REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-20/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, koje zastupa zakonski zastupnik Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv I- tuženika ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika ZAŠ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 24. travnja 2024. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja ČA - zamjenika i I- tuženika te u odsutnosti uredno pozvanog II-tuženika, dana 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se I-tuženiku ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženiku ČAŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 iznos od 1.031,54 eur s zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 0,5 eur (u dijelu preko dosuđenog točkom I izreke do zahtijevanog iznosa od 1.032,04 eur) s pripadajućom zateznom kamatom i u dijelu radi isplate zatezne kamate preko dosuđen točkom I izreke presude.

III Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se ČAŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti iznos 891,84 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a nakon toga do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekuće na iznos od:

- 127,41 EUR (za period od 1. kolovoza 2012. do 31. prosinca 2012.) počevši od 9. studenoga 2013. do isplate,

- 254,83 EUR (za period od 1. siječnja 2013. do 31. listopada 2013.) počevši od 9. studenoga 2013. do isplate,

- 25,48 EUR (11/2023) počevši od 24. studenoga 2013. do isplate,

- 25,48 EUR (12/2013.) počevši od 24. prosinca 2013. do isplate,

- 25,48 EUR (1/2014.) počevši od 24. siječnja 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (2/2014.) počevši od 24. veljače 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (3/2014.) počevši od 24. ožujka 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (4/2014.) počevši od 27. travnja 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (5/2014.) počevši od 26. svibnja 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (6/2014) počevši od 20. lipnja 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (7/2014.) počevši od 21. srpnja 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (8/2014.) počevši od 18. kolovoza 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (9/2014.) počevši od 18. rujna 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (10/2014.) počevši od 18. listopada 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (11/2014.) počevši od 21. studenoga 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (12/2014.) počevši od 19. prosinca 2014. do isplate,

- 25,48 EUR (1/2015.) počevši od 25. siječnja 2015. do isplate,

- 25,48 EUR (2/2015.) počevši od 20. veljače 2015. do isplate,

- 25,48 EUR (3/2015.) počevši od 19. ožujka 2015. do isplate,

- 25,48 EUR (4/2015.), počevši od 18. travnja 2015. do isplate,

- 25,48 EUR (5/2015.) počevši od 25. svibnja 2015. do isplate,

- 25,48 EUR (6/2015.) počevši od 19. lipnja 2015. do isplate,

u roku od 15 dana."

r i j e š i o  j e

I Tužba je povučena u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženicima da isele iz sobe na adresi u [adresa], površine 12,80 m2 u stambenoj zgradi, koja se nalazi u prizemlju zgrade sa dvorišne strane te istu slobodnu od svih osoba i stvari predaju Republici Hrvatskoj putem Agencije za upravljanje državnom imovinom u roku od 15 dana."

II Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 10. travnja 2024. godine.

III Nalaže se I-tuženiku ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženiku ČAŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 trošak parničnog postupka u iznosu od 141,75 eur s zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predmetni parnični postupak pokrenut je tužbom tužitelja Republike Hrvatske protiv I-tuženika ZA i II-tuženika EAŠ, radi iseljenja i isplate. Tužitelj u tužbi navodi da je tužitelj Republika Hrvatska rješenjem Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjel za upravno pravne poslove, KLASA: UP/I-942-02/04-13/159 od 25. svibnja 2007. godine utvrđena vlasnikom sobe, površine 12,80 m2, u stambenoj zgradi sa dvorišne strane u [adresa], da tuženici predmetni stan koriste bez valjane pravne osnove te stan slobodan od osoba i stvari ne žele predati tužitelju, te time istog onemogućuju u slobodnom raspolaganju stanom. Tužitelj navodi da korištenjem predmetnog stana tuženici ostvaruju korist u visini najamnine koju bi inače plaćali s osnova najma, pa radi navedenog tuženik potražuje i isplatu s osnova stjecanja bez osnove temeljem čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima i da visina najamnine sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske od 21. studenog 2000. godine iznosi 15,00 kn/m2, pa kako predmetni stan ima površinu 12,80 m2 da najamnina iznosi 192,00 kn mjesečno. Slijedom navedenog tužitelj u tužbi predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženicima iseliti iz opisane sobe te istu slobodnu od osoba i stvari predati Republici Hrvatskoj te kojom će se naložiti tuženicima isplatiti tužiteljima iznos od 4.608,00 kn s zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos uz naknadu troška parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu (danom na ročištu održanom dana 19. siječnja 2010.) I- tuženik ZA je naveo, a vezano za navedenu prostoriju od 12,80 m2, da je točno da istu koristi, ali da se ne radi se o nikakvom stanu već o sobi koja je početkom 90-ih godina bila korištena kao sklonište za vrijeme uzbuna, da bi negdje 1995. i 1996. ista kako od njegove strane, tako i od strane II-tuženika EAŠ, bila korištena kao šupa za odlaganje stvari, a koju prostoriju da su njih dvoje podijelili na pola te da ju tako i koriste. I-tuženik je dalje iskazao da je na navedenu adresu u Nazorovoj 12 došao živjeti 1986. te da ne pamti da je predmetnu sobu itko koristio, a prije pokretanja ovog postupka da je od strane Općine Centar došao predstavnik vezano za navedenu sobu te da su on i II-tuženik dali prijedlog da otkupe navedenu prostoriju, a na koji zahtjev od strane Općine Centar nije nikada odgovoreno. I-tuženik je naveo da im je zahtjev za iseljenjem prije ovog postupka dostavljen od strane Državnog odvjetništva i na koji zahtjev su uložili sličan prigovor. I-tuženik je naveo da im unatrag par mjeseci, počev od rujna 2009. dolaze uplatnice za plaćanje navedenog prostora, odnosno sobe, koje kako on tako i II-tuženik uredno podmiruju.

