Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Poslovni broj: P-95/2025-46

(raniji broj: P-439/2019)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Milki Keleuva- Ivošević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punom. Mariu Maraviću, odvjetniku iz Ogulina, protiv tuženika Erste&Steiermärkische banka d.d. Jadranski trg br. 3/a, Rijeka, OIB:23057039320, zastupanog punom. BC iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 5. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenika punom. tužitelja i zamjenika punom. tuženika na ročištu radi objave presude održanom 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 5102361739, sklopljen dana 22. travnja 2005. godine između tužitelja EC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB:23057039320 kao kreditora, ništetan u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke- tuženika, odnosno u dijelu u kojem je određeno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke-tuženika, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB:23057039320, da tužitelju EC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.502,00 eura koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbe o valuti otplate anuiteta za koji je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi i to do 31. prosinca 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na od 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranje Europske središnje banke, tekućom:

-na iznos od 1,73 eura od dana 1.10.2005. pa do isplate,

-na iznos od 0,33 eura od dana 1.12.2005. pa do isplate,

-na iznos od 0,62 eura od dana 1.1.2006. pa do isplate,

-na iznos od 1,72 eura od dana 1.12.2008. pa do isplate,

-na iznos od 12,05 eura od dana 1.2.2009. pa do isplate,

-na iznos od 13,35 eura od dana 1.3.2009. pa do isplate,

-na iznos od 6,34 eura od dana 1.4.2009. pa do isplate,

-na iznos od 7,28 eura od dana 1.5.2009. pa do isplate,

-na iznos od 7,90 eura od dana 1.6.2009. pa do isplate,

-na iznos od 2,94 eura od dana 1.7.2009. pa do isplate,

-na iznos od 4,55 eura od dana 1.8.2009. pa do isplate,

-na iznos od 2,01 eura od dana 1.9.2009. pa do isplate,

-na iznos od 5,15 eura od dana 1.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 1,67 eura od dana 1.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 4,71 eura od dana 1.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 3,44 eura od dana 1.1.2010. pa do isplate,

-na iznos od 10,21 eura od dana 1.2.2010. pa do isplate,

-na iznos od 13,92 eura od dana 1.3.2010. pa do isplate,

-na iznos od 13,24 eura od dana 1.4.2010. pa do isplate,

-na iznos od 17,65 eura od dana 1.5.2010. pa do isplate,

-na iznos od 24,30 eura od dana 1.6.2010. pa do isplate,

-na iznos od 23,56 eura od dana 1 .7.2010. pa do isplate,

-na iznos od 36,38 eura od dana 1.8.2010. pa do isplate,

-na iznos od 35,29 eura od dana 1.9.2010. pa do isplate,

-na iznos od 51,40 eura od dana 1.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 40,26 eura od dana 1.11.2010. pa do isplate

-na iznos od 42,29 eura od dana 1.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 54,19 eura od dana 1.1. 2011. pa do isplate,

-na iznos od 59,47 eura od dana 1.2. 2011. pa do isplate,

-na iznos od 51,07 eura od dana 1.3. 2011. pa do isplate,

-na iznos od 57,94 eura od dana 1.4. 2011. pa do isplate,

-na iznos od 54,25 eura od dana 1.5. 2011. pa do isplate,

-na iznos od 59,77 eura od dana 1.6. 2011. pa do isplate,

-na iznos od 71,86 eura od dana 1.7. 2011. pa do isplate,

-na iznos od 89,41 eura od dana 1.8. 2011. pa do isplate,

-na iznos od 111,29 eura od dana 1.9. 2011. pa do isplate,

-na iznos od 79,75 eura od dana 1.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 69,07 eura od dana 1.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 68,38 eura od dana 1.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 69,76 eura od dana 1.1. 2012. pa do isplate,

-na iznos od 78,29 eura od dana 1.2. 2012. pa do isplate,

-na iznos od 80,21 eura od dana 1.3. 2012. pa do isplate,

-na iznos od 77,50 eura od dana 1.4. 2012. pa do isplate,

-na iznos od 77,28 eura od dana 1.5. 2012. pa do isplate,

-na iznos od 79,46 eura od dana 1.6. 2012. pa do isplate,

-na iznos od 80,82 eura od dana 1.7. 2012. pa do isplate,

-na iznos od 77,63 eura od dana 1.8. 2012. pa do isplate,

-na iznos od 76,74 eura od dana 1.9. 2012. pa do isplate,

-na iznos od 71,41 eura od dana 1.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 76,51 eura od dana 1.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 79,21 eura od dana 1.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 77,29 eura od dana 1.1. 2013. pa do isplate,

