REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-10796/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Zoranu Novakoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Mariu Poljaku, odvjetniku, radi brisovne tužbe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika, dana 22. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, brisanje nevaljane uknjižbe prava suvlasništva u 1/2 dijela za korist tuženice ČC na nekretnini upisanoj u zemljišno- knjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 9. suvlasnički udio 40/1000, na nekretnini zkčbr. [katastarska čestica] stambeno poslovna zgrada br. 105 i dvorište [adresa], površine 842 m2, a s kojim je suvlasničkim udjelom neodvojivo povezan posebni dio nekretnine (etažno vlasništvo E-9), i to trosobni stan oznake C2 na 1. katu, ukupne korisne vrijednosti od 98,83 čm, te loggia (tlocrtne površine 9,66 čm) u sklopu stana, parkirno mjesto 25 (tlocrtne površine 15,40 čm) u podrumu i spremište 1 (tlocrtne površine 2,91 čm) na galeriji – označeno smeđom bojom, a koja nevaljana uknjižba je provedena rješenjem istog zemljišnoknjižnog odjela br. Z-6363/23-5, Ozn Z-39703/22 od 3. svibnja 2023., na temelju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 1142/2017-5 od 12. siječnja 2022., pa se nalaže uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe tog prava na naprijed navedenoj nekretnini, na način da se briše uknjižba prava suvlasništva tuženice ČC u 1/2 dijela i izvrši upis prava suvlasništva za korist tužitelja ŠC u 1/2 dijela.
II. Nalaže se tuženici ČC naknaditi tužitelju ŠC trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, time da zatezna kamata obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da mu je nevaljanim upisom prava suvlasništva u ½ dijela u korist tuženice, provedenim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb br. Z- 6363/23-5, Ozn Z-39703/22 od 3. svibnja 2023., a koji upis je izvršen temeljem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1142/2017-5 od 12. siječnja 2022., povrijeđeno njegovo knjižno pravo suvlasništva u 1/2 dijela na nekretnini kčbr. [katastarska čestica], i to na 9. Suvlasničkom dijelu: 49/1000 etažno vlasništvo (E-9), upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je on prije provedbe navedenog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske bio upisan u zemljišnoj knjizi u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao suvlasnik u 1/2 dijela nekretnine, i to 9. suvlasničkog udjela 40/1000 na nekretnini zkčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stambeno poslovna zgrada br. 105 i dvorište [adresa], površine 842 m2, a s kojim je udjelom neodvojivo povezan posebni dio nekretnine (etažno vlasništvo E-9), i to trosobni stan oznake C2 na 1. katu, ukupne korisne vrijednosti od 98,83 čm, te loggia (tlocrtne površine 9,66 čm) u sklopu stana, parkirno mjesto 25 (tlocrtne površine 15,40 čm) u podrumu i spremište 1 (tlocrtne površine 2,91 čm) na galeriji – označeno smeđom bojom, upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj: 9, k. o. [katastarska općina], da je navedeni upis bio proveden temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P- 7505/2012-54 od 2. lipnja 2015., koja je u tom dijelu bila potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 8064/15-2 od 6. rujna 2016., da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 1142/2017-5 od 12. siječnja 2022., ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-8064/15-2 od 6. rujna 2016. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-7505/2012-54 od 2. lipnja 2015., u pobijanom dijelu kojim je između ostalog bio prihvaćen zahtjev tužitelja za utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima te kojim je bilo naloženo tuženici da trpi uknjižbu prava suvlasništva tužitelja u 1/2 suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini, i u ovom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Nadalje navodi da navedenim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1142/2017-5 od 12. siječnja 2022., nije bilo određeno da se ima uspostaviti prijašnje zemljišnoknjižno stanje u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, br. Z-6363/23-5, Ozn Z-39703/22 od 3. svibnja 2023., određeno da se temeljem navedenog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 1142/2017-5 od 12. siječnja 2022., u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-9), na