REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-415/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Davorki Ćurko Nasić, u pravnoj stvari tužitelja LEĆ d.o.o., OIB: 79331181937, iz Vodica, Obala Juričev Ive Cote 9, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šunić i Lisec, d.o.o iz Zagreba, protiv tuženika NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 9. travnja 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stanislave Galović iz Zagreba poslovni broj Ovrv-114796/2022 od 17. siječnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku NK isplatiti tužitelju LEĆ d.o.o. zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 9,16 EUR od 1. listopada 2022. do 8. studenog 2022.,

- 9,19 EUR od 21. listopada 2022. do 8. studenog 2022., i to za razdoblje do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stanislave Galović iz Zagreba poslovni broj Ovrv-114796/2022 od 17. siječnja 2023. te se odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim je naloženo tuženiku NK isplatiti tužitelju LEĆ d.o.o. iznos od 60,81 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 7,98 EUR od 21. prosinca 2021. do 26. veljače 2024.,

- 6,75 EUR od 1. veljače 2022. do isplate,

- 6,98 EUR od 21. veljače 2022. do isplate,

- 7,10 EUR od 1. travnja 2022. do isplate,

- 6,96 EUR od 21. travnja 2022. do isplate,

- 6,75 EUR od 1. lipnja 2022. do isplate,

- 7,45 EUR od 21. lipnja 2022. do isplate,

- 7,93 EUR od 1. kolovoza 2022. do 26. veljače 2024.,

- 9,16 EUR od 9. studenog 2022. do isplate,

- 9,19 EUR od 9. studenog 2022. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stanislave Galović iz Zagreba poslovni broj Ovrv-114796/2022 od 17. siječnja 2023. te se utvrđuje da je tužba povučena za iznos od 15,91 EUR.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Povodom ovršnog prijedloga tužitelja, koji se sada smatra tužbom, javni bilježnik Stanislava Galović iz Zagreba donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, poslovni broj Ovrv- 114796/2022 od 17. siječnja 2023, kojim rješenjem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ukupno 76,25 EUR sa zateznim kamatama tekućim na pojedini iznos od dospijeća do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, u kojem navodi da ga tužitelj netočno tereti za nepostojeću tražbinu u iznosu od ukupno 76,27 EUR na ime zadužene neplaćene usluge odvoza i odlaganja komunalnog otpada iz nekretnine koja se nalazi u mjestu [adresa]. Navodi da je njegovo prebivalište u [adresa], dok u [adresa] boravi zajedno s obitelji privremeno i povremeno i to od mjeseca lipnja do kraja rujna. Za te mjesece je platio preuzimanje i odlaganje komunalnog otpada, te smatra da je u obvezi platiti samo za preuzetu i odveženu količinu otpada, dok nije u obvezi platiti za odvoženje otpada u razdobljima kada nitko ne boravi u nekretnini na koju se računi odnose, zbog čega je uložio prigovore na sve račune u 2021. i 2022., jer isti nisu izdani u skladu sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, odnosno Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom. Tvrdi i da s istima nisu u skladu niti cjenici tužitelja te da tužitelj nema evidenciju o preuzetoj količini otpada, već račune izdaje na osnovi pražnjenja svih kontejnera iz mjesta [adresa]. Iako račune za srpanj i kolovoz 2022. nije dobio, podmirio je uslugu tužitelja za te mjesece na temelju pribavljene informacije o iznosima iz tih računa, uplatom dana 9. studenog 2022. iznosa od 69,03 kn za mjesec srpanj 2022. te iznosa od 69,25 kn za mjesec kolovoz 2022. (ukupno 138,28 kn). Istaknuo je i da mu tužitelj nije podmirio dosuđenu naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 kn sa zateznim kamatama, koja obveza je dospjela 8. srpnja 2017., a sukladno presudi ovog suda posl.br. Povrv- 2251/16-8 od 30. lipnja 2017. Slijedom navedenog, predložio je da sud stavi izvan snage osporeno rješenje o ovrsi.

3. Sud je rješenjem poslovni broj Povrv-415/2023-2 od 12. svibnja 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi od 17. siječnja 2023. u dijelu u kojem je određena ovrha i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Na navode iz prigovora tuženika, tužitelj se očitovao navodeći da je on ovlašteni davatelj javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada u smislu Zakona o održivom gospodarenju otpadom i to za područje Grada Vodica, sve sukladno Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Vodica. Tvrdi da tuženik nekretninu na adresi [adresa], u odnosu na koju je tužitelj dužan izvršavati uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koristi tijekom godine, kako to potvrđuje Izjava o načinu korištenja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koju je tužitelj zaprimio 10. listopada 2018., a koja Izjava predstavlja ugovor između tužitelja, kao davatelja usluge, i tuženika, kao korisnika usluge, te ista potvrđuje postojanje obveznog odnosa između stranaka u smislu čl. 30. navedenog Zakona, a iz iste ne proizlazi da se radi o nekretnini koja se ne koristi uopće. Nadalje, tužitelj navodi kako je rješenje o ovrsi doneseno temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, koji je propisno sastavljen i sadrži sve sastojke koje propisuje čl. 31. Ovršnog zakona, a koje mora sadržavati vjerodostojna isprava. U odnosu na prigovor visini potraživanja, tužitelj navodi kako je ista određena sukladno Cjeniku pružanja javne usluge tužitelja, a koji Cjenik je sastavljen i javno objavljen na mrežnim stranicama tužitelja, sve sukladno odredbi čl. 30. Zakona o održivom gospodarenju otpadom te Uredbe o komunalnom gospodarenju otpadom, temeljem čega su ispostavljeni i računi za svako pojedinačno mjesečno potraživanje koje tuženik nije podmirio tužitelju. Nadalje, tužitelj ne osporava da je tuženik vlasnik nekretnine u [adresa] na adresi [adresa], te da istu nekretninu koristi kroz godinu. Ustvrdio je i kako izdaje račune za preuzetu i odvezenu količinu komunalnog otpada, a ne kako je to tuženik naveo zaduženu količinu otpada, te da se Cjenik tužitelja ne odnosi na zaduženu količinu, već na preuzetu i odvezenu količinu, kao i da tužitelj usklađuje račune sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom i Odlukom predstavničkog tijela Grada Vodica, te navodi i da je tuženiku jasno i nedvosmisleno u nekoliko navrata objasnio način obračuna i naplate javne usluge, a što je tuženik ignorirao. Navodi i da tužitelj uredno vodi i ispostavlja evidenciju odvoza preuzete količine otpada. Tužitelj ističe kako je tuženiku dostavio Izjavu o načinu korištenja javne usluge, koju je tuženik ovjerenu vratio tužitelju. Izjava sadrži sve podatke temeljem kojih tužitelj obračunava javnu uslugu. Strukturu cijene usluge čini cijena obvezne minimalne javne usluge, cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i ugovorna kazna. Cijena obvezne minimalne javne usluge obračunava se sukladno Cjeniku tužitelja, prema kategorijama, a cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada obračunava se sukladno Cjeniku tužitelja prema volumenu spremnika i broju pražnjenja spremnika, dok se ugovorna kazna obračunava prema Odluci o načinu pružanja javne usluge. Svi navedeni parametri jasno su označeni na svakom pojedinačnom računu. U kontekstu visine potraživanja, tužitelj ističe kako se ono odnosi na pružanje javne usluge po osnovi obveze minimalne naknade koju su svi korisnici dužni plaćati kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu. Nadalje, navodi da obračun cijene javne usluge sadrži dva dijela. Prvi dio se odnosi na fiksni kojim se osigurava ekonomski održivo poslovanje, osiguranje sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja usluge, a drugi dio je varijabilni, kojim se osigurava načelo "onečišćivač plaća" iz čl. 33. Zakona o održivom gospodarenju otpadom i koji ovisi o količini predanog otpada korisnika javne usluge, sve u smislu čl. 20. navedene Uredbe. Slijedom navedenog, tužitelj navodi da je okolnost da tuženik predmetnu nekretninu koristi povremeno irelevantna za ocjenu visine zahtjeva u dijelu u kojem se isto odnosi na potraživanja po osnovi obveze minimalne javne usluge. Slijedom navedenog, predložio je održati platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti, uz naknadu troškova postupka.

5. Tuženik je u podnesku od 29. veljače 2024. naveo da mu je tužitelj u međuvremenu 21. veljače 2024. podmirio navedeni parnični trošak iz drugog postupka, te da je on sada svjestan da je trebao podmiriti trošak minimalne javne usluge koji za utuženo razdoblje s PDV-om iznosi 49,19 EUR te zatezne kamate na taj iznos, prema obračunu kamata, iznose 5,63 EUR, odnosno ukupno 54,82 EUR, koji iznos je podmirio 26. veljače 2024. Dodao je i da odvoz otpada na otoku Prviću nije organiziran tako da svako kućanstvo ima svoj spremnik za otpad, te da je iz računa razvidno da mu je tužitelj zaračunavao uslugu odvoza otpada i izvan razdoblja kada se nekretnina koristi.

