REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĆI, zbog prekršaja iz čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp-13705/2021-6 od 16. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog ĆI kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 139. st. 3. i čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljeni ĆI je obvezan naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljeni ĆI je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

1.1. Tom je presudom okrivljeni ĆI obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 19,91 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni ĆI je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnoj sankciji odnosno odluke o kazni. Okrivljenik u žalbi ne spori počinjenje prekršaja i navodi okolnosti zbog kojih je tog dana upravljao vozilom iako zna da nema položen vozački ispit. Ističe da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora i da bi mu dodatnih 20 dana zatvora bilo otegotno pa stoga predlaže da mu se odredi rad za opće dobro na slobodi.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa te pravilno cijenio sve otegotne i olakotne okolnosti. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge koje je valjano obrazložio.

6. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetni prekršaj izrekao kaznu zatvora u trajanju od 20 dana, koja je stroža vrsta kazne s obzirom da zakon za taj prekršaj propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana, no s obzirom da se radi o jednom od najtežih prometnih prekršaja i da je sam okrivljenik u žalbi naveo da je svjestan da je činio mnogobrojne prekršaje uključujući i vožnju prije stjecanja prava na samostalno upravljanje, zbog čega je i izgubio vozačku dozvolu, ovakva kazna je opravdana i ovaj je Sud stava da je ovakva kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja. Okolnosti koje okrivljenik ističe u žalbi u konkretnom slučaju ne smatraju se osobito olakotnim okolnostima koje bi opravdavale preinačenje odluke o kazni.

6.1. Okrivljeniku se naglašava da se kazna zatvora ne može zamijeniti radom za opće dobro na slobodi već se jedino neplaćena novčana kazna može zamijeniti radom za opće dobro i to ne u fazi prekršajnog postupka u kojoj se trenutno ovaj postupak nalazi, već tek u fazi izvršenja koja slijedi nakon što osoba dobrovoljno ne plati izrečenu novčanu kaznu po pravomoćnoj i izvršnoj odluci o prekršaju, te da se takva kazna nije mogla naplatiti niti u postupku prisilne naplate (članak 34. PZ-a).

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), Sud je paušalni iznos troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a odredio u iznosu od 40,00 eura, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, a obzirom da nema podataka o imovnom stanju okrivljenika mišljenja je da takav iznos troškova neće utjecati na njegovo uzdržavanje.

8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 22. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.