1 P-91/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku po sucu Anđelki Bagić u pravoj stvari tužitelja ĐĐ, [adresa], 23 0000 Zadar, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan popunomoćniku Zlatko Jurlina odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., 51 000 Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi ništetnosti, nakon zaključene javne glavne rasprave održane dana 9. travnja 2025.godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ante Sladić, odvjetnika iz Šibenika i zamjenika punomoćnika DĐ, odvjetnička vježbenica u OD Marinović i partneri iz Zadra, na ročištu objave i dostave presude dana 22. svibnja 2025.godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102282196, od dana 11.03.2005.godine sklopljen između tužitelja ĐĐ i tuženika Erste&Steiermaerkische bank d.d, i to točka 8. KAMATA u dijelu koji glasi:

“ Kamatna stopa je promjenjiva,...”

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. , Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB:23057039320 da tužitelju ĐĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.508,80kn/863,87 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 106,38kn/14,12 Eur od dana 01.01.2008. godine do isplate,

-naiznos od 108,14 kn/14,35 Eur od dana 01.02.2008. godine do isplate,

-na iznos od 109,19 kn/14,49 Eur od dana 01.03.2008. godine do isplate,

-na iznos od 110,16 kn/ 14,62 Eur od dana 01.04.2008. godine do isplate,

-na iznos od 106,65 kn/ 14,15 Eur od dana 01.05.2008. godine do isplate,

-na iznos od 105,42 kn/13,99 Eur od dana 01.06.2008. godine do isplate,

-na iznos od 106,01 kn/14,07 Eur od dana 01.07.2008. godine do isplate,

-na iznos od 103,77 kn/13,77 Eur od dana 01.08.2008. godine do isplate,

-na iznos od 103,84 kn/13,78 Eur od dana 01.09.2008. godine do isplate,

-na iznos od 105,33 kn/13,98 Eurod dana 01.10.2008. godine do isplate,

-na iznos od 113,63 kn/ 15,08 Eur od dana 01.11.2008. godine do isplate,

-na iznos od 106,59 kn/14,15 Eur od dana 01.12.2008. godine do isplate,

-na iznos od 114,02 kn/ 15,13 Eur od dana 01.01.2009. godine do isplate,

-na iznos od 114,08kn/15,14 Eur od dana 01.02.2009. godine do isplate,

-na iznos od 114,15 kn /15,15 Eur od dana 01.03.2009. godine do isplate,

-na iznos od 181,94kn/24,15 Eur od dana 01.04.2009. godine do isplate,

-na iznos od 181,09 kn/ 24,03 Eur od dana 01.05.2009. godine do isplate,

-na iznos od 177,82 kn/ 23,60 Eur od dana 01.06.2009. godine do isplate,

-na iznos od 174,11 kn/ 23,11 Eur od dana 01.07.2009. godine do isplate,

-na iznos od 174,66kn /23,18 Eur od dana 01.08.2009. godine do isplate,

-na iznos od 176,12kn/23,38 Eur od dana 01.09.2009. godine do isplate,

-na iznos od 173,31 kn/23,00 Eur od dana 01.10.2009. godine do isplate,

-na iznos od 172,39 kn/22,88 Eur od dana 01.11.2009. godine do isplate,

-na iznos od 174,14 kn/23,11 Eur od dana 01.12.2009. godine do isplate,

-na iznos od 175,38kn/23,28 Eur od dana 01.01.2010. godine do isplate,

-na iznos od 177,20kn/23,52 Eur od dana 01.02.2010. godine do isplate,

-na iznos od 175,80kn/23,33 Eur od dana 01.03.2010. godine do isplate,

-na iznos od 179,41kn/23,81 Eur od dana 01.04.2010. godine do isplate,

-na iznos od 177,65kn/23,58 Eur od dana 01.05.2010. godine do isplate,

-na iznos od 177,87kn/23,61 Eurod dana 01.06.2010. godine do isplate,

-na iznos od 188,57 kn /25,03 Eur od dana 01.07.2010. godine do isplate,

-na iznos od 185,14kn /24,57 Eur od dana 01.08.2010. godine do isplate,

-na iznos od 193,54kn/25,69 Eur od dana 01.09.2010. godine do isplate,

-naiznos od 138,05kn/18,32 Eur od dana 01.10.2010. godine do isplate,

-na iznos od 134,47 kn/17,85 Eur od dana 01.11.2010. godine do isplate,

-na iznos od 142,37kn/18,90 Eur od dana 01.12.2010. godine do isplate,

-na iznos od 145,99kn/19,38 Eur od dana 01.01.2011. godine do isplate,

-na iznos od 141,97kn/18,84 Eur od dana 01.02.2011. godine do isplate,

-na iznos od 142,20kn/18,87 Eur od dana 01.03.2011. godine do isplate,

-na iznos od 138,74kn/18,41 Eur od dana 01.04.2011. godine do isplate,

-na iznos od 78,90kn/10,47 Eur od dana 01.05.2011. godine do isplate,

-na iznos od83,31kn /11,06 Eur od dana 01.06.2011. godine do isplate,

-na iznos od 83,61kn /11,10 Eur od dana 01.07.2011. godine do isplate,

-na iznos od 88,46 kn/11,74 Eur od dana 01.08.2011. godine do isplate,

-na iznos od 87,23kn/11,58 Eur od dana 01.09.2011. godine do isplate,

-na iznos od 10,67kn/ 1,42 Eur od dana 01.10.2011. godine do isplate,

-na iznos od 10,58 kn/1,40 Eur od dana 01.11.2011. godine do isplate,

-na iznos od 10,46kn/1,39 Eur od dana 01.12.2011. godine do isplate,

-na iznos od 10,51kn/1,39 Eur od dana 01.01.2012. godine do isplate,

-na iznos od 10,58kn/1,40 Eurod dana 01.02.2012. godine do isplate,

-na iznos od 10,49kn/1,39 Eur od dana 01.03.2012. godine do isplate,

-na iznos od 10,31 kn/ 1,37 Eur od dana 01.04.2012. godine do isplate,

-na iznos od 10,26 kn/ 1,36 Eur od dana 01.05.2012. godine do isplate,

-na iznos od 10,22 kn/1,36 Eur od dana 01.06.2012. godine do isplate,

-na iznos od 10,08kn/1,34 Eur od dana 01.07.2012. godine do isplate,

-na iznos od 10,00kn/1,33 Eur od dana 01.08.2012. godine do isplate,

-na iznos od 9,86kn/1,31 Eur od dana 01.09.2012. godine do isplate,

-na iznos od 9,67 kn /1,31 Eur od dana 01.10.2012. godine do isplate,

-na iznos od 9,70 kn/1,29 Eur od dana 01.11. 2012. godine do isplate,

-na iznos od 9,64kn/ 1,28 Eur od dana 01.12.2012. godine do isplate,

-na iznos od 9,55kn/1,27 Eur od dana 01.01.2013. godine do isplate,

-na iznos od 9,30 kn/1,23 Eur od dana 01.02.2013. godine do isplate,

-na iznos od 9,31 kn/1,24 Eur od dana 01.03.2013. godine do isplate,

-na iznos od 9,25kn/1,23 Eur od dana 01.04.2013. godine do isplate,

-na iznos od 9,10 kn/ 1,21 Eur od dana 01.05.2013. godine do isplate,

-na iznos od 8,84kn/ 1,17 Eur od dana 01.06.2013. godine do isplate,

-na iznos od 8,69 kn/ 1,15 Eur od dana 01.07.2013. godine do isplate,

-na iznos od 8,66 kn/ 1,15 Eur od dana 01.08.2013. godine do isplate,

-na iznos od 8,64kn/1,15 Eur od dana 01.09.2013. godine do isplate,

-na iznos od 8,67kn/ 1,15 Eur od dana 01.10.2013. godine do isplate,

-na iznos od 8,52kn/1,13 Eur od dana 01.11.2013. godine do isplate,

-na iznos od 8,46kn/1,12 Eur od dana 01.12.2013. godine do isplate,

od 01.01.2008 do 30.06.2011. godine po kamatnoj stopi od 14 % godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015 po kamatnoj stopi od 12 % godišnje, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.163,70 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV.Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju s osnova prigovora prijeboja na iznos 781,88 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:

" - EUR 36,47 od 02.01.2014. pa do isplate,

- EUR 36,38 od 02.02.2014. pa do isplate,

- EUR 36,16 od 02.03.2014. pa do isplate,

- EUR 35,67 od 02.04.2014. pa do isplate,

- EUR 35,09 od 02.05.2014. pa do isplate,

- EUR 34,62 od 02.06.2014. pa do isplate,

- EUR 34,31 od 02.07.2014. pa do isplate,

- EUR 34,15 od 02.08.2014. pa do isplate,

- EUR 34,05 od 02.09.2014. pa do isplate,

- EUR 33,69 od 02.10.2014. pa do isplate,

- EUR 33,38 od 02.11.2014. pa do isplate,

- EUR 33,13 od 02.12.2014. pa do isplate,

- EUR 32,63 od 02.01.2015. pa do isplate,

- EUR 32,33 od 02.02.2015. pa do isplate,

- EUR 31,92 od 02.03.2015. pa do isplate,

- EUR 31,49 od 02.04.2015. pa do isplate,

- EUR 31,07 od 02.05.2015. pa do isplate,

- EUR 30,64 od 02.06.2015. pa do isplate,

- EUR 30,21 od 02.07.2015. pa do isplate,

- EUR 29,78 od 02.08.2015. pa do isplate,

- EUR 29,34 od 02.09.2015. pa do isplate,

- EUR 28,90 od 02.10.2015. pa do isplate,

- EUR 28,46 od 02.11.2015. pa do isplate,

- EUR 28,01 od 02.12.2015. pa do isplate"

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi naveo da je dana 11 ožujka 2005. godine sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 5102282196 i to u iznosu od 60.481,02 €, s rokom otplate kredita od 180 mjeseci. Tužitelj i tuženik su dana 20. siječnja 2016. godine sklopili Aneks broj 1 ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u €.

2. U članku 8. st. 1 Ugovora o kreditu koja glasi „ KAMATA“ da je ugovorena kamatna stopa promjenljiva i u trenutku ugovaranja da je iznosila 4,99 °, a u stavku 2. da je navedeno da su ugovoren stranke suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećom odlukom Banke. Tijekom trajanja ugovoren obveze tuženik da je kao kreditor u više navrata jednostrano mijenjao kamatnu stopu.

3. Presudom posl. br. P-1401/12 od dana 04. srpnja 2013. godine trgovački sud u Zagrebu , koja je potvrđena presudom posl. br. Pž-7129/13-4 od dana 13. lipnja 2014. god Visokog trgovačkog suda U Zagrebu, u dijelu vezanom uz ugovaranje kamatnih stopa, koja je u odnosu na potonje potvrđena i presudom VSRH broj Revt- 249/14-2 od dana 9. travnja 2015. godine, utvrđeno je da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način što je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanje obveze u ugovorima o kreditima , promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njihovim drugim internim aktima, a prilikom sklapanja ugora tužitelj kao korisnik kredita nije s tuženikom pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana imalo za posljedicu povećanje kamatnih stopa. Radi navedenog sukladno navedenim presudama odredba predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu da je ništetna.

4.Naprijed navedene presude da se temelje i na direktivi Vjeća EU 93/13 EZ od dana 5. Travnja 1993. Godine. Evropski sud pravde da je u svojoj Presudi broj: C- 26713 od dana 30 travnja 2014. Godine izrazio stajalište da odredbe članka 4. st. 2 Direktive 93/13 / EEZ ( Direktiva Vijeća o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima) treba tumačiti na način da ugovorna odredba ne mora biti samo gramatički razumljiva. U ovom konkretnom slučaju potrošaču da je trebalo jasno izložiti mehanizam promjene kamatne stope i kriterije na temelj kojih se promjena kamatnih stopa određuje, kako bi potrošač bio u stanju procijenit ekonomske posljedice koje za njega iz toga proizlaze. S obzirom da su predmetnom ugovoru nisu izloženi kriteriji za promjenu kamatne stope, već se kamata na stopa mijenjala jednostranom odlukom banke , bez da je potrošač raspolagao saznanjima o kriterijima za promjenu kamatne stope, predmetna odredba odnosno dio odredbe koji se odnosi na promjenljivu kamatnu je suprotan načelu savjesnosti i poštenja jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama umornih strana , slijedom čega se ta odredba smatra nepoštenom , odnosno ništetnom.

5. Zakon o zaštiti potrošača u članku 49 , istu odredbu i sadrži Zakon o obveznim odnosima u članku 296 da propisuju da su ugovorne odredbe o kojima se pojedinačno nije pregovaralo se smatraju nepoštenim, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja , uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Iako je predmetna odredba članka 8. Zakona o kreditu ( kamatna stopa je promjenjiva...) gramatički jasna i lako uočljiva, te iako je ugovor potvrđen ( solemniziran) kod javnog bilježnika, odredbe predmetnog članka nisu razumljive potrošaču, te da je razvidno kako visina zateznih kamatnih stopa ovisi isključivo o odluci banke, bez jasno utvrđenih kriterija na koji način se ista utvrđenje , odnosno mijenja. Da je jasno da tužitelj i tuženi nisu pregovarali o pojedinim odredbama , pa tako ni o promjeni kamatnih stopa , već da je došlo jednostranom odlukom banke , ovdje tužene. Ovdje da se radilo o tipskom ugovoru kojeg je banka kao takvog sastavila , te tužitelju da nije dana mogućnost pregovaranja o pojedinim odredbama , radi čega tužitelj zahtijeva da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev , te da mu isplati razliku koju je tužitelj isplatio u razdoblju od mjeseca studenog 2007. godine do siječnja 214. godine između ugovorenih kamata i kamata koje je tuženik mijenjao svojom jednostranom odlukom bez da je o tome pregovara sa tužiteljem .

6. Tužitelj je po obavljenom vještačenju uredio tužbeni zahtjev podneskom od dana 7. veljače 2025. godine zahtijevajući isplatu na ime više preplaćene kamate od ugovorene u iznosu od 863,87 € i to za razdoblje od 1 siječnja 2008. godine do 1. prosinca 2013. godine sa pripadajućom zateznom kamatom do isplate.

7.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da prigovora mjesnoj nadležnosti , jer da je u ugovoru o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke. Nadalje je istaknuo da je odlučna činjenica u ovom postupku da su tužitelj i tuženik sklopili Aneks broj 1 Ugora o kreditu broj 5102282 dana 20. siječnja 2016. godine kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF U EUR sukladno odredbama Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( N. N. 102715- dalje u tekstu : ZIDZPK / 15). Ovim aneksom da su stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu bez značaja obnove , na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja da je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u €. Aneksom ugora da je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorena kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime da je tužitelj prihvatio i promjenljivu kamatnu stopu( određenu strukturiranu u čl, 6 Aneksa) , a koja kamatna stopa se primjenjiva na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovara. Tuženik da je pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDFZPK/15 dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine , zajedno sa prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu.

8. Tuženik se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 3. rujna 2019. godine posl. br. Rev 2221/18 , a kojom odlukom da je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu kojim se utvrđuje da su banke ( pa tako i tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski frank , jer da se postavlja pitanje pravnog interesa za pokretanje postupka , unatoč tome da je ZOIDZOP ( N. N. , broj 102/15) omogućio korisnicima tih kredita konverziju iznosa kredita vezanih za švicarske franke vezati uz €, pa da je iz razloga što je provedena konverzija upravo voljom potrošača izjednačena pozicija korisnika kredita u CHF , s pozicijom korisnika kredita u €, pa da su konverzijom riješena sva sporan pitanja među ugovornim strankama, a koja su i predmet ovog postupka.

9. Tuženik je istaknu i prigovor zastre , jer da je u smislu odredbe članka 230 ZOO-a protekao trogodišnji rok uzimajući u obzir d a je tužitelj utužio razdoblje od 2. 02. 2008. godine pa do 2. 02 2014. godine , a predmetna tužba da je podnesena 7. lipnja 2019. godine, pa da je prošlo više od tri godine.

10. Sve promjene kamatne stope da je tuženik izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima, a konverziju kredita da je bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju, a tužitelj da je taj koji je odlučivao da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovor o kreditu ili će nastaviti kredit prema važećim ugovornim uvjetima.

Provedbom konverzije voljom potrošača da je izjednačena pozicija korisnika kredita s pozicijom korisnika kredita u €, pa da je provedenom konverzijom riješena sva pitanja sporna među ugovornim stranama, a koja su i predmet ovog postupka. Deklatorna zaštita koju tužitelj traži u ovom postupku da je u ovoj pravnoj stvari usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Tuženik osporava i da bi se tuženiku prouzročila šteta od strane tuženika. Tužitelj da je bio obaviješten o promjeni kamatne stope , pa d a je tužitelj imao pravo na raskid ugovora.

11.Osim naprijed navedenih prigovor tuženik je podnio prigovor i radi prijeboja i to u ukupnom iznosu od 781,88€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od mjeseca siječnja 2914. godine do prosinca 2015. godine sa pripadajućim zateznim kamatama pozivajući se na odluke Županijskog suda u Bjelovaru u predmetu posl. br. Gž-718/20121 od dana 8. srpnja 2021. godine i posl. br. Gž-973/2021 od 11. studenog 2021. godine , pozivajući se da je kreditni odnos između stranka jedinstven i cjelovit pravni odnos, pa da u situaciji kada je uslijed ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF pravno valjana kamatna stopa koja je početno ugovorena , te kad tužitelju pripada pravo na povrat više preplaćenih anuiteta kredita po osnovi tih ništetnih odredbi isplata razlike između plaćene kamate i ugovorene, onda da tuženiku također pripada pravo na isplatu razlike između anuiteta obračunatih po početnom tečaju CHF spram plaćenim anuitetima po nižom tečaju od ugovorenog. Osim toga da posljednjom odlukom Vrhovnog suda posl. br. Rev 549/2023 od 18.prosinca 2023. godine utvrđeno da tuženik ima pravo na negativne tečajne razlike , ako stavi neki od zahtjeva u postupku ( procesno ravni prigovor radi prebijanja ili protutužbu)

12.U odnosu na odgovor na tužbu tužitelj je podneskom od dana18. veljače 2020. godine naveo da nije sporno da se o odredbi ugovora čl. 14. 1. nije posebno pregovaralo , te da uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama parničnih stranka, pa je sita nepoštena i ništena, a kako je ništetnost odredbi utvrđena pravomoćnom presudama, pa da su site obvezujuće i za ovaj sud. Upravo radi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u dijelu koji se odnesi na promjenljivu kamatnu stopu tuženik da je bez osnove stekao utužene iznose, pa da tužitelj ima osnovu i pravni interes tražiti od tuženika povrat stečenog bez osnove. Tuženik da se u odgovoru na tužbu poziva na činjenicu sklapanja Aneksa ugovor o kreditu od dana 20. siječnja 2016. godine, radi čega smatra da tužitelj nema osnove potraživati utužene iznose te smatra da su prilikom konverzije uzeti u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka. Sklapanjem Aneksa nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti odredbe o primjenljivoj kamatnoj stopi , jer da se predmetnim ugovorom ne spominje na koji način bi se trebalo riješiti ništetnost tih odredbi, a upravo temeljem ništetnih odredbi tuženik je stekao utužene iznose. Kod stjecanja bez osnove da se radi o izvan ugovornoj obvezi. U odnosu na prigovor prijeboja tužitelj je istako opreza radi prigovor zastare za istaknutu obvezu tuženika. Aneksom da su uređeni odnosi i pitanje kamatne stope nakon sklapanja Aneksa, a kamatna stopa do sklapanja Aneksa je tuženik jednostrano mijenjao temeljem svoje odluke bez jasno određenih parametara. Tražbina tuženika da se ne može prebijati s predmetnim potraživanjem tužitelja, jer da se ne radi o istovrsnim tražbinama niti se odnose na isiti vremenski period nastanka. Osim toga tužitelj je istakao prigovor pasivne legitimacije i zastare glede prigovora prijeboja za tkz. negativne kamate obzirom da je do nastanka istih došlo uslijed djelovanja zakonskog mehanizma za što odgovornost može snositi jedino donositelj takvog propisa, a nikako tužitelj .

13.U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102282196 sklopljen dana 11.3.2005.godine, aneksa ugovora o kreditu sklopljenog 20.1.2016.g., obavijesti o usklađivanju kamatne stope sa otplatnim planom od 30.12.2013. g., obavijesti o promjeni kamatne stope kao i drugih obavijesti o promjeni kamatne stope od (lista 26 do 37) spisa, izračuna utjecaja promjene kamatne stope na visinu kamate sukladno ugovoru o kreditu od (lista 38 do lista 59), pregledom nalaza i mišljenja vještaka Danijele Bijelić, sudske prakse koja prileži spisu, te saslušanjem tužitelja.

14.Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokazanog postupka.

15.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

16. Prigovor prijeboja tuženika nije osnovan.

17.Temeljem svih izvedenih dokaza , a cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj cjelokupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 125/13, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/23, dalje: ZPP-a), ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je između stranaka nesporno da je tužitelj sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu dana 11. ožujka 2005. godine broj 5102282196 sa kamatnom stopom 4,99 % , a dana 20. siječnja 2016. godine sklopili su Aneks broj 1 o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u €.

18. Potrebno je navesti da je u ovom predmetu po prigovoru tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Zadru doneseno rješenje Općinskog suda u Zadru pos. broj 16P-1561/2019 dana 17. srpnja 2020.godine kojim rješenjem je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru . Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gr1259/2023-2 od dana 20. studenog 2023. godine po zahtjevu Općinskog suda u Zadru da se odredi drugi stvarno nadležni sud iz razloga što je tužitelj predsjednik neposredno višeg suda Županijskog suda u Zadru za postupanje u ovom predmetu je određen Općinski sud u Šibeniku.

19.Pregledom ugovora o kreditu od dana 11. ožujka 2005. godine proizlazi da je tužitelj podigao kredit u iznosu od 60.481,02 CHF radi kupnje stana , a rok vraćanja je 180 anuiteta sa kamatom od 4,99% koja je promjenljiva sukladno odlukama banke i otplatnom planu , a da je došlo do povećanja kamatne stope proizlazi iz obavijesti tuženika o promjeni kamatne stope .

20. Provedenim financijskim vještačenjem po vještaku Danijeli Bijelić dip. oecc. dana 8. siječnja 2025. godine čiji nalaz i mišljenje sud cijeni da je dan u skladu sa strukom i objektivno , a koja je u nalazu i mišljenju utvrdila koliko je tužitelj više uplatio kamata za određeni period otplate kredita od ugovorene pa tako je u svom mišljenju utvrdila da je :

-ukupna razlika pretplate po izračunu ovog vještaka od dana korištenja kredita 19. ožujka 2005. do 01. siječnja 2014. iznosi 1.279,63 CHF ili 6.508,80 kn bez uključenih negativnih razlika

-u razdoblju od 01.01.2014. do 01.01.2016. sukladno zadatku vještaku iz Rješenja suda, zbog primjene niže kamatne stope utvrđene zakonom od 3,23%, negativne razlike od 01.siječnja 2014. do 01. siječnja 2016. iznose 930,60 CHF ili 5.891,10 kn.

-ukupne razlike preplate kamate između kamata koje bi tužitelj platio da se primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata od dana korištenja kredita 19. ožujka 2005. do 01.siječnja 2016. iznosi 617,69 kn (6.508,80 – 5.891,10).

- 9.196,96 kn (1.205,04 EUR po srednjem tečaju HNB 6,980772 na dan 30.09.2015.), čuna konverzije uzela u obzir preplate tužitelju

Iznosu od (l.7kao što je to navedeno u tabeli u t.2. Izračuna konverzije Banka je prilikom izra7 spisa).

-konverzija je izvršena sukladno zakonskim propisima i to na temelju odredaba Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) na snazi od 30.09.2015.

21. Po ovako danom mišljenju tužitelj je uredio tužbeni zahtjev zahtijevajući isplatu iznosa od 6.508,80 kn/ 863,87 € po mjesecima kako je to i navedeno u pravorijeku ove presude za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do 1. prosinca 2013. godine sa pripadajućom zateznom kamatom do isplate.

22.U odnosu na postavljen prigovor prijeboja od strane tuženika i da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju , koja iznosi 781,88 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 2. siječnja 2014. godine do 2. prosinca 2015. godine tužitelj je prigovorio istoj navodeći da se ne radi o istovrsnim tražbinama niti se odnose na isti vremenski period nastanka, a osim toga je prigovorio i pasivnoj legitimaciji tužitelja, jer do nastanka istih da je došlo uslijed djelovanja zakonskog mehanizma , a zašto je odgovaran jedino donositelj takvog propisa, pa da isti nije osnovan.

23.Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na matematički izračun,ali je naveo da ovakav nalaz i mišljenje i dalje je osporavao potraživanje tužitelja, jer da je konverzija sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i izmjeni istog ( N. N. 102/2015 ) od 30. rujna 2015. godine , te ako se uzme u obzir da je potraživanje tužitelja po promjenljivoj kamatnoj stopi 863,87 € ,a tuženika zbog plaćenih anuiteta u manjem iznosu , a da je tuženik prijeboj s osnove promjenljive kamatne stope u iznosu od 781,88 € pa kad se uzmu u obzir više plaćeni anuiteti i manje plaćeni anuiteti da je tuženik platio više iznos od 81,99 €, kretanje kamatne stope da je bilo od 4.99% od početne do 5,89% , pa da je porast bio relativno malen, pa da se za navedeni iznos i kroz ugovoreno razdoblje , ne može smatrati značajnom neravnotežom, pa da vođenje ovog postupak obzirom na štetu tužitelja ne opravdava svrhu.

24. Tuženik prigovara i zastari koji prigovor je promašen pošto je o pitanju zastare Vrhovni sud RH zauzeo pravno shvaćanje na način da zastrani rok kod restitucije temeljem ništetnosti počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost, odnosno to shvaćanje je bitno regulirano konkretno odredbe članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine" br:35/05,41/08, 125/11,78/15, 29/18,126/21, 114/22,156/22 i 155/24 dlje ZOO-a) ) zastara restitucijskog zahtijeva u ovom predmetu može početi teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke u ovom predmetu, a kojom se utvrđuje nepoštenim i ništetnim Ugovor o kreditu zaključe između tužitelja i tuženika, odnosno ugovorne odredbe čl. 8.stavak 1 .

25.Tužitelj ĐĐ ,sin Đ je u svom iskazu naveo da je dobio novo zaposlenje u Općinskom sudu u Novalji u osnivanju 2004. godine u studenom. Kako nije imao mogućnosti smještaja da je potražio stan da ne bi putovao i što nije ni mogao jer je došao iz Iloka morao je potražiti stan u [adresa]. Tako je tražeći stan u [adresa] došao do saznanja da ne bih mogao unajmiti stan cijelu godinu, već bi morao seliti obzirom na sezonu i nitko mu nije htio iznajmiti stan na cijelu godinu već je u zimskom periodu. Zbog toga je odlučio kupiti stan u [adresa] i našao je jedan stan i onda nije imao sredstava za kupiti već je morao otići kod banke da se informiram koliko može dignuti novca da bi kupio stan. Kako je bio na Erste banci sa isplatom plaće obratio se Erste banci u [adresa], odlučio je kupiti stan i otišao u banku, tada je popričao sa voditeljem banke koji mu je dao informacije o uvjetima kredita rekao mu da za eure ne bi imao uvjete za kredit ali da ima za CHF da može podići, a njemu da je trebalo 35 000 eura da bi kupio stan, što je skoro pa duplo u CHF i od njega je voditelj zatražio platne liste potvrdu o plaći za posljednja tri mjeseca i predugovor i da je pristao na te uvjete obzirom da mu je kazano da može samo podići kredit u CHF. Nakon mjesec dana od predaje zahtjeva za kredit došao se informirati u banku da li mu je kredit odobren, referentica mu je rekla da mu fale dokumenti, pribavio ih i odnio u banku. Nakon toga mu je odobren kredit ,ali mu je kazano da moram uplatiti 8000 CHF kao polog da bi mi ga odobrili. Kako to nije imao ponudili su mi da će mi za taj iznos dati veći kredit koji će ići na njegov depozitni račun. Ta sredstva od 8000 CHF nije nikada koristio oni su mi se vratili u vrijeme kad sam konačno otplaćivao odnosno otkupio kredit tako da s tog osnova nije bilo problema, za taj iznos mu se umanjio ostatak kredita. Kamata je u početku bila sukladno ugovoru o kreditu jedno godinu dana, a nakon toga se kamata mijenjala iz mjeseca u mjesec i dosta je bila varijabilna pa čak je došao u situaciju da mu kredit nije mogla podmirivati niti plaća nije mogao podmirivati životne potrebe plaćajući i kredit s većom kamatom, imao je dosta problema, čak je odlučio podići još jedan kredit trebao mu je radi uređenja stana i digao sam 20 000 eura to je bilo 2009.g. tad je razgovarao u banci da bi podigao više od tog iznosa kako bi isplatio kredit u CHF, ali su mu tad savjetovali da to ne radim jer je veći dio kamata otplatio pa da mu to ne bi bilo korisno. Od toga je odustao po savjetu banke, podigao je 20 000 eura i nadalje plaćao kredit u CHF i u eurima. To mu je bilo jako teško razdoblje jer je imao dva kredita, a nakon toga mi je banka što se tiče CHF ponudila da sačinimo konverziju i dostavili su mu prijedlog o konverziji. Tad je pitao voditelja poslovnice da li može dignuti kredit u kunama i da se konverzija napravi u kune a tada mi je rekao da to ne mogu učiniti da oni ugovor o konverziji mogu napraviti samo po zakonu. Ugovor je potpisao i bilo mu je nešto lakše nositi se s obvezom kredita jer mu je jedan dio rata otplaćen i nastavio je plaćati kredit u eurima s nešto manjom ratom odnosno nakon toga se interesirao u Erste banci da podignem kredit u kunama s fiksnom kamatom i da isplatim kredit u CHF i Eur odgovorio mu je da to može, kamata je bila negdje 5,9% nakon tog je saznao da u HPB imaju 5% kamate i dobio je ponudu, ali bi onda morao priječi kod njih sa tekućim računom i nakon tog se vratio u Erste banku i u razgovoru s voditeljem kazao mu je da će mi dati iste uvjete da ne idem iz njihove banke i kad se uvjerio da će mu dati iste uvjete pristao je, podigao kredit, otplatio kredit u CHF i EUR a kasnije je u cijelosti isplatio ovaj u kunama, sad nemam kreditnu obvezu i ne bi je više htio imati.

26.Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br.PŽ-7129/13-4 od 13.lipnja 2014.g. u toč.II potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.broj P-1401/12 od 04.srpnja 2013.g. u dijelu toč.1.,2.,3.,4.,5.,6. i 7. izreke kojom se utvrđuje između ostaloga i da je tuženik odnosno njegovi pravni prednici u razdoblju od 10.rujna 2003.g. do 13.prosinca 2008.g. a koje povrede traju i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu sa valutnom klauzulom u švicarskim francima(CHF). Ista presuda potvrđena je revizijskom odlukama Vrhovnog suda RH posl.broj Revt-249/14-02 od 9.travnja 2015.g.to iz razloga jer prije sklapanja i u vrijeme sklapanja istoga Ugovora o kreditu, tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnoga ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana , pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, NN 96/03.

27.Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom je presudom i rješenjem od 03.rujna 2019.g. poslovni broj:Revt-2221/2018 odbio reviziju banaka kao neosnovanu čime su sva sporna pitanja u vezi kredita u CHF konačno riješila. Navedenom presudom i rješenjem Vrhovnog suda potvrđena je presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske te je potvrđeno da su banke kršile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita u određenim razdoblja sklapanja ugovora o kreditu, koristeći nepravedne i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem kamate i valute u kojoj je glavnica denominirana u švicarskom franku bez pojedinačnog pregovora.

28. Člankom 502.c. Zakona o parničnom postupku propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502-a st.1 istoga Zakona da su određenim postupanje, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

29.Ponašanje tuženika je protivno i odredbi članka 8. ZOO-a koja propisuje da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojima se može drugom prouzročiti šteta, a posebno članku 10. st.4 ZOO-a kojim je propisano da sudionik u obveznim odnosima se je dužan u ostvarenju svog prava suzdržavati od postupka kojima bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika, a u smislu ove odredbe tuženik je trebao kako to i sam navodi u tijeku ovog postupka pozvati tužitelja da se promijene kamatnih stopa i tečaja valute u CHF riješe sklapanjem aneksa ugovora nakon što se o uvjetima pregovara i sa tužiteljem, a ne kako je to tuženik učinio jednostranom odlukom promijenio kamatnu stopu i valutu tečaja i na taj način doveo tužitelja u situaciju da s obzirom na svoja primanja nije mogao pratiti plaćanje rata kredita , što je nepošten odnos, pa i su odredbe ugovara nepoštene i ništetne od samog početka, obzirom da u istima nije ugovoreno da će tužitelj ukoliko dođe do promjena kamatnih stopa i valute tečaja biti informiran , te da će se uzeti u obzir mogućnosti tužitelja da snosi veću ratu kredita , odnosno da će i banka kao davatelj kredita snositi jedan dio rizika promjena kamatnih stopa i valute tečaja na svjetskom tržištu kapitala što se nije u ovom , a niti jednom slučaju dogodilo, radi čega se i vodio postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja.

30.Nadalje odredbom članka 138. Zakona o zaštiti potrošača također određuje da se odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača…obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

31.Ovdje valja istaknuti da je izravni učinak presuda iz spora kolektivne zaštite u kojem sporu je tuženik u ovom postupku bio potvrđen i od strane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske boj U-III-23372019 od 10 lipnja 2020. godine po tužbi Raiffeisenbank Austria d. d. i u kojoj odluci je Ustani sud potvrdio pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o izravnom učinku presude iz spora kolektivne pravne zaštite te stajalište kako u pojedinačnim parnicama nema potrebe za izvođenjem bilo kakvih dokaza osim dokaza financijskog knjigovodstvenim vještačenjem, pa svi prigovori tuženika vezani za ugovor o kreditu nema osnova kao ni prigovor prijeboja obzirom da je tuženik smanjio kamate samo u određenom razdoblju, a što je bilo sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačima, i to jednostranom odlukom, dakle ni o smanjenju kamata tužitelj nije bio upoznat, pa je i takvo ponašanja tuženika protivan moralu i poštenju u kojoj situaciji je prijeboj isključen, a sve radi zaštite morala društva.

32.Dakle, kako je ovaj sud nedvojbeno utvrdio da je tuženik postupio protivno osnovnim načelima ZOO, Uredbama Evropske unije, a posebno i Direktive 93 što obvezuje ugovorne stranke, to je tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa 863,87€ osnovan sukladno članku 323 st. 1 ZOO-a po kojem u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće , ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako Zakon što drugo ne određuje.

33.Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnova po odredbi članka 1111. ZOO, a što nije slučaj za negativne razlike koje potražuje tuženik, obzirom da tuženik nije u ovom postupku dokazao da je vezano za ugovorni odnos o kreditu sukladno poštenju i moralu postupio i to na način da je tužitelja upoznao sa činjenicom smanjenja kamatne stope, što je trebao, obzirom da je tužitelj sudionik ugovornog odnosa, a niti je istog upoznao o toj činjenici, već je samo jednostranom odlukom smanjio kamate za određeni vremenski period otplate kredita kako je to tuženik i zahtijevao u svom prigovoru radi prijeboja u iznosu od 781,88 € koji iznos se odnosi na razdoblje od 2. siječnja 2014. godine do 2. prosinca 2015. godine .

34. Dakle, tuženik je ispunio uvijete za prijeboj obzirom da se ovdje radi o tražbini po procesno pravnom prigovoru koja se može prebiti sukladnu odredbi članka 195. ZOO , jer obje tražbine glase na novac, a tuženik je i u ovom postupku do zaključenja prethodnog postupka u slučaju da sud prihvati tužbeni zahtjev specificirao prigovor radi prijeboja sukladnu odredbi članka 333. st. 3. ZOO i 338. st. 3 .ZOO potraživanje tuženika je istaknuto radi prebijanja, do kojeg treba doći odlukom suda, pa je ovaj prigovor uvjetni , nesamostalni prigovor i ovisan od istaknutom tužbenom zahtjevu sud o njemu meritorno odlučuje samo ako meritorno odlučuje i o tužbenom zahtjevu što je ovdje slučaj kojeg ovaj sud u ovom postupku nije dopustio , jer tuženik nije u ovom postupku dokazao da se je ponašao i kod smanjenja kamatne stope sukladno poštenju, na način da je uvažavajući i financijsko stanje tužitelja izvršio smanjenje kamate, već je to učinio jednostranom odlukom bez pitanja tužitelja, pa je ocjenom ovog suda njegovo ponašanje i kod smanjenja kamate nepoštene i isti ne može zahtijevati da mu se utvrdi tražbina kao dopuštena, te da se jednako postupa prema njemu kao prema tužitelju primjenom odredbe članka 323. st. 1 ZOO, obzirom da je tuženik u ovom postupku postavio procesni prigovor radi prijeboja negativne tečajne razlike do kojih je došlo samostalnom odlukom tuženika i o tome tužitelj nije odlučivao, pa kao takva odluka nije u skladu sa moralom i poštenjem ovaj sud je nije mogao prihvatiti kao takvu tražbinu tuženika koja bi bila dopuštena za prijeboj u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja koji osporava tuženik , pa i stog osnova ne bi bio dopušten prigovor radi prijeboja. Potrebno je istaknuti i da je tužitelj istaknuo i prigovor zastare potraživanja koji prigovor bi bio također osnovan je je prigovor prijeboja podnesen u ovom postupku dana 21. siječnja 2019. godine za tražbinu koju je tužitelj platio u razdoblju od 2. veljače 2014 do 2. rujna 2015. godine, pa je protekao rok od tri godine u kojem roku je tuženik mogao podnijeti zahtjev za isplatom negativne razlike sve sukladno odredbi članka 226. ZOO-a po kojoj tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

35.Slijedom sveg navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, te utvrditi da ne postoji tražbina tuženika i presuditi kao u pravorijeku ove presude.

36.Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. 155. i 164. ZPP-a, pa je tužitelju kao opravdan priznat trošak za sastav tužbe 31. siječanja 2019. godine , zastupanje na ročištima održanim dana 19. svibnja 2020. godine, 24. listopada 2024. godine, 9. travnja 20204. godine , te sastav podneska od dana 15. veljače 2020. godine i 6. veljače 2024. godine svaka radnja po 200,00 € što je ukupno 1.200,00 € , a sad PDV-om od 25% u iznosu od 300,00 € ukupna trošak je 1.500,00 € za zastupanje, pa kad se ovom trošku doda i trošak sudske pristojbe 265,50 €, trošak vještačenja od 398,20 € onda se dobije ukupan trošak od 2.163,70 € koji je u obvezi naknaditi tuženik tužitelju sa pripadajućom zateznom kamatom sukladno odredbi članaka 29. ZOO-a , a vrijeme od kad kamata teče je određeno po odredbi članka 30. OZ-a.

U Šibeniku, dana 22. svibnja 2025. godine

SUDAC

Anđelka Bagić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.

DN-a:

- kao na zapisniku objave i dostave od dana 22. svibnja 2025. godine.