6. Tužitelj je u nastavku priznao da zbog specifičnosti otoka Prvića ne postoje tehnički preduvjeti za pojedinačno korištenje tužiteljeve javne usluge (od vrata do vrata), stoga je Grad Vodice svojom Odlukom o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada omogućio postavljanje zajedničkih spremnika za prikupljanje otpada na javnoj površini, pri čemu davatelj usluge primjenjuje podatak iz Izjave korisnika, te kako nije postignut dogovor između korisnika o udjelima korištenja zajedničkog spremnika, tužitelj je odredio udjele tako da je volumen spremnika podijelio s brojem korisnika, sukladno odredbi čl. 74. st. 6. toč. 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Nadalje, s obzirom da tuženik nekretninu koristi ljeti, nema mjesta primjeni odredbi iz čl. 45. i 61. navedene Odluke, jer se ne radi o nekretnini koja se trajno ne koristi, pa je tuženik u obvezi plaćati i fiksni i varijabilni dio cijene javne usluge cijelu godinu. Istaknuo je i da na tuženikove prigovore godinama odgovara, te da je teško knjižiti uplate tuženika prema obračunu koji on sam vrši i pritom se poziva u opisu da plaća jedan račun, a navede broj drugog računa. Slijedom navedenog, predložio je održati na snazi platni nalog za iznos od 76,72 EUR sa zateznim kamatama tekućim na kao u prijedlogu za ovrhu. Naknadno je učinio nespornima uplate tuženika koje je isti naveo tijekom postupka, međutim, konačno specificirajući tužbeni zahtjev, povukao je isti tek za iznos glavnice od 15,91 EUR te je predložio da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 60,81 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 7,98 EUR od 21. prosinca 2021. do 26. veljače 2024., na iznos od 6,75 EUR od 1. veljače 2022. do isplate, na iznos od 6,98 EUR od 21. veljače 2022. do isplate, na iznos od 7,10 EUR od 1. travnja 2022. do isplate, 6,96 EUR od 21. travnja 2022. do isplate, na iznos od 6,75 EUR od 1. lipnja 2022. do isplate, na iznos od 7,45 EUR od 21. lipnja 2022. do isplate, na iznos od 7,93 EUR od 1. kolovoza 2022. do 26. veljače 2024., na iznos od 9,16 EUR od 1. listopada 2022. do isplate te na iznos od 9,19 EUR od 21. listopada 2022. do isplate, uz naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u izvadak iz poslovnih knjiga, račune, Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Vodica (dalje: Odluka), Suglasnost na Izmjenu Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada za područje pružanja usluge Grada Vodice (dalje: Suglasnost), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada za područje pružanja usluge Grada Vodice (Cjenik), evidenciju odvoza od 1. studenog 2021. do 31. kolovoza 2022., Izjavu o načinu korištenja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada od 10. listopada 2018. (dalje: Izjava), dopis od 4. ožujka 2024., prigovore na račune za komunalne usluge, financijsku karticu, terminski plan prijevoza otpada otoka Prvić za 2022., lokacije utovara kontejnera za komunalni otpad naselja Prvić Luka, te je saslušan tuženik.

8. Kako je tužitelj povukao djelomice tužbeni zahtjev, tj. za iznos od 15,91 EUR, u tom dijelu je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinut i utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena, sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

9. Ocjenjujući u postupku provedene dokaze tužbeni zahtjev je utvrđen djelomice osnovanim kao pod točkom I izreke.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik nekretnine na otoku [adresa], u kojoj stalno ne živi (prema potvrdi MUP-a ima prijavljeno prebivalište u [adresa]), već je koristi povremeno, tj. tijekom ljetnih mjeseci. Nije sporno ni da je tužitelj ovlašteni davatelj javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, što i proizlazi iz Odluke kojom je Gradsko vijeće Grada Vodica povjerilo obavljanje te usluge tužitelju, te da je tuženik korisnik te usluge, kako je to navedeno u Izjavi koju je na traženje tužitelja tuženik dao 10. listopada 2018., u kojoj je naveo da kuću koristi od lipnja do rujna, iz čega proizlazi da se očitovao tužitelju u skladu s čl. 14. Uredbe o komunalnom gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 50/17,84/19, i 14/20), te iz njegove izjave nedvosmisleno proizlazi da je tužitelj imao podatak o korštenju nekretnine u ograničenom razdoblju. Nadalje, nije sporno niti da je tužitelj ispostavio tuženiku račune za uslugu odvoza otpada za razdoblje od listopada 2021. do kolovoza 2021. te da isti (izuzev lipnja 2022. koji nije utužen) nisu bili podmireni, a nije sporno niti da je tuženik tijekom postupka izvršio uplate i to 9. studenog 2022. iznosa od 69,03 kn za mjesec srpanj 2022. te iznosa od 69,25 kn za mjesec kolovoz 2022. (ukupno 138,28 kn), kao i 26. veljače 2024. iznos od 49,19 EUR za preostale utužene mjesece, te zatezne kamate na obračunate od dospijeća do dana uplate u iznosu od 5,63 EUR, odnosno ukupno 54,82 EUR, koja uplata se odnosi na trošak minimalne javne usluge s PDV-om. Sporno je je li time tuženik podmirio tražbinu ili tužitelj ima pravo potraživati daljnji iznos.

11. Iz izvatka iz poslovnih knjiga i računa proizlazi da se tražbina tužitelja odnosi na mjesece listopad (60,51 kn), studeni (50,86 kn) i prosinac 2021. (52,61 kn) te siječanj (53,52 kn), veljaču (52,43 kn), ožujak (50,87 kn), travanj (56,16 kn), svibanj (59,78 kn), srpanj (69,03 kn) i kolovoz 2022 (69,25 kn). Iz računa je razvidno i da je trošak minimalne usluge zaračunat u računima u iznosu od po 41,00 kn, dok se ostatak odnosi na količinu odvezenog otpada i PDV u visini od 13%.

12. Iz iskaza tuženika, koji je sud prihvatio kao logičan i uvjerljiv, te sukladan sadržaju Izjave, proizlazi da je vlasnik kuće na otoku Prviću koju je naslijedio od bake, koju sa svojom obitelji koristi kao kuću za odmor u ljetnim mjesecima, te da u kući nitko stalno ne živi i ne boravi, čemu u prilog govori i izlist potrošnje električne energije za istu nekretninu. Kuća se privremeno koristi od 1. lipnja do 30. rujna svake godine, a o čemu je na traženje tužitelja dao izjavu. U razdoblju od preostalih osam mjeseci s obitelji dolazi na Prvić radi obilaska kuće, te se ne zadržava, niti spava u njoj, već borave nekoliko sati i ne proizvode otpad u tom razdoblju. Iskazao je i da ne postoje pojedinačne kante za otpad za svako kućanstvo, već se radi o zajedničkim kontejnerima za otpad. Račune za srpanj i kolovoz 2022. je platio s malo zakašnjenja, jer su računi kasnije zaprimljeni, dok je ostale račune podmirio tijekom postupka, i to dio koji se odnosi na paušalni obračun, sa zateznim kamatama do dana plaćanja, a koji je zaveden kao obvezna minimalna usluga, dok i dalje smatra da nije dužan platiti onaj dio koji se odnosi na količinu predanog otpada, jer uopće ne boravi u tom razdoblju na Prviću, niti proizvodi otpad u razdoblju od listopada do svibnja na koje razdoblje se računi i odnose.

13. Dakle, u postupku je utvrđeno da tužitelj na otoku Prviću nije postavio pojedinačne spremnike za otpad za svako kućanstvo, već se otpad prikuplja u zajedničkim spremnicima postavljenim na javnim površinama, te da unatoč tomu što mu je bilo na temelju Izjave poznato da tuženik nekretninu na otoku Prviću koristi samo povremeno, tj. u ljetnim mjesecima, od lipnja do rujna, nije obračunavao cijenu javne usluge osiguravajući primjenu načela "onečišćivač plaća", sukladno čl. 33. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19, dalje: ZOGO), odnosno sukladno čl. 33. st. 2. ZOGO. Naime, sukladno potonjoj odredbi, bio je dužan tuženiku, kao korisniku usluge, obračunati cijenu javne usluge razmjerno predanoj količini otpada u obračunskom razdoblju, koristeći kriterij obračuna količine otpada određen Odlukom, a očito je propust Odluke tužitelja regulirati situaciju s nekretninama koje se povremeno koriste, kojih je veliki broj na Jadranskoj obali, pa tako zasigurno i na području koje pokriva tužitelj, i to onda kada nije u mogućnosti osigurati pojedinačno korištenje javne usluge u smislu čl. 39. Odluke, s tim da je i čl. 62. Odluke propisano da je davatelj usluge u obvezi primijeniti podatak iz Izjave.

14. Iz navedenog slijedi da je u računima za razdoblje od listopada 2021. do svibnja 2022. neosnovano zaračunao i uslugu odvoza otpada, jer nije utvrđeno da je on u tom razdoblju proizvodio otpad, pa mu je trebao, sukladno čl. 42. Odluke, zaračunati samo cijenu obvezne minimalne javne usluge s PDV-om na istu, koja je u utuženom razdoblju iznosila 41,00 kn mjesečno, kako to i proizlazi iz Cjenika, a ne i cijenu javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, zbog čega je nesporno tuženik i ulagao prigovore na račune, a isto i proizlazi iz prigovora i dopisa tužitelja od 4. ožujka 2024., kojim je sa zakašnjenjem, tek tijekom postupka, otklonio prigovore tuženika. Iz navedenog slijedi da mu je za to razdoblje trebao ispostaviti račune u visini cijene obvezne minimalne javne usluge u mjesečnom iznosu od 5,44 EUR (41,00 kn po fiksnom tečaju konverzije 1 EUR=7,53450 kn) i 13% PDV-a na istu od 0,70 EUR, odnosno ukupno 6,14 EUR, što za 8 mjeseci (listopad-svibanj) iznosi ukupno 49,12 EUR. Tuženik je dana 26. veljače 2024. nesporno izvršio uplatu u iznosu od 54,82 EUR po osnovi ovih računa, a isto i proizlazi iz potvrde o provedenom nalogu za plaćanje, te je priložio i obračun zateznih kamata na te račune s ispravnim iznosom, u koji nije uključena cijena usluge odvezenog otpada, koje kamate ukupno iznose za razdoblje od dospijeća pojedinog računa do dana plaćanja 5,63 EUR, s tim da tužitelj nije osporio navedeni obračun zateznih kamata, niti dokazao da su mu zatezne kamate za to razdoblje ostale nepodmirene, iz čega slijedi da je tom uplatom podmirio u cijelosti svoje dugovanje za to razdoblje. Pritom nije odlučno je li se prilikom uplate pozvao na ispravne brojeve računa, jer je u potvrdi o provedenom nalogu za plaćanje navedeno razdoblje za koje je uplata izvršena (listopad-svibanj 2022.), kao i iznos glavnice i zateznih kamata za to razdoblje, pa tužitelj nije mogao osnovano rasporediti tu uplatu na eventualni dug za kasnije razdoblje koje nije predmet spora, već bi imao pravo, da nije bilo posrijedi i podmirenje zateznih kamata, uračunavanje izvršiti tako da najprije budu podmirene zatezne kamate, pa onda glavnica, sukladno čl. 172. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

15. Nadalje, nesporno je, a isto i proizlazi iz potvrde o provedenom nalogu za plaćanje, i da je 9. studenog 2022. tuženik podmirio račune za srpanj 2022. u iznosu od 69,03 kn, odnosno 9,16 EUR, te za kolovoz 2022. u iznosu od 69,25, odnosno 9,19 EUR, iz čega slijedi da su ostale nepodmirene jedino zatezne kamate na te račune tekuće od dana dospijeća do dana plaćanje.

16. Slijedom navedenog, s obzirom da je tuženik podmirio u cijelosti dužnu glavnicu, dok je u preostalom dijelu po toj osnovi tražbina tužitelja neosnovana, te je podmirio i zatezne kamate na istu, izuzev zateznih kamata po računima za mjesece srpanj i kolovoz 2022., unatoč čemu je tužitelj ustrajao kod potraživanja glavnice u iznosu od 60,81 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi je ukinut i odbijen tužbeni zahtjev, izuzev u dijelu zateznih kamata na iznose iz računa za mjesece srpanj i kolovoz 2022. tekućih od dospijeća do dana plaćanja, tj. na iznos od 9,16 EUR tekućih od 1. listopada 2022. do 8. studenog 2022. te na iznos od 9,19 EUR tekućih od 21. listopada 2022. do 8. studenog 2022., u kojem dijelu je platni nalog održan na snazi, sukladno čl. 29. st. 1.

17. Kako je tužitelj uspio u neznatnom dijelu i to sporednog zahtjeva, temeljem čl. 154. st. 5. ZPP, ne pripada mu pravo na naknadu parničnog troška, slijedom čega je njegov zahtjev u tom dijelu odbijen.

18. Pri tome se napominje da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predložio da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u dijelu troška ovršnog postupka, međutim, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi, ne odlučuje se o trošku postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim i u parničnom dijelu postupka, te zatezna kamata na dosuđeni trošak može teći samo od dana donošenja prvostupanjske presude.

19. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 22. svibnja 2025.

Sutkinja

Davorka Ćurko Nasić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 8 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u tri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku