REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-49/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika Vijeća te Ratka Šćekića i Damira Kosa kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ŽG zbog kaznenih djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13. prosinca 2022. broj K-666/2020-28 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 5. prosinca 2024. broj Kž-261/2023-8, u sjednici održanoj 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog ŽG za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13. prosinca 2022. broj K-666/2020-28 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 5. prosinca 2024. broj Kž-261/2023-8 osuđen je ŽG zbog počinjenja u stjecaju pet kaznenih djela protiv imovine - prijevarom iz članka 236. stavka 1. KZ/11. te mu je za svako od tih kaznenih djela utvrđena kazna zatvora u trajanju od po šest mjeseci. Potom je, uz primjenu članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, nakon čega mu je, na temelju članka 57. u svezi članka 56. stavka 2., 3. i 4. KZ/11., izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se izvršiti dio kazne u trajanju od osam mjeseci, a preostali dio kazne u trajanju od deset mjeseci neće se izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od pet godina po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, time da rok provjeravanja počinje teći po izdržanoj kazni te pod daljnjim uvjetom da ispuni posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. u roku od tri godine unutar roka provjeravanja.

2. Protiv te presude osuđenik je pravovremeno po branitelju, odvjetniku Enveru Vučetiću podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog teške povrede prava na prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja povreda je bila od utjecaja na presudu, povrede prava obrane na raspravi, a koja povreda je također bila od utjecaja na presudu, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je predložio da se do donošenja odluke po podnesenom zahtjevu odgodi izvršenje pravomoćne presude.

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024. - dalje: ZKP-24.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor 4. ožujka 2025. pod brojem Ksm- DO-40/2025-2 s mišljenjem da je zahtjev osuđenika neosnovan.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Osuđenik u podnesenom zahtjevu prvenstveno navodi kako mu je u kaznenom postupku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 468. stavak 2. ZKP- 24.), smatrajući da je na taj način ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-24.

6.1. Obrazlažući ovaj razlog za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik tvrdi kako se pravomoćna presuda temelji na nezakonitim dokazima iz članka 10. ZKP-24., pri čemu ne precizira i ne konkretizira koji su to dokazi koji bi, u smislu članka 10. ZKP-24., predstavljali nezakonite dokaze i koje je onda kao takve trebalo izdvojiti iz spisa predmeta. Pritom valja primijetiti kako osuđenik u ovom dijelu zahtjeva ni na koji način ne obrazlaže zbog čega smatra da se pravomoćna presuda temelji na nezakonitim dokazima i koji su to dokazi, pa je evidentno kako se u ovom konkretnom slučaju radi o paušalno iznesenoj i ničim argumentiranoj i obrazloženoj tvrdnji podnositelja zahtjeva.

6.2. Argumentirajući nadalje ovaj razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka podnositelj zahtjeva ističe da je ova povreda ostvarena i iz razloga što tijekom postupka nije na nedvojbeni način utvrđeno da je osuđenik počinio inkriminirana kaznena djela, s obzirom da dokazi koji su izvedeni tijekom postupka, po njegovoj ocjeni, ne potvrđuju takve navode.

6.3. Međutim, suprotno ovakvim tvrdnjama podnositelja zahtjeva, treba napomenuti da iako isti uvodno ističe zakonom dopuštenu osnovu pobijanja pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-24. ovakvim navodima osuđenik u suštini osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da je isto trebalo na drugačiji, za njega povoljniji način, utvrditi i potom donijeti drugačiju odluku u pogledu njegove kaznene odgovornosti za utužena kaznena djela. Naime, ovako iznesenim tvrdnjama, ali i preostalim, većim dijelom podnesenog zahtjeva (stranica 2., zadnji odlomak do stranice 4., drugi odlomak odozgo obrazloženja) osuđenik, u bitnome, polemizira s utvrđenim činjeničnim stanjem i osporava zaključke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u odnosu na pravilnost i potpunost utvrđenih odlučnih činjenica u ovom kaznenom predmetu. Na taj način, po ocjeni ovog suda, ovakvim tvrdnjama podnositelja zahtjeva, kojima se ponovno osporava dokazanost pojedinih navoda iz činjeničnog opisa pravomoćne presude, u suštini se, kao i u žalbi na prvostupanjsku presudu, problematizira pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica te se na taj način pokušava ishoditi preocjena činjeničnog stanja u trećem stupnju, a mimo zakonskih uvjeta. Kako se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (članak 515. stavak 1. i članak 517. stavak 1. ZKP-24.), ali ne i zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tj., zbog okolnosti koje se odnose na činjenična utvrđenja, to nije ostvarena povreda na koju se u ovom dijelu zahtjeva neosnovano poziva osuđenik.

6.4. Ističući u nastavku zahtjeva povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, čime upire na povredu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-24., osuđenik tvrdi kako je ova povreda u ovom kaznenom predmetu ostvarena iz razloga što je drugostupanjskom presudom povrijeđeno njegovo temeljno ustavno načelo, a koje mu daje pravo na valjanu i obrazloženu sudsku odluku o temeljnim pitanjima od kojih ovisi odluka o krivnji i valjanosti dokaza. Smatra da je žalbeni sud u svojoj presudi bio dužan dati razloge o svim odlučnim činjenicama i žalbenim prigovorima, a što, po njegovom mišljenju, u ovom kaznenom predmetu nije učinjeno.

6.5. Međutim, niti u ovom dijelu zahtjeva osuđenik nije u pravu.

6.6. Naime, potrebno je istaknuti kako se drugostupanjski sud u svojoj opširnoj odluci detaljno očitovao o svim istaknutim žalbenim osnovama te je na potpuno jasan i argumentirani način odgovorio na sve bitne žalbene navode koje je osuđenik iznio u odnosu na prvostupanjsku presudu. Tako se u točki 10. obrazloženja sud drugog stupnja temeljito očitovao u odnosu na istaknutu žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP-24., u točkama 11., 11.1., 11.2., 11.3., 11.4. i 11.5. obrazloženja dani su detaljni razlozi u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u točki 12. obrazloženja sud drugog stupnja se dostatno i jasno očitovao u odnosu na žalbenu osnovu koja se odnosi na odluku o kazni. Stoga, a imajući u vidu prethodno navedeno, evidentno je kako je drugostupanjski sud, odlučujući u žalbenom postupku o žalbenim osnovama i bitnim žalbenim razlozima, postupio u svemu u skladu sa zahtjevom iz članka 487. stavka 1. ZKP-24. te je u bitnome i na dostatan, jasan i razumljiv način odgovorio na sve žalbene navode, međutim druga je stvar što se osuđenik s takvim razlozima i obrazloženjima suda drugog stupnja ne slaže, no navedena okolnost međutim nije razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

6.7. Slijedom svega prethodno iznesenog nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je u drugostupanjskom odnosno žalbenom postupku ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka, koja je bila od utjecaja na presudu, a na koju u ovom dijelu također neosnovano ukazuje podnositelj zahtjeva.

7. Osuđenik u zahtjevu također navodi da je tijekom prvostupanjskog postupka na njegovu štetu došlo do povrede prava na obranu na raspravi, koja povreda je bila od utjecaja na presudu (članak 468. stavak 3. ZKP-24.), pa da je na taj način ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-24.

7.1. Obrazlažući ovaj razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka podnositelj zahtjeva prvenstveno navodi kako mu je pravo na obranu na raspravi bilo povrijeđeno iz razloga jer su mu bili odbijeni svi dokazni prijedlozi koje je iznio na raspravi, uslijed čega mu je na taj način bilo onemogućeno da se adekvatno brani, a ova povreda je bila od utjecaja na presudu.

7.2. Međutim, osuđenik u navedenom nije u pravu.

7.3. Naime, izvršenim uvidom u spis predmeta Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-666/2020 utvrđeno je kako je u ovom kaznenom predmetu rasprava započela 10. lipnja 2022. (zapisnik na listu 305-306) i na toj raspravi se osuđenik, tada u svojstvu optuženika, u odnosu na dokazne prijedloge očitovao na način da se suglasio s prijedlogom državnog odvjetnika za čitanjem materijalne dokumentacije te je sa svoje strane predložio da se neposredno ispitaju u svojstvu svjedoka svi oštećenici. U nastavcima rasprave koja je održana 8. rujna 2022. (zapisnik na listu 307-311) i 8. prosinca 2022. (zapisnik na listu 324-334) ispitani su svi oštećenici koje je optuženik predložio, nakon čega je optuženik izjavio da nema prijedloga za dopunu dokaznog postupka, a identične izjave dao je i nakon što je nadležni državni odvjetnik izvršio izmjenu činjeničnog opisa optužnice i nakon što je na koncu iznio i svoju obranu. Dakle, a imajući u vidu navedeno, netočne su tvrdnje osuđenika da su mu u kaznenom postupku koji je prethodio prvostupanjskoj presudi bili odbijeni svi dokazni prijedlozi jer jedini dokazni prijedlog koji je iznio, a odnosi se na neposredno ispitivanje oštećenika u svojstvu svjedoka, sud je prihvatio i te su dokazne radnje provedene tijekom dokaznog postupka, pri čemu isti nije predlagao provođenje nekih drugi dokaznih radnji odnosno izvođenje nekih drugih dokaza.

7.4. Ističući nadalje ovaj razlog za podnošenje zahtjeva osuđenik navodi da mu je tijekom prvostupanjskog postupka bilo povrijeđeno pravo na obranu na raspravi, od utjecaja na presudu i iz razloga što je u zapisnik s rasprave bilo uneseno nešto što on nije izgovorio, a s druge strane u zapisnik nije uneseno ono što je on u svojoj obrani iznosio tijekom rasprave, a na što je on ukazivao i tijekom prvostupanjskog kaznenog postupka.

7.5. No, niti u navedenom osuđenik nije u pravu.

7.6. Naime, potrebno je naglasiti da osuđenik, kada ističe ovaj razlog za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka, ne precizira o čemu se konkretno radi odnosno što je to, a u odnosu na odlučne činjenice, pogrešno uneseno u zapisnik te koji su to dijelovi njegove obrane koji nisu bili uneseni u zapisnik, pa je već iz ovoga vidljivo da se radi o paušalno iznesenim tvrdnjama koje ne samo da nisu konkretizirane, već iste ni na koji način nisu argumentirane i u dovoljnoj mjeri na jasan i nedvosmislen način obrazložene. Isto tako nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da je on na te propuste prvostupanjskog suda ukazivao tijekom postupka jer iz sadržaja zapisnika sa održanih rasprava nigdje ne proizlazi da je optuženik, koji je bio nazočan od početka do završetka rasprave, imao primjedbe ili prigovore na vođenje rasprave te na sadržaj zapisnika i konstatacije koje su unesene u predmetne zapisnike.

7.7. Stoga, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, tijekom prvostupanjskog postupka nije došlo do povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, a koja povreda bi onda bila od utjecaja na presudu, kako se to neosnovano u ovom dijelu zahtjeva tvrdi.

8. I na koncu, kada podnosi ovaj izvanredni pravni lijek zbog odluke o kazni osuđenik ističe kako sudovi nisu u dovoljnoj mjeri cijenili olakotne okolnosti koje su postojale na strani ovog okrivljenika. Smatra da su prilikom odlučivanja o izboru vrste i mjere kazne sudovi trebali na odgovarajući i drugačiji način vrednovati činjenicu da se radi o neosuđivanoj osobi, samohranom ocu četvero djece, sudioniku Domovinskog rata od 1993. do 1995. te da je isti u svojoj obrani izrazio spremnost na namirenje duga svim oštećenicima, a koje okolnosti su, po ocjeni osuđenika, bile od utjecaja i značaja za izricanje blaže kazne ili barem zamjene zatvorske kazne radom za opće dobro.

8.1. Međutim, niti u navedenom osuđenik nije u pravu.

8.2. Naime, ovim dijelom izvanrednog pravnog lijeka osuđenik pokušava osporiti pravomoćnu odluku o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP-24.), pri čemu isti u potpunosti zanemaruje činjenicu da se zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ista ne može ispitivati u odnosu na odluku o kazni, osim ukoliko je pravomoćnom presudom prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu (članak 517. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 469. točkom 5. ZKP-24.), no to ovdje nije bio slučaj jer pravomoćnom presudom takva povreda nije ostvarena.

9. Stoga, slijedom svega prethodno navedenog, nije ostvarena niti jedna od povreda na koje ukazuje osuđeni ŽG u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

10. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP-25.), odlučeno je kao u izreci. Posljedično navedenom, nije bilo uvjeta za odgodu izvršavanja izrečene kazne, u smislu članka 518. stavka 5. ZKP-25.

Zagreb, 22. svibnja 2025.

Predsjednik Vijeća:

Žarko Dundović