nekretnini tužitelja ŠC, [adresa], koja se sastoji od 40/1000 dijela k. č. br. [katastarska čestica], povezano sa vlasništvom trosobnog stana oznake C2 na 1. katu, u ½ dijela, uknjižuje pravo vlasništva tuženice ČC, da navedeno rješenje nije niti dostavljeno tužitelju, jer je iz povratnice/dostavnice za isto vidljivo da je dostava rješenja za tužitelja izvršena ubacivanjem u poštanski sandučić na adresu u [adresa], a na navedenoj adresi živi tuženica dok je tužitelj odselio s ove adrese još 2012., nakon prestanka njihove bračne zajednice, te je njegova adresa u [adresa], koja je bila naznačena i u zemljišnoj knjizi, da se zbog nebuloznih novih odredbi o dostavi rješenja u zemljišnoknjižnom postupku iz čl. 137. st. 4., 5. i 6. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, br. 63/19, 128/22 – dalje: ZZK), koje omogućavaju razne manipulacije i zlouporabe prava, ovakva dostava rješenja tužitelju smatra zakonitom, obzirom da je u svom prijedlogu za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja tuženica naznačila adresu za protustranku (tužitelja) na adresi svog stana te je rješenje za tužitelja ubačeno u njezin poštanski sandučić. Tužitelj nadalje navodi da bi upis u zemljišnu knjigu bio valjan, odnosno istinit, da je potrebno da su u času kad je upis bio zahtijevan bile ispunjene sve pretpostavke koje se po pravilima koja uređuju zemljišnoknjižno pravo moraju ispuniti da bi se upisom u zemljišnu knjigu to pravo steklo, promijenilo ili prestalo, odnosno potrebno je da tada budu ispunjene sve materijalne i procesne pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom potrebne za upis u zemljišne knjige, da se temeljem odredbe čl. 60. st. 1.b) ZZK-a, uknjižba može dopustiti i na temelju odluke suda koja se prema propisima o ovrsi smatra ovršnom ispravom prikladnom za upis prava u zemljišnu knjigu, ako sadrži točnu oznaku zemljišta ili prava na koje se odnosi upis, da su temeljem odredbi čl. 25. st. 1., 2. i 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 – dalje: OZ), ovršne sudske odluke one odluke kojima je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje, ispunjenje tražbine na neko trpljenje ili nečinjenje (propuštanje) i kojima se oduzima imovinska korist, da navedeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1142/2017-5 od 12. siječnja 2022., ne sadrži nikakvu kondemnaciju iz čl. 25. st. 1., 2. i 3. OZ-a, niti sadrži oznaku zemljišta ili prava koje bi trebalo upisati u zemljišnu knjigu, da se stoga na temelju takvog sudskog rješenja nije smjela dopustiti uknjižba prava vlasništva u korist tuženice, odnosno brisanje prava vlasništva sa imena tužitelja, da je stoga navedeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, br. Z-6363/23-5, Ozn Z-39703/22 od 3. svibnja 2023., potpuno nezakonito, obzirom da je istim određena uknjižba prava vlasništva na temelju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 1142/2017-5 od 12. siječnja 2022., kojim nije bio naložen nikakav upis zemljišnoknjižnom sudu, te stoga za upis uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-8064/15-2 od 6. rujna 2016. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-7505/2012-54 od 2. lipnja 2015., nisu bile ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 117. st. 2. ZZK-a, a navedeno rješenje se pri tom ne poziva ni na jedan propis kojim je određena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, osim na odredbu čl. 145. ZZK-a, koja određuje postupanje suda u slučaju da je prigovor osnovan, da se stoga uknjižba prava vlasništva za korist tuženice temeljem navedenog rješenja, ukazuje neistinitom odnosno nevaljanom, pa je stoga tužitelj kao nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno ovakvom uknjižbom u korist tuženice, ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje navedene uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba), temeljem odredbe čl. 150. st. 1. ZZK-a. Tužitelj pritom napominje da se brisovna tužba i prigovor odnosno žalba protiv rješenja o dozvoli uknjižbe međusobno ne isključuju, pa stoga pravo na podnošenje brisovne tužbe ne isključuje ni činjenica da je rješenje o dozvoli uknjižbe već postalo pravomoćno jer je žalba odbijena ili uopće nije bila podnesena. Slijedom svega navedenog predlaže temeljem odredbi čl. 150. ZZK-a, donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke presude pod navodnim znacima.
