Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4625/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, te zapisničarki Aniti Ćavar, u upravnom sporu tužiteljice BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Sandri Marković, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu dr. sc. Sandra Marković, PĆ i dr. sc. CĆ, [adresa], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi poništenja rješenja, 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/486, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 31. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/486, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 31. srpnja 2023. odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/1478, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-06 od 8. svibnja 2023. (točka I. izreke). Istim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova (točka II. izreke).

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 8. svibnja 2023. zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/1033, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 10. srpnja 2017., na način kako je izrekom toga rješenja određeno.

2. Tužiteljica tužbom i tijekom spora osporava zakonitost rješenja tuženika u cijelosti u bitnome navodeći odluke i kronologiju postupanja upravnog tijela u predmetu priznavanja i određivanja prava na ostvarivanje novčane pomoći roditelja odgojitelja do donošenja osporenog rješenja.

2.1. U bitnom je navela da su joj pobijanim rješenjem povrijeđeni interesi i prava zajamčeni Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14 – dalje Ustav RH) te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori- 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02 i 1/06) 2.2. Smatra da su pobijano i rješenje prvog stupnja paušalno i formalno obrazloženi bez navođenja konkretnih i jasnih razloga koji su zaista primjenjivi na tužiteljičin slučaj.

2.3. Tužiteljica smatra da su kompenzacijske mjere, koje su uvedene Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik: Grada Zagreba 25/22, u daljnjem tekstu Odluka 25/22) u cilju ublažavanja negativnih posljedica za njene adresate te uspostavljanja ravnoteže između javnog interesa i legitimnih očekivanja adresata, hipotetske, neprikladne, te bez realnog jamstva da će se ostvariti.

2.4. Istaknula je da su osporena rješenja protivna načelu vladavine prava te poštivanju temeljnih prava čovjeka, načelu pravne sigurnosti te načelu zaštite legitimnih očekivanja stranaka.

2.5. Navela je i kako obrazloženje prvostupanjskog rješenja ne udovoljava standardima obrazloženja odluka koje su snagom svojih stajali ta postavili Ustavni sud RH i Europski sud za ljudska prava. Smatra da je prvostupanjsko rješenje rezultat pretjeranog formalizma.

2.6. Napomenula je i kako obrazloženje osporavanog rješenja nije individualizirano, te je izrijekom istaknula povredu prava vlasništva, te povredu prava na obiteljski život.

2.7. Naglasila je kako je u konkretnom prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju trebala biti obrazložena njezina obiteljska situacija vezana za ovu mjeru, za ukidanje ove mjere, ali i njezina konkretna pozicija u odnosu na konkretne mjere kojima bi se kompenziralo ukidanje prava tužiteljice.

2.8. Tužbom zahtijeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju rješenja. Osporava osnovanost tužbe navodeći kako je rješenje prvog stupnja doneseno na temelju odredbe čl.6 Odluke 25/22 kojom je propisano da će se o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj Odluci nadležno gradsko tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte., a jedini i isključivi razlog donošenja pobijanog rješenja je usklađivanje istog sa Odlukom 25/22.

3.1. Naveo je i kako je Odluka 25/22 bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom RH kojim povodom je 27.veljače 2023. donio presudi Usoz-143/22 te ocijenio navedenu Odluku zakonitom. Tu je VUS zaključio da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke /17 nemaju legitimna pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.

3.2. Nadalje, tuženik je istaknuo kako je pobijano rješenje doneseno po službenoj dužnosti, u konkretnom slučaju u odnosu na tužiteljicu i to jedino iz razloga usklađivanja predmetne novčane pomoći na pojedinačnoj razini s Odlukom.

3.3. U odnosu na ostale navode tužbe tuženik se poziva na obrazloženje pobijanog rješenja.

3.4. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Sud je 15. svibnja 2025. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

4.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.

4.2. Tužiteljica navodima iznesenima tijekom spora dodaje kako je pred Europskim sudom pokrenut postupak za kojeg smatra da je značajan za ovu upravnu stvari jer se odnosi na status majke odgojiteljice..

4.3. Tuženik se protivi izvođenju daljnjeg dokaznog postupka na način kako je predložila tužiteljica.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

5.1. Raspravnim rješenjem suda odbijeni su prijedlozi tužiteljice za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka jer je isto prema ocjeni suda nepotrebno i neekonomično, te protivno načelu učinkovitosti spora. Ovo zato, jer je sudskom spisu priložen spis tuženika, te sva obimna dokumentacija na koju se tužiteljica poziva u tužbi i tijekom ovoga spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U ovom predmetu nije sporno da je pravomoćnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/1033, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 10. srpnja 2017.,. tužiteljici temeljem Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 16/16.,19/16 dalje; Odluka/16) priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja na način kako je izrekom tog rješenja određeno, uz određenje da novčana pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke temeljem koje je pravo i priznato (točke I. do III. izreke).

8. Prvostupanjskim rješenjem od 08. svibnja 2023. izmijenjeno je rješenje iz točke 7. na način da se umjesto isplaćivanja mjesečnog iznosa u u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine, novčana pomoć tužiteljici, isplaćuje mjesečno i to:

-do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine;

-od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;

-od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj.

8.1. Istim rješenjem utvrđuje se da novčana pomoć prestaje:

- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

8.2. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže da je Gradska skupština donijela Odluku/22 koja je stupila na snagu 17. rujna 2022., a da je člankom 6. Odluke/22 propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s tom odlukom do 31.12.2022, da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske rješenjem Usoz-143/22-15 obustavio izvršenje Odluke/22 do donošenja odluke u postupku zakonitosti općeg akta, da su presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usoz-143/22-19 od 27. veljače 2022. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22 i stavljeno izvan snage ranije navedeno rješenje o obustavi izvršenja Odluke/22.

8.3. Stoga, prvostupanjsko tijelo navodi da nije moglo postupati ranije, da je rok iz članka 6. Odluke/22 instruktivan rok čije propuštanje direktno ne dovodi do štetnih posljedica, pa se radi o radnji koja se može obaviti i naknadno, navodeći dalje da se ne dira u ostvareno pravo, već se usklađuju iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka u skladu s člancima 3. i 4. Odluke/22. Također se obrazlaže da će o prestanku novčane pomoći nadležno tijelo odlučiti po službenoj dužnosti, a da je korisnik dužan prijaviti promjenu podataka koji utječu na ostvarenje prava u roku od 15 dana od nastanka promjene uz upozorenje da će iznos ne pripadajuće primljene naknade korisnik biti dužan vratiti, u suprotnom će tijelo povrat ostvarivati tužbom pred nadležnim sudom.

9. Tuženik je odbio kao neosnovan prigovor tužiteljice potvrđujući rješenje prvostupanjskog tijela pravilnim i zakonitim, u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu.

9.1. Uvodno se napominje kako je rješenje doneseno na temelju članka 6. Odluke iz kojega proizlazi ovlast za donošenje rješenja, te se pri tom ističe da je Odluka bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske koji je donio presudu Usoz-143/22 27. veljače 2023. u kojoj je tu Odluku ocijenio zakonitom. Ponovno je kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koje se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego solidarnosti zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj, a da je ocijenjenim i legitimno pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći. .

9.2. Odluka o troškovima obrazložena je pozivom na odredbe članka 161. stavak 1. ZUP-a navodeći da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti i isti nije povoljno okončan ja tužiteljicu pa ne ostvaruje pravo na naknadu troškova upravnog postupka uz daljnje obrazloženje da sukladno odredbama ZUP-a članak 162. priznaje pravo na nagradu svjedocima, vještacima, prevoditeljima, tumačima i privremenim zastupnicima, ali ne i odvjetnicima. Stoga, suprotno zahtjevu podnositeljice prigovora javnopravno tijelo nije u obvezi stranci nadoknaditi trošak odvjetničkih usluga iskazan prema odvjetničkoj tarifi, a takvo pravno shvaćanje u skladu je s ustaljenom upravno- sudskom praksom te je odlučno da troškovi zastupanja odvjetnika nisu redoviti troškovi postupka koje snosi javnopravno tijelo (čl. 161. stavak 1. ZUP-a).

9.3. Pobijano prvostupanjsko rješenje tuženik je ocijenio zakonitim, jer da navodima u prigovoru nije dovedena u sumnju zakonitost pobijanog rješenja koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu promjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka tuženik nije našao.

10. Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22. – dalje u tekstu Odluka) uređuju se uvjeti, način i postupak ostvarivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja.

10.1. Budući da je navedena Odluka više puta mijenjana izmjenama i dopunama u pozivanju na pojedine članke sud će u daljnjem dijelu presude iste definirati i oznakom Odluke te broja Službenog glasnika u kojemu je objavljena, ukoliko se radi o člancima koji su Odluci dodani (npr. čl. 6. Odluke/22.).

10.2. Člancima 2. i 3. Odluke propisani su uvjeti pod kojima novčanu pomoć može ostvariti roditelj odgojitelj, dok su člankom 7. Odluke propisane okolnosti koje imaju za posljedicu prestanak novčane pomoći.

11. Člankom 5. stavkom 2. Odluke propisano je da se novčana pomoć isplaćuje mjesečno, i to:

- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine;

- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;

- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj.

12. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljici prvostupanjskim rješenjem od 10. srpnja 2017. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, proizlazi da je predmetnim prvostupanjskim rješenjem od 08. svibnja 2023. zamijenjena navedena odluka u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, sve sukladno odredbi članka 6. Odluke/22. a koja Odluka/22 je i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i presudom toga suda, poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.

