Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4615/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog SO zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20,85/22., 114/22., 133/23. i dr.) odlučujući povodom žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Đurđevac podnijete protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu od 17. travnja 2025., broj: Pp-819/2025-5, u sjednici vijeća održanoj dana 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Đurđevac i prvostupanjska presuda se potvrđuje u pobijanom dijelu.

Obrazloženje:

1. Presudom Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu od 17. travnja 2025., broj: Pp-819/2025-5, proglašen je krivim okrivljenik SO zbog prekršaja iz članka 163. stavka 1. i 8., članka 199. stavka 2. i 6., članka 242. stavka 3. i 5., članka 238. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 4. stavka 1. kažnjivog po članku 65. stavku 1 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.300,00 eura u koju mu se uračunava vrijeme koje je proveo u zadržavanju kao dva dana zatvora tako da imam za platiti 1.220,36 eura u roku od 4 mjeseca od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 izrečene kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova postupka u iznosu od 15,00 eura

1.2. Pobijanom presudom okrivljenik je na temelju članka 182. stavka 1. točke 1. (a pravilno je članka 182. točke 1.) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07.,39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) oslobođen optužbe da bi počinio prekršaje iz članka 286. stavka 4. i 12. i članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava koprivničko-križevačke, Policijske postaje Đurđevac je pravodobno podnio žalbu ne navodeći žalbene razloge, ali kako iz sadržaja žalbe proizlazi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o oduzimanju predmeta.

Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te da okrivljeniku trajno oduzme vozilo.

3. Žalba nije osnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalitelj je podnio žalbu na oslobađajući dio presude u odnosu na djelo činjenično opisano pod II. presude tvrdeći kako je iz priloga u spisu uvidom u rješenje PP Đurđevac vidljivo istaknuta klauzula pravomoćnosti i izvršnosti.

5.1. Prvostupanjski sud je oslobodio optužbe okrivljenika s obrazloženjem da iz činjeničnog opisa nije vidljivo da je rješenje kojim je okrivljeniku ukinuta i oduzeta vozačka dozvola izvršno, koji podatak predstavlja konstitutivni element navedenog prekršaja.

5.2. Suprotno navodu žalitelja kako je iz spisa predmeta moguće utvrditi datum izvršnosti rješenja je neosnovan jer isto nije dostatno nego je nužno u činjeničnom opisu navesti sve elementa djela kako bi se opisano ponašanje okrivljenika moglo podvesti pod zakonski opis djela.

5.3. Slijedom navedenoga pravilno je prvostupanjski sud oslobodio optužbe okrivljenika za navedeni prekršaj na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona.

5.4. Biće djela iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je da okrivljenik upravlja vozilom u vrijeme dok mu je na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

5.5. Kako je bilo nesporno da je okrivljenik navedene zgode bio zatečen u upravljanju vozilom zbog poricanja prekršaja od stane okrivljenika trebalo je dokazati da mu je u to vrijeme na snazi bila zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

5.6. Pogrešno je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud oslobodio okrivljenika za prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je taj prekršaj kao jedini mogao opstati ukoliko je valjano činjenično opisan (a jest) i ako nije optužen u stjecaju s prekršajem iz članka 286. ili 216. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (pa može egzistirati kada je okrivljenik oslobođen za prekršaj iz članka 286. ZSPC).

5.7. Međutim, iz sadržaja žalbe žalitelja osim što je navedeno da je za taj prekršaj okrivljenika optužio, nema nekog posebnog razloga niti zahtjeva u žalbi u odnosu na prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama niti osporava razloge zbog kojih je prvostupanjski sud pogrešno oslobodio okrivljenika za navedeni prekršaj. Stoga ovaj sud nije mogao bez žalbenih navoda u tom smislu navedenu grešku prvostupanjskog suda ispraviti.

6. Ispitujući potom povodom žalbe tužitelja odluku o oduzimanju predmeta, odnosno odluku o vraćanju vozila vlasniku ovaj sud smatra da su neosnovani žalbeni navodi žalitelja kako je okrivljeniku bilo nužno oduzeti vozilo.

6.1. Pravilno je prvostupanjski sud u ovom konkretnom predmetu u kojem je okrivljenik proglašen krivim za blaže prekršaje, osim onog iz članka 65. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a oslobođen je za najteže prekršaje za koje bi da je proglašen krivim zahtjev tužitelja imao smisla.

6.2. Pravilno je prvostupanjski sud ocjenjivao razmjernost između prava na mirno uživanje vlasništva i društvene opasnosti od eventualnog ponavljanja djela od strane okrivljenika i to unatoč dosadašnjoj kažnjavanosti okrivljenika. Iako iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa da je okrivljenik prekršajno kažnjavan zbog prometnih i drugih prekršaja, činjenica da je dva puta pravomoćno kažnjen zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. i jednom zbog članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koje prekršaje su mu izrečene novčane kazne, te je ocjena ovog suda da sudovi nisu iskoristili i druge mogućnosti kažnjavanja kojima bi odvratili okrivljenika da ponavlja prekršaj te da isto nije dostatno da se od okrivljenika oduzme vozilo kao krajnja mjera kojim se višestrukog počinitelja nastoji odvratiti od ponavljanja prekršaja.

7. Napominje se okrivljeniku da unatoč tome što je ovaj put zbog formalnih propusta tužitelja i suda izbjegao osudu i kažnjavanje zbog krajnje nedopustivog ponašanja u prometu, u slučaju ponavljanja prekršaja više nema puno razloga da bi mogao izbjeći najteže kazne i oduzimanje vozila, o čemu sam treba voditi računa.

8. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 22. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović

Davorko Kučan

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.