2. Tužena u odgovoru na tužbu prvenstveno prigovara nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, da tužitelj neistinito navodi da bi on bio uknjižen u zemljišne knjige kao vlasnik ½ nekretnine, pa da bi njegovo knjižno pravo bilo povrijeđeno nevaljalim upisom u korist tužene, da navedeno nije istinito, da su stranke bile u braku koji je prestao razvodom 2013., da je tužitelj podnio tužbu protiv tužene radi podjele bračne stečevine te da je u tom postupku pod brojem P-7505/2012-54 donijeta presuda dana 2. lipnja 2015. koja je bila potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž 8064/15-2 od 6. rujna 2016., da je tužitelj na temelju tih presuda zatražio upis u zemljišnu knjigu na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] koja se sastoji od 40/1000 dijela upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-9) povezano sa vlasništvom trosobnog stana oznake C2 na 1. katu koja je u 1/1 u zemljišnoj knjizi bila upisana kao vlasništvo tužene, i to na ½ dijela, pa kako je u vrijeme podnošenja prijedloga za upis tužena bila upisana kao vlasnik cijeloga stana, a tužitelj je raspolagao pravomoćnom i ovršnom presudom kojim je naložen upis u zemljišnu knjigu, Zemljišno knjižni odjel Zagreb proveo je upis u korist tužitelja te je on bio upisan kao suvlasnik u ½ dijela. Nadalje navodi da je ona protiv naprijed označenih presuda podnijela reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koja je usvojena pod brojem Rev 1142/2017-5 od 12. siječnja 2022., da su odlukom Vrhovnog suda presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7505/2012-54 od 2. lipnja 2015. i presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 8064/15-2 od 6. rujna 2016. ukinute u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu, i ukinute su u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima, da je ukidanjem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7505/2012-54 od 2. lipnja 2015. i presude poslovni broj Gž 8064/15-2 od 6. lipnja 2016. Županijskog suda u Zagrebu pravna osnova za upis u zemljišnu knjigu prestala te je uspostavljeno zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije upisa, pa kad se ima u vidu činjenica da je pravna osnova prestala, te da presude na temelju kojih je tužitelj bio upisan u zemljišnu knjigu ne proizvode nikakav pravni učinak – da se smatra da tužitelj nikada nije ni bio upisan u zemljišnu knjigu, a u zemljišnoj knjizi je uspostavljeno zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije upisa u zemljišnu knjigu, da obzirom na navedeno tužitelj neistinito navodi da se radi o nevaljalom upisu prava suvlasništva na ½ dijela u korist tuženice, jer takav upis nije niti proveden, da je suprotno neistinitom navodu tužitelja u zemljišnoj knjizi samo uspostavljeno zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe ukinute presude P-7505/12-5 od 2. lipnja 2015. – koja više ne proizvodi nikakve pravne učinke jer je pravni osnov za upis prestao, da je člankom 150. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19, 128/22) propisano da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno, da brisovnu tužbu podnosi ona osoba čije je upisano knjižno pravo povrijeđeno uknjižbom u korist neke druge osobe, da tužitelj nije bio nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, da je prestankom pravnog učinka presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7505/2012-54 od 2. lipnja 2015. prestao i pravni osnov na temelju kojeg je tužitelj bio upisan, nije proveden zemljišno knjižni upis u korist neke druge osobe već je uspostavljeno prijašnje zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije nevaljalog upisa u korist tužitelja, da stoga tužitelj nije niti ovlašten podnijeti brisovnu tužbu, jer njegovo knjižno stanje nije povrijeđeno, obzirom da se uspostavom prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije tužiteljevog upisa smatra da tužitelj nikada i nije bio upisan u zemljišnu knjigu, da ne postoji nikakva pravna osnova za ponovni upis tužitelja u zemljišne knjige, a sve navedeno proizlazi i iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz tužbu, pa da stoga tužena ne dostavlja nove dokaze, samo je interpretacija tužitelja i tužene različita, da se odgovor tužene temelji na zakonskim odredbama, dok se tužba tužitelja temelji na njegovom subjektivnom dojmu i fikciji koja nije utemeljena i suprotna je ispravama i odredbama Zakona o zemljišnim knjigama. Slijedom navedenoga, predlaže tužbu od 11. prosinca 2023. odbaciti zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.
3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u rješenje Općinskog suda u zagrebu, Zemljišno knjižni odjel br. Z-6363/23-5, Ozn Z- 39703/22 od 03.05.2023. (list 7-10 spisa), Rješenje Vrhovnog suda RH br. Rev-1142/2017-5 od 12.01.2022. (list 11-18, 74-81 spisa), presudu i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-7505/2012-54 od 02.06.2015. (list 19-32, 82-95, 127-140 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž- 8064/15-2 od 06.09.2016. (list 33-46 spisa), posebni izvadak iz zemljišne knjige za suvlasnički udio redni broj 9., povijesni prikaz, za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 11.12.2023. (list 47-54 spisa), povratnicu/dostavnicu za rješenje ovoga suda , Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, br. Z-6363/23-5, ozn Z-39703/22 od 03.05.2023. za tužitelja (list 55 spisa), Zaštitu knjižnih prava od povrede neistinitom uknjižbom brisovnom tužbom (list 60-61), iskaznicu vojnog invalida Domovinskog rata (list 62-63 spisa), izvadak iz Zemljišne knjige zkl ul.8366, k. o. [katastarska općina] 335649 koji odgovara stanju zemljišne knjige na dan 02.02.2025.(list 117-126).
4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći sve dokaze, kako svakog zasebno tako i u njihovoj ukupnosti, a u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP) sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
5. Među strankama nisu sporne činjenice:
- da je tužitelj bio upisan u zemljišnoj knjizi u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao suvlasnik u 1/2 dijela nekretnine, i to 9. suvlasničkog udjela 40/1000 na nekretnini zkčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stambeno poslovna zgrada br. 105 i dvorište [adresa], površine 842 m2, a s kojim je udjelom neodvojivo povezan posebni dio nekretnine (etažno vlasništvo E-9), i to trosobni stan oznake C2 na 1. katu, ukupne korisne vrijednosti od 98,83 čm, te loggia (tlocrtne površine 9,66 čm) u sklopu stana, parkirno mjesto 25 (tlocrtne površine 15,40 čm) u podrumu i spremište 1 (tlocrtne površine 2,91 čm) na galeriji – označeno smeđom bojom, upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj: 9, k. o. [katastarska općina],
- da je navedeni upis bio proveden temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P- 7505/2012-54 od 2. lipnja 2015., koja je u tom dijelu bila potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-
8064/15-2 od 6. rujna 2016.,
- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 1142/2017-5 od 12. siječnja 2022., ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-8064/15-2 od 6. rujna 2016. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-7505/2012-54 od 2. lipnja 2015., u dijelu kojim je bio prihvaćen zahtjev tužitelja za utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima te kojim je bilo naloženo tuženici da trpi uknjižbu prava suvlasništva tužitelja u 1/2 suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini, te je u ovom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,
- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb br. Z- 6363/23-5, Ozn Z-39703/22 od 3. svibnja 2023., a koji upis je izvršen temeljem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1142/2017-5 od 12. siječnja 2022., uknjiženo pravo suvlasništva tuženice u ½ dijela predmetne nekretnine. Sukladno navedenom sud nije niti utvrđivao navedene činjenice.
6. U ovom postupku među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je da li je provedbom odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 1142/2017-5 od 12. siječnja 2022. u zemljišnim knjigama povrijeđeno tužiteljevo knjižno pravo suvlasništva u 1/2 dijela na predmetnoj nekretnini, a obzirom da navedeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne sadrži nikakvu kondemnaciju, niti sadrži oznaku zemljišta ili prava koje bi trebalo upisati u zemljišnu knjigu, te je sporna aktivna legitimacija za podnošenje brisovne tužbe.
7. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja na podnošenje predmetne tužbe valja navesti kako je isti neosnovan. Naime, a kako to nesporno proizlazi iz navoda tužbe i odgovora na tužbu, tužitelj je bio upisan u zemljišnim knjigama kao suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela i to od provedbe presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P- 7505/2012-54 od 2. lipnja 2015., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-8064/15-2 od 6. rujna 2016. (09.02.2017.) pa do uknjižbe prava vlasništva tužene na temelju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1142/2017-5 od 12. siječnja 2022. (06.02.2023.) – podaci iz posebnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, povijesni prikaz, od 11.12.2023. (list 47-54 spisa), pa stoga ne stoji navod tužene da se da se uspostavom prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije tužiteljevog upisa smatra da tužitelj nikada i nije bio upisan u zemljišnu knjigu. Slijedom navedenoga, prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se neosnovanim u cijelosti.
8. Odredbom čl. 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje u tekstu ZVDSP) propisano je da ako netko povrijedi vlasnikovo pravo vlasništva nevaljanim upisom u zemljišne knjige da se vlasnik ima pravo štiti od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju Pravila zemljišnoknjižnoga prava. Nadalje, odredbom iz čl. 150 st. 1 Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj br. 63/19, 128/22, 155/23 i 177/24; dalje u tekstu ZZK) propisano je da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.
