Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-629/2024-2

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ivici Ragužu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Filipu Gereciji, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupan po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević&Partneri d.o.o., iz Zagreba, radi troškova delegacije, odlučujući o žalbi tuženika Zagrebačke banke d.d., izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj P-545/2023-29 od 23. kolovoza 2024., 22. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se uvažava kao osnovana te se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj P-545/2023-29 od 23. kolovoza 2024.:

- potvrđuje u cijelosti pod točkom I. izreke

- preinačava pod točkom II. izreke te se rješava:

Nalaže se Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 naknaditi Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević&Partneri d.o.o., OIB: 22822699415, iz Zagreba, Lopašićeva 6, pored dosuđenog iznosa od 23,36 eura, daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 6,64 eura u roku od 15 dana

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj P- 545/2023-29 od 23. kolovoza 2024. riješeno je:

"I. Troškovi postupka u iznosu od 30,00 eura1 Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6, OIB 22822699415 padaju na teret Državnog proračuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj, Ministarstvu pravosuđa, Upravi za organizaciju pravosuđa, da naknadi troškove postupka Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6 u iznosu od 23,36 eura u roku od 15 dana".

2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) u svezi s člankom 381. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se žalba uvaži te preinači pobijano rješenje uz naknadu troškova tuženiku podredno da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati na ponovi postupak.

2.1. Tuženik u žalbi navodi kako postoji proturječnost između točke I. i II. izreke pobijanog rješenja obzirom prvostupanjski sud pod točkom I. utvrđuje da trošak postupka u visini od 30,00 eura pada na teret Državnog proračuna, a pod točkom II. izreke nalaže Republici Hrvatskoj isplatu iznosa od 23,36 eura na ime troškova postupka. Navedena izreka u suprotnosti je i s obrazloženjem rješenja. Obzirom je punomoćnik tuženika u konkretnom predmetu pristupio na dva ročišta i to ročište od 6. ožujka 2024. i 10. svibnja 2024., istom, na ime izbivanja iz pisarnice, pripada trošak u visini od 200,00 eura jer je izbivao iz pisarnice 4 sata što pomnoženo sa 25 bodova daje iznos od 100 bodova, a obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura navedeno daje ukupan iznos od 200,00 eura. Kako se radi o dva ročišta, to punomoćniku tuženika pripada ukupan trošak za izbivanje iz pisarnice u visini od 400,00 eura uvećano za PDV u visini od 25% te trošak javnog prijevoza povratne karte Zagreb – Krapina u visini od 30,00 eura što ukupno daje iznos od 530,00 eura. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i 2. ZPP-a.

3. Republika Hrvatska nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji mu je prethodio te žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Činjenično stanje je u potpunosti i pravilno neutvrđeno. No, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom je izreka rješenja proturječna sama sebi i razlozima rješenja, ali unatoč tomu ispunili su se uvjeti iz članka 373.a stavak 1. točka 1. i stavak 3. ZPP-a u svezi s člankom 381. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev punomoćnika tuženika za naknadom troškova javnog prijevoza i troškova izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja obzirom je temeljem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-4- 223/2023-6 od 25. rujna 2023. Općinski sud u Zlataru određen kao drugi stvarno i mjesno nadležan sud za postupanje u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a sve sukladno odredbi članka 11. stavak 4. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023 – nastavno: Zakon o sudovima).

7. Osnovan je žalbeni navod tuženika da je izreka prvostupanjskog rješenja proturječna sama sebi te je točka II. izreke u suprotnosti s obrazloženjem. Naime, prvostupanjski sud pod točkom I. izreke rješenja određuje da troškovi postupka u iznosu od 30,00 eura Odvjetničkog društva Metelko, Knežević&Partneri d.o.o. padaju na teret Državnog proračuna, a potom pod točkom II. izreke nalaže Republici Hrvatskoj naknaditi troškove postupka Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević&Partneri d.o.o. u iznosu od 23,36 eura dok u obrazloženju pod točkom VI. navodi kako je odvjetničkom društvu priznat trošak javnog prijevoza za dolazak na ročišta od 6. ožujka 2024. i 10. svibnja 2024. u iznosu od 15,00 eura za svako ročište. Dakle, iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je za navedena dva ročišta odvjetničkom društvu Metelko, Knežević&Partneri priznat trošak javnog prijevoza u ukupnom iznosu od 30,00 eura. Iz navedenog proizlazi da je obrazloženje prvostupanjskog rješenja u skladu s točkom I. izreke dok je u suprotnosti s točkom II. izreke.

8. Člankom 11. Zakona o sudovima propisano je:

(1) Predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda će odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno i mjesno nadležni sud, ako sud koji je po zakonu stvarno i mjesno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u radu ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova ili zbog promjena u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova.

(2) Prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovog članka mogu dati predsjednik suda i ministar nadležan za poslove pravosuđa. Predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odredit će rješenjem koji se predmeti ustupaju na suđenje drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu.

(3) Sud prvog stupnja kojem je predmet ustupljen o tome će obavijestiti stranke, odnosno njihove punomoćnike ili zastupnike uz prvo pismeno koje im bude upućeno.

(4) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata.

(5) Naknada troškova iz stavka 4. ovoga članka isplatit će se na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.

(6) Odluka o troškovima iz ovoga članka donijet će se zajedno s odlukom o troškovima postupka.

8.1. Člankom 2. stavak 1. ZPP-a propisano je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku dok je člankom 164. stavak 3. ZPP-a propisano da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.

8.2. U konkretnom slučaju punomoćnik tuženika na glavnoj raspravi održanoj dana 10. svibnja 2024. potraživao je trošak prema troškovniku koji je priložio u spisu. Iz navedenog troškovnika priloženog u spis proizlazi kako isti potražuje i trošak delegacije sukladno članku 11. Zakona o sudovima u iznosu od 30,00 eura.

8.3. Dakle prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 11. točka 4. Zakona o sudovima u svezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a, bio je u obvezi odlučiti samo o zahtjevu punomoćnika tuženika za naknadom do visine od 30,00 eura, a koja naknada se odnosi na trošak javnog prijevoza. Stoga su neosnovani žalbeni navodi punomoćnika tuženika da istom pripada i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja na ročišta od 10. svibnja 2024. i 6. ožujka 2024. obzirom punomoćnik tuženika navedeni trošak nije niti potraživao.

9. U svojoj žalbi punomoćnik tuženika navodi kako trošak javnog prijevoza u visini povratne karte Zagreb – Krapina za dva ročišta ukupno iznosi 30,00 eura. Dakle, radi se o iznosu koji je i prvostupanjski sud priznao punomoćniku tuženika pod točkom I. izreke. Stoga je u navedenom dijelu valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke sukladno odredbi članka 373.a stavak 1. točka 1. ZPP-a u svezi s člankom 380. točka 1. ZPP-a.

10. Obzirom je punomoćniku tuženika priznato pravo na naknadu troškova postupka za javni prijevoz u visini od 30,00 eura, a pod točkom II. izreke rješenja prvostupanjski sud je obvezao Republiku Hrvatsku naknaditi punomoćniku tuženika troškove postupka u iznosu od 23,36 eura to je u navedenom dijelu žalba tuženika osnovana te je sukladno odredbi članka 373.a stavak 1. točka 1. ZPP-a i stavak 4. ZPP-a, u svezi s člankom 380. točka 3. ZPP-a preinačeno navedeno rješenje na način da je pored dosuđenog iznosa od 23,36 eura Republika Hrvatska obvezana naknaditi i daljnji trošak u iznosu od 6,64 eura (30-23,36).

11. Obzirom je tuženik žalbom uspio samo u neznatnom iznosu (1,25%) jer je potraživao daljnju naknadu troškova u visini od 530,00 eura, a dosuđena je daljnja naknada u iznosu od 6,64 eura to je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

12. Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 22. svibnja 2025.

Sudac:

Ivica Raguž