3. U tijeku postupka II-tuženik RAŠ je preminuo pa je ovosudnim rješenjem poslovni broj Ps-572/09 od 7. studenog 2013. utvrđen prekid postupka dok je pravomoćnim ovosudnim rješenjem poslovni broj Ps-572/09 od 5. svibnja 2020. pozvan AAŠ da kao nasljednik RAŠ preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari te je postupak nastavljen.

4. Podneskom od 11. ožujka 2020. tužitelj je djelomično povukao tužbu u dijelu kojim zahtjeva iseljenje tuženika i predaju, navodeći da je 27. listopada 2015. tužitelj ušao u posjed.

4.1. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, dalje u tekstu ZPP) odlučeno je kao pod točkom I izreke rješenja.

5. Podneskom od 10. travnja 2024. tužitelj je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva u dijelu radi isplate te istim zahtjeva naložiti I-tuženiku ZA i II-tuženiku ČAŠ isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.032,04 eur s zateznim kamatama koje teku na iznos od 305,79 eur (za 2009.) počevši od 26.5.2012. do isplate, na iznos od 305,79 eur (za 2010.) počevši od 26.05.2012. do isplate, na iznos od 305,79 eur (za 2011.) počevši od 26.05.2012. do isplate, na iznos od 114,67 eur (za period od 1. siječnja 2012. do 15. svibnja 2012.) počevši od 26.05.2012. do isplate te zahtjeva naložiti II-tuženiku ZAŠ isplatiti tužitelju iznos od 891,84 eur s zateznom kamatom koja teče na iznos od 127,41 eur (za period od 1. kolovoza 2012. do 31. prosinca 2012.) počevši od 9. studenoga 2013. do isplate, na iznos od 254,83 eur (za period od 1. siječnja 2013. do 31. listopada 2013.) počevši od 9. studenoga 2013. do isplate, na iznose: 25,48 eur (11/2023) počevši od 24. studenoga 2013. do isplate, 25,48 eur (12/2013.) počevši od 24. prosinca 2013. do isplate, 25,48 eur (1/2014.) počevši od 24. siječnja 2014. do isplate, 25,48 eur (2/2014.) počevši od 24. veljače 2014. do isplate, 25,48 eur (3/2014.) počevši od 24. ožujka 2014. do isplate, 25,48 eur (4/2014.) počevši od 27. travnja 2014. do isplate, 25,48 eur (5/2014.) počevši od 26. svibnja 2014. do isplate, 25,48 eur (6/2014) počevši od 20. lipnja 2014. do isplate, 25,48 eur (7/2014.) počevši od 21. srpnja 2014. do isplate, 25,48 eur (8/2014.) počevši od 18. kolovoza 2014. do isplate, 25,48 eur (9/2014.) počevši od 18. rujna 2014. do isplate, 25,48 eur (10/2014.) počevši od 18. listopada 2014. do isplate, 25,48 eur (11/2014.) počevši od 21. studenoga 2014. do isplate, 25,48 eur (12/2014.) počevši od 19. prosinca 2014. do isplate, 25,48 eur (1/2015.) počevši od 25. siječnja 2015. do isplate, 25,48 eur (2/2015.) počevši od 20. veljače 2015. do isplate, 25,48 eur (3/2015.) počevši od 19. ožujka 2015. do isplate, 25,48 eur (4/2015.), počevši od 18. travnja 2015. do isplate, 25,48 eur (5/2015.) počevši od 25. svibnja 2015. do isplate, 25,48 eur (6/2015.) počevši od 19. lipnja 2015. do isplate uz naknadu troška parničnog postupka.

6. S obzirom da je tužitelj preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove sud je na temelju odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a navedenu preinaku dopustio jer je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, radi čega je odlučeno kao pod točkom II izreke rješenja.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Odluke Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21. studenog 2000. (list 4 spisa, list 5 spisa), preslik rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada od 25. svibnja 2007. (list 6-9 spisa), dopis Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 7. siječnja 2008. uz presliku povratnice (list 10-12 spisa), preslik zapisnika Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada od 12. rujna 2006. (list 26-28 spisa), preslik prijepisa zapisnika s očevida Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove od 3. lipnja 2005. (list 29-30 spisa), presliku računa i uplatnice (list 35 spisa), preslik zapisnika Agencije za upravljanje državnom imovinom od 15. svibnja 2012. (list 90 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, zk uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 91-92 spisa), izvatke otvorenih stavaka (list 107-111 spisa), karticu partnera (list 113-114 spisa).

8. Ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika protiv I-tuženika i II-tuženika za isplatu naknade za korištenje sobe površine 12,80 m2 koja se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa].

10. Uvidom u rješenje Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada od 25. svibnja 2007. utvrđeno je da je istim utvrđeno vlasništvo Republike Hrvatske na sobi, površine 12,80 m2 koja se nalazi u prizemlju zgrade sa dvorišne strane, a s kojim posebnim dijelom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao zk. čbr. [katastarska čestica], kuća, dvorište i zid u Močinskoga br. 10A, površine 152,7 čhv ili 550 m2, sada [adresa], po novoj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je rješenju naznačeno da sobu bespravno koriste stanari ZA i ŠAŠ te da je navedeno rješenje postalo pravomoćno 23. srpnja 2007.

11. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, zemljišnoknjižni izvadak broj 1765 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica posebnog dijela – 2. soba, površine 12,80 m2 koja se nalazi u prizemlju zgrade sa dvorišne strane, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi kč. br. [katastarska čestica], [adresa], dvorište i stambena zgrada, [adresa], spremište, ukupne površine 548 m2.

12. Odredbe čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje u tekstu ZV) reguliraju pravni institut uporabe tuđe stvari u svoju koristi.

13. Odredbom čl. 164. st. 1. ZV-a propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

14. Odredbom čl. 165. st. 1. ZV-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

15. I-tuženik je u odgovoru na tužbu izričito potvrdio da su on i II-tuženik ŠAŠ koristili predmetnu sobu, a što II-tuženik nije osporio, štoviše navedeno potvrđuju oba tuženika u zajedničkom podnesku od 20. lipnja 2011. u kojem su naveli da su predmetnu sobu koristili kao drvarnicu jer da se prije tridesetak godina u dvorištu zgrade [adresa] dogodilo klizište i zatrpalo drvarnice, ali i da unatrag dvije godine za navedeni prostor plaćaju naknadu.

16. Dakle, među strankama nije sporno da su I-tuženik i prednik II-tuženika ŠAŠ (ranije II-tuženik) koristili predmetnu sobu.

17. Iz zapisnika Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove od 3. lipnja 2005. i zapisnika Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada od 13. rujna 2006. proizlazi da su isti sastavljeni u postupku utvrđivanja prava vlasništva na adresi u [adresa] te da je u istima navedeno da stan odnosno sobu u prizemlju zgrade sa dvorišne strane koriste ZA i RAŠ koji su navedeni prostor pregradili na dva dijela.

18. Uvidom u zapisnik Agencije za upravljanje državnom imovinom od 15. svibnja 2012. utvrđeno je da je isti sastavljen povodom uviđaja na licu mjesta [adresa], u predmetu primopredaje stana površine 12,80 m2, da su uz službenu osobu Agencije bili prisutni ZA i AAŠ, da je utvrđeno da službena osoba pregledava stan, sobu u prizemlju zgrade sa dvorišne strane površine 12,80 m2, da je utvrđeno da je soba podijeljena zidom i da svaka strana sobe posjeduje zasebni ulaz, da se desnim dijelom koristio ZA koji predaje prostor bez ključeva te da je konstatirano da je prostor lijevo koristio AAŠ, a ne njegov otac, da je gospodin EA skinuo vrata sa svog ulaza u prostoriju i da je potrebno pronaći rješenje za zatvaranje vrata.

19. Imajući u vidu nespornu činjenicu korištenja predmetne sobe od strane I- tuženika ZA i prednika II-tuženika EAŠ (ranije II-tuženika) te sadržaj navedenih zapisnika Gradskog ureda sud zaključuje da su I-tuženik i prednik II-tuženika predmetnu sobu koristili svakako u razdoblju od 23. srpnja 2007., (kojeg dana je rješenje kojim je tužiteljica Republika Hrvatska utvrđena vlasnikom predmetne sobe postalo pravomoćno) pa sve do 15. svibnja 2012., imajući u vidu utvrđeno zapisnikom Agencije za upravljanje državnom imovinom od 15. svibnja 2012.

20. S obzirom da tuženici nisu dokazali da bi u navedenom razdoblju I-tuženik i prednik II-tuženika (ranije II-tuženik) imali pravni temelj svojega posjeda to su isti nepošteni posjednici u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a.

21. U odnosu na navode tuženika iz podneska od 20. lipnja 2011. da već dvije godine Središnjem državnom uredu za upravljanje državnom imovinom plaćaju 11,26 kn valja istaknuti da račun koji su tuženici dostavili kao dokaz svojih navoda (list 35 spisa) se odnosi na račun za komunalnu naknadu za veljaču 2011., za prostor površine 12,80 m2 na adresi [adresa], a ne na naknadu za korištenje predmetnog prostora.

22. Tužitelju kao vlasniku predmetne sobe pripada pravo na naknadu koristi koje su I-tuženik i prednik II-tuženika imala od upotrebe iste, a to je svakako najamnina koju nisu plaćali za to korištenje, a što bi inače bili dužni plaćati, slijedom čega su I- tuženik i II-tuženik u obvezi u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZV.

23. Iznos mjesečne naknade sud je utvrdio prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21. studenog 2000. u iznosu od 15,00 kn/m2 što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 1,99 eur.

23.1. Kako je površina predmetne prostorije 12,80 m2 to naknada za svaki mjesec iznosi 25,47 eur.

24. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtjeva naknadu za korištenje predmetne prostorije za razdoblje od siječnja 2009. do lipnja 2015. pri čemu protiv I-tuženika i II-tuženika zahtjeva naknadu za korištenje za 2009. godinu, za 2010. godinu, za 2011. godinu, za period od siječnja 2012. do 15. svibnja 2012., a protiv II-tuženika zahtjeva naknadu za korištenje za razdoblje od 1. kolovoza 2012. do 31. prosinca 2012., za 2013. godinu, za 2014. godinu i za razdoblje od siječnja 2015. do zaključno s lipnjem 2015.

25. Iz rezultata izvedenih dokaza proizlazi da su I-tuženik i prednik II-tuženika nesporno koristili predmetnu prostoriju u razdoblju od siječnja 2009. do 15. svibnja 2012. Stoga je iznos naknade za spomenuto razdoblje dobiven zbrajanjem naknade za svaki pojedini mjesec toga razdoblja što iznosi ukupno 1.031,54 eur (40 mjeseci x 25,47 eur plus 12,74 eur za mjesec svibanj 2012. u kojem je prostorija korištena do 15. dana u mjesecu odnosno pola mjeseca).

25.1. Tužitelju pripada i zatezna kamata na taj iznos temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) i to za razdoblje od 22. svibnja 2025. do isplate, dok je dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako to zahtjeva tužitelj do 21. svibnja 2025. valjalo odbiti kao neosnovan. Naime, iako I-tuženik i prednik II-tuženika nisu imali pravo na posjed predmetne prostorije, tužitelju ipak ne pripada pravo na zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa koristi jer stranke nisu bile u ugovornom odnosu, a visina koristi ostvarena od strane tuženika u iznosu najamnine koju bi inače plaćali za predmetnu nekretninu (da su bili u statusu najmoprimca) je utvrđena u ovom postupku, slijedom čega tuženici dolaze u zakašnjenje s plaćanjem iste tek donošenjem prvostupanjske presude, a ne s danom dospijeća pojedine mjesečne najamnine, što bi bilo slučaj da su stranke bile u ugovornom odnosu.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I i II izreke presude.

27. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja protiv II-tuženika kako je konačno postavljen podneskom tužitelja od 10. travnja 2024. (točka 2. tužbenog zahtjeva), valja istaknuti da tužitelj nije dokazao da je prednik II-tuženika predmetnu prostoriju posjedovao u razdoblju od 1. kolovoza 2012. do 31. prosinca 2012., u 2013. godini, u 2014. godini i u razdoblju od siječnja do zaključno lipnja 2015. odnosno da se radilo o posjedovanju od kojeg bi prednik II-tuženika imao koristi pa da bi II-tuženik bio dužan naknaditi tužitelju korist u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a.

27.1. Naime iz zapisnika Agencije za upravljanje državnom imovinom od 15. svibnja 2012. proizlazi da je I-tuženik predao ključeve za dio prostora koji je koristio on dok je su s dijela prostora kojeg je koristio prednik II-tuženika skinuta vrata te da je potrebno pronaći rješenje za zatvaranja ulaza pa iz navedenog proizlazi da je tužitelju već 15. svibnja 2012. omogućen posjed i dijela prostorije koju je koristio prednik II-tuženika. U spisu ne prileži niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je, pored tako utvrđenog stanja u predmetnoj sobi na dan 15. svibnja 2012., prednik II-tuženika nastavio posjedovati tu sobu na način da bi od istog imao korist. Konačno, ŠAŠ, ranije II-tuženik, je preminuo dana **.**.2013., a tužitelj ne tvrdi, a još manje dokazuje da bi predmetni prostor nakon smrti EAŠ nastavio posjedovati njegov nasljednik, sada II-tuženik AAŠ na način da bi od istoga imao koristi.

28. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao djelomično neosnovan i odlučiti kao pod točkom III izreke presude.

29. Sud nije posebno cijenio navode stranaka u pogleda korištenja predmetnog prostora od strane RA niti je posebno cijenio dokumentaciju dostavljenu u tom smjeru (smrtni list za RA), a obzirom je isto irelevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari pa se kao nepotrebno ukazalo i izvođenje dokaza saslušanjem po tuženicima predloženih svjedoka.

30. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) i na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

30.1. Tužitelj je parnici uspio 67% u pogledu osnove, dok je u pogledu visine uspio 54 %, pa je ukupan uspjeh tužitelja u parnici 60,50 % (121:2).

30.2. Tuženici su u parnici u pogledu osnove uspjeli s 33 %, a u pogledu visine 46% pa je ukupan uspjeh tuženika u parnici 39,50% (79:2).

30.3. Kada se od postotka tužitelja kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzme postotak tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u parnici, preostaje postotak od 21% prema kojem valja tužitelju odmjeriti naknadu dijela ukupnih troškova (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

30.4. Trošak postupka odmjeren je prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 100,00 eur (tbr. 7.tč.1. OT), za sastav podneska od 25. svibnja 2011. u iznosu od 100,00 eur (tbr. 8.tč.1.OT), za sastav podneska od 6. ožujka 2020. u iznosu od 25,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), za sastav podneska od 10. travnja 2024. u iznosu od 100,00 eur (tbr. 8.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 19. siječnja 2010. u iznosu od 100,00 eur (tbr.9.t.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 2. veljače 2023. u iznosu od 100,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 24. travnja 2025. u iznosu od 100,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištima dana 16. listopada 2013. i 19. rujna 2024. u iznosu od 25,00 eur (tbr.9.tč.5.OT), što iznosi ukupno 675,00 eur pa je tužitelju dosuđen trošak postupka prema omjeru uspjeha u sporu od 21% u iznosu od 141,75 eur.

30.5. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 23. kolovoza 2011. i od 24. kolovoza 2012. jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice, trošak pristupa na ročište dana 5. travnja 2022. jer je isto odgođeno radi dojave o bombi na sudu te trošak zastupanja na ročištu dana 27. veljače 2024. jer je isto odgođeno na prijedlog tužitelja radi uređenja tužbenog zahtjeva.

30.6. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22), a obzirom je tužitelj kamatu na trošak postupka zahtijevao u podnesku od 25. svibnja 2011. (zaprimljen na sudu 30. svibnja 2011.) i na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" boj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu ZOO).

30.7. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III izreke rješenja.

U Zagrebu, dana 22. svibnja 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po OGDO

2. I-tuženik

3. II-tuženik

4. spis