-na iznos od 74,96 eura od dana 1.2. 2013. pa do isplate,

-na iznos od 74,36 eura od dana 1.3. 2013. pa do isplate,

-na iznos od 73,29 eura od dana 1.4. 2013. pa do isplate,

-na iznos od 78,75 eura od dana 1.5. 2013. pa do isplate,

-na iznos od 70,05 eura od dana 1.6. 2013. pa do isplate,

-na iznos od 69,59 eura od dana 1.7. 2013. pa do isplate,

-na iznos od 69,43 eura od dana 1.8. 2013. pa do isplate,

-na iznos od 70,20 eura od dana 1.9. 2013. pa do isplate,

-na iznos od 72,26 eura od dana 1.10.2013. pa do isplate,

-na iznos od 74,18 eura od dana 1.11.2013. pa do isplate,

-na iznos od 75,15 eura od dana 1.12.2013. pa do isplate,

-na iznos od 77,57 eura od dana 1.1. 2014. pa do isplate,

-na iznos od 63,95 eura od dana 1.2. 2014. pa do isplate,

-na iznos od 67,75 eura od dana 1.3. 2014. pa do isplate,

-na iznos od 69,24 eura od dana 1.4. 2014. pa do isplate,

-na iznos od 67,84 eura od dana 1.5. 2014. pa do isplate,

-na iznos od 65,54 eura od dana 1.6. 2014. pa do isplate,

-na iznos od 66,04 eura od dana 1.7. 2014. pa do isplate,

-na iznos od 67,64 eura od dana 1.8. 2014. pa do isplate,

-na iznos od 68,88 eura od dana 1.9. 2014. pa do isplate,

-na iznos od 69,32 eura od dana 1.10.2014. pa do isplate,

-na iznos od 70,73 eura od dana 1.11.2014. pa do isplate,

-na iznos od 72,63 eura od dana 1.12.2014. pa do isplate,

-na iznos od 73,12 eura od dana 1.1. 2015. pa do isplate,

-na iznos od 73,41 eura od dana 1.2. 2015. pa do isplate,

-na iznos od 73,26 eura od dana 1.3. 2015. pa do isplate,

-na iznos od 73,26 eura od dana 1.4. 2015. pa do isplate,

-na iznos od 73,26 eura od dana 1.5. 2015. pa do isplate,

-na iznos od 73,26 eura od dana 1.6. 2015. pa do isplate,

-na iznos od 73,26 eura od dana 1.7. 2015. pa do isplate,

-na iznos od 73,26 eura od dana 1.8. 2015. pa do isplate,

-na iznos od 73,26 eura od dana 1.9. 2015. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB:23057039320, da tužitelju EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 2.489,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 22. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi od 4. lipnja 2019. naveo da je dana 22. travnja 2005. sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu br. 5102361739 kojim ugovorom je tužitelj podigao kredit u iznosu od 73.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate te sa promjenjivom kamatnom stopom koja je određena u skladu s odlukom tuženika, a koji ugovor je ovjeren dana 4. svibnja 2005. pred javnim bilježnikom Marija Gvozdanić-Dekleva iz Rijeke pod brojem OV-885/2005. Tužitelj je sa tuženikom sklopio aneks navedenog ugovora temeljem kojeg ugovora je izvršio konverziju iz osnovnog ugovora u CHF te su umjesto valutne klauzule u CHF ugovorili valutnu klauzulu u EUR-u te je nakon provedene konverzije u cijelosti vratio kredit. Tuženik banka je u ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tuženika, ali o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno članku 96. i 97lč Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07 i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). Osim što je promjena kamatne stope nepoštena i ništetna na temelju propisa o zaštiti potrošača, ona je i neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima, jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala, a neodredivost činidbe uzrokuje također ništetnost tako ugovorene kamatne stope što je propisano člancima 269. do 272 Zakona o obveznim odnosima. Ujedno je tuženik s tužiteljem ugovorio i valutnu klauzulu u CHF koja je isto tako ugovorena na način da se toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo što je isto tako protivno članku 96. i 97 Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). Vrhovni trgovački sud Republike Hrvatske je donio pravomoćnu presudu kojom je proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom, kao i ugovorenu klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke i u odnosu na tuženika i ta presuda je pravno obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora, pa i na predmetni sklopljen između tužitelja i tuženika. Radilo se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i valutnu klauzulu potvrđene Presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br Pž- 7129/2013-4 od dana 13. linja 2014. i posl.br. Pž-6632/2017-10 od dana 14. lipnja 2018., a koje presude obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženika trgovca, a što se odnosi na ovaj predmet.

2.Podneskom od 5. svibnja 2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev kojim predlaže da se presudom utvrdi ništetnost ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.502,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos zbog ništetnosti odredbe o valuti otplate anuiteta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

3.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj i tuženik su dana 26. siječnja 2016. sklopili aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/15. Tim aneksom su parnične stranke izmijenile osnovni ugovor o kreditu, bez značaja obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelj je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Tuženik je pravovremeno dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Tužitelj se slobodnim očitovanjem volje (prvo prihvatom izračuna konverzije, a zatim i sklapanjem aneksa ugovora o kreditu) odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom, slijedom čega tuženik smatra tužiteljevu tužbu u cijelosti neosnovanom. Tuženik ističe prigovor zastare iz razloga što je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari jer se na zahtjev tužitelja ima primijeniti trogodišnji zastarni rok. Tuženik predlaže prekid ovog postupka do odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu tuženikove revizije, a koji postupak se vodi u predmetu posl.br. Rev-2221/2018. U ovom postupku je potrebno utvrditi da li je u fazi pregovaranja oko sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i samog sklapanja ugovora tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze. Smatra da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je bio dostatno obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanih za švicarski franak. Ne može se smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak bila nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Tuženik ističe da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 3.001,07 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te s osnove tečajne razlike u iznosu od 5.288,40 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem ugovora o kreditu (l.br. 11-15 spisa), obavijesti o izračunu konverzije kredita (l.br. 16-28 spisa), podataka (l.br. 29-109 spisa), aneksa br. 1. ugovora o kreditu (l.br. 122-125 spisa), podataka (l.br. 126-196 spisa) i nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. (l.br. 356-366 spisa) te saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.

6.Presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj P- 439/2019-30 od 19. listopada 2021. je pod točkom I. utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezano uz CHF, pod točkom II. je naloženo tuženiku da tužitelju s osnove preplate kredita isplati iznos od 33.920,34 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos preplate u razdoblju od 1. listopada 2005. do 1. rujna 2015., pod točkom III. je utvrđeno da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 3.001,07 kuna, pod točkom IV. je utvrđeno da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.288,40 kuna, pod točkom V. je utvrđeno da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju s osnove razlike na ime oročenog depozita koja proizlazi iz razlike između tečaja, pod točkom VI. je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove.

7.Presudom i Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-297/2024-4 od 10. veljače 2025. je pod točkom I. dijelom uvažena žalba tuženika kao osnovana, te ukinuta presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P-439/2019-30 od 19. listopada 2021. u točkama I., II. i VI. izreke i u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak, a u preostalom dijelu je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P.439/2019-30 od 19. listopada 2019. u točkama III., IV i V. izreke.

8.Tužitelj saslušan kao parnična stranka u svom iskazu je naveo da je predmetni kredit u CHF podigao isključivo za kupnju stambene nekretnine u Rijeci koji je koristio u svrhu svojeg osobnog stanovanja jer je bio zaposlen u Rijeci i nikada taj prostor nije koristio u bilo koju drugu svrhu. U Erste banci je primao plaću, pa se radi toga odlučio obratiti toj banci radi podizanja kredita. Postupak je bio takav da je bilo potrebno najprije pronaći stan koji će kupiti kreditom, a nakon toga su mu u Erste banci ponudili kredit u švicarskim francima. U banci su mu objasnili osnovne stvari i to iznos kredita, obroke koje je uredno otplaćivao, ali mu nisu objasnili da je odobravanje kredita u švicarskim francima bilo rizično, a posebice zbog toga što se radi o stambenom kreditu koji je ugovoren na rok od 30. godina. U banci mu nisu ponudili kredit niti u jednoj drugoj valuti i najviše se forsiralo podizanje kredita u CHF. Primijetio je da je u ugovoru bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a što se tiče valutne klauzule s tim nije bio upoznat.

9.Predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, a koju ugovornu odredbu je pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom, te stoga ništetnom, a kojim pravnim utvrđenjima je sud vezan u ovom postupku sukladno odredbama članka 138a Zakona o zaštiti potrošača/07, članka 118. Zakona o zaštiti potrošača/14 i članka 502c Zakona o parničnom postupku.

10.U smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača tužitelj ima status potrošača s obzirom da ugovor o kreditu nije sklopljen u svrhu koja bi bila namijenjena njegovoj poslovnoj djelatnosti, niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, već se radilo o namjenskom stambenom kreditu za kupovinu stana. Radi se o potrošačkom kreditu, pa tužitelj u konkretnom slučaju ima status potrošača, slijedom čega proizlazi da predmetni ugovor predstavlja potrošački ugovor te se može raspravljati o nepoštenosti njegovih odredbi u smislu Zakona o zaštiti potrošača.

11.Prema odredbi članka 96. stavak 1 Zakona o zaštiti potrošaka ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovarali smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi članka 96. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te sukladno odredbi članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača, nepoštena ugovorena odredba je ništava.

12.Tuženik nije dokazao da se o predmetnim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, pa je tužitelj kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Tužitelju nije objašnjeno u čemu se sastoji rizik podizanja kredita u valuti CHF, što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a u pogledu kojih okolnosti je tužitelj iskazao da mu u banci nije bio objašnjen rizik podizanja kredita u CHF.

13.Nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. je utvrđeno da ugovoreni iznos od 73.000,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita je iznosio u protuvrijednosti od 346.428,80 kn. Razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. lipnja 2005.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.385,14 CHF, odnosno 6.573,31 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan isplate kredita); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza (u kunama), pozitivni iznosi razlika. Razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. lipnja 2005.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 33.920,34 kn; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 's' Tabele 1 iz nalaza (pozitivni iznosi razlika). Ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno), tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. lipnja 2005.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 270,74 CHF, odnosno 1.284,31 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan isplate kredita); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1a iz nalaza (u kunama). Razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. lipnja 2005.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 30.919,34 kn; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 's' Tabele 1 iz nalaza. Iznos koji je tužitelj nadoplatio u konverziji iznosio je 1.240,53 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB- a na dan podmirenja, a koji iznos je pripisan nedospjeloj glavnici u EUR na dan 30.9.2015. Razlika između glavnice prema obračunu u kunama s fiksnom kamatnom stopom na dan 30. rujna 2015. i glavnice preostale nakon konverzije iznosi 24.067,43 kn, koji iznos nije bio obuhvaćen otpisom glavnice kod konverzije, sve uplate u kunama koje je tužitelj obavio na ime otplate kredita s valutnom klauzulom u CHF, uključujući i one koje su posljedica povećanja kamatne stope i povećanja tečaja CHF, sukladno sporazumu tuženika i tužitelja izraženom kroz aneks uz ugovor o kreditu, uzete su u obzir prilikom konverzije. Razlika na ime oročenog depozita koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod isplate i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme uplate depozita iznosi ukupno 16.565,11 kn.

14.U predmetnom postupku tužitelj zahtjeva povrat utuženih iznosa s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne klauzule u CHF (promjene tečaja), a svoj zahtjev temelji na ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica.

15.Iz ugovora o kreditu br. 5102361739 od 22. travnja 2005. proizlazi da su Erste & Steiermärkische Bank d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili ugovor o kreditu kojim kreditor korisniku kredita stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 73.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. U članku 8. je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i u trenutku ugovaranja iznosi 4,99% godišnje.

16.Tuženik je tijekom trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu te je nesporno i da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnih anuiteta.

17.Nadalje, sud nalazi nespornim:

-da je donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 249/1204 od 9. travnja 2015.;

-da je donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike

Hrvatske Revt-2221/2018 od 3. rujna 2019.;

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim posebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tuženika te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

18.Sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/2014), koji je bio na snazi u vrijeme kada je citirana presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna, odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. ovog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

19.Isto tako, ranijim Zakonom o zaštiti potrošača/07, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe, je u članku 138a propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. ovog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. ovog Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

20.Odredbomn članka 502c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023) je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a stavak 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi Zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koja je tužitelj ovlašten štititi u kojem slučaju je sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21.Sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača imaju primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava odnosno ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

22.S obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu koji je zaključen između stranaka u razdoblju na koje se odnosi citirana presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava i da je tim ugovorom ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se utvrđuje odlukom banke odnosno u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom i ništetnom, kao i da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom trgovački sud utvrdio nepoštenom i ništetnom, ovaj sud smatra da je sukladno citiranim odredbama članka 138a Zakona o zaštiti potrošača/07, članka 118 Zakona o zaštiti potrošača/14 i članka 502c Zakona o parničnom postupku tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom parničnom postupku.

23.U pogledu pravnih učinaka izvršene konverzije kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu od 26. siječnja 2016. valja navesti da je navedena konverzija izvršena temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15) kojim je naloženo bankama da izvrše izmjenu odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno sklopljenih dodataka.

Sklapanje sporazuma o konverziji ne isključuje pravo tužitelja na potpuno obeštećenje ukoliko niti sklopljenim Aneksom ugovora nije uspostavljena pravična ravnoteža ugovornih strana, a osim toga iz sadržaja Aneksa ugovora ne proizlazi da se tužitelj sklapanjem tog Aneksa odriče svoje tražbine, pri čemu valja cijeniti namjeru zakonodavca da položaj korisnika kredita u CHF izjednači sa korisnicima kredita u drugim valutama. Isto tako, iz prakse suda EU proizlazi da zakonska intervencija u predmetne ugovorne odnose ne može imati nikakvih štetnih posljedica za potrošače u smislu njihove zaštite zajamčene Direktivom 93/13, a što u konkretnom slučaju znači da ugovorne pozicije tužitelja treba vratiti u položaj kao da ništetne odredbe nisu ni postojale.

24.Prema odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti, ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema stavku 3. istog članka obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Nakon što je utvrđeno da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, ima se uzeti da se osnova nikada nije ostvarila, budući da se za ono što je ništetno uzima da nije ni nastalo.

25.U predmetnom postupku radi se o restitucijskom zahtjevu tužitelja u smislu odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj svaka stranka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili ništetne ugovorne odredbe, slijedom čega je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to navedeno pod točkom II. izreke presude jer prema odredbi članka 1115 Zakona o obveznim odnosima kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, radi čega mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

25.Nije osnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare predmetnog potraživanja budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj individualnu tužbu u ovom predmetu podnio 4. lipnja 2019., da je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu utuženo razdoblje za povrat s osnove tečajne razlike od mjeseca rujna 2005. pa do mjeseca kolovoza 2015., zatim da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena 4. travnja 2012., te da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/12 u odnosu na nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. srpnja 2018. jer podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (4. travnja 2012.) u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih interesa prekinut tijek zastare, a pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu dana 13. lipnja 2014. zastara je počela teći ispočetka, dok je u odnosu na tražbinu s osnove ugovorene valute zastara počela ponovo teći pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim Trgovačkim sudom Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018., a vrijeme prije prekida se ne uračunava u tijek zastare. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

26.Prema tome, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, pa je zastara za individualne tužbe ponovno počela teći 13. lipnja 2014., a u odnosu na tražbinu s osnove povrata preplaćene kamate, te ponovno počela teći 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnove ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

27.U predmetnoj pravnoj stvari je tužba podnesena 4. lipnja 2019., a kod stjecanja bez osnove se primjenjuje članak 225. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako Zakonom nije određen neki drugi rok zastare te kako je citiranim presudama utvrđeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare koja počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

28.Radi utvrđenja visine zahtjeva je provedeno vještačenje po knjigovodstvenom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. koji nalaz je sud u cijelosti prihvatio, ocjenjujući ga stručnim, objektivnim i utemeljenim na relevantnoj dokumentaciji.

29.Prema priloženom troškovniku tužitelj zahtjeva parnične troškove u ukupnom iznosu od 2.489,60 eura.

30.Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023) i tužitelju dosudio troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerene u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022 i 138/2023) po Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9. s PDV-om i to:

-za sastav tužbe

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 18. studenog 2019.

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 18. studenog 2019.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 18. siječnja 2021.

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 11. svibnja 2021.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 6. rujna 2021.

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 5. svibnja 2025.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 5. svibnja 2025.

u iznosu od 250,00 eura

odnosno u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura.

31.Tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 398,16 eura.

32.Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 91,44 eura.

33.Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati ukupne parnične troškove u iznosu od 2.489,60 eura.

34.Zbog svega iznesenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Ogulinu 22. svibnja 2025.

Sudac

Milka Keleuva-Ivošević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti

1.Odvjetnik Mario Maravić, Ogulin

2.Odvjetnik Damir Metelko, Zagreb, Lopašićeva br. 6