9. Slijedom svega navedenoga, za utvrditi je kako rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, br. Z- 6363/23-5, Ozn Z-39703/22 od 3. svibnja 2023., nije nezakonito obzirom je istim provedeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 1142/2017-5 od 12. siječnja 2022. kojim su ukinute presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-8064/15-2 od 6. rujna 2016. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-7505/2012-54 od 2. lipnja 2015., u dijelu kojim je bio prihvaćen zahtjev tužitelja za utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima te kojim je bilo naloženo tuženici da trpi uknjižbu prava suvlasništva tužitelja u 1/2 suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dakle otpala je osnova temeljem koje je tužitelj stekao suvlasništvo u ½ dijela predmetne nekretnine. Isto tako upis prava suvlasništva tuženice u ½ dijela predmetne nekretnine, na temelju naprijed navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kojim je uspostavljeno ranije zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije upisa suvlasništva u korist tužitelja, ne predstavlja nevaljan upis neovisno o činjenici što rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1142/2017-5 od 12. siječnja 2022., ne sadrži nikakvu kondemnaciju, obzirom da izostanak naloga za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja nije niti nužan u situaciji kada je odlukom višeg suda otpala osnova na temelju koje je izvršen upis u zemljišne knjige, kao što je to i u konkretnom slučaju, slijedom čega je prvostupanjski sud bio ovlašten i dužan odrediti i provesti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, ponovnim upisom prava vlasništva za korist ovdje tuženice. Naime, u situaciji kada je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P- 7505/2012-54 od 2. lipnja 2015., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-8064/15-2 od 6. rujna 2016. na nekretnini tužene, uknjiženo pravo suvlasništva u 1/2 dijela za korist ovdje tužitelja, te kada je navedena odluka ukinuta navedenim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1142/2017-5 od 12. siječnja 2022. te u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, nije odlučno što rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne sadrži nalog za upis u smislu odredbe čl. 117. st. 2. ZZK. Suprotno navodima tužitelja, navedeno rješenje predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 60. st. 1.b ZZK jer sadrži točnu oznaku zemljišta i prava na koje se odnosi upis te je na temelju te isprave zemljišnoknjižni sud bio dužan uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje. Budući da se u ovom slučaju provedeni upis tužitelja u zemljišne knjige evidentno temelji na nezakonitoj pravnoj osnovi (ukinutoj sudskoj odluci), onda je takav upis neistinit i pravno nevaljan.
9.1. Za napomenuti je tužitelju, da bi u suprotnom, kada bi sud prihvatio stajalište tužitelja iznijeto u tužbi, a koje iz naprijed navedenih razloga ne prihvaća, da bi tužena pravnu zaštitu svakako mogla ostvariti u parnici povodom brisovne tužbe iz čl. 150. ZZK čime bi inzistiranje suda na tome da tužena vodi parnični postupak u situaciji kada već raspolaže sudskom odlukom koja dokazuje neistinitost i nezakonitost predmetnog upisa, predstavljala pretjerani formalizam u postupanju zemljišnoknjižnog suda (tako i VSRH Rev 1327/12-2 od 15.02.2017., Županijski sud u Velikoj Gorici Gž Zk- 227/2021-4 od 18.07.2022. i Županijski sud u Varaždinu Gž Zk-186/2021-2 od 06.04.2021.).
9.2. Slijedom svega navedenoga, kako je sud tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
10. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. Tuženici je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora (1.327,23 eur) i zatraženom troškovniku. Na temelju odredbe čl.155. ZPP-a tuženici je kao potreban priznat trošak zastupanja na ročištu od 17.09.2024. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 07.04.2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 150 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 300,00 eura, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 375,00 eur, te je stoga odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.
11. Tuženoj nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu, kao niti trošak tri podneska jer osim činjenice što tužena ne definira o koja tri podneska se radi u smislu odredbe čl. 164 st. 2 ZPP-a, za utvrditi je kako je sve podneske koji prileže spisu, kao i odgovor na tužbu sastavila i u spis dostavila tužena, a ne punomoćnik tužene zbog čega ovaj sud smatra da navedeni trošak tuženoj nije niti nastao.
U Zagrebu, 22. svibnja 2025.
Sudac:
Nevenka Božinović Čupin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
