REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: Povrv-1350/2018-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sutkinji Gordani Mirosavljević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732 zastupan po Zoranu Vidović, odvjetniku iz Varaždina protiv 1. tuženika PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],oboje zastupani po punomoćniku Jasmini Češo-Žanić, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, dana 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U k i d a se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Estere Poljak Ovrv-1251/2018 od 6. kolovoza 2018. kojim se nalaže tuženiku PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužitelju Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732 solidarno namiri tražbinu u iznosu od 21.311,82 EUR u kunskoj protuvrijednosti po Srednjem tečaju tečajne liste PBZ d.d. na dan plaćanja uvećanu za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 20.07.2018. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da mu naknadi troškove ovog ovršnog postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana donošenja ovo rješenja o ovrsi pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana, nakon dostave ovog rješenja.

II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Estere Poljak Ovrv-1251/2018 od 6. kolovoza 2018. kojim se nalaže tuženiku ZH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da Privrednoj banci d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 namiri tražbinu u iznosu od 21.311,82 EUR u kunskoj protuvrijednosti po Srednjem tečaju tečajne liste PBZ d.d. na dan plaćanja uvećanu za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 20.07.2018. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da mu naknadi troškove ovog ovršnog postupka u iznosu od 5.642,95 kn uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi tj. 06.08.2018. pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se II. tuženoj ZH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.767,50 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženih kao ovršenika radi novčane tražbine.

Javni bilježnik Estera Poljak donio je rješenje o ovrsi dana 6. kolovoza 2018 godine na temelju vjerodostojne isprave.

Na navedeno rješenje o ovrsi prigovor su uložili I. tuženik ČH i II tužena ZH.

1. tuženik ČH u svom prigovoru navodi da se ne slaže sa ovrhom odnosno istoj se protivi iz više razloga, navodi da je krenuo stečaj potrošača 27. studeni 2017. Ističe da svi vjerovnici pa tako i Privredna banka Zagreb bili su obaviješteni putem poziva za pristup postupku o stečaju potrošača na Općinskom sudu u Novom Zagrebu. Ističe da se vjerovnik nije odazvao. Nadalje navodi da mu je određen stečajni povjerenik IH iz [adresa], te da stečajni povjerenik raspolaže sa njegovom cjelokupnom imovinom. Nadalje navodi da je cjelokupnu dokumentaciju o stečaju poslao tužitelju. I tuženik se poziva na Zakon o osobnom stečaju gdje sve njegova pokretna i nepokretna imovina ide u stečajnu masu, a članak 72. Zakona o stečaju potrošača glasi: "tijekom trajanja postupka nad imovinom potrošača kojom povjerenik upravlja u ime i za račun potrošača nije dopuštena ovrha u korist pojedinih vjerovnika te je ništavan svaki sporazum između potrošača ili drugih osoba ili pojedinih vjerovnika, na osnovi kojega bi koji od njih stekao neku posebnu prednost. Nadalje, I. tuženik tada ovršenik da mu se svaki mjesec odbija 1/3 plaće na račun povjerenika, koji pak onda plaća njegove dugove prema vjerovnicima. Navodi da Privredna banka odnosno tužitelj nije uložila žalbu na rješenje o njegovom osobnom stečaju.

2. tužena sada ovršenica uložila je žalbu-prigovor na ovršni postupak dana 16. kolovoza 2018., u kojem navodi da je njezin sin ČH proglasio osobni stečaj dana 27. studenog 2017. Ističe da žive u zajedničkom kućanstvu, te tako dijele imovinu a po Zakonu o stečaju članak 72. govori da se za imovinu potrošača kojom povjerenik upravlja nije dopuštena ovrha u korist pojedinih vjerovnika. Ističe da ima mirovinu od 2.800,00 kn koja je ovršena sa ¼, te joj je tako život jako težak.

Sud je u provedenom dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu koji je sklopljen između tužitelja PBZ d.d., Zagreb te korisnika kredita PH i solidarnog dužnika ZH. U točci I. Ugovora o kreditu razvidno je da se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti do 22.257,35 EUR po Srednjem tečaju za EUR tečajne liste Hrvatske narodne banke (dalje: HNB) važeće na dan korištenja kredita. U točci 7. Ugovora o kreditu: otplata kredita navedeno je da je kredit u iznosu od 22.257,35 EUR i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuje se u 240 jednakih mjesečnih anuiteta. Mjesečni anuitet iznosi 186,17 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po Srednjem tečaju za EUR stečajne liste HNB-a važeće na dan plaćanja.

Dana 18. listopada 2019. sud je zaprimio podnesak tužene strane u kojoj 1. tuženik u cijelosti osporava tužbu kako u osnovu tako i u visini. Navodi da je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Sp-33/2017 od 27. studenog 2017. otvoren postupak stečaja nad 1. tuženikom kao potrošačem, te imenovan stečajni povjerenik IH iz [adresa]. Nadalje ističe da je tužitelj imao saznanja o pokrenutom postupku budući je tuženik tužitelja označio kao jednog od vjerovnika, te ga je sud pozvao na pripremno ročište dana 17. studenog 2017. na koje ročište se isti nije odazvao, iako je dostava poziva bila uredna.

U odnosu na navode iz podneska tužitelja od 27. rujna 2019. ističe da nisu sporni navodi glede dugova o nepodmirenom kreditu sa napomenom da je tuženik otplaćivao predmetni kredit sve dok je to bio u mogućnosti, odnosno do pokretanja stečaja potrošača a otplaćuje ga i nakon pokrenutog stečaja. Navodi da su netočni tužitelja da nije bio obaviješten o pokretanju postupka stečaja potrošača budući je o istom bio obaviješten od strane nadležnog suda a nisu točni niti navodi da tuženik nije nakon otkaza ugovora o kreditu išta podmirio s osnova predmetnog duga. Navodi da je u tijeku razdoblje provjere ponašanja potrošača ovdje tuženika, te je na povjerenika prešlo pravo raspolaganja imovinskim pravima koja su ušla u stečajnu masu potrošača. I. tuženik je u spis dostavio u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj Sp-33/2017 iz kojeg je razvidno da je sud dana 27. studenog 2017. donio rješenje kojim se otvara postupak stečaja potrošača nad potrošačem PH iz [adresa]. Iz točke 4. razvidno je da se određuje razdoblje provjere ponašanja potrošača u trajanju od 5 godina koje počinje teći od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Dana 23. listopada 2023. punomoćnica tuženih dostavila je podnesak u sudski spis na koji se očituju kako slijedi: Prije svega tuženi ostaju kod svih prigovora istaknutih u dosadašnjem tijeku postupka, posebice kod prigovora da ne postoji zakonska osnova za vođenje ovog postupka. Naime, čl. 23. Zakona o stečaju potrošača (NN 100/15, 67/18, 36/22) propisano je da u postupku stečaja potrošača ako tim Zakonom nije propisano drugačije, podredno primjenjuje Stečajni zakon. Člankom 140. st.1. Stečajnog zakona (NN 71/15, 104/17, 36/22) propisano je da nedospjele tražbine dospijevaju otvaranjem stečajnog postupka. Člankom 169. st.1. istog zakona propisano je da nakon otvaranja stečajnog postupka, pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti ovrhu ili osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu, niti na drugoj imovini dužnika. Dakle, sukladno važećim propisima danom otvaranja stečaja nad imovinom potrošača I. tuženika ČH (**.**.2017. u 15.00 sati) tražbine svih vjerovnika su dospjele pa uključujući i tražbinu tužitelja za koju tužitelj pogrešno tvrdi da u vrijeme otvaranja stečaja nije dospjela. Slijedom navedenog tuženi drže da je tužba neosnovana i da istu treba odbaciti, budući da ne postoji zakonski pretpostavke za postupanje po istoj, odnosno vođenje ovog postupka. Podredno, tužitelj osporava osnovanost tužbe i iz sljedećih razloga. Pogrešan je pravni stav tužitelja da pravomoćnim rješenjem Naslovnog suda Sp- 917/2022 od 23.2.2023. I. tuženik nije oslobođen utužene obveze prema tužitelju, već samo obveze prema tužitelju s osnova Ov-9236/11. Naime, u točci 2 izreke Rješenja kojim je zaključen postupak naknadne diobe u postupku stečaja stoji da se I. tuženik oslobađa od preostalih obveza u odnosu na sve vjerovnike koji su u vrijeme otvaranja stečajnog postupka (27.11.2017. u 15.00 sati) imali koju imovinskopravnu tražbinu prema njemu, osim obveza po osnovi koji su izričito navedene u rješenju. U točci 3 istog rješenja stoji da se oslobađanje obveza iz točke 2. izreke posebice odnosi na vjerovnike koji su pobrojani u tablici, a među kojima je i tužitelj s osnovom Ov-9236/11. Dakle, sukladno predmetnom rješenju tuženi ČH oslobođen je obveza prema svim vjerovnicima, dakle i prema tužitelju, a ne samo za obveze koje su u točci 3. istog rješenja posebice navedene. Osim navedenog valja istaći da je I. tuženik sa tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu 2011.god. koji kredit je bio osiguran zadužnicom koja je u očevidniku FINA-e bila zavedena kao osnova pod brojem Ov-9263/11. Tužitelj i I. tuženik kao korisnik kredita, a II. tužena a kao solidarni dužnik sklopili su dana 17.4.2014. Ugovor o kreditu kojim je “zatvoren” dug po starom kreditu iz 2011.god., a koji kredit je tuženik otplaćivao sve do 2018. (i nakon otvaranja stečaja). Nakon otvorenog stečaja na pripremnom ročištu održanog 17.11.2017. iako uredno pozvan tužitelj nije došao. Također, nakon što je rješenjem istog suda Sp-33/2017 od 6.7.2022. nastavio se postupak stečaja potrošača radi naknadne diobe, te su pozvani svi vjerovnici da prijave svoje tražbine u roku od 60 dana od objave istog, tužitelj nije prijavio tražbinu, niti se pojavio na ispitnom ročištu održanom dana 13.10.2022. na kojem je utvrđena tražbina vjerovnika drugog višeg isplatnog reda Erste Steiermärkische bank d.d., iako je u to vrijeme znao da se vodi ovaj postupak pred tim sudom. Dakle, pogrešno tvrdi tužitelj da tuženik nije oslobođen obveze prema njemu, budući da iz navedenih odluka jasno proizlazi drugačije, a nesporno je da osnovu Ov- 9236/11, nakon dizanja kredita 2014. kojim je podmiren kredit iz 2011.god. tužitelj je trebao vratiti budući da je dug koji je bio osiguran tom zadužnicom bio namiren. Stoga tuženi drži da je predmetna tužba neosnovana.

Uz podnesak od 23. listopada 2023. punomoćnica tuženih dostavila je sudu rješenje ovog suda posl. broj Sp-917/2022, u točci I. rješenja navodi: Zaključuje se postupak naknadne diobe u postupku stečaja nad imovinom potrošača PH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. U točci II. rješenja navodi se: Potrošač ČH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] se oslobađa od preostalih obveza u odnosu na sve vjerovnike koji su u vrijeme otvaranja stečajnog postupka (27. studenog 2017. u 15:00 sati) imali koju imovinskopravnu tražbinu prema njemu osim: 1) zakonske obveze na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje po zakonu dužan uzdržavati

2) vraćanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ili prekršajem

3) naknade štete nastale kaznenim djelom ili prekršajem

4) naknade štete zbog smrti ili teže tjelesne ozljede

Uobzirujući naprijed navedeno, ovaj sud smatra da tužba i tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika PH nije osnovan.

Kako je naprijed navedeno, prigovor na rješenje o ovrsi podnijela je i 2. tužena ZH.

Sud je izvršio uvid u rješenje broj Sp-88/2022 iz kojeg je razvidno iz točke I. rješenja da se otvara jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača ZH, [adresa].

Pod točkom II. rješenja navodi se da se zaključuje jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača ZH iz [adresa].

Pod točkom III. rješenja navodi se da se oslobađa potrošak ZH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] preostalih obveza u odnosu na slijedeće osnove za plaćanje i vjerovnike i to:

1. osnova broj OV-12515/12-Z005 izdavatelja javnog bilježnika Knego – Rogina Jadranke, Zagreb, vjerovnik Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB 92963223473 zaprimljena 23.10.2018 glavnica 3.550,62 kn, kamata

1.697,57 kn i trošak 175,00 kn

2. osnova broj OV-2260/14 izdavatelja javni bilježnik Poljak Estera, [adresa] vjerovnika Privredna banka Zagreb d.d. Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732 zaprimljena 03.04.2018., glavnica 1.894,52 kn, kamata 1.772,28 kn i trošak 0,00 kn.

Dakle, iz unaprijed navedenog rješenja razvidno je u odnosu na koje vjerovnike i za koji iznos tražbine se oslobađa potrošač ZH. Iz navedenog rješenja nije razvidno da bi se oslobodila od obveze prema Privrednoj banci Zagreb d.d. – tužitelja i u iznosu od 21.311,82 EUR. Nadlaje je razvidno da se kod jednostavnog stečaja potrošača, potrošač oslobađa samo za određene taksativno navedeno vjerovnike.

Na zadnjem ročištu dana 23. travnja 2025. na poseban upit suca I. tuženiku da li je sporna visina duga, isti je iskazao da valjda nije. Uobzirujući navedeno, sud nije provodio knjigovodstveno – financijsko vještačenje.

Stoga ovaj sud smatra da je II tužena u obvezi prema tužitelju za navedeni iznos.

Temeljem čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku sud je odlučio o troškovima parničnog postupka a razmjerno uspjehu u sporu, imajući pritom u vidu vrijednost predmeta spora u visini od 21.311,82 EUR, što prema jednoj cjelovitoj radnji a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23) iznosi 250 bodova, a kako je 1 bod = 2,00 Eura to jedna cjelovita radnja iznosi 500,00 EUR. Sud je tužitelju priznao pristup na 6 ročišta, po Tbr. toč. 1. Tarife i to: ročište od 01.10.2019., 23.09.2020., 22.09.2021., 20.09.2022., 13.09.2023. i 23.04.2025. (6 x 500,00 EUR), te sastav jednog obrazloženog podneska po Tbr.8 toč.1. tarife od 14.09.2023. u iznosu od 500,00 EUR, što sveukupno predstavlja iznos od 3.500,00 EUR. Na navedeni iznos sud je dodao PDV od 25% koji predstavlja iznos od 875,00 EUR, predstavlja trošak od 4.375,00 EUR.

Tužiteljska stranka je tražila i nagradu po utrošenom satu, sukladno Tbr.39. Tarife s obzirom da odvjetničko društvo Vidović & Vidović ima sjedište u [adresa], te je zatražila za izbivanje tri sata iz pisarnice iznos od 150,00 EUR, a što je sud dosudio imajući u vidu odredbu Tbr.39. Tarife, gdje se navodi: za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja odvjetniku pripada naknada 25 bodova, a kako 1 bod iznosi 2,00 EUR, to 1h izbivanja iz pisarnice iznosi 50,00 EUR, a kako je punomoćnik tužitelja izbivao za vrijeme ročišta iz svoje pisarnice koja je u [adresa], sud smatra da mu je opravdano dosuditi tri sata jer je samo vrijeme putovanja od [adresa] do Samobora 1h, a također i povratak na istoj relaciji, te provođenju sudske rasprave do 1h. Dakle, za svako ročište sud je tužitelju temeljem Tbr.39 dosudio iznos od 150,00 EUR. Kako je bilo 6 ročišta, a po jednom ročištu je punomoćnik izbivao iz pisarnice u [adresa] tri sada, a što predstavlja iznos od 150,00 EUR, te je sud za 6 ročišta priznao za svako pojedinačno 150,00 EUR ( 6 x 150,00 EUR) = 900,00 EUR. Kada se iznos od 4.375,00 EUR parničnog troška pribroji iznos od 900,00 EUR, te materijalni trošak sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 260,00 EUR dobije se iznos od 5.535,00 EUR.

Kako je tužiteljska strana uspjela sa tužbenim zahtjevom u odnosu samo na II tuženu ZH, to istom pripadaju troškovi parničnog postupka u iznosu od 2.767,50 EUR.

Tužitelj je potraživao i putne troškove na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], međutim isti sudu nije dostavio pojedinosti odnosno podatke, da li je putovao automobilom i koliko je utrošio benzina, te da li je platio cestarinu, odnosno da li je putovao nekim drugim prijevoznim sredstvom (autobusom). Kako sud nije imao navedene podatke, nije mogao odlučiti o putnim troškovima punomoćnika tužitelja.

Na temelju svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Samoboru, 22. svibnja 2025.

SUDAC

Gordana Mirosavljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu odluke, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova odluka objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je odluka objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove odluke.

DNA:

1. tužitelj po punomoćniku Zoranu Vidoviću, odvjetniku

2. tuženici po punomoćniku Jasmini Češo-Žanić, odvjetnici