REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3511/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 10. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja VH i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 22. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:
''Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 3.410,42 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 21.02.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''
Obrazloženje
1. Tužitelj je 10. lipnja 2024. podnio tužbu u kojoj navodi kako je osiguranica tužitelja UH stradala kao putnik na stražnjem sjedalu osobnog automobila u prometnoj nesreći dana 26. listopada 1996. u Kloštar Ivaniću. Nesreću je skrivio osiguranik tuženika te je tuženik priznao odgovornost i sklopio sudsku nagodbu kojom je isplaćena šteta osiguranici UH. Ističe kako je uslijed posljedica prometne nesreće UH priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem tužitelja broj 0011400 od 23. rujna 1999. Navodi kako iz nalaza i mišljenja invalidske komisije proizlazi da su upravo ozljede iz te prometne nesreće utjecale na umirovljene Dragice Petrović 100% zbog ozljede izvan rada. Navodi i kako je vođen postupak pred Općinskim sudom u Ivanić-Gradu pod posl. brojem P-171/96 u kojem je medicinskim vještačenjem utvrđeno kako su ozljede zadobivene u prometnoj nesreći (ozljeda izvan rada) prouzrokovale nastanak invalidnosti. Ističe kako je za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2023. isplatio iznos od 3.410,42 EUR koji potražuje sukladno odredbi čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju. Predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.410,42 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava činjenične navode iz točaka I. i II. tužbe. Ističe kako je u konkretnom slučaju sporna primjena Zakona o mirovinskom osiguranju i pravo tužitelja da od tuženika potražuje isplatu punog iznosa invalidske mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2023. Navodi kako je riječ o regresnom zahtjevu tužitelja protiv osiguratelja, a ne izvornog štetnika. Dakle, HZMO u ostvarenju svog regresnog zahtjeva nema svojstvo treće osoba u smislu odredbi ZOO-a, jer pojam „treće osobe“ obuhvaća samo neposrednog oštećenika i u iznimnim slučajevima članove njegove obitelji. Sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, tužitelj ima pravo na naknadu štete samo od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe te se o odgovornosti tuženika u ovoj pravnoj stvari mora raspravljati u okviru pravila o krivnji. Ističe kako je na tužitelju teret dokaza svih pretpostavi odgovornosti za štetu i visine štete. Navodi kako tužitelj nije predložio adekvatne dokaze za utvrđivanje odgovornosti. Nadalje navodi kako je šteta za tužitelja nastupila isplatom mirovine po rješenju od 3. kolovoza 2018. pa se na odnos između stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Navodi kako je kroz odredbu čl. 27, toga Zakona, koji je u konkretnom slučaju lex specialis, regulirano pravo tužitelja da od osiguravajućeg društva potražuje naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene konkretnom oštećeniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu, i to samo u visini te razlike. Ističe kako može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza. Osporava visinu zahtjeva i zatraženi tijek zateznih kamata. Osporava da bi tužitelj platio utužene izdatke kao i da bi isprave tužitelja predstavljale javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a obzirom ih nije izdalo financijska institucija/tvrtka koja provodi plaćanje/novčanu transakciju. Obzirom tužitelj na okolnost stvarne štete i činjenice o plaćanju iste nije u tužbi predložio drugi dokaz, predlaže odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.
3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 3-6), sudsku nagodbu zaključenu kod Općinskog suda u Ivanić-Gradu posl. br. P-171/1996 (list 7-8), rješenje tužitelja broj 011400 (list 9-12), nalaz i mišljenje invalidske komisije tužitelja (list 13-17), medicinsku dokumentaciju osiguranice tužitelja (list 18), odštetni zahtjev (list 19, 21), obračun plaće (list 20).
4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 3.410,42 EUR zajedno sa zateznim kamatama, a s osnova naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojoj osiguranici UH za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2023.
6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno da je osiguranica tužitelja UH ozlijeđena u prometnoj nesreći koja se dogodila 26. veljače 1996., nije sporna pasivna legitimacija tuženika.
7. Sporna je Sporna je odgovornost, osnovanost i visina zahtjeva za isplatu iznosa od 3.410,42 EUR s osnova isplaćene invalidske mirovine. Sporno je koji se zakon ima primijeniti pri odlučivanju o zahtjevu tužitelja.
8. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama čl. 160. do 167. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21 – dalje: ZOMO).
8.1. Odredbom čl. 161. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.
8.2. Nadalje, prema odredbi čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
9. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da se treba primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09 i 75/09 – dalje: ZOOP).
9.1. Prema navedenoj odredbi društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).
10. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa valja odlučiti o obvezi tuženika kao osiguratelju štetnika za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev- 850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.
11. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi se radilo o invalidskoj mirovini koja bi bila utvrđena uslijed ozljede na radu.
12. Primjenjivo u ovom konkretnom slučaju, a s obzirom da tužitelj svojoj osiguranici isplaćuje invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a uslijed ozljeda izvan rada, sud smatra da obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj.
13. Dakle, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje svojoj osiguranici, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu. Tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane člankom 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to regulira ZOOP.
14. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno teret dokazivanja da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.
15. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih mirovina, dakle, izvršenih svih isplata, a što ne dokazuje štetu koju je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju u smislu članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a.
16. Budući da je na tužitelju teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva (u smislu iznosa određenog člankom 27. stavak 3. ZOOP-a), a taj iznos tužitelj nije dokazao, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje naknadu štete na ime isplaćenih mirovina u iznosu 3.410,42 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2024. do isplate.
17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 22. svibnja 2025.
Sutkinja
Gorana Žurić Juretić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, i to od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
