, a ne u tuženikovom vlasništvu i ista je dana tuženiku na korištenje u dijelu (gornji kat kuće) te je majka tuženika obvezna ulagati u navedenu nekretninu (ista ima nekretnine u vlasništvu iz kojih može dobiti dodatna sredstva), a isto ne predstavlja tuženikovu obvezu. Nadalje utvrđeno je da tuženik živi s partnericom koja ostvaruje prihod od 700,00 eur te je tuženik tijekom postupka pokušao prikazati da s partnericom ne živi u zajedničkom kućanstvu no iz izvješća o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama stranaka sud je utvrdio da isti dvije godine (od 2022.) već živi u zajedničkom kućanstvu s partnericom radi čega sud nije prihvatio navode da živi sam. Stoga je utvrđeno da zajedničke troškove režija i prehrane te higijene kućanstva plaća s partnericom, a ne sam. Iz iskaza tuženika sud je utvrdio da ima uobičajen troškove života i to za režije oko 130,00 EUR mjesečno, za prehranu za kućanstvo 150,00 EUR do 200,00 EUR mjesečno, a sud je utvrdio da živi u zajednici sa pa se navedeni troškovi djela na oboje, te je utvrđeno da nema troškova za odjeću i obuću, a za higijenu ima trošak od 30,00 EUR do 40,00 EUR mjesečno. Stoga je utvrđeno da troškovi tuženika na mjesečnoj razini iznose oko 500,00 eur uzevši u obzir da isti ima zasigurno i neke troškove za zdravlje, troškove prijevoza, mobitela i sl.

23. Sud je temeljem naprijed citiranih zakonskih odredbi utvrdio ukupne mjesečne novčane potrebe mlt. JU u iznosu od 700,00 eur. Nedvojbeno je da su se potrebe djeteta povećale u odnosu na vrijeme kada je donijeta odluka da otac doprinosi za uzdržavanje 184,75 eur mjesečno, obzirom je mlt. JU starosti 16 godina te je sada polaznik viših razreda pa zasigurno ima veće troškove u odnosu na vrijeme kada je donijeta prošla odluka i kada je imala 9 godina (veći troškovi prehrane, veći troškovi za školu, veći troškovi odjeće i obuće, izvanškolskih aktivnosti, društvenog života i sl.). Međutim temeljem čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Kako je naprijed navedeno, otac ostvaruje prihode oko 1.100,00 eur mjesečno, ima troškove oko 500 eur mjesečno te je stav ovoga suda da može doprinositi za uzdržavanje djeteta traženi iznos od 350,00 eur. Naime sud je utvrdio da otac ne sudjeluje u životu djeteta obzirom dijete živi u [adresa], ne ostvaruje s djetetom redovito osobne odnose, da majka vodi kompletno skrb o djetetu radi čega je stav ovoga suda da otac ima na raspolaganju vrijeme koje bi inače trebao provoditi s djetetom da dodatno zaradi novac potreban za uzdržavanje djeteta. Iz platnih lista utvrđeno je da otac radi povećani broj sati u odnosu na ugovoreni broj sati iz čega sud utvrđuje da ima mogućnost i sposobnost raditi veći broj od redovnog i na navedeni način može ostvariti dodatna sredstva. Također isti ukoliko ima zdravstvenih poteškoća može eventualno pokrenuti postupka utvrđenja radne sposobnosti kao što je upoznat i s mogućnošću podnošenja zahtjeva za inkluzivni dodatak (kako je to utvrđeno iz Izvješća o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama stranka list 182) što bi mu sve osigurala i neke druge prihode, a što tuženik nije učinio, kao što je i neistinito iskazivao da ne živi s partnericom u zajedničkom kućanstava, a iz dostavljenog Izvješća (list 182) je utvrđeno da od 2022. živi u zajedničkom kućanstvu s partnericom, te isti tijekom postupka mijenja posao na način da prelazi na posao s manjim prihodima, iz čega se može zaključiti da tuženik nije iskoristio sve mogućnosti da svoje imovno stanje poboljša, dapače tijekom postupka je poduzeo radnje kojima je smanjio svoje prihode. Radi navedenoga stav je ovoga suda da tuženik svojim radnjama pokušava onemogućiti tužiteljicu u dobivanju sredstava za uzdržavanje odnosno da ista ne dobije potrebno uzdržavanje. Stav je ovoga suda da je obveza tuženika svim radnjama svoje imovno stanje poboljšati kako bi mogao podmiriti sve potrebe djeteta obzirom uopće ne sudjeluje u skrbi o djetetu, a to što tuženik iste propušta učiniti ne može ići na teret mlt. djeteta. Očito je da tuženik svoje imovno stanje pokušava prikazati i lošijim no što je kada neistinito iskazuje da ne živi s partnericom. Slijedom navedenoga, a uzevši u obzir potrebe djeteta, kao i mogućnosti tuženika, stav je ovoga suda da je tuženik u mogućnosti doprinositi mjesečni iznos od 350,00 eur za uzdržavanje mlt. djeteta te je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim u cijelosti.

24. Odredbom čl. 310 st. 1 OZ-a propisno je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a dok je st.2. propisno da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

25. Slijedom izloženog sud je odlučio kao u izreci ove presude pod I.

26. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29 Zakona o obveznim odnosima.

27. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku te Tbr. 7/3 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (dalje Tarifa), a tužitelju je priznato 200 bodova. Vrijednost boda je 2,00 eur. Tužiteljima je stoga priznat iznos od 400,00 eur, uvećano za PDV od 25 % ili 100,00 eur što ukupno iznosi 500,00 eur s osnova troška parničnog postupka. Slijedom navedenoga, a na osnovi čl. 154. st.1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude pod II.

28. Odluka o kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

29. Tuženiku nije priznat trošak parničnog postupka obzirom isti nije uspio u sporu te je na osnovi čl. 154. st.1. ZPP odlučeno kao u izreci pod III.

U Zagrebu, dana 22. svibnja 2025. godine

Sutkinja:

Ana Merlin Božičković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužiteljica po punomoćnici

tuženik po punomoćnici