13. Sud prihvaća obrazloženja i razloge koje je tuženik iznio u odgovoru na tužbu i obrazloženju rješenja, a kojima je otklonio prigovore tužiteljice, jer je pravilno tijelo izmijenilo rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane naknade i vrijeme trajanja naknade te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023.

13.1. Pri tom se napominje da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U- III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.

14. Nadalje, vezano za odredbu članka 6. Odluke/22, napominje se da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. naglasio da je Sud zakonitost tih odredbi razmatrao u povodu prijedloga zasnovanih na istim prigovorima kao i u ovom postupku, pri tom se pozivajući na odredbe članka 10. stavka 2. ZUS-a kojim je propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve, navodeći da je Odlukom, koju su zakonitom i ustavnopravno prihvatljivom ocijenili taj Sud, a tako i Ustavni sud Republike Hrvatske, Grad Zagreb na drugačiji način riješio uvjete i način dodjele novčane pomoći za roditelje odgojitelja, slijedom čega ima pravo pojedinačnim aktima odrediti trajanje novčane pomoći i njenu visinu u skladu s pravilima uspostavljenima novom Odlukom.

15. Prema mišljenju ovog suda prigovori je li miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva tužiteljice u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja u skladu sa zakonom i predviđeno zakonom, je li ono u skladu s općim interesom i je li ono razmjerno su već prethodno razmatrani i otklonjeni u citiranim odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojima je zaključeno da je tuženik uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke. Navedena pravna shvaćanja prihvaća i ovaj sud, slijedom čega ocjenjuje da se usklađivanjem novčane pomoći u skladu s Odlukom 25/22 protupravno ne zadire u stečena prava i legitimna očekivanja roditelja odgojitelja te da je postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općeg ili javnog interesa (izmjene mjere roditelj odgojitelj) i zaštite pojedinačnih interesa roditelja odgojitelja.

16. Nadalje, neosnovano tužiteljica navodi manjkavost obrazloženja. Posebno u odnosu na navod kako obrazloženje nije konkretizirano na nju. Predmetno rješenje doneseno je po službenoj dužnosti i u konkretnom slučaju u odnosu na tužiteljicu i to zbog usklađivanja novčane pomoći na pojedinačnoj razini .Sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članak 49. stavak 1. ZUP-a), jer se činjenično stanje u konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i bez provođenja posebnog ispitnog postupka.

17. Člankom 49. stavkom 1. točkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa.

18. Imajući u vidu citiranu odredbu kao i činjenice konkretnog predmeta iz kojega nedvojbeno proizlazi da se radi o usklađivanju novčane pomoći prethodno priznate korisnicima mjere roditelj odgojitelj na identičan način u dijelu koji se odnosi na visinu novčane pomoći i računanje trajanja, kako je propisano odredbama Odluke, te da nisu od utjecaja na opseg priznatog prava individualne okolnosti svakog korisnika osim podatka o djetetu/djeci korisnika za koje je pravo priznato, a koje je utvrđeno već ranijim rješenjem/zaključkom o priznatom pravu, te se nedvojbeno mogu iz tih podataka utvrditi relevantne činjenice, sud prihvaća stajalište upravnih tijela da je prvostupanjsko rješenje moglo biti doneseno primjenom citirane odredbe, neposrednim rješavanjem. Stoga, nisu prihvaćeni osnovanima navodi tužiteljice o povredama prava stranke u upravnom postupku.

19. Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi prigovora, na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju, odnosno radi se i o ponovljenim navodima koje su korisnici mjere isticali u postupku zakonitosti Odluke pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, s kojima je tužiteljica kroz odluke tuženika u njenom predmetu upoznata, a na koje se pozvao i ovaj Sud u presudi.

20. Imajući u vidu navedeno, u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje i isto navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje. Na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a povrede postupka na koje ukazuje tužiteljica sud nije našao.

21. Stoga sud nije cijenio osnovanim provoditi daljnji dokazni postupak, je su stranke spora dostavile dokumentaciju na koju se pozivaju, jer su relevantne činjenice od kojih ovisi primjena prava utvrđene, a Odlukom nisu propisane iznimke od primjene imajući u vidu individualne, specifične okolnosti korisnika mjere roditelj odgojitelj.

22. Izvođenje daljnjeg dokaznog postupka sud je stoga cijenio nepotrebnim i neekonomičnim, usmjerenim odugovlačenju postupka, pa je u skladu s načelom učinkovitosti spora, raspravnim rješenjem prijedloge odbio.

23. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

24. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud, u skladu s člankom 47. stavkom 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

25. Slijedom navedenog na temelju članka 116. stavka 2. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

26. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

27. Stoga, kao je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem osporenog rješenja, tužiteljica je izgubila spor, pa nema osnova za zaključak da bi joj opravdane troškove imao nadoknaditi tuženik.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 22. svibnja 2025.

Sutkinja

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica [adresa]

2. Grad Zagreb, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis