Poslovni broj: P-8924/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po opunomoćeniku Dajani Tica, odvjetnici u odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. svibnja 2022., u prisutnosti ĆI, punomoćnice tužitelja i Dajane Tica, punomoćnice tuženika , dana 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 7.037,02 eur/ 53.020,46 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 28.11.2022. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvečanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je osiguranik tužitelja CI doživio dana 11. srpnja 1999. u Zagrebu prometnu nesreću u kojoj je smrtno stradao kao vozač osobnog automobila reg, oznake [registarska oznaka] uslijed naleta vozila reg. oznake [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika kojim je upravljao VI. PI je pravomoćno proglašen krivim pred Općinskim sudu u Zagrebu u predmetu broj KMP- 207/02.. Navodi da su slijednici osiguranika vodili parnični postupak protiv tuženika radi naknade štete nastale povodom navedenog štetnog događaja pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj Pn-1766/00, a po osnovi kojeg je tuženik namirio štetu slijednicima. Radi posljedica predmetne nesreće priznato je djetetu osiguranika HZMO SI pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem broj 128651 od 09. lipnja 2000.. Nadalje navodi da je za prvo razdoblje 11. srpnja 1999. do zaključno 31. ožujka 2009. vođen postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod brojem P-7421/03, u kojem je donesena presuda u korist tužitelja. Nakon toga tuženik je za iduća tri razdoblja zaključno do 31. ožujka 2013. podmirivao štetu tužitelju mirnim putem temeljem odštetnih zahtjeva. Za razdoblje do 31. listopada 2017. donesena je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu posl.broj: P-383/2016 od 20. veljače 2020. u korist tužitelja. Za razdoblje od 01. studenog 2017. do 31. kolovoza 2020. u tijeku je parnica pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-4248/2020. Navodi da isplatom navedene obiteljske mirovine tužitelj trpi daljnju štetu, te je tuženik odštetnim zahtjevom od 07. studenog 2022. pozvan da podmiri u mirnom postupku štetu nastalu za razdoblje od 01. rujna 2020. do 30.rujna 2022. u ukupnom iznosu od 7.037,02 eur/ 53.020,46 kn što je 70% od ukupno isplaćenog iznosa od 10.052,89 eur/75.743,51 kn, ali je imenovani otklonio svoju odgovornost. U postupku pred ovim sudom broj P-7421/03 povodom istog štetnog događaja koji je predmet i ovom sporu te s istom činjeničnom i pravnom osnovom utvrđeno je kako je osiguranik tužitelja suodgovoran za izazivanje prometne nesreće u omjeru od 30%. S obzirom da je odštetni zahtjev zaprimljen dana 10. studenog 2022., tužitelj potražuje kamate počevši od 28. studenog 2022. sukladno članku 165, Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21 i 119/22., u daljnjem tekstu: ZOMO). Stoga tužitelj predlaže na temelju članka 161. i 164. ZOMO, da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.037,02 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2022. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor zastare, osporava pasivnu legitimaciju obzirom na mjerodavno materijalno pravo, visinu tužbenog zahtjeva i tijek kamata, te smatra tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti. Smatra da je mjerodavno pravo u ovoj pravnoj stvari za utvrđenje eventualne obaveze tuženika kao osiguratelja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOOP), odnosno konkretno čl. 27. ZOOP-a koji određuje sadržaj obveze koju se tuženik kao osiguratelj obvezao snositi solidarno sa svojim osiguranikom prema trećim osobama. Stavkom 3. članka 27. ZOOP-a određuje se da opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete ovdje tužitelju predstavlja onu štetu koja se određuje na način da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Naime, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, što se u predmetnom slučaju nije ispunilo. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. U tijeku postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu (list 5 i 6 spisa), Izvješće MUP-a od 1. rujna 1999. (list 7 do 13 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu broj KMP-207/2002. od 29. lipnja 2019. (list 15 i 16 spisa), rješenje HZMO-a od 9. lipnja 2000. (list 17 do 20 spisa), Izjava udovice pokojnog osiguranika tužitelja (list 21 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-7421/03. od 27. travnja 2010. (list 23 do 26 spisa), Izvješća o uplati naknade tuženika (list 27 do 31 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu posl.broj: P-383/2016 od 20. veljače 2020. (list 33 do 47 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž- 2426/2020 od 23. studenog 2021. (list 49 do 54 spisa), obračun tužitelja o isplaćenim sredstvima (list 55 spisa), odštetni zahtjev s povratnicom (list 57 do 59 spisa), odgovor tuženika (list 61 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 85 do 93, 179 do186 spisa), zapisnik u predmetu posl. br. P-383/2016-33 Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu (list 187 do 190 spisa) i primjere sudske prakse (list 103 do 178, 197 do 203 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Uvidom u Izvješće MUP-a od 1. rujna 1999. i presudu Općinskog suda u Zagrebu broj KMP-207/2002. od 29. lipnja 2019. utvrđeno je da je osiguranik tužitelja CI smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 11. srpnja 1999., a za koju je pravomoćno osuđen krivim VI upravljajući motornim vozilom osiguranim kod tuženika na dan štetnog događaja, a koju činjenicu tuženik nije osporavao. Sukladno navedenom tuženik je pasivno legitimiran u ovom postupku

6. Iz rješenja HZMO-a broj 128651 od 9. lipnja 2000. proizlazi da se djetetu preminulog osiguranika tužitelja priznaje pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 11. srpnja 1999..

7. Sporna je osnova i visina zahtjeva, tijek kamata, te primjena materijalnog prava odnosno primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

8. Za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće (isto shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Revd-1394/2024-2 od 23. travnja 2024.)

9. Zbog navedenog, utvrđeno je da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".

10. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen čl. 8. st. 1. ZOOP, koja glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."

11. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

12. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. istog članka stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Sukladno st. 3. tog članka, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Stoga, treba primijeniti čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojima je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

14. Obveze tuženika su kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata mirovina, a ne odredbe ZOMO-a. Naime, ZOMO predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedena odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. .

15. Tužitelj, na kojem se na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazi teret dokazivanja, nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a veća od isplaćenog iznosa, a nije predložio ni dokaz financijskim vještačenjem kojim je navedeno eventualno mogao dokazati te stoga treba odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Budući da je tužiteljevim rješenjem utvrđena obiteljska mirovina, u skladu s odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, utvrđeno je da nema štete kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO), odnosno da nema razlike koju bi tuženik bio dužan isplatiti, stoga ne postoji obveza tuženika kao društva za osiguranje platiti tužitelju utuženi iznos. S obzirom na navedeno, sud nije ispitivao druge pretpostavke štete.

17. Budući da je utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno da u konkretnom slučaju nema štete za tužitelja, sud nije izvodio ni ocjenjivao daljnje dokaze koji se odnose na sporna pitanja u ovom postupku.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I..

19. Odluka o trošku tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tuženika po opunomoćeniku, odvjetniku, a odmjeren je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/18., 107/15., 37/22. i 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Kao potreban tuženiku je priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu i podneska od 17. travnja 2024. (Tbr. 8. toč. 1.), te trošak zastupanja na ročištu 12. svibnja 2025. (Tbr. 9. toč. 1 Tarife) 200,00 EUR za svako, uvećano za 25 % na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) odnosno ukupno 750,00 EUR. Odluka o zateznoj kamati na trošak temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a, te su na dosuđeni trošak parničnog postupka zatezne kamate dosuđene od donošenja presude do isplate. Sukladno navedenom odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, 22. svibnja 2025.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku