Zakon.hr

P-5560/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E R J E Š E NJ E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu I. tužiteljice GĐ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tužiteljice MĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćniku KĐ, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Marić Stajčić & Perkov j.t.d. u Zagrebu i III. tužiteljice EĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Zrinki Grabas, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dijana Brezak i Zrinka Grabas, protiv I. tužene BĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Mili Mikecin Mišetić, odvjetnici iz Zagreba i II. tužene TĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Anji Juršetić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Juršetić & partneri d.o.o., radi utvrđenja prava vlasništva, radi nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika I. i II. tužiteljice KĐ, odvjetnika, punomoćnice III. tužiteljice UĐ, odvjetnice, punomoćnice I. tužene GĐŽ, odvjetnice i punomoćnice II. tužene SĐ, odvjetnice, a po objavi presude dana 22. svibnja 2025.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva, učinjena podneskom tužiteljica od 16.7.2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbijaju se kao neosnovani glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi tužiteljica koji glase:

" I. Utvrđuje se da su tužiteljice stekle dosjelošću pravo vlasništva nekretnine označene kao zk.č.br. 3350/5 ORANICA U [adresa] čhv odnosno 1050 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski građanski sud u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb i to I. tužiteljica LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/4 dijela, II. tužiteljica MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/4 dijela i III. tužiteljica EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/2 dijela, te su slijedom toga tužiteljice ovlaštene na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva označene nekretnine uz istodobno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva na označenoj nekretnini na ime tuženih, što su tuženici dužni trpjeti.

II. Nalaže se tuženima naknaditi tužiteljicama parnične troškove ovog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana ."

"I. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici nekretnine označene kao zk.č.br. 3350/5 ORANICA U [adresa] čhv odnosno 1050 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski građanski sud u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb i to I. tužiteljica LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/4 dijela, II. tužiteljica MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/4 dijela i III. tužiteljica EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/2 dijela, te su slijedom toga tužiteljice ovlaštene na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva označene nekretnine uz istodobno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva na označenoj nekretnini na ime tuženih, što su tuženici dužni trpjeti takav upis u zemljišnim knjigama nadležnog suda.

" I. Utvrđuje se da su tužiteljice stekle valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva nekretnine označene kao zk.č.br. 3350/5 ORANICA U [adresa] čhv odnosno 1050 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski građanski sud u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb i to I. tužiteljica LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/4 dijela, II. tužiteljica MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/4 dijela i III. tužiteljica EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/2 dijela.

II. Nalaže se tuženicama HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednicama iza prodavatelja pok. VĐ, izdati I. tužiteljici LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/4 dijela, II. tužiteljici MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/4 dijela i III. tužiteljici EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/2 dijela valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu vlasništva na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 3350/5 ORANICA U [adresa] čhv odnosno 1050 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski građanski sud u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženima naknaditi tužiteljicama parnične troškove ovog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljicama GĐ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], MĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i EĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da I tuženoj BĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 16.881,57 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tužiteljicama GĐ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], MĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i EĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da II tuženoj TĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 30.592,03 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev I tužene za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 16.868,43 EUR.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev II tužene za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 23.921,36 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelji NĐ (sada pok)., GĐ, MĐ, DĐ (sada pok.) u tužbi navode kako je VĐ r. ZĐ bila vlasnik zemljišta upisanog u ul. 2948 k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] Praćanska oranica pov. 1050 m 2 do nacionalizacije. Nakon nacionalizacije upisana je kao posjednik i kao korisnik istog zemljišta. VĐ prodala je navedeno zemljište 1982. za 5.250.000,00 starih dinara u 1/2 dijela IĐ iz [adresa] vel. 146 čhv. ili 525 m 2. Drugu polovicu iste parcele prodala je za istu cijenu NĐ AĐ iz [adresa] vel. 146 čhv. ili 525 m 2. Sporno zemljište bilo je nacionalizirano pa nije moglo biti predmet kupoprodaje i nije se moglo provesti kroz zemljišne knjige kao vlasništvo novih kupaca. Za navedenu kupoprodaju bili su upoznati susjedi CĐ, PĐ, ĐĐ, ĆĐ i OĐ te su od kupoprodaje spornog zemljišta tužitelji u pojedu zemljišta. Nakon smrti ČĐ naslijedile su ga kćerke GĐ LĐ, MĐ i supruga ČĐ NĐ. Nakon smrti prodavateljice VĐ, r. ZĐ, naslijedile su je HĐ i FĐ. Tužitelji stoga predlažu da sud donese presudu kojom će utvrditi da je VĐ r. ZĐ upisana kao korisnica zemljišta i prijašnja vlasnica zemljišta upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] Praćanska oranica pov. 1050 m 2 te da se nasljednicama pokojne VĐ G, BĐ i TĐ naloži da izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva na toj nekretnini na ime NĐ iz [adresa], LĐ iz [adresa], MĐ iz [adresa] IĐ iz [adresa], a koju će u protivnom zamijeniti presuda, uz naknadu troškova parničnog postupka.

1.1. Tužitelji su tijekom postupka više puta preinačavali tužbeni zahtjev. Podneskom zaprimljenim 16.7.2024. tužitelji su postavili konačni glavni tužbeni zahtjev i dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva, kako je to navedeno u toč. I. izreke pa je temeljem čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne Novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03; u daljnjem tekstu ZPP) učinjena preinaka tužbe. Tom odredbom je propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Prema čl. 190. st. 1. ZPP tužitelj može do zaključenja glavne rasprave preinačiti tužbu. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. U ovom konkretnom slučaju tužene su se protivile preinaci tužbe, tako da je sud sukladno čl. 190. st. 2. mogao dopustiti preinaku samo ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Sud je dopustio preinaku tužbe imajući u vidu kako preinaka ne zahtijeva izvođenje novih dokaza te da se radi o dugotrajnom sudskom postupku koji podrazumijeva i zahtijeva konačno rješenje odnosa između stranaka pa sud smatra da je preinaka doista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama te je stoga preinaka tužbe dopuštena i odlučeno je kao u izreci rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tužene su osporile osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Navode kako su tužitelji suviše nisko naznačili vrijednost predmeta spora jer je predmet spora zemljište površine 1050 m 2 u [adresa] pa predlažu sudu da na prvom ročištu za glavnu raspravu na brz i prikladan način utvrdi pravu vrijednost predmeta spora. Osporavaju navode tužitelja da bi pok. VĐ prodala pravom predniku I. -III. tužitelja i IV. tužitelju zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uostalom i sami tužitelji u tužbi navode da sporno zemljište nije moglo biti predmetom kupoprodaje pa tuženima doista nije jasno s kojeg bi pravnog osnova tužitelji stekli pravo vlasništava sporne nekretnine. Ovo pogotovo što tužitelji u tužbi ne navode pravni osnov, ali izrijekom navode da sporno zemljište nije moglo biti predmetom kupoprodaje. Ističu da pok. VĐ (Jagica) Štambuk, majka tuženih, nikada nije prodavala zk. kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je za vrijeme života govorila, da će sve pa tako i nekretninu koja je predmet ovog spora, naslijediti upravo tužene te nikada nije spominjala bilo kakve ugovore kojima bi otuđila spornu nekretninu. Kako su tužene s majkom bile u bliskim odnosima i redovito su se posjećivale, da je njihova majka doista prodala sporno zemljište, tužene bi to sigurno znale. Ističu da je njihova majka dopustila IV. tužitelju i pravnom predniku I. - III. tužitelja da predmetnu nekretninu na određeno vrijeme obrađuju i na njoj sade i siju povrće, i to iz razloga što je pok. VĐ bila bolesna i nije mogla obrađivati zemlju, a tužene se nisu bavile poljoprivrednim poslovima. Ističu da su tužitelji i pravni prednici tužitelja navedenu nekretninu obrađivali u razdoblju od nekoliko godina tijekom 1980-tih, međutim nikada nisu stekli pravo korištenja niti su stekli pravo vlasništva sporne nekretnine. II. tužena ističe da je i sama često prolazila pokraj sporne nekretnine nakon 80-tih godina te da nikada nije vidjela tužitelje ili njihovog pravnog prednika niti je vidjela da bi sporno zemljište bilo obrađivano nakon 80-tih godina. Da je pok. VĐ IV. tužitelju i pravnom predniku I. -III. tužitelja dopustila da obrađuju zk. kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] samo za određeno vrijeme, razvidno je iz činjenice da je ista i nakon što je dopustila pravnom predniku I. - III. tužitelja i IV. tužitelju da obrađuju na određeno vrijeme sporno zemljište, ostala upisana u katastru kao posjednik navedene nekretnine te je nastavila plaćati porez za sporno zemljište, što je i razvidno iz rješenja Uprave društvenih prihoda za 1985., 1988. i 1990. godinu. Tužene osporavaju da bi tužitelji, odnosno njihov pravni prednik bili u posjedu spornog zemljišta. Da se tužitelji, odnosno njihov pravni prednik doista nalaze u posjedu spornog zemljišta, tada bi se isti upisali u katastru zemljišta kao posjednici te bi oni plaćali porez za sporno zemljište. Postavlja se pitanje zašto se tužitelji, odnosno njihov pravni prednik, nisu upisali u katastar zemljišta kao posjednici, ako već tvrde da su u posjedu spornog zemljišta? Upis u katastar zemljišta u to vrijeme nije bio zabranjen. Iz naprijed navedenog, razvidno je da tužitelji, odnosno njihov pravni prednik nisu bili posjednici spornog zemljišta te su netočni i navodi da su tužitelji, odnosno njihov pravni prednik kupili sporno zemljište i da se nalaze u posjedu istog. Ugovori na koje se tužitelji pozivaju nisu i ne mogu biti ni valjani kupoprodajni ugovori o stjecanju prava vlasništva niti valjani ugovori o prijenosu prava korištenja jer je u vrijeme zaključenja istih, sukladno Zakonu o građevinskom zemljištu, bio zabranjen promet građevinskim zemljištem pa tužitelji nisu na osnovu navedenih Ugovora mogli steći vlasništvo predmetne nekretnine. Ističu da pok. VĐ nije mogla tužiteljima, odnosno njihovom pravnom predniku, ustupiti pravo korištenja građevinskog zemljišta jer se to pravo moglo sukladno čl. 35. Zakona o građevinskom zemljištu ustupati samo osobama koje su međusobno u srodstvu, a kako pok. VĐ nije u srodstvu sa pravnim prednikom I. - III. tužitelja niti s IV. tužiteljem, nije im niti mogla ustupiti pravo korištenja građevinskog zemljišta Tužitelji ne mogu stjecati pravo vlasništva niti dosjelošću prvenstveno stoga što tužitelji nisu bili posjednici spornog zemljišta. Podredno, imajući u vidu odluku Ustavnog suda RH, pravo vlasništva spornog zemljišta za sada se još uvijek ne može stjecati dosjelošću. Iako su ČĐ i DĐ nekoliko godina 80-tih godina obrađivali sporno zemljište, tužene ističu da IV. tužitelj i ČĐ nisu pok. VĐ nikada isplatili iznos od po 5.250.000,00 din, a koji iznos su obećali platiti pok. VĐ jer im je dopustila da na određeno vrijeme obrađuju sporno zemljište. Razvidno je da pok. VĐ nije mogla prodati ČĐ i DĐ zk. kčbr. [katastarska čestica] jer u vrijeme zaključenja ugovora nije bila dozvoljena prodaja građevinskih zemljišta u društvenom vlasništvu niti im je mogla ustupiti pravo korištenja navedene nekretnine jer se pravo korištenja moglo ustupiti samo Zakonom određenim srodnicima. Razvidno je da tužitelji s osnova Ugovora na koje se pozivaju, a niti po bilo kojem drugom pravnom osnovu nemaju nikakvih stvarnih prava na zk. kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelji predlažu da sud utvrdi da je pok. VĐ upisana kao korisnica zemljišta i prijašnja vlasnica zemljišta zk. kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužene ističu kako je nesporno da je sada pok. VĐ kao vlasnica upisana u zemljišnim knjigama. Slijedom navedenog, tužitelji nemaju pravni interes za utvrđenje činjenice koja je nesporna i upisana je u javne knjige. Predlažu tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Ugovore o ustupanju prava korištenja zemljišta (stranica 3-4 spisa), prijepis posjedovnog lista (stranica 5 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranica 6 spisa), Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČĐ Općinskog suda u Zagrebu posl. br. O-4032/99 od 14. srpnja 1999. (stranica 22-23, 25-26 spisa), smrtni list iza pok. VĐ (stranica 27 spisa), prijepis posjedovnog lista (stranica 28 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranica 29 spisa), Rješenje Općinskog suda u Zagrebu posl. br. O-775/02 od 5. travnja 2002. (stranica 32, 36 spisa), Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Lade Škaričić- Sinčić posl. br. O-775/02 od **.**.2007. iz pok. VĐ G (stranica 39-40 spisa), Rješenje Grada Zagreba, Općinske uprave za društvene prihode, Odsjek za razrez poreza i taksa posl. br. UP/I-03/1-12 od 15.3.1985. (stranica 47 spisa), Rješenje Grada Zagreba, Općinske uprave za društvene prihode, Odsjek za razrez poreza i taksa KLASA: 410-09/88-01/165, URBROJ: UP/I-2208-03-02-88-1 od 15.7.1988. (stranica 48 spisa), Rješenje Grada Zagreba, Općinske uprave za društvene prihode, Odsjek za razrez poreza i taksa KLASA: 410-09/90-01/00286, URBROJ: UP/I-2208- 03-02-90-1 od 10.7.1990. (stranica 49 spisa), zahtjev za povrat oduzete imovine (stranica 62-63 spisa), izvod iz katastarskog plana (stranica 68 spisa), očitovanje FIBA d.o.o. za reviziju i porezno savjetovanje, stalnog sudskog vještaka za financije Davora Banovića od 10.6.2008. (stranica 81 spisa), presliku osobne iskaznice VĐ (stranica 124 spisa), proveo dokaz saslušanjem prednika tužiteljica DĐ (stranica 56-58, 206-207 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠĐ (stranica 118-119 spisa), izvršio uvid u Ugovor o darovanju od 3.3.1998. (stranica 126-127 spisa), u Ugovor o darovanju nekretnine od 18.3.1998. (stranica 128 spisa), u isprave na kojima se nalaze nesporni potpisi pok. VĐ (stranica 132-151, 165, 169-177, 298 spisa), proveo grafološko vještačenje po vještakinji dipl. Ljerki Zdunić (stranica 185-192 spisa), usmeno saslušao vještakinju (stranica 205-206 spisa), proveo dokaz saslušanjem I. tužiteljice (stranica 207-208 spisa), II. tužiteljice (stranica 209 spisa), I. tužene (stranica 210 spisa), II. tužene (stranica 211-212 spisa), izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Marijana Krajine, stalnog sudskog vještaka za rukopise i dokumente od 15.6.2013. (stranica 214-222 spisa), proveo grafološko vještačenje po stalnog sudskom vještaku Zvonimiru Ćoriću, dipl. ing. (stranica 234-244 spisa), usmeno saslušao vještaka (stranica 273-274 spisa), izvršio uvid u zk izvadak (stranica 261-262, 394-397, 436- 439 spisa), proveo grafološko vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić (stranica 314-324 spisa), usmeno saslušao vještakinju Nataliju Milanja Hribar iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić (stranica 335 spisa), saslušao svjedokinju ŽĐ (stranica 343-344 spisa), saslušao svjedokinju JĐ (stranica 344 spisa), saslušao svjedoka RĐ (stranica 345 spisa), izvršio uvid u Ugovor o ustupanju prava korištenja zemljišta (stranica 350 spisa), usmeno saslušao vještaka Ćorića i vještakinju Milanju Hribar, izvršio uvid u spis ZK odjela Z-15257/89, u zapisnik (stranica 385 spisa), u zapisnik (stranica 390-392 spisa), u Rješenje o izvedenom stanju Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, odjel za graditeljstvo, Središnji odsjek za graditeljstvo KLASA: UP/I-350-05/2013-07/14447, URBROJ: 251-13- 22/120-2014-10 od 30.5.2014. (stranica 415-416 spisa), u geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, tvrtke VIZURS d.o.o. od 4.3.2014. (stranica 417-420 spisa), u dokumentaciju (stranica 483-492 spisa), u dokumentaciju (stranica 561-563 spisa), u Rješenje ovog suda posl. br. O-6640/2024-6 od 15.10.2024. (stranica 600-601 spisa).

4. Tijekom postupka preminula je tužiteljica NĐ, a njezine nasljednice su GĐ i MĐ koje su preuzele postupak iza nje. Također je tijekom postupka preminuo i tužitelj DĐ, a njegovom nasljednicom glede prava iz ovog sudskog postupka proglašena je EĐ pa je postupak nastavljen sa njom.

5. Postupak se vodi po glavnom tužbenom zahtjevu tužiteljica kojim traže da se utvrdi da su dosjelošću stekle pravo vlasništva predmete nekretnine i to I. tužiteljica u 1/4 dijela, II. tužiteljica u 1/4 dijela i III. tužiteljica u 1/2 dijela te da su slijedom toga tužiteljice ovlaštene na temelju presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva označene nekretnine uz istodobno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva na označenoj nekretnini na ime tuženih, što su tužene dužne trpjeti. Postupak se vodi i po prvom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu tužiteljica kojim traže da se utvrdi da su suvlasnice predmete nekretnine i to I. tužiteljica u 1/4 dijela, II. tužiteljica u 1/4 dijela i III. tužiteljica u 1/2 dijela te da su slijedom toga tužiteljice ovlaštene na temelju presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva označene nekretnine uz istodobno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva na označenoj nekretnini na ime tuženih, što su tužene dužne trpjeti te po drugom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu tužiteljica kojim traže da se utvrdi da su stekle valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva predmete nekretnine i to I. tužiteljica u 1/4 dijela, II. tužiteljica u 1/4 dijela i III. tužiteljica u 1/2 dijela te da se tuženima naloži izdati tužiteljicama kao nasljednicima iza pok. VĐ izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu vlasništva na predmetnoj nekretnini, koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti presuda, sve uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama. Tužiteljice tijekom postupka tvrde da su dosjelošću stekle pravo vlasništva predmete nekretnine, odnosno da su suvlasnice predmetne nekretnine, odnosno da su stekle valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva predmete nekretnine koju nekretninu drže u posjedu i to po osnovi dva Ugovora o ustupanju prava korištenja zemljišta za koja tvrde da prednica tuženih pok. VĐ prenijela pravo vlasništva predniku I. i II tužiteljica pok. ČĐ ½ dijela predmetne nekretnine, a predniku III tužiteljice pok. DĐ ½ dijela predmetne nekretnine, odnosno svakome 146 čhv ili 525 m 2 za cijenu od 5.250.000,00 starih dinara, odnosno ukupno za 10.500.000,00 starih dinara, a za koje Ugovore o ustupanju prava korištenja zemljišta tužiteljice tvrde da predstavljaju kupoprodajne ugovore.

6. Među strankama nije sporno da je pok. VĐ ostala upisana u katastru kao posjednica navedene nekretnine nakon 1982. te u vrijeme podnošenja tužbe, kao i da je u vrijeme podnošenja tužbe bila upisana kao vlasnica iste te da je 1997. kod nadležnog Ureda za imovinsko-pravne i stambene poslove podnijela zahtjev za povrat oduzete imovine, u kojem zahtjevu je bila navedena i predmetna nekretnina. Nije sporno niti da su tužiteljice, odnosno njihovi pravni prednici bili u posjedu spornog zemljišta od 1982. Među strankama je sporno da li ugovori o ustupanju prava korištenja zemljišta predstavljaju kupoprodajne ugovore, da li ih je pok. VĐ potpisala, da li je pok. VĐ prodala pravnim prednicima tužiteljica predmetnu nekretninu ili im je pak dopustila da predmetnu nekretninu na određeno vrijeme obrađuju, bez da je prenijela pravo vlasništva, odnosno ranije pravo korištenja na iste, sporno je da li iznosi obeštećenja navedeni u Ugovorima o ustupanju prava korištenja zemljišta predstavljaju kupoprodajne cijene ili su se pak navedene iznose pravni prednici tužiteljica obvezali platiti pok. VĐ za obrađivanje spornog zemljišta, sporno je da li su joj te iznose platili. Sporno je da li Ugovori na koje se tužitelji mogu biti ni valjani kupoprodajni ugovori o stjecanju prava vlasništva, odnosno valjani ugovori o prijenosu prava korištenja. Sporno je da li su pravni prednici tužitelja u posjed zemljišta ušli kao vlasnici (vlasnički posjed) ili pak kao privremeni korisnici (uživatelji) da bi ga obrađivali umjesto sada pok. VĐ.

7. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako glavni tužbeni zahtjev, a niti dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva tužiteljica nisu osnovani.

8. Iz dva Ugovora o ustupanju prava korištenja zemljišta (stranica 3-4 spisa) proizlazi da su isti sklopljeni između osobe navedene kao VĐ r. GZ iz [adresa] kao korisnice čestice 3350/5 u zk ul. [broj ZK uloška] katastra općine [adresa] i ČĐ iz [adresa], odnosno između VĐ r. GZ kao korisnice čestice 3350/5 u zk ul. [broj ZK uloška] katastra općine Trnje i DĐ iz [adresa]. Člankom I Ugovora (list 3 spisa)146 čhv ili 525 m 2 vlasništva MZ čestice 3350/5 oranica u [adresa] veličine 292 čh to jest 1050 m 2 ustupa se na korištenje ČĐ iz [adresa], dok se člankom I Ugovora (list 4 spisa) 146 čhv ili 525 m 2 vlasništva MZ čestice 3350/5 oranica u [adresa] veličine 292 čh to jest 1050 m 2 ustupa na korištenje AĐ iz [adresa]. Člancima II tih Ugovora određeno je da ČĐ plaća MZ

iznos

5.250.000

starih

dinara

(petmilonaidvijestotinepedesettisućastarih dinara) na ime obeštećenja te da joj isti iznos plaća DĐ, također na ime obeštećenja. Člancima III tih Ugovora određeno je da isplatom gore navedenih iznosa MZ prestaje biti prestaje biti uživaocem i vlasnikom navedenog posjeda te nema prava nikakvih potraživanja, tako niti njezini pravni sljednici. Člancima IV tih Ugovora određeno je da kako je ispunjen član 2. tih Ugovora MZ odriče se prava pobijanja tih Ugovora po bilo kojem osnovu. Ispod teksta oba ugovora, na prvoj stranici navedeno je „u Zagrebu“ te naznaka „svjedoci“ ispod koje naznake su upisani redni brojevi 1 i 2, no bez da bi bila navedena imena i prezimena svjedoka i/ili njihov potpis. Na stranici 2. tih Ugovora, ispisan evidentno drugačijim rukopisom i drugačijom olovkom u odnosu na ostatak teksta, odnosno u odnosu na čl. I-IV. Ugovora koji se nalaze na stranici 1. tih Ugovora nalazi se čl. V. Ugovora kojim je određeno da iz dosadašnjeg proizlazi da sva potrebna davanja u vidu poreza ili bilo kakvog opterećenja snosi kupac ČĐ iz [adresa], odnosno da snosi DĐ, [adresa]. Na Ugovoru sa lista 3 spisa navedeno je kao mjesto sklapanja „U Zagrebu“, bez nadnevka, ispod naznake prodavalac nalazi se potpis osobe naznačene kao „ MZ“, a ispod čega je naznačen broj „lične“ karte, dok su potpisi kupca i svjedoka naznačeni pod rednim brojevima 1 i 2 i nečitki. Na Ugovoru sa lista 4 spisa navedeno je kao mjesto sklapanja „U Zagrebu“, pored čega je nečitko naveden datum sklapanja ugovora, s kao godina je naznačena "1982.", ispod naznake prodavalac nalazi se potpis osobe naznačene kao „ MZ“, a ispod čega je naznačen broj „osobne“ karte, dok su potpisi kupca i svjedoka naznačeni pod rednim brojevima 1 i 2 i nečitki su. Cjelokupan tekst koji se nalazi na stranici 2. tih Ugovora pisan je drugačijim rukopisom i drugačijom olovkom (deblji font) u odnosu na ostatak teksta, odnosno u odnosu na čl. I-IV. Ugovora koje se nalaze na stranici 1. tih Ugovora. Na Ugovoru sa lista 4 spisa, stranica 2. napisan je tekst na dnu druge stranice toga ugovora koja nije u cijelosti čitka.

9. Iz zk izvatka dostavljenog uz tužbu za nekretninu označenu kao kčbr [katastarska čestica] oranica u [adresa] površine 2952 hvati, odnosno 1050 m 2, upisanu u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 10.2.2005. proizlazi da je ista upisana kao vlasništvo MZ (pok. K) r. GZ, [adresa]. Uvid u javno dostupan zk izvadak na internetskoj stranici www.oss.uredjenazemlja.hr utvrđeno je da je nekretnina upisana kao suvlasništvo ovdje tužnih, svake u ½ dijela.

10. Iz prijepisa posjedovnog lista broj 3040 k. o. [katastarska općina] dostavljenog uz tužbu proizlazi da je kao korisnik kčbr [katastarska čestica] oranica I [adresa] površine 1050 m 2 upisana MZ (Juraj) VĐ, rođena GZ, [adresa].

11. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Lade Škaričić- Sinčić posl. br. O-775/02 od **.**.2007. iz pok. MĐŽ (stranica 39-40 spisa) utvrđeno je da njezinu ostavinsku imovinu, između ostalog, sačinjava i vlasništvo nekretnine upisane u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] površine 292 hvati, 1050 m 2, a njezinim nasljednicama proglašene su BĐ i TĐ, kćerke ostaviteljice, dakle ovdje tužene, svaka u ½ dijela.

12. Uvidom u rješenje Grada Zagreba, Općinske uprave za društvene prihode, Odsjek za razrez poreza i taksa posl. br. UP/I-03/1-12 od 15.3.1985. (stranica 47 spisa) utvrđeno je da se obvezniku MZ iz [adresa] koja posjeduje 3792 čm zemljišta s katastarskim prihodom od 10.794,00 dinara za 1984. godinu, razrezuje porez iz osobnog dohotka od samostalnog obavljanja poljoprivredne djelatnosti (porez od poljoprivrede) kao i ostale obveze za 1984. godinu ukupno u iznosu od 1.944,50 dinara. Uvidom u rješenje Grada Zagreba, Općinske uprave za društvene prihode, Odsjek za razrez poreza i taksa KLASA: 410- 09/88-01/165, URBROJ: UP/I-2208-03-02-88-1 od 15.7.1988. (stranica 48 spisa), utvrđeno je da se obvezniku MZ iz [adresa] koja posjeduje 5906 čm zemljišta s katastarskim prihodom od 68.286,00 dinara za 1988. godinu, razrezuje porez iz osobnog dohotka od samostalnog obavljanja poljoprivredne djelatnosti (porez od poljoprivrede) kao i ostale obveze za 1988. godinu ukupno u iznosu od 30.558,00 dinara. Uvidom u rješenje Grada Zagreba, Općinske uprave za društvene prihode, Odsjek za razrez poreza i taksa KLASA: 410-09/90-01/00286, URBROJ: UP/I-2208-03-02-90-1 od 10.7.1990. (stranica 49 spisa) utvrđeno je da se obvezniku MZ iz [adresa] koja posjeduje 5906 čm zemljišta s katastarskim prihodom od 214,10 za 1990. godinu, određuje porez, doprinos i naknade u iznosu od ukupno 166,20.

13. Uvidom u zahtjev za povrat oduzete imovine (stranica 62-63 spisa) utvrđeno je da je isti podnesen 10.6.1997. Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za Graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze, Odjel za imovinsko- pravne i stambene poslove, između ostalog, i u odnosu na kčbr [katastarska čestica] I [adresa] površine 1050 m 2, od strane VĐ iz [adresa], čiji se potpis nalazi na kraju zahtjeva.

14. Uvidom u presliku osobne iskaznice VĐ (stranica 124 spisa) utvrđeno je da je ista rođena **.**.1910. u [adresa].

15. Iz očitovanja FIBA d.o.o. za reviziju i porezno savjetovanje, stalnog sudskog vještaka za financije Davora Banovića od 10.6.2008. proizlazi kako je iznos od 5.250.000,00 dinara na dan 11. listopada 1982. moguće preračunati u deviznu protuvrijednost u DEM primjenom prodajnog tečaja ovlaštene banke u mjestu ispunjenja na taj dan (čl. 395. ZOO), odnosno primjenom srednjeg tečaja HNB za DEM, odnosno o ugovorenom tečaju između stranaka. Prema potvrdama Zagrebačke banke o službenom tečaju za DEM na dan 11. listopada 1982. razvidno je da se kupovni i prodajni tečaj za DEM na taj dan mijenjao u 14.00 sati, od kada stupa na snagu. Stoga je moguće zaključiti da je za transakcije do 14.00 sati važio jedan tečaj, a od 14.00 sati drugi tečaj. Kako mu nije poznato kada je predmetna transakcija izvršena, odnosno od koliko sati toga dana je obveza počela teći, sačinio je prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke izračun u dvije opcije. Na dan 11. listopada 1982. do 14 sati prodajni tečaj ZABE za 1 DEM iznosi 20,860788 DIN pa protuvrijednost 5.250.000,00 din iznosi 251.668,35 DEM, dok na dan 11. listopada 1982. iza 14 sati prodajni tečaj ZABE za 1 DEM iznosi 2097,2186 DIN pa protuvrijednost 5.250.000,00 din iznosi 250.331,56 DEM.

16. U svom iskazu prednik III tužiteljice DĐ (list 56-58) navodi kako mu je susjed E 1982. rekao da se prodaje zemljište koje je iza njegove kuće i kuće njihovih susjeda te se zainteresirao za kupnju jer je cijena bila prihvatljiva da bi na taj način produžio svoje zemljište. Isto tako je za kupnju zemljišta iza njegove kuće bio zainteresiran susjed ČĐ pa su otišli kod prodavateljice VĐ na adresu [adresa] pregovarati o kupoprodajnoj cijeni te su se dogovorili za iznos kako je to navedeno u ugovoru koji mu se sada predočava, a koji prileži na listu 4 spisa. Oni su tamo išli više puta pregovarati te su tamo i potpisali ugovor koji je inače sastavio susjed pok. G kojem ne zna ima, a tome je bio nazočan i ČĐ te njihova supruga NĐ jer se i njihov ugovor tada sastavljao na isti način. Bio je nazočan i suprug pok. G, kao i suprug II. tužene. Tom prilikom su ČĐ i on isplatili prodavateljici iznose kako je to u ugovorima navedeno u cijelosti te su odmah stupili u posjed zemljišta. Već prilikom pisanja ugovora suprug II. tuženice je dodao tekst koji je napisan na gornjoj polovini ugovora na drugoj stranici te su se oni potpisali kao ugovorne strane, a na njegov ugovor su se kao svjedoci potpisali ČĐ i NĐ, dok se KZ on potpisao na njegov ugovor kao svjedok te je isti kao svjedok potpisao još jedan susjed. Datum na taj ugovor je on napisao kao što je napisao i tekst ispod potpisa MZ "br. osobne karte 255032". Tekst koji piše na dnu te druge stranice njegovoga ugovora je napisan tek kasnije od strane službenika u općini Trnje kada se on informirao kako se taj ugovor može provesti u zemljišnoj knjizi. Naime, tada nije službenik napisao što mu je sve za to potrebno pa je on i ispisao te nove formulare prema toj uputi i tražio od gđe. VĐ da takav novi ugovor potpiše, ali je ona rekla da je za opunomoćila svoju kćer FĐ koja mu je rekla da će ona taj ugovor potpisati samo ako joj isplati 5.000,00 DEM na što nije pristao, već joj je ponudio isplatu u visini njegove mirovine, a što ona nije prihvatila, a to je sve bilo negdje 91. ili 92. godine. U vrijeme sklapanja ugovora 82. godine on nije provjeravao kakvo je zemljišno knjižno stanje sa tom nekretninom niti je u katastru tražio upis posjeda, iako je u posjedu te nekretnine cijelo vrijeme od 82. godine do danas te je to zemljište i ogradio žičanom ogradom 1984. ili 1985., a odmah po kupnji ga je počeo obrađivati te je tamo zasadio i voćke koje su i danas tamo, a prije 10 godina je tamo napravio neke šupe koje su također i danas tamo. Na pitanje da li je plaćao porez za tu zemlju, izjavljuje da je gđa Štambuk Agata 1985. i 1986. dolazila k njemu radi plaćanja poreza te joj je on te iznose dao, a kada mu je ČĐ rekao da on taj porez ne želi plaćati i on je kasnije od toga odustao. Na pitanje kako je znao da je to zemljište od pok. G, obzirom da tvrdi kako u vrijeme sklapanja ugovora nije provjeravao zk stanje odgovara da je to jednostavno znao zato što je pok. VĐ tamo dolazila pa se znalo da je to njihovo zemljište, a na pitanje koliko je pok. VĐ tada imala godina odgovara da on to ne zna. Na pitanje da li je znao da li ona to zemljište može odnosno smije prodavati odgovara da nije znao, odnosno znao je da je zemljište nacionalizirano pa da se ne smije prenositi vlasništvo već samo uživanje, ali je sklapanjem tog ugovora znao da to zemljište kupuje. Nakon sklapanja ugovora išao je na općinu pitati da li treba plaćati porez za to zemljište te mu je rečeno da ne mora plaćati, ali je pok. VĐ plaćao porez 1985. i 1986. te to nisu bili veći iznosi. Na pitanje zašto u ugovoru piše da mu se zemljište daje na korištenje kada tvrdi da je isto kupio tim ugovorom odgovara da je to napisao čovjek koji je sastavljao taj ugovor. Na pitanje kome je isplatio iznos koji je naveden u ovom ugovoru odgovara da je taj iznos stavio na stol u nazočnosti svih osoba koje je ranije naveo, a da je prodavateljica tog zemljišta bila gđa VĐ pa je taj novac zapravo dao njoj i njenom suprugu. Na pitanje koliko je DEM predstavljao iznos koji je naveden u tom ugovoru 1982., odgovara da on to ne zna niti otprilike. Taj iznos koji je tada platio u svakom slučaju za njega nije bio beznačajan, ali je isti izdvojio jer je bio zainteresiran za to zemljište obzirom je bilo iza njegove nekretnine.

16.1. U svom ponovnom iskazu prednik tužitelja DĐ (list 206-207) još navodi da je MZ tada bila u [adresa] pa ako je dolazila na mjesto gdje je nekretnina mogla je vidjeti da ju je ogradio, ne zna da li je ona došla i vidjela da je zemlja ograđena, ali je znala da je to prodala. Navodi da je E bio suprug od sestra ovdje prisutnih tuženih. Njega MZ tu zemlju nikada nije tražila natrag. Navodi da je on dvije godine nakon što je kupio tu zemlju MZ još plaćao iznose koje je tražila da plati, ne zna točno za što je točno to plaćao, neki porez ili slično, a to je E napisao na drugoj stranici ugovora da treba plaćati. Kasnije mu je EZ rekao neka to ne plaća jer da se za tu zemlju ne treba ništa plaćati. Provjerom u katastru on je utvrdio da se za tu zemlju ništa ne treba plaćati. On je osobno svojim očima vidio MZ kako je popisala taj kupoprodajni ugovor, a to je osim njega vidjela i ovdje prisutna kćer od MZ TĐ.

17. U svom iskazu I tužiteljica GĐ (list 207-208) navodi kako se iza kuća koje se nalaze u [adresa] i [adresa] nalazila jedna dugačka parcela zemlje koju su posjedovale sestre BZ, MZ te još jedna njihova sestra čiji se suprug zvao E. Ona je od gospođe Dorice Mihalić 1981. ili 1982. kupila njezin dio zemlje te zna da je i tada gospođa MZ htjela prodati svoj dio zemlje. Gospođa MZ je tražila jako visoku cijenu, od otprilike duplo više no što je ona platila BZ. Njezini su se roditelji tada dogovorili da će zemlju kupiti zajedno sa susjedom DĐ, a kako bi im cijena bila povoljnija. Ona je pisala Ugovor o kupoprodaji, a po diktatu njezinog tadašnjeg supruga TZ. Ona nije bila prisutna prilikom potpisivanja kupoprodajnog ugovora. To su sve dogovorili i potpisali njezin otac ČĐ i majka NĐ, a prodavateljica je bila MZ. Kada ju se pita da li zna koja je bila cijena zemljišta navodi da se ne sjeća točno zbog proteka vremena, no čini joj se da je zemlja koju je kupila koštala 5.000,00 maraka, a da je gospođa MZ za istu takvu parcelu tražila 10.000,00 maraka, dakle radilo se o velikom iznosu novca. Što se tiče uvođenja u posjed navodi da to nije niti bilo potrebno jer se točno znalo gdje je međa od zemljišta koje je koristila svaka od sestara te se točno što je kupljeno preciziralo već kod sastavljanja ugovora. Nakon obavljene kupoprodaje 1982. njezini roditelji su na kupljenom zemljištu posadili voće, mama je napravila ružičnjak, posadili su vrt, sagradili dvije šupe, ogradili zemlju, kosili travu i općenito je uživali. Nakon denacionalizacije u Hrvatskoj krenula je srediti zemljišno knjižno stanje te se upisati u zemljišne knjige kao vlasnica zemlje koju je kupila. S obzirom da je gospođa BZ tada već bila umrla, a naslijedile su je njezine sestre gospođa MZ, Omerova supruga gospođa B i gospođa UZ, ona je sa svima njima ponovno sklopila kupoprodajni ugovor 1992. Taj ugovor potpisala joj je i MZ, a potpisivanju je prisustvovala i njezina kćer TĐ. Ona ne može vjerovati da je potpis na ugovoru sporan. Uknjižila se na dio nekretnine koji je kupila. Roditelji su bili stari pa nisu sređivali zemljišnoknjižno stanje za predmetnu zemlju. Predmetno zemljište i dalje obrađuju sestra i ona na način da kose travu i beru voće. Navodi da je zemljište dio okućnice mamine kuće i povezano je sa maminom kućom, a na zemljištu su šupe, a tako je od 1982. Njih VĐ nikada pa ni 1992. nije tražila da zemlju vrate. Postupak su pokrenuli nakon mamine smrti jer su se sestra i ona željele uknjižiti. Ispravlja svoj iskaz te navodi da su to učinile nakon smrti oca. Zbog toga se njezina sestra MĐ obratila tuženima koje su odbile potpisati kupoprodajni ugovor. Navodi da gospođa BĐ načelno to nije odbila te je ona rekla da nema saznanja o nekretninama koje je posjedovala njena majka jer je od mladosti u Njemačkoj. Međutim II. tužena je odbila potpisati ugovor i rekla da njezina majka zemlju nije njima prodala zauvijek već da je samo tu temelju dala da je obrađuju. Napominje da su i II. tužena i njezin suprug prisustvovali dogovorima o kupnji, II. tužena je znala za to, a njezin suprug je kao svjedok bio i potpisnik kupoprodajnog ugovora pa ih je njeno odbijanje iznenadilo. Nije tražila zemlju nazad, a ni novce.

18. U svom iskazu II tužiteljica SZ (list 209) navodi kako je ona znala da su njezini roditelji predmetno zemljište kupili od VĐ. Na zemlji su sadili voćke, povrće, ruže, jagode, a i danas je u sličnoj funkciji. O zemlji sada brinu njihovi prijatelji OĐ i LZ, ona nije prisustvovala pregovorima niti kupoprodaji iz 1982. Doista je kontaktirala II. tuženu TĐ, no misli da nikada sa njom nije o zemlji razgovarala, već je razgovarala s njezinim suprugom ŠĐ i to putem telefona. On im je odbio pomoći da predmetnu zemlju upišu na svoje ime u zemljišne knjige iz razloga što je smatrao da zemlja nije dovoljno plaćena. Zbog toga su potražili i I. tuženu sa kojom su razgovarali u njenoj kući na Braču. Nitko ih nikada nije tražio da zemlju vrate pa ni ŠĐ. Gospođu VĐ niti njezini roditelji niti netko drugi nije tražio da ponovno potpiše ugovore radi uknjižbe iste u zemljišne knjige.

19. U svom iskazu I tužena (list 210) navodi kako zna da je njezina baka HZ bila vlasnica zemlje površine preko 6200 m 2, parcelu je podijelila na 6 dijelova svojim kćerkama FZ, VĐ, UZ, VZ, NZ i DZ. E kojeg u svom iskazu spominje III. tužitelj bio je suprug njezine sestrične JĐ, a JĐ je tu zemlju naslijedila od svoje majke, sestre njezine mame koje se zvala DZ. Tada je već bila točno određena međa svake od navedenih sestara. Ona ne zna da je njezina majka ikada prodala bilo koju svoju zemlju zato što je njoj zemlja bila svetinja i nikada je ne bi prodavala. Njezin otac je umro 1983., a 6-7 godina prije toga bolovao je od Parkinsove i Altzgeimerove bolesti, tako da ne može vjerovati da bi mogao sudjelovati u bilo kakvim pregovorima oko prodaje zemlje 1982., on niti nju nije mogao prepoznati. Navodi da je ona 1982. živjela u [adresa]. Kada ju se pita koliko često je 1981. i 1982. dolazila u Zagreb, navodi da je dolazila samo ljeti kada je išla na Brač pa je dan-dva znala provesti u Zagrebu. Nema saznanja o tome da bi njezina majka 1992. potpisala neki ugovor I. tužiteljici i tada je živjela u [adresa]. Prvi puta je čula za predmetne ugovore kada joj se obratio III. tužitelj 2-3 godine nakon smrti njezine majke, a ona je umrla 2002. Jako se začudila kada joj je III. tužitelj zakucao na vrata te joj rekao da bi htio da potpiše kupoprodajni ugovor za zemlju za koju joj je rekao da mu je zemlju prodala njezina majka. Ona je i njemu kao i I. i II. tužiteljici koje su joj se kasnije obratile na Braču rekla da ona o toj zemlji ništa ne zna te da o tome moraju pitati njezinu sestru FĐ, a da ona ne može ništa potpisati o nečem o čemu nema saznanja. Tu zemlju očito sada nesporno koriste tužitelji, a ona ne zna gdje je zemlja još od vremena kada ju je obrađivala njezina majka. Nije tražila tužitelje da joj zemlju vrate u posjed, nije tražila niti novac za zemlju. Njoj ne smeta da zemlju tužitelji obrađuju. Navodi da bi njoj mama sigurno rekla da bi prodala neku zemlju. Ukazuje da ima još čestica koje je naslijedila od majke, a obrađuje ih netko drugi. Majka osobno nije pisala zahtjev za denacionalizaciju, a na zahtjevu je njen potpis.

20. U svom iskazu II tužena (list 211-212) navodi da je predmetno zemljište da prije možda prije 25 ili 30 godina obrađivala njezina mama. Kada se njezina mama razboljela, a bolestan je bio i otac pa ga je majka trebala njegovati, došli su susjedi te pitali da li bi oni mogli obrađivati predmetnu zemlju. Iz majčinog pričanja zna da je ona odlučila dati susjedima zemlju da ju obrađuju iz razloga što ju ona više nije mogla obrađivati. Majka joj je rekla da će od susjeda tražiti barem da plate porez koji za tu zemlju treba plaćati. Kasnije joj je rekla da je sa susjedima dogovorila da će oni obrađivati zemlju pa je tako i bilo, susjedi su zemlju obrađivali, a oni na tu zemlju više nisu dolazili. Nedugo nakon toga umro je njezin otac, razboljela se majka te je situacija na predmetnom zemljištu ostala takva kakva je, a i danas je tako. Nije bila prisutna kada su došli susjedi i tražili njezinu majku da li mogu obrađivati tu zemlju. Nakon što su susjedi već dugi niz godina obrađivali tu zemlju III. tužitelj je došao u kuću njezine majke gdje je ona slučajno bila prisutna te je tu zemlju htio kupiti i htio je da majka potpiše kupnju. Majka je tada rekla da je zemlja na prodaju nije od početka, ali da je i dalje mogu obrađivati. Na pitanje kada je to točno bilo, navodi da ne zna točno, a moglo je biti 2-3 godine prije majčine smrti, a majka je umrla 2002. Navodi da njezin muž nije bio prisutan kada je prvi puta upoznala III. tužitelja DĐ i tada njezina majka ništa nije potpisala. Navodi da je njoj njezin suprug jednom prilikom rekao, a to je bilo kada se išao oprostiti od njezinih roditelja kada je išao na 10 mjeseci na rad u Irak, da je kod njezinih roditelja u dvorištu bilo nekih ljudi koji su dogovarali obrađivanje zemlje te joj je rekao da je potpisao nešto u smislu da će ti ljudi plaćati porez. Ona tada nije bila prisutna. Nju tužitelju nisu tražili da išta potpiše kako bi oni mogli prenijeti predmetnu zemlju na sebe pa im nije ništa ni odbila potpisati. Nije vidjela taj dokument koji je potpisao njezin suprug, a on joj je rekao da je samo potpisao da susjedi koji bi zemlju obrađivali ne bi od njezine majke imali nikakvih potraživanja dok ju obrađuju te da bi oni plaćali porez. Njoj je mama rekla da su oni porez platiti jednu ili dvije godine, da su nakon toga rekli da više plaćati neće, a njezina majka je rekla da bolje da oni zemlju obrađuju nego da se zapusti. Ona od te zemlje nije nikakve novce primila. Oni nakon majčine smrti nisu tražili od tužitelja da zemlju vrate.

21. U svom iskazu svjedok ŠĐ (list 118-119) navodi kako da je sporna nekretnina vlasništvo njegove punice VĐ, a to zna jer mu je ona pokazala dokumentaciju koja se odnosila na nekretninu, i to izvode iz katastra i gruntovnice. Za vrijeme poplave 1965. sva dokumentacija je bila pod vodom, a on je svojoj punici pomagao spasiti ono što se spasiti dalo pa je tom priliko vidio tu dokumentaciju koja se nalazila u ladici jednog ormara u sobi u kući njegove punice. Navodi da nekretnina nije prodana niti je mogla biti prodana zbog toga što je nacionalizirana. Sjeća se da se jednoga dana došao pozdraviti sa punicom jer je trebao ići na dulji put, tada je vidio puno ljudi u dvorištu, a među njima misli da je bio i III. tužitelj, a ne zna tko su bili ostali ljudi te ne zna kada je to bilo. Misli da je to bilo otprilike 1982. jer je tada išao u Irak na godinu dana. Tada ga je njegova punica VĐ zamolila da pročita ugovor koji mu je ona predočila, a radilo se o rukom pisanom ugovoru koji po njegovom mišljenju nije bio potpuno u redu zbog čega je i on rukom nadopisao da troškovi poreza, vodoprometa i slično ne trebaju pasti na teret punice. Kada mu se pokazuje ugovor na listu 3 i 4 spisa navodi da misli da je to taj dokument, a na poleđini lista 3 i 4 je ono što je on nadopisao. On je smatrao da će se ti ugovori naknadno pretipkati, otišao je na put i ne zna što se dalje sa tim ugovorila dešavalo. Navodi da je on jedan ugovor i to onaj koji prileži spisu na listu 3 i potpisao kao svjedok. Nakon što mu se pokazuje poleđina lista 2 navodi da je on napisao riječ "prodavalac: kupac:" te je stavio svoj potpis. U tom trenutku nije bilo potpisa ispod riječi "prodavalac" niti ispod riječi "kupac", a niti je bilo napisano iznad njegovog potpisa riječ "svjedoci", to je nadopisano kasnije. Kada ga se pita kako to da je ugovor potpisao prije no što su ga potpisale stranke ugovora, kupac i prodavalac navodi da je on taj ugovor potpisao iz razloga što je nadopisao sadržaj koji je već iskazao na poleđini sitoga pa je zbog toga i automatski potpisao. Nema saznanja da li su kasnije MZ i kupac taj ugovor potpisali, to nije vidio niti mu je to netko naknadno rekao. Nema saznanja da bio njegova punica dobila neki novac za tu temelju, već mu je samo rekla da će oni koji zemlju koriste snositi troškove poreza vodoprivrede i ostalih davanja koje ona nije mogla podmirivati. Kada se on vratio rekla mu je da joj ništa nije plaćeno, da su joj čak prijetili da će je istuči kolcem te je ona sama nastavila od straha plaćati sve troškove. Navodi da kada se došao oprostiti prije puta u Irak živ je bio i njegov punac koji je bio bolestan i ležao je u spavaćoj sobi te se s njime oprostio, a kada se vratio iz Iraka bio je na umoru i tu noć je umro.

22. U svom iskazu svjedokinja ŽĐ (list 343-344) navodi kako je ona susjeda stranaka u ovom postupku, a tamo se doselila 1957., sjeća se da je VĐ do 1982. obrađivala zemlju, a nakon toga više nije mogla, zbog čega je polovicu svoje zemlje prodala DĐ, a polovicu NĐ. Oni su nastavili obrađivati zemlju, a njihova djeca ju obrađuju i danas, i to na način da je NĐ posadila voće, a DĐ obrađuje vrt. Navodi da nije bila prisutna potpisivanju tog ugovora o kojem je iskazivala, ali se sjeća da je VĐ rekla da zemlju više ne može obrađivati te da će ju prodati, samo što ne zna kako će to ići i da li će to moći. Nije vidjela da bi DĐ i NĐ platili VĐ tu zemlju, ali zna da su došli u posjed pa pretpostavlja da su onda zemlju kupili i platili. U to doba kada su oni došli u posjed te zemlje, VĐ je bila još živa, a živjela je u blizini i nikada im nije branila da zemlju koriste. Ona je susjeda i pretpostavlja da bi joj netko od njih rekao da ta zemlja nije bila kupljena i plaćena i predana na korištenje NĐ i DĐ. Nije poznavala supruga VĐ koji je bio bolestan pa nije dolazio na vrt. Vrt je obrađivala samo VĐ.

23. U svom iskazu svjedokinja JĐ (list 344) navodi kako je ona susjeda stranaka i zna gdje se nalazi zemlja koja je predmet ovog spora. Navodi da joj je obitelj NĐ, kada su se doselili, rekla da su oni kupili tu zemlju te zna da su je i koristili tako da su obrađivali vrt i voćnjak. Nema nikakvih saznanja o sklapanju ugovora između VĐ i NĐ te DĐ. Ne poznaje BĐ i TĐ, a na toj zemlji one nisu nikad bile. Navodi da ona zna i da je DĐ je kupio zemlju koju koristi, a koja je iza njegove kuće te joj je također susjed s druge strane. On zemlju koristi od 1986. i nitko drugi tamo ne dolazi.

24. U svom iskazu svjedok RĐ (list 345) navodi da ima saznanja da je EZ kupio zemlju iza svoje kuće, za to je saznao u jesen 1982., a to mu je rekao EZ kod kojega je tada dolazio u njegovu kuću. On zna da je tamo bilo puno sestara, a EZ mu je rekao da je zemlju kupio od VĐ, koja je bila vlasnik te zemlje. On je i dalje nastavio dolaziti kod EZ te zna da su oni tu zemlju koristili, na njoj su počeli graditi šupicu za vrt. Nema saznanja da bi im itko branio korištenje te zemlje. Misli da još uvijek koriste tu zemlju, iako se to sve sada čini zapuštenim. Navodi da nije vidio ugovor o kupnji zemlje. Na pitanje da li zna da li je ČĐ zemlju platio odgovara da ga je pitao koliko je zemlju platio te mu je i on rekao cifru, koje se više ne sjeća, možda 5-6 tisuća DEM, ali se sjeća da je u to doba to bila vrijednost automobila marke Fićo.

25. U svom iskazu svjedok TZ (list 345) navodi kako on zna gdje je mjesto spora te je 1982. od ZZ kupio preko 1000 m 2 zemlje i odmah je ogradio. Gospodin E je rekao DĐ da se u nastavku te zemlje koju je kupio također prodaje preko 1000 m 2 zemljišta te da ga prodaje MĐŽ. Zna da je DĐ od nje tu zemlju kupio, ali on taj ugovor nije vidio. Vidio je i diktirao ugovor kojim je ČĐ kupio zemlju od MZ. Nije bio prisutan potpisivanju tog ugovora i nije vidio da bi ga MZ potpisala, već ga je izdiktirao unaprijed, a istovjetan je njegovom ugovoru s ZZ. Sjeća se da je cijena za koju je ČĐ kupio zemlju bila veća. Navodi da je i DĐ označio zemlju koju je kupio kolcima. On je u to doba tamo viđao VĐ i ona nikada nikome nije branila korištenje zemlje. Nije osobno vidio da bi ona primila novac za tu zemlju, ali se sjeća da su T skupljali novac da bi tu zemlju kupili. Navodi da je diktirao čisti ugovor o kupoprodaji te da u to doba u [adresa] nitko zemlju nije davao u najam.

26. Valja istaknuti, a što među strankama nije niti sporno, da je predmetno zemljište u sporno vrijeme, dakle 1982. bilo preneseno u društveno vlasništvo temeljem odredbe čl. 1. st. 2. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ( "Službeni list" FNRJ 52/1958; dalje: ZON) od 26. prosinca 1958., a temeljem kojeg Zakona je konstituirano pravo korištenja u korist prijašnjeg vlasnika, a ono je u sporno vrijeme bilo upisano u korist VĐ. Odredbom čl. 119. Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta ("Narodne novine" broj: 14/73, dalje: Zakon) koji je stupio na snagu 24.4.1973. propisano je kako je prijašnji vlasnik neizgrađenog građevinskog zemljišta koje je po zakonu postalo društveno vlasništvo, ima pod uvjetima određenim tim zakonom prvenstveno pravo korištenja tog zemljišta u površini potrebnoj za izgradnju i redovnu upotrebu zgrade na koju, u okviru granica određenih zakonom, može imati pravo vlasništva ukoliko je po provedbenom planu na tom zemljištu predviđena izgradnja takve zgrade. Odredbom čl. 120. st. 1. Zakona bilo je propisano da je prijašnji vlasnik može pravo korištenja tog zemljišta ugovorom ili oporukom prenijeti na bračnog druga, potomke, usvojenike, roditelje i usvojitelje, a bez oporuke ta prava mogu naslijediti samo zakonski nasljednici. Dakle, tom odredbom ograničen je broj osoba na koje se može prenijeti pravo korištenja tog zemljišta. Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona bilo je propisano da se građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu ne može otuđivati niti se na tom zemljištu može prenositi pravo korištenja protivno odredbama zakona, ali se na njemu mogu stjecati prava određena zakonom. Stavkom 2. te odredbe propisano je da je ugovor zaključen suprotno odredbi stava 1. tog člana ništav. Budući da je sporna nekretnina nacionalizirana i u odnosu na istu je podnesen zahtjev za povrat oduzete imovine, to valja ukazati i na odredbu čl.13.st.1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" br. 92/1996) kojom je propisano da je obveznik naknade u naravi fizička ili pravna osoba u čijoj se imovini nalazi imovina koja se temeljem tog Zakona daje prijašnjem vlasniku. Konačno, valja ukazati i na odredbu čl. 362. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZVDSP), prema kojoj se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja tom nekretninom. Navedene odredbe bilo je potrebno spomenuti radi lakšeg razumijevanja pravnog statusa prijeporne nekretnine u sporno vrijeme (1982.), ali i kasnije (u vrijeme podnošenja zahtjeva za povrat) te u vrijeme podnošenja tužbe.

27. Iz nalaza i mišljenja Ljerke Zdunić, stalnog sudskog vještaka od 22.5.2013. (list 185-192) proizlazi da skriptor spornog potpisa u rubrici "Prodavalac" na izvorniku Ugovora o ustupanju prava korištenja zemljišta", a bez datuma nije sada pokojna VĐ (Jagica) Štambuk.

27.1. Budući da su tužitelji prigovarali nalazu i mišljenju vještakinje, sud je proveo njezino usmeno saslušanje na glavnoj raspravi na kojem je ujedno navela kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 23.5.2013. da skriptor spornog potpisa u rubrici prodavalac na izvorniku ugovora o ustupanju prava korištenja zemljišta bez datuma nije sada pokojna MĐŽ.

28. Iz nalaza i mišljenja Marijana Krajine, stalnog sudskog vještaka od 30.9.2009. (list 219-222), sačinjenog po zahtjevu tužitelja izvan sudskog postupka proizlazi da je potpis " MZ", koji se nalazi ispod teksta "Prodavalac" na ugovoru o zastupanju prava korištenja zemljišta (bez datuma), koja počinje riječima " MZ r. GZ iz [adresa] r. 30 uknjižena kao korisnika čestice 3350/5..", napisan, vrlo vjerojatno, rukom IZ (AZ, M).

28.1. Glede nalaza i mišljenja tog vještaka valja napomenuti da će prema odredbi čl. 250. ZPP sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručne znanje kojim sud ne raspolaže, dok je čl. 251. st. 1. ZPP propisano da vještačenje obavljaju vještaci koje određuje parnični sud. Dakle, značaj nalaza i mišljenja vještaka u parnici ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojega je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici, a ne nalaz i mišljenje vještaka kojeg je angažirala neka od stranaka. Drugim riječima, dokazno sredstvo kojim se dokazuje osnovanost činjeničnih tvrdnji stranaka predstavlja samo onaj nalaz i mišljenje vještaka kojega je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici, iz kojeg razloga sud nije dužan nalaz i mišljenje vještaka kojeg su tužitelji dostavili u spis i koji je sastavljen po nalogu tužitelja prihvatiti samo stoga što ga je dala osoba koja je stalni sudski vještak. No taj nalaz i mišljenje je predstavljao indicij zbog kojeg je sud odredio drugo grafološko vještačenje u ovom predmetu po stalnom sudskom vještaku Zvonimiru Ćoriću.

29. Iz nalaza i mišljenja Zvonimira Ćorića, stalnog sudskog vještaka od 15.7.2014. (list 234-244) proizlazi da je M (Agata) Štambuk vrlo vjerojatno skriptor spornog potpisa " MZ" na ugovoru o ustupanju prava korištenja zemljišta, zaključenog u Zagrebu (bez navedenog datuma), između M (Agate) Štambuk i KZ (izvornik ugovora o ustupanju prava korištenja zemljišta nalazi se u žutoj omotnici - list 179 spisa, preslika istog ugovora nalazi se na listu 3 spisa).

29.1. Budući da su tužene prigovarale nalazu i mišljenju vještaka, sud je proveo njegovo usmeno saslušanje pa je vještak na glavnoj raspravi naveo kako ostaje pri svom nalazu i mišljenju od 14.7.2014.

30. Obzirom na dva posve oprečna mišljenja sudskih vještaka i činjenicu da su oba vještaka u usmenom saslušanju navela da ostaju kod svojih nalaza i mišljenja, sud je obnovio vještačenje sa drugim vještakom te proveo treće vještačenje po ustanovi, Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić (tako i VSRH u Rev 317/2023-2 od 15. ožujka 2019.). Iz nalaza i mišljenja te ustanove od 16.11.2015 (list 314-324) proizlazi da M (Agata) Štambuk vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nije ispisala dva sporna potpisa na svoje ime na predmetnim ugovorima.

30.1. Sud je proveo usmeno saslušanje vještaka Ćorića i vještakinje Natalije Milanja iz navedene ustanove pa su vještaci na glavnoj raspravi suglasno naveli kako su njihovi nalazi drugačiji, da su ih oboje obrazložili, da nije moguće usuglasiti vještačke nalaze. Vještakinja Natalija Milanja navodi da je međusobnom usporedbom spornih i nespornih potpisa utvrđeno da su sporni potpisi ispisani boljim stupnjem ispisanosti u odnosu na nesporne, a detaljnom analizom spornih utvrđeno je da su isti ispisani promjenjivim ritmom pisanja. Cijeli sporni potpisi su ispisani promjenjivim ritmom pisanja te stupnjem ispisanosti rukopisa koji je bolji u odnosu na cjelokupni nesporni materijal, a što je već u startu isključujuća karakteristika. Vještakinja navodi da se inicijalni grafemi unutar spornih potpisa međusobno razlikuju, odnosno postoje male varijacije. Prilikom vještačenja analizira se cjelokupni nesporni materijal te je tom prilikom međusobnom usporedbom svih nespornih utvrđeno da su isti ispisani rukopisom nižeg stupnja ispisanosti, a kod potpisa nastalih iza 1989. utvrđeni su tragovi propadanja rukopisa. Međutim, sporni potpisi ispisani su srednjim stupanjem ispisanosti, a što je značajna razlika kako u odnosu na potpise iz 1989., tako i u odnosu na potpis iz 1978. godine. Vještakinja ponovno ponavlja da je njoj najvažnija razlika u međusobnoj usporedbi bio bolji stupanj ispisanosti i ritam pisanja spornih potpisa u odnosu na nesporne. Osim tih razlika, utvrđena je razlika u formi potpisa, manja razlika u nagibu pisanja te niz razlika u sitnim detaljima slova. Navedene razlike u oblikovanju slova ona ne bi pripisala u ovom slučaju propadanju rukopisa, budući ponavlja da su sporni potpisi bolje ispisani u odnosu na nesporne.

31. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić jer je isti logičan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima struke. Također, sud je u cijelosti prihvatio i usmeno očitovanje vještakinje Natalije Milanja iz navedene ustanove jer smatra da su na primjedbe na nalaz i mišljenje dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud. Osim toga, taj nalaz je sukladan nalazu i mišljenju vještakinje Ljerke Zdunić, odnosno prvom vještačenju koje je provedeno u ovome postupku. Ujedno se napominje kako je prilikom izrade tog nalaza i mišljenja sačinjenog po ustanovi kao nesporan materijal korišteno čak 17 isprava na kojima se nalaze nesporni potpis pok. VĐ. Sličnosti se odnose u manjoj mjeri na opći izgled rukopisa te osnovne forme pojedinih slova ("t","a"-u navodu prezimena), dok su razlike brojne i odnose se na: stupanj ispisanosti (sporni materijali su ispisani boljim stupnjem ispisanosti u odnosu na nesporne potpise, a što je isključujuća karakteristika), formu potpisa (sporni potpisi ispisani su u formi navoda prezimena i imena " MZ", a svi nesporni kao navodi imena i prezimena " VĐ", osim jednog potpisa iz 1978. koji je ispisan kao navod " AZ"), manju razliku u nagibu pisanja- sporni potpisi ispisani su desnim nagibom, a nesporni većinom uspravnim, oblikovanje slova "Š" (odnos gornje petljice u odnosu na donji dio slova), oblikovanje slova "k" (gotovo identičan oblik slova u spornim potpisima, a koji se ne nalazi u nespornim), oblikovanje slova "g" (kvaliteta poteza značajno bolja od kvalitete poteza nespornih potpisa, slova oblikovana gotovo na identičan način u spornim potpisima, varijacija koja se ne nalazi u nespornim), oblikovanje slova "a" - zadnjeg slova u imenu oba sporna potpisa (varijacija slova koja se ne nalazi u nespornim potpisima), oblikovanje slova "m" (u spornim potpisima oblikovan iz jednog poteza, a u većini nespornih iz više poteza kao "slaganje" arkadnih grama), oblikovanje slova "J" (u odnosu na samo jedan potpis u kojem je navod imena " AZ"), oblikovanje slova "b" (kvaliteta poteza značajno bolja u spornom potpisu, u odnosu na nesporni iz 1978., a pogotovo na potpise iz kasnijeg perioda). Kako to navodi ta ustanova u svom nalazi i mišljenju, a koje navode kao posve logične i uvjerljive prihvaća ovaj sud, procjenjujući sličnosti te utvrđene razlike, prednost je dana razlikama zbog njihova karaktera te brojnosti. Osim toga, prilikom utvrđivanja autentičnosti nekog potpisa značajne su razlike koje su pri tome utvrđene. Nesporni potpisi neke osobe mogu međusobno pokazivati manje razlike u sitnim detaljima, a koje su odraz varijabilnosti nekog rukopisa. Međutim, u ovom slučaju, počevši od razlike u stupnju ispisanosti, kvaliteti poteza, ritmu pisanja te oblicima većine slova, razlike ne mogu biti posljedica varijabilnosti rukopisa jednog skriptora. Razlike su značajne i isključujuće, međutim zbog strogog poštovanja pravila struke (uvažava se činjenica da nedostaje nesporni materijal iz odgovarajućeg vremenskog perioda), mišljenje je dano u najvišem stupnju vjerojatnosti. Povrh toga, u tom nalazu i mišljenju obuhvaćena su oba Ugovora o ustupanju prava korištenja zemljišta, dok je predmet vještačenja u nalazima i mišljenjima vještakinje Zdunić i vještaka Čorića bio samo jedan ugovor o ustupanju prava korištenja zemljišta, onaj bez nadnevka, zaključen u Zagrebu između M (Agate) Štambuk i ČĐ. Iz svih navedenih razloga, a prvenstveno iz razloga jer je nalaz i mišljenje ustanove potvrdio nalaz i mišljenje vještakinje Zdunić, nalaz i mišljenje vještaka Čorića ovaj sud je ocijenio kao nevjedostojan i neuvjerljiv. Povrh toga valja istaknuti kako je Centar za forenzična ispitivanja istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ samostalna ustrojstvena jedinica Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske koja u svom svakodnevnom radu koristi suvremenu tehnologiju i veliki broj različitih metoda za forenzičnu obradu materijalnoga traga i njegovo pretvaranje u materijalni dokaz pa stoga upravo metode te ustanove ovaj sud smatra kao najkompetentnije. Dakle, rezultati vještačenja provedenog po ustanovi, broj i kvaliteta utvrđenih razlika upućuju na zaključak da navedeni sporni potpisi vrlo vjerojatno-gotovo sigurno nisu ispisani od VĐ.

32. Na naprijed utvrđeno treba nadodati da iako svjedoci ŽĐ, JĐ, RĐ i TZ suglasno navode da su predmetnu nekretninu nesmetano koristili prednici tužiteljica i da im pok. VĐ i tužene nisu branili korištenje te nekretnine, svi navedeni svjedoci suglasno i jasno navode da nisu bili prisutni potpisivanju spornih ugovora niti su vidjeli da bi pok. VĐ potpisala iste. Također, nitko od svjedoka ne navodi da bi vidio da su prednici tužitelja pok. VĐ isplatili kupoprodajnu cijenu (tzv. "obeštećenje") u iznosima koji su navedeni u ugovorima, odnosno u bilo kojim drugim iznosima. Svjedokinja ŽĐ tako navodi da se sjeća da je VĐ rekla da zemlju više ne može obrađivati te da će ju prodati, samo što ne zna kako će to ići i da li će to moći, da nije vidjela da bi DĐ i ČĐ platili VĐ tu zemlju, ali zna da su došli u posjed pa pretpostavlja da su onda zemlju kupili i platili. Dakle, njezin iskaz svodi se na njezino vlastito subjektivno uvjerenje o tome da je kupoprodaja doista i realizirana, budući da pretpostavlja da su da su prednici tužitelja tu zemlju platili obzirom da su došli u posjed iste, a bez da je to subjektivno uvjerenje svjedokinje potkrijepljeno njezinim neposrednim saznanjima o odlučnim činjenicama-potpisivanju ugovora o strane pok. CZ i isplati kupoprodajne cijene od strane prednika tužiteljica prednici tuženih. Svjedokinja JĐ, iako prethodno u svom iskazu navodi da nema nikakvih saznanja o sklapanju ugovora između VĐ i NĐ te DĐ, dalje proturječno tome iskazuje da ona zna i da je DĐ je kupio zemlju koju koristi, a koja je iza njegove kuće, no taj dio njezina iskaza u kojem navodi da zna da je DĐ kupio zemlju koju koristi sud ocjenjuje kao neistinit i neuvjerljiv obzirom da svjedokinja prethodno jasno navodi da nema nikakvih saznanja o sklapanju ugovora. Svjedok RĐ navodi kako ima saznanja da je EZ kupio zemlju iza svoje kuće, za to je saznao u jesen 1982., a to mu je rekao EZ kod kojega je tada dolazio u njegovu kuću te nastavno iskazuje kako nije vidio ugovor o kupnji zemlje. Obzirom da navedeni svjedok svoja saznanja o kupoprodaji crpi iz kazivanja prednika III tužiteljice, odnosno iz onoga što mu je on rekao, a nije neposredni očevidac kupoprodaje, dakle niti je vidio ugovor o kupnji zemlje, sud taj dio njegova iskaza u kojem iskazuje da zna da je ČĐ kupio zemlju iza svoje kuće također ocjenjuje kao neistinit i neuvjerljiv. Svjedok TZ također iskazuje da zna da je DĐ od VĐ tu zemlju kupio, ali da on taj ugovor nije vidio, vidio je i diktirao ugovor kojim je ČĐ kupio zemlju od MZ, a nije bio prisutan potpisivanju tog ugovora i nije vidio da bi ga MZ potpisala, već ga je izdiktirao unaprijed, a istovjetan je njegovom ugovoru s ZZ, sjeća se da je cijena za koju je ČĐ kupio zemlju bila veća, nije osobno vidio da bi ona primila novac za tu zemlju, ali se sjeća da su T skupljali novac da bi tu zemlju kupili. Obzirom da navedeni svjedok također nije neposredni očevidac predmetnih kupoprodaja, niti je vidio ugovor kojim je DĐ kupio zemlju, dok je vidio i diktirao ugovor kojim je ČĐ kupio zemlju od MZ, ali nije bio prisutan potpisivanju tog ugovora i nije vidio da bi ga MZ potpisala te nije osobno vidio da bi ona primila novac za tu zemlju, sud također i te dijelove njegova iskaza u kojima iskazuje da su prednici tužitelja od pok. VĐ kupili predmetnu nekretninu ocjenjuje kao neistinit i neuvjerljiv jer svjedok nije vidio niti da bi VĐ potpisala navedene ugovore, a niti da bi primila novac s osnova kupoprodaje, dakle niti taj svjedok nema neposredna saznanja o navedenim odlučnim činjenicama. U preostalim dijelovima sud iskaze svjedoka ne dovodi u pitanje i ocjenjuje ih istinitim. K tome valja dodati i navode iz iskaza I tužiteljice GĐ da je ona pisala Ugovor o kupoprodaji, a po diktatu njezinog tadašnjeg supruga TZ, ali da nije bila prisutna prilikom potpisivanja kupoprodajnog ugovora. Dakle, niti I tužiteljica nije neposredni očevidac spornih kupoprodaja pa se niti iz njezinog iskaza ne može doći do zaključka da bi pok. VĐ potpisala navedene ugovore, odnosno da bi uopće došlo do kupoprodaja, kako to tvrde tužiteljice. Svjedok ŠĐ u svom iskazu navodi da ga je jednom prilikom kada se došao pozdraviti sa punicom jer je trebao ići na dulji put, tada je vidio puno ljudi u dvorištu, a među njima misli da je bio i pok. DĐ, a ne zna tko su bili ostali ljudi, misli da je to bilo otprilike 1982. jer je tada išao u Irak na godinu dana, njegova punica VĐ zamolila da pročita ugovor koji mu je ona predočila, a radilo se o rukom pisanom ugovoru koji po njegovom mišljenju nije bio potpuno u redu, zbog čega je i on rukom nadopisao da troškovi poreza, vodoprometa i slično ne trebaju pasti na teret punice. Kada mu se pokazuje ugovor na listu 3 i 4 spisa navodi da misli da je to taj dokument, a na poleđini lista 3 i 4 je ono što je on nadopisao. On je smatrao da će se ti ugovori naknadno pretipkati, otišao je na put i ne zna što se dalje sa tim ugovorila dešavalo. Jedan ugovor, i to onaj koji prileži spisu na listu 3 on je potpisao kao svjedok. Nakon što mu se pokazuje poleđina lista 2 navodi da je on napisao riječ "prodavalac: kupac:" te je stavio svoj potpis. U tom trenutku nije bilo potpisa ispod riječi "prodavalac" niti ispod riječi "kupac", a niti je bilo napisano iznad njegovog potpisa riječ "svjedoci", to je nadopisano kasnije. Kada ga se pita kako to da je ugovor potpisao prije nego što su ga potpisale stranke ugovora, kupac i prodavalac, navodi da je on taj ugovor potpisao iz razloga što je nadopisao sadržaj koji je već iskazao na poleđini sitoga pa je zbog toga i automatski potpisao. Nema saznanja da li su kasnije MZ i kupac taj ugovor potpisali, to nije vidio niti mu je to netko naknadno rekao. Nema saznanja da bio njegova punica dobila neki novac za tu temelju, već samo mu je rekla da će oni koji zemlju koriste snositi troškove poreza vodoprivrede i ostalih davanja koje ona nije mogla podmirivati, a kada se on vratio rekla mu je da joj ništa nije plaćeno da su joj čak prijetili da će je istući kolcem te je ona sama nastavila od straha plaćati sve troškove. Dakle, iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je on nadopisao sadržaj na poleđini predmetnih ugovora (list 2. navedenih ugovora) koji je evidentno pisan je drugačijim rukopisom i drugačijom olovkom (deblji font) u odnosu na ostatak teksta, odnosno u odnosu na čl. I-IV. Ugovora koje se nalaze na stranici 1. tih Ugovora te da je potpisao Ugovor koji zaključen između ČĐ i VĐ, da je napisao riječ "prodavalac: kupac:" te je stavio svoj potpis, a u tom trenutku nije bilo potpisa ispod riječi "prodavalac" niti ispod riječi "kupac", a niti je bilo napisano iznad njegovog potpisa riječ "svjedoci", to je nadopisano kasnije te da nema saznanja da li su kasnije MZ i kupac taj ugovor potpisali, to nije vidio niti mu je to netko naknadno rekao. Taj svjedok nije naveden kao svjedok na ugovoru zaključenom između DĐ i pok. VĐ. Navode svjedoka kao istinite i uvjerljive prihvaća i ovaj sud, tim više što su oni sukladni rezultatima nalaza i mišljenja ustanove koji ovaj sud prihvaća, a osim toga, niti jedan od saslušanih svjedoka, a niti jedna od parničnih stranaka (izuzev prednika III tužiteljice DĐ) ne navodi decidirano i jasno da bi pok. VĐ potpisala sporne ugovore, odnosno da bi oni vidjeli kako ih potpisuje te da je primila novac s osnova spornih kupoprodaja. Iskaz prednika III tužiteljice DĐ ovaj sud ocjenjuje kao neistinit, neživotan i neuvjerljiv, posebice u dijelu u kojem navodi da je kupoprodaja dogovorena za iznos kako je to navedeno u ugovoru, tim više jer isti u svom iskazu prethodno navodi da mu je cijena bila prihvatljiva, imajući pritom posebice u vidu da iz očitovanja FIBA d.o.o. za reviziju i porezno savjetovanje, stalnog sudskog vještaka za financije Davora Banovića od 10.6.2008. proizlazi kako je iznos od 5.250.000,00 dinara na dan 11. listopada 1982. godine iznosio više od 250.000,00 DEM. Stoga je posve nelogično, neživotno pa u konačnici i neuvjerljivo da bi prednici tužiteljica DĐ I ČĐ za kupnju spornog zemljišta u [adresa] površine 1050 m 2 1982. godine, a koje zemljište predstavlja dijelove okućnica njihovih kuća dali preko 250.000,00 DEM svaki, odnosno ukupno preko 500.000,00 DEM te se po ocjeni ovog suda nipošto ne radi o prihvatljivoj cijeni u ono vrijeme (1982.), kako to navodi prednik III. tužiteljice. Tim više kada se tome nadodaju navodi svjedoka RĐ da se ne sjeća za koji iznos mu je ČĐ rekao da je kupio zemlju, da se radilo o možda 5-6 tisuća DEM, ali se sjeća da je u to doba to bila vrijednost automobila marke Fićo te takve navode svjedoka RĐ glede realnog iznosa kupoprodajne cijene (vrijednost automobila marke Fićo) ovaj sud ocjenjuje kao uvjerljive, životne i logične te se ujedno napominje kako protuvrijednost vozila Fićo 1982. godine zasigurno nije iznosila 250.000,00 DEM. Tome treba nadodati navode i iskaza I tužiteljice GĐ da joj se čini da je zemlja koju je kupila od BZ koštala 5.000,00 maraka, a da je gospođa VĐ za istu takvu parcelu tražila 10.000,00 maraka te da se radilo o velikom iznosu novca. Dakle, krajnje je neuvjerljivo da bi tužitelji za nekretninu na kojoj se u sporno vrijeme iz razloga jer je bila u društvenom vlasništvu nije moglo stjecati pravo vlasništva, a niti prenositi pravo korištenja (osim u korist bračnog druga, potomaka, usvojenika, roditelja i usvojitelja) dali za ono vrijeme pozamašan iznos od 250.000,00 DEM svaki, odnosno ukupno preko 500.000,00 DEM, tim više što I tužiteljica GĐ navodi da je gospođa VĐ za istu takvu parcelu tražila 10.000,00 DEM te da se radilo o velikom iznosu novca. Dakle, velik iznos novca u sporno vrijeme (1982.) je predstavljao iznos od 10.000,00 DEM, kako to glede toga uvjerljivo iskazuje I tužiteljica GĐ, dok je iznos od 250.000,00 DEM, odnosno 500.000,00 DEM u sporno vrijeme (1982.) predstavljao doista pozamašan iznos novca za koji nije životno, realno, a niti logično i uvjerljivo da bi ga prednici tužiteljica izdvojili za kupnju zemljišta ukupne površine 1050 m 2 u [adresa], a koje je bilo nacionalizirano te na kojem nije bio sagrađen niti jedan objekt te koje predstavlja dio njihovih okućnica, a kupili su ga s namjerom da prošire svoje okućnice. Sud također ne prihvaća kao istinite i uvjerljive niti navode prednika III tužiteljice DĐ da u vrijeme sklapanja ugovora nije provjeravao kakvo je zemljišno knjižno stanje sa tom nekretninom obzirom da je znao da je to zemljište od pok. CZ jer je ona tamo dolazila pa da se znalo da je to njihovo zemljište. Naime, posve je neživotno i nelogično da bi netko 1982. s osnova kupoprodajne cijene za zemljište dao iznos od preko 250.000,00 DEM, a da prethodno ni na koji način ne provjeri zemljišnoknjižno stanje. Osim toga, ti navodi su suprotni njegovim kasnijim navodima da nije znao odnosno da je znao da je zemljište nacionalizirano pa da se ne smije prenositi vlasništvo već samo uživanje. Sud također ne prihvaća niti navode prednika III tužiteljice DĐ da je osobno svojim očima vidio MZ kako je popisala taj kupoprodajni ugovor te da je to osim njega vidjela i ovdje prisutna kćer od MZ TĐ, budući da posve suprotno proizlazi iz provedenih dokaza, posebice grafološkog vještačenja ustanove koje je sud prihvatio, a iz provedenih dokaza uopće ne proizlazi da bi TĐ vidjela da je prednica tuženih potpisala predmetne ugovore. Sud također kao neistinit, neuvjerljiv i neživotan ocjenjuje dio njegova iskaza da je već prilikom pisanja ugovora suprug II. tuženice dodao tekst koji je napisan na gornjoj polovini ugovora na drugoj stranici, tim više jer iz iskaza tuženih proizlazi da je njihov otac u sporno vrijeme bolovao od Parkinsove i Altzgeimerove bolesti te da je preminuo 1983., a osim toga, iz iskaza svjedoka ŠĐ nedvojbeno proizlazi da je on (svjedok ŠĐ), a ne suprug pok. VĐ nadopisao određeni dio teksta na drugu stranicu navedenih ugovora. Ujedno valja ukazati kako je taj dio iskaza pok. DĐ u suprotnosti sa dijelom njegova drugog iskaza u kojem navodi da je E napisao na drugoj stranici ugovora da treba plaćati porez. Sud također ocjenjuje kao neuvjerljive i ničim dokazane njegove navode da su ČĐ i on isplatili prodavateljici iznose kako je to u ugovorima navedeno u cijelosti, budući da takvo što, osim pukih tvrdnji pok. DĐ ne proizlazi iz provedenih dokaza, ponajviše iz razloga što iz provedenog grafološkog vještačenja po ustanovi proizlazi da pok. VĐ nije potpisala navedene ugovore, a nitko od saslušanih svjedoka i parničnih stranaka (izuzev navodno pok. DĐ) nije to vidio, a niti je vidio da je pok. VĐ primila iznose navedene u ugovorima s osnova kupoprodajne cijene. Tome valja nadodati da je pok. VĐ imala dvije odrasle kćerke, ovdje tužene s kojima je održavala normalne i dobre obiteljske odnose te su one posjećivale svoju majku pa sud u cijelosti ocjenjuje kao životne, logične pa u konačnici i uvjerljive njihove navode da bi one zasigurno znale da je njihova majka prodala predmetnu nekretninu. Slijedom svega navedenog, posve se logični, životni i uvjerljivi ukazuju navodi tuženih da je njihova majka dala prednicima tuženih da predmetnu nekretninu obrađuju iz razloga što ju ona više nije mogla obrađivati. Tome treba nadodati da je pok. VĐ rođena **.**.1910., da I tužena u svom iskazu navodi da se i njezina majka razboljela, što potvrđuje i svjedokinja ŽĐ koja još ističe da suprug pok. VĐ nije obrađivao sporno zemljište jer je bio bolestan, slijedom čega proizlazi da je 1982. pok. VĐ bila stara 72 godine, dakle radilo se o bolesnoj osobi starije životne dobi čiji suprug je pritom bolovao od Parkinsove i Alzheimerove bolesti pa je ujedno i brinula o njemu te se stoga ukazuju posve logični i životni navodi tuženih da je njihova majka odlučila dati susjedima zemlju da ju obrađuju iz razloga što ju ona više nije mogla obrađivati. Tome valja nadodati da se u sporno vrijeme plaćao porez na ovu nekretninu, što među strankama nije niti sporno pa se ukazuju i logični navodi II tužene da joj je majka rekla da će od susjeda tražiti barem da plate porez koji za tu zemlju treba plaćati te navodi svjedoka ŠĐ da mu je punica rekla da će oni koji zemlju koriste snositi troškove poreza vodoprivrede i ostalih davanja koje ona nije mogla podmirivati. Naime, davanjem nekretnine prednicima tužitelja da je obrađuju, pok. VĐ htjela je da oni plaćaju poreznu obvezu za istu. Pritom valja ukazati kako su prednici tuženika pok. VĐ porez za istu plaćali godinu- dvije, a nakon toga su to prestali činiti, što proizlazi i iz iskaza II tužene, ali i iz iskaza pok. DĐ. Ukazuje se ujedno da se prednici tužitelja nikada nisu u katastarskom operatu upisali kao korisnici predmetne nekretnine. Tome valja nadodati i da je pok. VĐ **.**.1997., dakle 15 godina nakon navodne kupoprodaje Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za Graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze, Odjel za imovinsko-pravne i stambene poslove podnijela zahtjev za povrat oduzete imovine, između ostalog, i u odnosu na predmetnu nekretninu pa se i iz tog razloga ukazuje nelogičnim i neživotnim, a pored rezultata ostalih provedenih dokaza da bi učinila navedeno, odnosno podnijela zahtjev za povrat, a da bi prethodno za predmetnu nekretninu s osnova kupoprodajne cijene od prednika tužitelja godine 1982. zaprimila čak preko 500.000,00 DEM. Okolnost da su tužiteljice po svojim prednicima i dalje u posjedu sporne nekretnine te da tužene, a niti njihova pravna prednica nisu tražili da im tužiteljice, odnosno njihovi pravni prednici predaju nekretninu u posjed nije relevantna, s obzirom da logične i utvrđene navode tuženih da je njihova majka dala prednicima tužiteljica nekretninu da je obrađuju, navode I tužene da njoj ne smeta da zemlju tužitelji obrađuju i da ima još čestica koje je naslijedila od majke, a obrađuje ih netko drugi. U odnosu na navedeno valja imati na umu da tužiteljice tijekom postupka ističu da se na spornu nekretninu nije moglo doći osim sa čestice prednika tužiteljica IĐ i ČĐ AĐ pa s obzirom na takav navod također proizlazi da su i zbog navedenog razloga tužene, odnosno njihova majka bile suglasne da prednici tužiteljica koriste sporno zemljište, dakle jer na sporno zemljište nisu mogle pristupiti osim sa nekretnina tužitelja. Tome valja nadodati posve logične i životne navode II tužene da joj majka rekla da bolje da oni zemlju obrađuju nego da se zapusti. Pri tome još valja ukazati da prednik I i II tužiteljica koji je umro 1999. nije u razdoblju od 17 godina tražio ovjeru navodnog potpisa na ugovoru, dok prednik III tužiteljice to nije učinio u razdoblju od 20 godina, odnosno do 2002., kada je umrla VĐ. Dakle, indikativnim se ukazuje, a kako to osnovano navode tužene da su prednici tužiteljica tužbu podnijeli nakon smrti pok. VĐ, odnosno čak 23 godine nakon navodnih kupoprodaja, posebice ukoliko se imaju u vidu njihovi navodi da nije sporno da je nekretnina prodana. Također se u odnosu na navod prednika III tužiteljice DĐ da se kasnije obratio pok. VĐ radi potpisivanja ugovora postavlja pitanje da ako je ona odbila potpisati novi ugovor, odnosno prodati zemljište ili ako je tražila cijenu koja mu nije odgovarala, zašto ju nije odmah tužio, odnosno zašto nije tražio navodno ispunjenje ugovora od nje za njezinog života ako tvrdi da joj je zemljište platio i kupio, već je tužba podignuta nakon njezine smrti. Dakle, i na temelju navedenih utvrđenja nema govora o tome da bi prednica tuženih spornu nekretninu prodala prednicima tužiteljica te na njih prenijela svoje pravo vlasništva, odnosno ranije pravo korištenja.

33. Tužiteljice tvrde da su predmetnu nekretninu njihovi pravni prednici počeli posjedovati 1982. Slijedom toga mjerodavne su odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997. Prema odredbi čl. 28. st. 4. ZOVO, savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina, s time da, na temelju čl. 30. st. 1. ZOVO, vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Prema odredbi čl. 72. st. 2. ZOVO, posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, pri čemu se savjesnost pretpostavlja (čl. 72. st. 3. ZOVO).

34. Dakle, u predmetnom postupku utvrđeno je, suprotno navodima tužiteljica da je majka tuženih pok. VĐ prednicima tužiteljica pok. DĐ i ČĐ dala sporno zemljište radi obrađivanja do opoziva, slijedom čega se u konkretnom slučaju radi o prekarističkom odnosu. Također je u postupku nedvojbeno utvrđeno da su prednici tužiteljica prijepornu nekretninu dobili na uživanje do opoziva jer za stjecanje prava vlasništva na istoj nisu imali nikakvu ispravu, odnosno u postupku nije dokazan nikakav pravni posao na temelju kojeg bi stekli pravo vlasništva iste. Obzirom da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da prednica tuženica pok. VĐ nije potpisala predmetne ugovore, to isti ugovori nisu niti bili sklopljeni. Također, u postupku nije dokazano jasno i nedvojbeno očitovanje volje, odnosno dozvole VĐ da se izvrši prijenos njezinog prava vlasništva, odnosno ranijeg prava korištenja na pravne prednike tužiteljica, već im je nekretnina dana na uživanje do opoziva. Posjed tužiteljica u odnosu na spornu nekretninu nema karakteristike niti savjesnosti, a niti zakonitosti, jer je zakonit onaj posjed koji se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje vlasništva, koja na strani tužiteljica ne postoji, a osim toga posjed tužiteljica se ne može smatrati savjesnim, jer savjesnost posjeda postoji kad posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dakle kad posjednik opravdano vjeruje da je stvar pribavio od vlasnika, a koja kod tužiteljica nedostaje, jer su tužiteljice, odnosno njihovi prednici znali da su vlasnice sporne nekretnine ovdje tužene, odnosno ranije njihova pokojna majka te da im je sporna nekretnina dana na uživanje (obrađivanje) do opoziva, odnosno bez jasnog očitovanja volje ranije vlasnice (odnosno upisane nositeljice prava korištenja) VĐ da se izvrši prijenos prava vlasništva, odnosno ranijeg prava korištenja na njih, odnosno na njihove pravne prednike, što znači da tužiteljice vlasništvo istih nisu stekle temeljem zakona – dosjelošću. Utvrđeno je da su prednici tužiteljica, a potom i tužiteljice predmetnu nekretninu posjedovali kao nesavjesni posjednici jer su znali da nisu vlasnici te nekretnine budući da prema utvrđenju ovog suda ugovori na koji se tužiteljice pozivaju nisu bili sklopljeni (tako i VSRH u Rev-1882/1999-2 od 4. veljače 2003. te Rev-x 382/11-2 od 17. studenoga 2011.). Iz navedenih razloga odbijen je kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužiteljica kao neosnovan.

35. U odnosu na prvi eventualno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica radi utvrđenja prava vlasništva, o kojem je potrebno odlučiti sukladno čl. 188. st. 2. ZPP, budući da je prethodno istaknuti zahtjev ocijenjen neosnovanim, prije svega valja istaknuti kako isti zahtjev tužiteljice sadržajno temelje na odredbi čl. 18. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96) prema kojoj pravni poslovi koje su prijašnji vlasnici sklopili protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu smatraju se valjanim ukoliko nemaju drugih nedostataka koji ih čine ništavim ili pobojnim. Tvrde da su prema toj odredbi, predmetni Ugovori konvalidirali unatoč tome što je predmetna nekretnina 1982. predstavljala neizgrađeno građevinsko zemljište i njome nije bilo dopušteno raspolagati. Čak i ako sud utvrdi da predmetni Ugovori nisu ugovori o prijenosu (kupoprodaji) vlasništva, isti su svakako ugovori o prijenosu prava korištenja. Budući da je u predmetnim Ugovorima navedeno da se prednicima tužiteljica ustupa tj. prenosi pravo korištenja predmetne nekretnine, pravni prednici tužiteljica svakako su postali nositeljima prava korištenja na predmetnoj nekretnini. Sukladno odredbi članka 361. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96; dalje u tekstu: ZVDSP) pravo korištenja neizgrađenoga građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu koje nije prestalo do donošenja ovoga Zakona pretvara se njegovim stupanjem na snagu u pravo vlasništva dotadašnjega nositelja toga prava ili njegova pravnoga sljednika. Tvrde da su stupanjem na snagu ZVDSP-a, prednici tužiteljica pa i tužiteljice stekle pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem prava korištenja koje je VĐ valjano prenijela na prednike tužiteljica.

35.1. Vezano za prvi eventualno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica ponavlja se kako je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da prednica tuženica pok. VĐ nije potpisala predmetne ugovore pa isti ugovori nisu niti bili sklopljeni. Slijedom toga, a obzirom da ugovori nisu niti nastali, nema govora da bi isti konvalidirali. U ocjenu konvalidacije tih ugovora sud se iz tog razloga nije niti upuštao. Također, u postupku nije dokazano jasno i nedvojbeno očitovanje volje, odnosno dozvole VĐ da se izvrši prijenos njezinog prava vlasništva, odnosno ranijeg prava korištenja na pravne prednike tužiteljica, već im je nekretnina dana na uživanje do opoziva pa nema govora da bi svoje pravo korištenja (kasnije pravo vlasništva) VĐ valjano prenijela na prednike tužiteljica, kako to tužiteljice neosnovano tvrde. Iz navedenih razloga odbijen je kao neosnovan prvi eventualno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica kao neosnovan.

36. U odnosu na tzv. drugi eventualno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica kojim traže da se utvrdi da su stekle valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini te im tužene izdaju valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na spornoj nekretnini prije svega valja istaknuti kako isti zahtjev tužiteljice sadržajno temelje na tvrdnjama da u datom trenutku VĐ nije bila ovlaštena prenijeti pravo vlasništva nekretnine koja je bila u društvenom vlasništvu, ali da je ista svakako na prednike tužiteljica prenijela sva vlasničkopravna ovlaštenja koja je imala na predmetnoj nekretnini pa da stoga predmetni Ugovori predstavljaju valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini te tužiteljice, temeljem tako stečenog prava vlasništva, imaju pravo izvršiti uknjižbu u zemljišnim knjigama. Budući da predmetni ugovori predstavljanju valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva i uknjižbu tog vlasništva u zemljišne knjige, tužene su dužne tužiteljicama izdati valjanu tabularnu ispravu podobu za upis vlasništva tužiteljica u zemljišne knjige. U odnosu na izneseni prigovor zastare za obvezu izdavanja tabularne isprave, tužiteljice ističu da je takav prigovor neosnovan i predstavlja zlouporabu prava. Tvrde da je prodavateljica pok. VĐ predmetnu nekretninu očito prodala i predala u posjed kupcima i naplatila kupoprodajnu cijenu pa da stoga prodavateljica odnosno njezini nasljednici više ne mogu pravno valjano disponirati nekretninom na kojoj su ostali nominalno uknjiženi kao vlasnici.

36.1. Vezano za drugi eventualno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica ponavlja se kako je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da prednica tuženica pok. VĐ nije potpisala predmetne ugovore pa isti ugovori nisu niti bili sklopljeni. Slijedom toga, a obzirom da ugovori nisu niti nastali, nema govora da bi isti predstavljali valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva tužiteljica i uknjižbu tog vlasništva u zemljišne knjige. Obzirom da između prednika tužiteljica i prednice teženica nije sklopljen nikakav pravni posao u pogledu prijenosa vlasništva (prava korištenja) na predmetnoj nekretnini, a uslijed čega ne postoji niti dužnost tuženih na izdavanje izjave kojom tužiteljicama dopuštaju uknjižbu na istoj nekretnini, to je neosnovan i postavljeni dio tužbenog zahtjeva tužiteljica radi izdavanja tabularne isprave utvrđen neosnovanim. Ponavlja se da u postupku nije dokazano jasno i nedvojbeno očitovanje volje, odnosno dozvole VĐ da se izvrši prijenos njezinog prava vlasništva, odnosno ranijeg prava korištenja na pravne prednike tužiteljica, već im je nekretnina dana na uživanje (obrađivanje) do opoziva pa nema govora da bi svoje pravo korištenja (kasnije pravo vlasništva) VĐ valjano prenijela na prednike tužiteljica, kako to tužiteljice neosnovano tvrde. Iz navedenih razloga odbijen je kao neosnovan i drugi eventualno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica kao neosnovan.

37. Imajući u vidu naprijed navedena utvrđenja ovaj sud nije izvodio daljnje dokaze (dodatno grafološko vještačenje potpisa pok. M VĐ, i to potpisa na zapisniku sastavljenom prilikom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te potpisa na dokumentaciji koja je dostavljena uz podnesak III. tužiteljice od 19.03.2021. te ostale u tijeku postupka predložene, a neizvedene dokaze) jer se takvi dokazi s obzirom na naprijed navedena utvrđenja iz presude ukazuju nesvrishodni budući da bi i njihovim izvođenjem ovaj sud došao do jednakih utvrđenja, a činjenično stanje je dovoljno utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana presuda. Pritom valja ukazati kako je u ovom postupku bilo potrebno, između ostalog, utvrditi da li je pok. VĐ potpisala dva sporna ugovora na kojima tužitelji temelje svoje tužbene zahtjeve, a vještačenje potpisa na zapisniku sastavljenom prilikom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te potpisa na dokumentaciji koja je dostavljena uz podnesak III. tužiteljice od 19.03.2021. je posve irelevantno za ovaj postupak, tim više što se u ovom postupku nije pokazala niti najmanja sumnja u pravilnost danog mišljenja od strane ustanove. Ujedno valja ukazati kako iz dopisa Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vuletić" od 15.2.2022. (list 453-454, 510-511) proizlazi da ukoliko se u odnosu na potpis iz 1976. radi o nespornom potpisu, isti također nije u potpunosti upotrebljiv za traženo vještačenje zbog svoje kvalitete, ali i godine nastanka (prema nalogu 1976.), koja nije sasvim prilagođena ranijim spornim potpisima iz 1982. te stoga dodatno vještačenje ovog potpisa ne bi utjecalo na već dano mišljenje o spornim potpisima iz 1982. Dakle, ovaj sud je pri odluci o tome da se ne provodi dopunsko grafološko vještačenje po tužiteljicama predloženih potpisa imao u vidu da je u izradi nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vuletić" korišten velik broj potpisa pok. VĐ, da je nalaz logičan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima struke te da vještačenje tog potpisa ne bi utjecalo na već dano mišljenje o spornim potpisima iz 1982., kako to navodi ustanova u dopisu.

38. Prednici tužiteljica su u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačili iznos od 20.000,00 kn, dok su tužene u odgovoru na tužbu prigovorile tako naznačenoj vrijednosti. Budući da je predmet ove parnice utvrđenje vlasništva na nekretnini površine 1050 m 2 označenoj kao oranica koja se nalazi u k. o. [katastarska općina], sud ocjenjuje da je vrijednost predmeta spora suviše nisko naznačena u smislu čl. 40. st. 3. ZPP, zbog čega se postavlja pitanje naknade troškova postupka. Imajući u vidu da se radi o nekretnini koja u suštini predstavlja dio okućnica uz kuće tužiteljica, a s obzirom na površinu zemljišta i njegovu lokaciju, sud je ocijenio da primjerena vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju iznosi 500.000,00 kn (66.361,40 EUR) pa je stoga na ročištu za glavnu raspravu od 19.3.2008. odredio vrijednost predmeta spora u tom iznosu, a temeljem naprijed navedene zakonske odredbe.

39. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP, a imajući u vidu da su tužene u cijelosti uspjele u ovom sporu.

39.1. Tuženima u razdoblju kada ih je zastupao isti punomoćnik pripada trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 1.002,00 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu održanom 19.3.2008. u iznosu od 1.002,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife). Za svaku navedenu radnju tuženima je priznat PDV po stopi od 25%. Ukupno dosuđen trošak I. i II. tuženima za to razdoblje iznosi 2.505,00 EUR pa svakoj pripada ½ od tog iznosa, dakle 1.252,50 EUR.

39.2. Tuženima nije priznat trošak sastavljanja podneska od 12.2.2008. jer je taj podnesak predan na raspravi održanoj 19.3.2008. za koju im je priznat trošak pa su svoje navode iz tog podneska mogle iznijeti na toj raspravi.

39.3. I tuženoj je trošak sastavljanja podneska od 18.3.2021., 24.2.2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 8.9.2011., 21.3.2012., 31.5.2012., 14.11.2013., 19.1.2015., 20.7.2016., 15.11.2016., 28.11.2017., 28.9.2021., 10.4.2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Priznat joj je i trošak sastavljanja podnesaka od 12.6.2012., 23.5.2015., 1.9.2015., 5.4.2016., 12.1.2018., 15.1.2021. u iznosu od 200,00 EUR za svaki navedeni podnesak temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno ne više od 100 bodova, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" podnesaka u parničnom postupku. S tim da valja napomenuti kako podnesci u kojima I tužena navodi da se "pridružuje navodima II tužene" po stavu ovog suda ne predstavljaju obrazložene podneske. Sa preostalim zahtjevom za nadoknadom troška za sastavljanje navedenih podneska I tužena je odbijena. Za svaku navedenu radnju I tuženoj je priznat PDV po stopi od 25%. Tom iznosu valja pribrojiti ½ iznosa iz toč. 39.1. obrazloženja ove presude, odnosno 1.252,50 EUR. Priznat joj je i trošak uplate dijela predujma za provođenje grafološkog vještačenja u iznosu od 132,72 EUR, u iznosu od 16,59 EUR te u iznosu od 232,26 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

39.4. I tuženoj nije priznat trošak sastavljanja podneska od 25.11.2011., 13.12.2011., 3.9.2012., 1.3.2013., jer ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. I tuženoj nije priznat trošak sastavljanja podneska od 30.11.2012. jer podnesak I tužene s tim danom ne postoji u spisu. I tuženoj nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 13.2.2016. jer ročište s tim danom nije održano u ovome predmetu. Slijedom navedenog odlučeno, kao i vezano za preostali dio zahtjeva za naknadom troškova I tužene koji nije osnovan, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

39.5. II tuženoj je priznat trošak sastavljanja podnesaka od 8.3.2010., 14.10.2011., 26.11.2011., 2.6.2012., 29.10.2012., 7.6.2013., 9.10.2014., 5.2.2015., 23.3.2016., 6.4.2021. u iznosu od 1.002,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 8.9.2011., 21.3.2012., 31.5.2012.,14.11.2013., 13.2.2014., 24.2.2014., 19.1.2015., 20.7.2016., 15.11.2016., 22.3.2017., 28.11.2017., 28.9.2021., 10.4.2025. u iznosu od 1.002,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Priznat joj je i trošak sastavljanja podneska od 6.2.2015. u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, odnosno ne više od 100 bodova, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" podnesaka u parničnom postupku. Sa preostalim zahtjevom za nadoknadom troška za sastavljanje tog podneska II tužena je odbijena. Za svaku navedenu radnju II tuženoj je priznat PDV po stopi od 25%. Tom iznosu valja pribrojiti ½ iznosa iz toč. 39.1. obrazloženja, presude, odnosno 1.252,50 EUR. Priznat joj je i trošak uplate dijela predujma za provođenje grafološkog vještačenja u iznosu od 33,18 EUR (iznos koji je zatražen s tog osnova), u iznosu od 16,59 EUR (1/2 iznosa od zatraženih 33,18 EUR) te u iznosu od 232,26 EUR (dok je s preostalim dijelom zahtjeva od zatraženih 464,53 EUR II tužena odbijena). Ujedno se ukazuje kako VSRH u svojoj odluci Rev 396/2022-2 od 23. kolovoza 2022. izražava stav da mogućnost priznavanja nagrade za sastav više od četiri obrazložena podneska ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju riječ o dugotrajnom i pravno i činjenično složenom sudskom postupku u kojem su provedena čak tri grafološka vještačenja te u kojem su usmeno saslušana sva tri vještaka te brojni svjedoci kao i parnične stranke, ovaj sud je II tuženoj priznao nagradu za sastav više od četiri obrazložena podneska, ali samo za one podneske koji su bili potrebni za vođenje parnice i u kojima se nisu ponavljali već ranije istaknuti navodi II tužene. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

39.6. II tuženoj nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 7.11.2014., 18.12.2014.,18.1.2017., 3.4.2017., 15.5.2017., 17.11.2017., 12.2.2018., 14.11.2018., 26.2.2020., 11.1.2021., 15.2.2021., 14.2.2022., 30.3.2022., 27.5.2022., 3.4.2025. jer je ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, budući da se u njima ponavljaju dosadašnji navodi. II tuženoj nije priznat trošak sastavljanja podneska od 19.3.2013. jer podnesak II tužene s tim danom ne postoji u spisu. Nije joj priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude bez obzira što je ista radnja predviđena u Tbr. 9.3 Tarife jer takav trošak ne može biti potreban radi vođenja parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP što je prvi kriterij za dosudu takvog troška. Naime, ročište za objavu ispunjava u prvom redu načelo javnosti odnosno interes javnosti biti upoznata sa rezultatom suđenja te predstavlja pravo stranaka i javnosti, a nikako obvezu. Isto ročište ne zahtjeva nikakve pripreme, traje minimalno te nema obveznog sadržaja za stranke zbog propuštanja kojega bi mogle nastupiti bilo kakve negativne posljedice. Naime, stranka koja ne pristupi, a uredno je obaviještena, odluku sa obrazloženjem može preuzeti sa internetske stranice e-oglasna ploča suda. Stranci koja nije bila obaviještena, sud će odluku dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena. U takvoj situaciji, dosuda troškova bi predstavljala neopravdano poskupljenje postupka što je protivno i čl. 10. st. 1. ZPP. Slijedom navedenog, kao i vezano za preostali dio zahtjeva za naknadom troškova II tužene koji nije osnovan, odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

U Zagrebu, 22. svibnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. I - II tužiteljicama po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 663,61 EUR-solidarno sa III tužiteljicom

2. III tužiteljici po punomoćnici uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 663,61 EUR-solidarno sa I- II tužiteljicama

3. I tuženoj po punomoćnici

4. II tuženoj po punomoćnici

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte