REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10000 ZAGREB

Poslovni broj: Pr-295/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Silvijo Skerlev, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Željka Velić-Dvoršćak & Silvije Skerlev i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika GA CROATIA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, OIB: 30985203273, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Orehovec, Kiš, Šimunović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tomislava Skerleva, odvjetnika i punomoćnice tuženika Irene Vinter Gregorić, odvjetnice, 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku, GA CROATIA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, OIB: 30985203273, isplatiti tužitelju, OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od

kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena; a čija će se visina i datum dospijeća odrediti nakon što tuženik dostavi sve potrebne podatke za potpuno određivanje novčane tražbine (glavnice i tijeka kamata) koja je predmet ovog spora te nakon što se provede odgovarajuće financijsko vještačenje.

II. Nalaže se tuženiku, GA CROATIA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, OIB: 30985203273, isplatiti tužitelju, OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a sve u roku od 15 (petnaest) dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao radnik bio u radnom odnosu s tuženikom kao poslodavcem, temeljem Ugovora o radu od 13. travnja 2015., koji radni odnos je prestao 31. prosinca 2021. Navodi da je Politikom plana godišnjeg bonusa (u daljem tekstu: Politika bonusa) uređen postupak dodjeljivanja bonusa zaposlenima kod tuženika, koji su svojim radom tijekom kalendarske godine doprinijeli poslovnom uspjehu poslodavca (u daljem tekstu: Godišnji bonus), čija se visina određuje u skladu s rezultatima rada zaposlenika ostvarenih tijekom kalendarske godine. U skladu s prethodno navedenim, tužitelju je za vrijeme trajanja radnog odnosa za svaku godinu isplaćen godišnji bonus, međutim, godišnji bonus mu nije isplaćen za rezultate rada ostvarene u 2021. godini i to uslijed prestanka radnog odnosa 31. prosinca 2021. Opreza radi, tužitelj ističe kako mu je poznato da su zaposlenicima tuženika koji su ostali u radnom odnosu, isplaćeni godišnji bonusi za 2021. godinu i to u travnju 2022. godine. S obzirom na to da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika proveo čitavu 2021. godinu pa je shodno tome i pridonio uspješnosti tuženikovog poslovanja te s obzirom na to da su godišnji bonusi isplaćeni ostalim zaposlenicima tuženika, tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za isplatu godišnjeg bonusa – na koji zahtjev se tuženik oglušio. Nadalje, tužitelj navodi da se, shodno članku 90. stavku 3. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZOR), plaća može sastojati od: osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka. Dalje, članak 90. stavak 4. ZOR-a određuje pojam dodataka tako da se dodacima smatraju novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnoga staža i sl.), odnosno koje u skladu s propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima i visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima poslovanja i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.). Prema tome, uskratom isplate godišnjeg bonusa tužitelju, tuženik je povrijedio tužiteljevo pravo na isplatu ugovorenog sastavnog dijela plaće i time povrijedio svoju ugovornu obvezu iz Ugovora o radu. Povrh iznijetog, uskratom godišnjeg bonusa tužitelju, tuženik je tužitelja stavio u nepovoljniji položaj u odnosu na zaposlenike koji su ostali u radnom odnosu, a koji su ostvarili iste radne rezultate u 2021. kao i tužitelj. U tom smislu je tuženik povrijedio i odredbe članka 90. ZOR-a u vidu isplate jednake plaće za jednak rad i za rad jednake vrijednosti. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, tuženik je povrijedio svoju ugovornu obvezu isplate godišnjeg bonusa tužitelju, iznos kojeg bonusa tužitelj ne može procijeniti bez da mu tuženik prethodno dostavi cjelokupnu dokumentaciju koja se odnosi na radni odnos tužitelja s tuženikom, a što do današnjeg dana nastavno podnesenom zahtjevu nije učinio. Tužitelj se tuženiku ponovno obratio sa zahtjevom za dostavu dokumentacije odnosno Politike bonusa za 2021. godinu, Pravilnika o radu, važećeg na dan 31. prosinca 2021., Odluke o isplati bonusa za 2021. te Ugovora o radu tužitelja s pripadajućim dodacima. Tuženik se oglušio i na potonji zahtjev premda se isti odnosi na dostavu Ugovora o radu tuženika i dokumentacije koja je njegov sastavni dio pa je prema tome ujedno i zajednička dokumentacija tužitelja i tuženika. Točan iznos tražbine na osnovi neisplaćenog godišnjeg bonusa te tijek kamata tužitelj nije u mogućnosti u ovom trenutku odrediti sve dok tuženik ne dostavi cjelokupnu prethodno navedenu dokumentaciju te dok se ne provede financijsko vještačenje. Stoga će se visina zahtjeva odrediti nakon što tuženik dostavi potrebnu dokumentaciju i nakon što se provede financijsko vještačenje, a sukladno odredbi čl. 186.b st.3. Zakona o parničnom postupku.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima u cijelosti, i to kako glede osnova, tako i glede visine tužbenog zahtjeva te ističe da su navodi iz tužbe neosnovani. Nije sporno da je tužitelj, kao radnik bio u radnom odnosu s tuženikom, kao poslodavcem međutim, temeljem ugovora o radu od 11. svibnja 2021. (a ne temeljem ugovora o radu od 13. travnja 2015. kako navodi tužitelj), a koji radni odnos je prestao 31. prosinca 2021. na temelju jednostrane izjave tužitelja kao radnika. Pogrešno je pozivanje tužitelja da mu, s obzirom da mu je za vrijeme radnog odnosa isplaćivan određeni godišnji bonus, pripada pravo i na godišnji bonus za 2021. godinu samo na temelju činjenice da je isti u radnom odnosu proveo čitavu 2021. godinu. Usto, pozivanje tužitelja na čl. 90. st. 3. Zakona o radu je u konkretnom slučaju promašeno iz razloga što je predmetna odredba, u citiranom obliku stupila na snagu 1. siječnja 2023. izmjenama i dopunama Zakona o radu objavljenim u Narodnim novinama br. 151/22. S druge strane, Zakonom o radu koji je bio na snazi za vrijeme radnog odnosa tužitelja, točnije čl. 90. određeno je kako je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu. U konkretnom slučaju, a temeljem Ugovora o radu, čl. 5.2. određeno je: “Dodaci na plaću, naknada plaće za prekovremeni rad, godišnji odmor, bolovanje, blagdane i neradne dane, uređeni su sukladno odredbama Zakona o radu, Pravilnika o radu, internim pravila Poslodavca koja se primjenjuje na radnika.”. Nadalje, čl. 5.3. Ugovora o radu određeno je: “Poslodavac može donijeti odluku o isplati godišnje nagrade Radniku (godišnji bonus) pod uvjetima i u skladu sa Renault Nissan Adriatic Pravilnika o isplati bonusa. Odluku o isplati godišnjeg bonusa predstavlja diskrecijsku odluku Poslodavca koja se odnosi isključivo na isplatu konkretnog godišnjeg bonusa na koji se odnosi ne stvara obvezu i ne veže Poslodavca na buduću ili sličnu isplatu.”. U razdoblju od 2021. godine nije bio na snazi Renault Nissan Adriatic Pravilnika o isplati bonusa već isključivo Politika godišnjeg plana nagrađivanja Renault Nissan Hrvatska od 1. siječnja 2021. Sukladno Politici godišnjeg plana nagrađivanja Renault Nissan Hrvatska, odredbom članka 1.5., predviđeno je da je godišnji plan nagrađivanja namijenjen nagrađivanju radnika koji će ostati zaposleni u društvu i nastaviti karijeru unutar društva, te je u članku 6.1 predviđeno da zaposlenici koji napuste poslodavca tijekom Planske godine (koja je sukladno čl. 4.2. jednaka kalendarskoj godini) ili do 1. svibnja nakon Planske godine, nemaju pravo na godišnju nagradu. Pravila su jednako primjenjiva na sve radnike RNH. Uzimajući u obzir takvu odredbu, u konkretnom slučaju kada je radni odnos prestao prije 1. svibnja 2022., tužitelj ne ostvaruje pravo na godišnju nagradu za 2021. godinu, te budući se pravila jednako primjenjuju na sve radnike, u konkretnom slučaju nije došlo do diskriminacije ili stavljanja bivšeg radnika u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike, kao ni do kršenja ugovorne obveze temeljem ugovora o radu. Zaključno, s obzirom da je iz svega navedenog razvidno kako tužitelj nije ostvario pravo na isplatu bonusa koji potražuje, predlaže se naslovnom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Opomenu pred tužbu od 3. listopada 2022., uz presliku prijamne knjige Hrvatske pošte (str. 6-8 i 9 spisa), Zahtjev za dostavu dokumentacije od 13. studenog 2022., uz presliku prijamne knjige Hrvatske pošte (str. 10 i 11 spisa), obračunske liste za isplatu bonusa u 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. godini (str. 43-46 spisa), shematski prikaz Groupe Renault grupnih godišnjih bonusa za 2021. godinu (str. 47-70 spisa), Ugovor o radu sklopljen između Renault Nissan Hrvatska d.o.o. i tužitelja od 11. svibnja 2021. (str. 34-42, 79-89 spisa), e-mail od 1. prosinca 2021. (str. 89 spisa), Politika godišnjeg plana nagrađivanja Renault Nissan Hrvatska od 1. siječnja 2021. (str. 90-95 spisa), Pravilnik o plaći i drugim primicima iz radnog odnosa Renault Nissan Hrvatska d.o.o. od 1. siječnja 2016. (str. 96-103 spisa), Odluku Renault Nissan Hrvatska d.o.o. od 11. travnja 2022. (str. 104 spisa), a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Čl. 90. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19,– dalje ZR) propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, st. 2. istog članka propisano je da ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu. Nadalje, st. 3. istog članka propisano je da ako plaća nije određena na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću, dok je st. 4. propisano da se pod primjerenom plaćom smatra plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, da je radni odnos prestao 31. prosinca 2021., kao i da tužitelju za 2021. godinu nije isplaćen bonus.

7. Među strankama je sporna osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz Ugovora o radu sklopljenog između Renault Nissan Hrvatska d.o.o. (raniji naziv tuženika) i tužitelja od 11. svibnja 2021. i to čl. 5.1. proizlazi da su stranke ugovorile da će poslodavac radniku, za obavljeni rad u redovitom radnom vremenu, isplaćivati osnovnu bruto mjesečnu plaću u iznosu od 16.910,00 kn.

8.1. Čl. 5.2. predmetnog Ugovora o radu ugovoreno je da su dodaci na plaću, naknada plaće za prekovremeni rad, godišnji odmor, bolovanje, blagdane i neradne dane, uređeni u skladu s odredbama Zakona o radu, Pravilnika o radu, internim pravilima Poslodavca, koji se primjenjuje na sve radnike.

8.2. Čl. 5.3. predmetnog Ugovora o radu ugovoreno je da poslodavac može donijeti odluku o isplati godišnje nagrade Radniku (godišnji bonus) pod uvjetima i u skladu s Renault Nissan Adriatic Pravilniku o isplati bonusu (na engl.: Renault Nissan Adriatic Bonus Policy). Odluka o isplati godišnjeg bonusa predstavlja diskrecijsku odluku Poslodavca koja se odnosi isključivo na isplatu konkretnog godišnjeg bonusa na koji se odnosi i ne stvara obvezu i ne veže Poslodavca na buduću istu ili sličnu isplatu.

9. Iz Politike godišnjeg plana nagrađivanja tuženika od 1. siječnja 2021., Uvoda, proizlazi da je godišnji plan nagrađivanja važan alat za usmjeravanje i usklađivanje zaposlenika na različitim funkcijama s godišnjim poslovnim ciljevima društva te za nagrađivanje funkcionalne i individualne izvrsnosti. Plan nagrađivanja daje poticaj za kontinuirano usavršavanje prema ostvarenju tuženikovog strateškog cilja. Godišnji plan nagrađivanja ovisi isključivo o usvojenim godišnjim financijskim izvješćima u tekućoj godini za prethodnu godinu, što je jasan pokazatelj ostvarenih rezultata društva u prethodnoj godini. Godišnji plan nagrađivanja ovisi isključivo o pozitivnoj odluci upravi/kontrolinga društva, koja se donosi nakon podnošenja financijskih izvješća, odnosno najkasnije do 1. svibnja tekuće godine za prethodnu godinu. Čl. 1.3. navedeno je da će Godišnji plan nagrađivanja biti ostvaren ako se kumulativno ostvare sljedeći ciljevi: 1. Globalni ciljevi na razini društva (Renault Grupa); 2. Kolektivni ciljevi (sukladno ustrojstvu Klastera ili globalnih funkcija); 3. Individualni doprinos svakog zaposlenika, do je u čl. 1.4. navedeno da je godišnji plan nagrađivanja osmišljen kako bi osigurao poticaje na temelju financijskih rezultata (globalnih i regionalnih) kao i individualnih postignuća, te osigurao prepoznavanje individualnih doprinosa te da, sukladno čl.1.5., godišnji plan nagrađivanja nije i ne može se smatrati plaćom ili zaradom i namijenjen je nagrađivanju zaposlenika koji će ostati zaposleni u društvu i nastaviti karijeru unutar društva.

9.1. Iz čl. 6.1. Politike godišnjeg plana nagrađivanja tuženika proizlazi da zaposlenici koji napuste tvrtku tijekom ili do 1. svibnja nakon Planske godine nemaju pravo na godišnju nagradu kao i da se, sukladno čl. 6.2., pravo na isplatu nagrade stječe nakon predaje i usvajanja financijskih izvješća, odnosno do 1. svibnja iduće godine, kada uprava/kontroling društva odluči hoće li isplata godišnjih nagrada uopće biti, a sve u skladu s glavnim planom, odnosno do 1. svibnja tekuće godine za prethodnu godinu te da kontroling društva zadržava pravo utvrđivanja plana isplate nagrada u skladu sa svojom poslovnom politikom, proračunom i mogućnostima.

10. Cijeneći sve navedeno, a pri tome osobito imajući na umu da je čl. 5.3. Ugovora o radu ugovorena mogućnost isplate godišnje nagrade po odluci Uprave, a što prema izričitim ugovornim odredbama predstavlja diskrecijsku odluku poslodavca, sud je utvrdio da tužitelj pravo na isplatu bonusa ne ostvaruje niti na temelju predmetnog Ugovora o radu niti Politike godišnjeg plana nagrađivanja, a niti na temelju mjerodavnih odredaba ZR-a. Naime, Ugovorom o radu sklopljenim između stranaka jasno je određena osnovna plaća tužitelja, dodaci na plaću i druga primanja na koja tužitelj kao radnik ima pravo na temelju odredaba ZR-a te poseban status godišnje nagrade – godišnjeg bonusa čija isplata u cijelosti ovisi o odluci poslodavca.

11. U odnosu na navode tužitelja kako je tužitelj stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike koji su ostvarili iste rezultate valja reći da tužitelj za navedene tvrdnje nije predložio nikakve dokaze. Dokazni prijedlozi za saslušanjem tužitelja i svjedoka HB predloženi su na okolnost ostvarenih individualnih ciljeva, a s obzirom da je ovaj sud utvrdio da tužitelj nema pravo na isplatu bonusa, provođenje navedenih dokaza ocijenjeno je nepotrebnim.

12. U odnosu na navode tužitelja da je povrijeđen čl. 90. ZR-a u vidu isplate jednake plaće za jednaki rad valja reći da bonus nije plaća tužitelja nego nagrada o kojoj, temeljem Ugovora o radu i Politike godišnjeg plana nagrađivanja tuženika, odlučuje poslodavac.

13. Također valja istaknuti, a u odnosu na navode tužitelja da se ne radi o nagrađivanju buduće lojalnosti, već o nagrađivanju rezultata, da je čl. 1.4. Politike godišnjeg plana nagrađivanja jasno navedeno da je plan nagrađivanja osmišljen kako bi osigurao poticaje dok je čl.1.5. predmetne Politike navedeno da je namijenjen zaposlenicima koji će ostati zaposleni u društvu i nastaviti karijeru unutar društva.

14. Slijedom svega navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim radi čega je, sukladno čl. 10. st.1. ZPP-a, odustao od provođenja dokaza financijskim vještačenjem, te je tužbeni zahtjev odbijen i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

15. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti odredivo postavljenog tužbenog zahtjeva od 2.000,00 EUR i zatraženom trošku.

16. Tuženiku je valjalo priznati trošak sastava podneska od 11. listopada 2024. po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 11. prosinca 2024. po Tbr. 8/4 – 25 bodova, trošak pristupa na ročište 25. ožujka 2025. po Tbr. 9/5 – 25 bodova, trošak zastupanja na ročištu 6. svibnja 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova odnosno ukupno 250 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 500,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 625,00 EUR.

16.1. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 4. listopada 2024. obzirom navedenim podneskom samo dostavlja punomoć, dok u odnosu na zahtjev tuženika za naknadom troškova sudskih pristojbi valja reći kako je čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23 –dalje: ZSP) propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođeni radnici u sporovima i drugim postupcima u vezi s ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa, dok je čl. 13. st. 1. ZSP-a propisano da kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi, i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen za tuženika nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi.

17. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. svibnja 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.