REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-2801/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja OBZ, rođenog **.**.2003., državljanina Narodne Republike Bangladeš, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-03/23-06/49470, URBROJ: 511-01-212-24-9 od 22. svibnja 2024. te za rješavanje stvari.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-03/23-06/49470, URBROJ: 511-01-212-24-9 od 22. svibnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je odlučeno da mora u roku od 8 dana od dana izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da je pobijano rješenje neosnovano te na zakonu i činjenicama neutemeljeno. Dodaje da začuđuje način interpretacije medicinske dokumentacije koju je priložio u upravnom postupku, a tuženik je istu okarakterizirao da nema onaj sadržaj koji bi trebao imati temeljem smjernica EUAA. Iznosi da iako se ta agencija bavi međunarodnom zaštitom, ipak je teško vjerovati da se liječnici u zemlji njegova podrijetla bave smjernicama EUAA, pa da je pobijati medicinsku dokumentaciju iz Bangladeša iz razloga što ista nije sačinjena po smjernicama EUAA bespredmetno. Nastavlja da je to što on taj dokument nije moguće imao na zahtjevu upravo u skladu s realnošću, jer on upravo na zahtjevu doznaje što su pravila i što bi bilo od relevantnosti u upravnom postupku odobrenja međunarodne zaštite. Smatra da je upravo to u duhu članka 29. točke 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, gdje je on uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoje navode. Dodaje da je, ukoliko je pak tuženiku upitna vjerodostojnost, tada morao napraviti potrebne izvide kako bi utvrdio vjerodostojnosti tih dokumenata koje mu on prezentira u sklopu svog zahtjeva. Napominje da ti dokumenti, pa i zahtjev, nisu stigli bilo kako, već da su pribavljeni putem odvjetnika u zemlji podrijetla, pa da je potrebno objasniti propituje li se i takva vjerodostojnost. Smatra da je nejasno na koji to način tuženik zaključuje da priložena dokumentacija, a koja se odnosi na pravosudni kazneni postupak decidirano ne odražava činjenice koje je on navodio tijekom upravnog postupka, a radi se o situaciji gdje je on optužen za radnje koje nije počinio, pa čak tom prilikom nije niti bio na mjestu gdje su potencijalno te radnje izvršene. Mišljenja je da tuženik očito zaključuje da se u njegovom slučaju radi o bjeguncu pred zakonom, a da pri tome takve zaključke ničim ne potkrepljuje. Navodi da sama činjenica da bi njega zastupao odvjetnik, a ukoliko se radi o tzv. "montiranom procesu", apsolutno ništa ne znači, niti garantira takvim osobama ništa, prema tome, navođenje tuženika da je sve uredu, jer njega zastupa odvjetnik, nije onaj standard koji bi mogao imati presudnu odluku u donošenju odluke u ovom predmetu. Dodaje da je on usprkos te činjenice morao pobjeći iz svoje zemlje podrijetla, s obzirom da je vjerojatno ukoliko je netko u stanju njemu montirati proces, tada je u stanju i osuditi ga za tako nešto, neovisno o tome je li on tada bio na licu mjesta ili je bio daleko od lica mjesta. Smatra da tuženik ovdje upotrebljava dvostruke standarde, jer u slučaju pravosuđa na bangladeško pravosuđe primjenjuje standarde hrvatskog pravosuđa, te zaključuje da nije moguće da bi se događao "montirani proces" jer po hrvatskim standardima to nije moguće, pa onda valjda to nije moguće niti po bangladeškim standardima, ali te standarde ne upotrebljava kada je u pitanju medicinska dokumentacija, te tvrdi da ukoliko ista ne sadrži ono identično što sadrži hrvatska dokumentacija, tada ista ne vrijedi. Iznosi da je on vrlo detaljno iskazivao te da je svoje iskaze potkrijepio dokumentacijom i to onda kada je upozoren da ju treba pribaviti, jer on nije podmuklo planirao svoj postupak međunarodne zaštite, već je radio u hodu te u hodu pribavljao dokumente za taj postupak u skladu s onim što je od njega traženo i kako je saznavao za pravila postupka. Nastavlja da se on nije unaprijed pripremao. Ističe da je rijetkost u postupcima ovakve vrste imati ovako detaljan iskaz, potkrijepljen ovako detaljnim dokazima, pa da je bilo potrebno istome pokloniti više pažnje. Opisuje da se isto odnosi i na obrazloženje, a gdje tuženik samo citira njegov iskaz da bi na kraju zaključio da je isti nevjerodostojan, nedosljedan, te da dokumentaciju kao takvu ne prihvaća. Smatra da on ispunjava sve razloge i uvjete za pružanjem zaštite. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika, da mu se odobri međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj te besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu. Traži da se naloži tuženiku da isplati pružatelju pravne pomoći troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je tužba u cijelosti neosnovana. Dodaje da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te, postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Zakona o strancima uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona. Ističe da je tužitelj dostavio na saslušanje liječničku dokumentaciju koja ne odgovara standardima ustanove koja je u potpisu. Nastavlja da je tužitelj na saslušanju iznio nove činjenice koje su kontradiktorne s obzirom na tužiteljev iskaz na zahtjevu za međunarodnu zaštitu, a dokumentacija koju je tužitelj dostavio na saslušanju, a koju su tužitelju pribavili roditelji angažiravši odvjetnika, ne potvrđuje se u datumu događaja s tužiteljevim iskazom, kao ni u identitetu poginulog. Ističe da se Bangladeš nalazi na popisu sigurnosnih zemalja iz travnja 2025. te da nova izvješća pokazuju da je sigurnosna situacija dobra. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tijekom spora razgledan je spis, spis tuženika te je održano ročište na kojem je saslušan tužitelj.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj državljanin Narodne Republike Bangladeš te da je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

7. Sporno je, je li tuženik pravilno i zakonito odbio navedeni zahtjev.

8. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17. i 33/23.) propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. toga Zakona.

9. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje, dok je člankom 21. istoga Zakona propisano da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. toga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (stavak 1.), s time da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba (stavak 2.).

10. Iz obrazloženja osporavanog rješenja utvrđeno je da je tuženik u bitnome naveo da je tužitelj na zahtjevu naveo da su godinama dolazili vladajući u njegovu kuću i prijetili im da će ih ubiti te im zapaliti kuću ukoliko ostanu članovi BNP-a, dok je na saslušanju negirao da je bio svjedok zastrašivanja vladajućih u njihovoj kući jer je bio malo dijete te su ga roditelji htjeli zaštiti tako što su ga držali podalje od obiteljskog doma pa je uglavnom živio u kući bake s mamine strane, ali tvrdi, na temelju iskaza roditelja da su dolazili od 2012. Dodao je da suočen s nedosljednošću u navođenju razloga za napuštanje zemlje podrijetla na zahtjevu i na saslušanju tužitelj objašnjava da na zahtjevu nije imao dokazne materijale kako bi potkrijepio svoje tvrdnje. Utvrdio je da je tužiteljev iskaz nevjerodostojan na temelju različitog iskaza na zahtjevu i na saslušanju te nedosljednosti i uočenih kontradiktornosti u iskazu, kao i obrazloženja njegovih kontradiktornih navoda koja nisu bila uvjerljiva, te s obzirom na to da priložena dokumentacija ne potvrđuje njegove navode o lažnom prijavljivanju od strane policije. Zaključeno je da je sigurnosna situacija u području iz kojeg dolazi tužitelj mirna i stabilna i da se tužitelj može vratiti u zemlju svoga podrijetla gdje živi njegova obitelj, budući da nisu pronađena izvješća o nesigurnoj sigurnosnoj situaciji u Bangladešu.

11. Na ročištu 14. ožujka 2025. tužitelj je iskazao da je u kolovozu 2023. napustio Bangladeš, zbog toga što je član BNP-a, a to je opozicija pa da ga je vladajuća stranka maltretirala. Opisao je da su ga članovi vladajuće stranke u više navrata fizički napali i tukli, a čak su protiv njega podnijeli lažnu kaznenu prijavu. Naveo je da su ga fizički napali 2021. u Dhaki, a 2022. u Lakshmipuru. Dodao je da su ga u Dhaki napali u jednom parku. Iznio je da je podnesena lažna prijava protiv njega kao da je terorist, da posjeduje vatreno oružje te da je uništio državnu imovinu. Nastavio je da mu je čak i obitelj napadnuta zbog njega, jer su ga tražili. Opisao je da ga je tražila čak i policija pa da su roditelji napustili kuću i skrivali se. Iskazao je da je u Hrvatsku došao 17. studenog 2023., da je putovao prvo u Irak, zatim u Tursku, Albaniju i Bosnu i Hercegovinu. Izjavio je da je krenuo u bilo koju zemlju gdje ću biti siguran, a da kada je došao u Hrvatsku, tu mu se svidjelo jer su ljudi bili prijatni pa da je zatražio azil. Naveo je da u Bosni nije zatražio azil jer mu se tamo nije svidjelo te mu se situacija tamo nije činila sigurnom, a isto je tako bilo i u Turskoj i Albaniji. Iskazao je da kada bi se vratio u zemlju podrijetla život bi mu bio ugrožen, bio bi psihički i fizički maltretiran te bi naposljetku završio u zatvoru. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja je li tuženiku dostavio nekakve dokumente koji se odnose na bolničko liječenje odgovorio je da je dostavio otpusno pismo iz bolnice. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja da li se sjeća u kojem se razdoblju liječio odgovorio je da je bio u bolnici 2022. i to od 5. siječnja do 12. siječnja. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja kako se zvala bolnica odgovorio je Laksimpur Central Hospital. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja koje je ozlijede imao i koji su ga specijalisti liječili odgovorio je da je imao ozljede na lijevoj ruci i to na srednjem prstu. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja kako je nastala ta ozljeda odgovorio je da je ozljedu zadobio nožem. Dodao je da mu je ozljeda nastala kada ga je napalo petero ljudi od kojih poznaje samo jednog, a koji se zove O. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja koji je razlog napada odgovorio je da zato što je član opozicijske stranke. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja je li imao u BNP nekakvu funkciju i kakve je poslove obavljao odgovorio je da je bio samo član. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja jesu li su njegovi roditelji imali kakvu funkciju odgovorio je da da, da je njegov stric bio predsjednik lokalne organizacije, a otac tajnik. Na poseban upit suda gdje mu sad žive otac i stric odgovorio je da je otac jako bolestan te da sa majkom živi na raznim adresama u Bangladešu, a da je stric ubijen 2020. od strane vladajuće stranke. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja vezano uz dostavljene dokumente o kaznenom postupku te može li navesti je li samo on osumnjičen ili više osoba odgovorio je da je optuženo mnogo ljudi, ali da ih on ne poznaje. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja može li činjenično reći što je u optužnici odgovorio je da nije detaljno upoznat s optužnicom niti sa činjeničnim stanjem iz optužnice, a da je njegova obitelj angažirala odvjetnika da se bavi s tim. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja koje su zadnje vijesti od roditelja ili odvjetnika o tom kaznenom postupku, je li obustavljen ili je u tijeku odgovorio je da je postupak u tijeku, da policija dolazi s papirima u njegovu kuću, ali da tamo nema nikoga već da ga o tome obavještavaju susjedi. Dodao je da ne zna točno u kojoj je fazi predmetni postupak. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja je li mu poznato da se politička situacija u Bangladešu promijenila odgovorio je da da. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja bi li sada imao problema da se vrati u Bangladeš, a imajući u vidu na promijenjenu političku situaciju, odgovorio je da situacija još nije zadovoljavajuća da se vrati u Bangladeš jer je prethodna vladajuća stranka vladala tamo 12 godina pa je još uvijek aktivna. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja utječe li promjena političke situacije u Bangladešu na predmetni kazneni postupak odgovorio je da se neće obustaviti postupak protiv njega budući da je isti pokrenut radi uništavanja državne imovine. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja na kakvu kaznu bi bio osuđen da se donese osuđujuća presuda odgovorio je da bi za djelo koje mu se stavlja na teret mogao završiti u doživotnom zatvoru. Na poseban upit suda koje je to djelo odgovorio je da ne zna točno kazneno djelo, ali da sadrži protudržavni element. Na poseban upit tuženika kako bi mogao objasniti da je tijekom postupka na zahtjevu izričito naveo da je njegova obitelj imala problema s vladajućima, da nije fizički napadnut, da nikad nije bio prisutan na pretresu obiteljske kuće, a da je kasnije u upravnom postupku izmijenio iskaz odgovorio je da na prvom zahtjevu nije iznio istinu jer je bio uplašen i nije znao kako odgovarati, a da je na drugom saslušanju prikupio dokaze te da je onda iskazao ono zbog čega je stvarno napustio zemlju podrijetla. Na poseban upit tuženika da je na ročištu izjavio da je napadnut nožem, a da je tijekom saslušanja izjavio da je izvučen iz rikše i tučen komadom drveta s čavlom odgovorio je da je istina da je bio napadnut nožem u Lakshimpuru, a drvetom u Dhaki. Na poseban upit tuženika zašto nije spominjao strica u upravnom postupku odgovorio je da je to naveo u upravnom postupku. Kada mu se pokazuje zapisnik koji je sastavljen 16. travnja 2024. u upravnom postupku odgovorio je da je isti vlastoručno potpisao. Na poseban upit tuženika da je u tijeku postupku izjavio da nema zanimanje, a na ročištu da je student iskazao je da je u upravnom postupku naveo da je student, ali da je točno da nije tražio posao. Na daljnji upit zašto nije tražio posao u Bangladešu odgovorio je da nije imao potrebu, jer su ga roditelji financirali dok je studirao. Opisao je da otac radi u tvornici u Dhaki, gdje je poslovođa, a da je mama domaćica. Pojasnio je da je poslodavac njegovom ocu osigurao smještaj, a da je mama bila kod kuće, s time da otac trenutno ne radi jer je jako bolestan. Dodao je da u Bangladešu nema sigurnosti, da ima ubojstava, da se uvijek nešto događa, da možda postoji sigurnost u par gradova, ali da će njega napasti s leđa, da nema dobrog sistema, da ima puno korupcije i podmićivanja.

12. Cijeneći iskaz tužitelja dan na ročištu te iskaze tužitelja dane u upravnom postupku sud utvrđuje da je tuženik pravilno naveo da je tužiteljev iskaz nevjerodostojan te da obrazloženja njegovih kontradiktornih navoda nisu bila uvjerljiva. Naime, nije logično da bi tužitelj kao član BNP morao napustiti zemlju podrijetla, dok je njegov otac, koji je prema njegovim navodima bio tajnik lokalne organizacije BNP-a, ostao u zemlji podrijetla. Također, vrlo je značajno da se je politička situacija u zemlji podrijetla promijenila, budući da je OB dala ostavku 5. kolovoza 2024. te napustila zemlju podrijetla, pa da tužitelj ne bi, ukoliko je stvarno lažno optužen kako tvrdi zbog svoje pripadnosti BNP-u, imao problema kada bi se vratio u zemlju podrijetla. Nije logična izjava tužitelja da se kazneni postupak, koji se prema njegovim navodima vodi zbog toga što su članovi tada vladajuće stranke podnijeli lažnu kaznenu prijavu protiv njega, ne bi obustavio jer je pokrenut radi uništavanja državne imovine. Slijedom navedenog nisu ispunjeni uvjeti iz članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pri čemu se ističe da kod tužitelja ne postoji osnovani strah od proganjanja niti opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde.

13. Nadalje, tuženik je pravilno u točki II. izreke osporavane odluke odlučio o mjeri osiguranja povratka u skladu s člankom 37. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

14. Stoga je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučiti kao u točci I. izreke presude.

15. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj odobrena mu je besplatna pravna pomoć u točci II. izreke presude u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine" broj: 140/15.).

16. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, u točci III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: Tarifa). Naime, odvjetniku je u skladu s Tbr. 27 t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50 % prema navedenom Pravilniku te trošak zastupanja na raspravi 19. rujna 2024. u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50 % prema istom Pravilniku, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife).

U Zagrebu 22. svibnja 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja.

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer – e. komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335

3. U spis