REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĐU, zbog prekršaja iz čl. 216. st. 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Pp-1791/2022-22 od 1. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog ĐU kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 139. st. 3. i čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljeni ĐU je obvezan naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom Općinskog suda u Varaždinu okrivljeni ĐU je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3., članka 158. stavka 4. i članka 138. stavka 2. ZSPC-a, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, te mu je temeljem članka 37. PZ-a izrečena ublažena ukupna novčana kazna u iznosu od 660,00 eura.
1.1. Tom je presudom okrivljeni ĐU obvezan i na plaćanje paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni ĐU je, po braniteljima iz ZOU Damir Barišić – Vedran Barišić u Koprivnici, pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava. U bitnome okrivljenik u žalbi navodi da je pogrešno sud utvrdio da okrivljenik nije stekao pravo na samostalo upravljanje vozilima jer je položio vozački ispit B kategorije u Autoškoli Centar u Ludbregu 2020., ali da nije inkriminiranog dana imao vozačku dozvolu niti uvjerenje o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole. Žalitelj predlaže zbog svega navedenog u žalbi da se ista prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza zajedno te svakog dokaza zasebno, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz primijenjenog propisa te pravilno cijenio sve otegotne i olakotne okolnosti. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge koje je valjano obrazložio.
6. Ispitujući presudu u odnosu na navode žalbe, ovaj Sud je stava da su takvi navodi neosnovani, te se slaže s utvrđenjima i ocjenom dokaza prvostupanjskog suda. Naime, pravilno je postupio prvostupanjski sud kad je obranu okrivljenika ocijenio neuvjerljivom i ne vjerodostojnom iz razloga što okrivljenik svoje navode u postupku, pa ni kasnije u žalbi, nije ničime dokumentirao niti potkrijepio zbog čega su isti ostali na razini paušalnog isticanja. Okrivljenik je u obrani, te kasnije u žalbi, navodio kako je položio vozački ispit čime je stekao pravo na samostalno upravljanje vozilom, no kako mu nije izdana vozačka dozvola, a inkriminiranog dana kod sebe nije imao vozačku dozvolu niti uvjerenje o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole. Na tu okolnost je sud od tužitelja zatražio da se izvrši uvid u sustav MUP-a, o čemu je tužitelj izvijestio sud s podatkom da je provjerom u evidenciji vozila i vozača utvrđeno da okrivljenik ne posjeduje vozačku dozvolu niti jedne kategorije i da nije podnio zahtjev za izdavanje iste, već samo posjeduje uvjerenje o položenom vozačkom ispitu Autoškole Centar.
6.1. Imajući u vidu navedeno, valja naglasiti da se pravo na samostalno upravljanje vozilom određene kategorije dokazuje vozačkom dozvolom ili potvrdom o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole koji važi 30 dana od podnošenja urednog zahtjeva (članak 216. stavak 2. ZSPC-a). Člankom 216. stavkom 1. ZSPC-a, a kako to navodi okrivljenik u žalbi, propisani su uvjeti koje osoba mora ispunjavati kako bi mogla steći pravo na samostalno upravljanje vozilima određene kategorije, ali kao što je i prvostupanjski sud u obrazloženju naveo, stečeno pravo na samostalno upravljanje vozilima dokazuje se isključivo vozačkom dozvolom ili potvrdom o podnesenom zahtjevu za izdavanje iste, što okrivljenik nije posjedovao u vrijeme počinjenja prekršaja zbog čega je ispunjeno biće djela prekršaja iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a za koji se isti tereti.
7. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetne prekršaje izrekao ublaženu ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 660,00 eura. Ovaj Sud je stajališta da je tako izrečena ukupna novčana kazna primjerena težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja, dok okrivljenik u žalbi ne iznosi niti dokumentira okolnosti koje bi se mogle smatrati naročito olakotnim okolnostima primjerenim za preinačenje odluke o kazni.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), Sud je paušalni iznos troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a odredio u iznosu od 50,00 eura, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, a obzirom da nema podataka o imovnom stanju okrivljenika mišljenja je da takav iznos troškova neće utjecati na njegovo uzdržavanje.
9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 22. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.