REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U JASTREBARSKOM

Šetalište braće Kazić 6

Poslovni broj: P-667/2020-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, po sucu tog suda Silvani Godrijan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužitelja HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nadi Magdić, odvjetnici u Ogulinu, protiv tuženika VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Radomiru Glumičiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I/ Dužan je tuženik; VL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju; HL, iz [adresa]; OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 41.125, EUR (četrdeset jednu tisuću stotinu dvadeset pet eur) isplativo u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 18.02.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

I I/ Dužan je tuženik; VL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju; HL, iz [adresa]; OIB: 88149313095Mirjani H iz [adresa], sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 450,50 eur u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je u periodu od početka 03./2010. pa do kraja 2014. godine, u jedanaest navrata, dao pozajmice tuženiku u ukupnom iznosu od 41.125,00 Eura. Navodi da su dugogodišnji prijatelji, da ga je tuženik zamolio da mu pomogne u svrhu posla, da nije sumnjao da mu tuženik taj iznos neće vratiti, da se obvezao vratiti u kratkom roku, i to čim bude u mogućnosti. Pozajmica je dana bez kamata, i nije ugovoren rok vraćanja. Budući da tuženik nije vraćao pozajmice kad je tužitelj od njega tražio, nastao je dokument nazvan "Pregled dugovanja od strane VL za posuđena sredstva od HL", i to dana 20.08.2014.. Iz potvrde su razvidne pozajmice. Obzirom da se tuženik nije odazvao na pozive tužitelja, tužitelj je polovicom 11./2014. angažirao odvjetnika koji je poslao preporučeno pismeno 24.11.2014.. Budući da tuženik nije vratio pozajmicu, niti s tužiteljem sklopio sporazum, tužitelj je novim dopisom 12.01.2015. pozvao na ispunjenje obveze s dodatnim rokom do 31.01.2015.. Kako tuženik nije izvršio svoju obvezu, tužitelj ovom tužbom potražuje povrat dane pozajmice u stranoj valuti obzirom da tuženi istu nije vratio, te potražuje trošak postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik poriče navode tužbe na način da se djelomično istima protivi, da poriče nastavak poslovno pravnog odnosa i način dogovora, na način kako je navedeno u tužbi, smatra da je tužba zasnovana na netočnim i lažnim navodima, te se ne protivi predloženim dokazima i predlaže mirno rješenje spora. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je donio presudu poslovni P-3731-18 od 14. siječnja 2020. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Po žalbi tužitelja rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž -1762/2020-

2., ukinuta je ovosudna presuda, posl. br P-3731-18 od 14. siječnja 2020. i vraćeno na ponovno suđenje.

4. U ponovnom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva a tuženi kod odgovora na tužbu.

5. U ponovnom dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao "Pregled dugovanja od strane VL za posuđena sredstva od HL" - dugovanja od 20.08.2014. (list 2 spisa), dopis odvjetnika Dragana Suše upućen VL **.**.2014. (list 3 spisa), preslika povratnica upućene od odvjetnika Dragana Suše VL (list 4 spisa), tekst Sporazuma o utvrđenju duga i načinu vraćanja duga (list 5-8 spisa), dopis odvjetnika Dragana Suše od 12.01.2015. (list 9 spisa), "Pregled dugovanja od za obveze vođenja tvrtke u Pragu"od 01.09.2014. (list 91 spisa), potvrdu Hrvatske pošte od 01.09.2014. (list 92), rukom pisane bilješke tuženika (list 93-97 9 te dopunski saslušao parnične stranke. U ponovnom dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao "Pregled dugovanja od strane VL za posuđena sredstva od HL" - dugovanja od 20.08.2014. (list 2 spisa), dopis odvjetnika Dragana Suše upućen VL **.**.2014. (list 3 spisa), preslika povratnica upućene od odvjetnika Dragana Suše VL (list 4 spisa), tekst Sporazuma o utvrđenju duga i načinu vraćanja duga (list 5-8 spisa), dopis odvjetnika Dragana Suše od 12.01.2015. (list 9 spisa), "Pregled dugovanja od za obveze vođenja tvrtke u Pragu"od 01.09.2014. (list 91 spisa), potvrdu Hrvatske pošte od 01.09.2014. o preporučenoj pošiljci na ime tužitelja (list 92), rukom pisane bilješke tuženika (list 93-97 9 te dopunski saslušao parnične stranke.

6. Ocjenom provedenih dokaza kako svakog posebno tako i svih zajedno, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan te je isti odbio na način kako je odlučeno u izreci.

7. Predmet spora je obvezno pravni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 41.125,00 eura po osnovi pozajmice, a temeljem usmene pozajmice između tužitelja i tuženika.

8. U ovom postupku nema dokaza o pisanom sklapanju ugovora ili pozajmice.

9. Sporno je li i kada došlo do sklapanja usmenog ugovora o pozajmici.

10. Tužitelj u tužbi navodi da je gledano sa formalno pravnog osnova vezano za pravni temelj ove tužbe, institut stjecanja bez osnove budući da je u tom periodu davanje pozajmica u stranoj valuti bilo zabranjeno, tako da su svi ugovori o davanju istih po sili zakona ništetni.

11. Člankom 1111. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu,stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

12. Navod tužitelja da se radi o institutu stjecanja bez osnove sud smatra neosnovanim iz razloga što je tužitelj u svom iskazu naveo da se radi o pozajmici vezanoj za poslovanje firme u Češkoj, da je vršio plaćanja očekujući da će mu biti vraćeno.

13. Odredbom članka 499. stavka 1. Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 35/05., 41/08. i 125/11 dalje: ZOO) propisano je da se Ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

14. Odredbom članka 286. stavka 1. ZOO propisano je da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno, a za ugovor o zajmu nije propisan poseban oblik sklapanja. Za ugovor o zajmu nije propisana stroga pismena forma te ga je moguće sklopiti i u usmenom obliku.

15. Sporno je li između stranaka u periodu od 2010. do 2014. u jedanaest navrata došlo do pozajmice, dakle do sklapanja ugovora o zajmu u usmenom obliku za ukupni iznos 41.125,00 eura dakle je li tuženik sklopilo usmeni ugovor o zajmu sa tužiteljem, je li i kada došlo do pozajmice, vrijeme i mjesto sklapanja ugovora te na koji način je došlo do sklapanja ugovora.

16. Tužitelj nije dostavio nit jedan dokaz na okolnost izvršenih plaćanja za tuženika, u ime čega i u kojem iznosu.

17. Tužitelj u svom iskazu navodi da se sa g. VL upoznao u Češkoj, jer je tamo radio i imao firmu, kao i gospodin VL. Preko kolege je rekao da bi pomogao oko nekih stvari, te su se sastajali u Zagrebu, i odradio mu je sve kako treba. Na početku je trebalo nešto financijski riješiti, i kad bi došao u Zagreb, on bi mu to vratio. Bili su u kontaktu i nije bilo ugovora. Posuđivao mu je i to se s vremenom protezalo. Par puta su se našli, i rekao mu je da tako ne može više, i on mu je rekao da još malo pričeka. Napravili su predmet dugovanja. On je to pregledao i s tim se složio. Imao je mogućnost od 15 dana da ako je nešto eventualno platio. Više se nije javljao, te je on podnio tužbu. Ne zna kada je prestao raditi za Češku, a u mirovini je 10-12 godina. Ne može reći koliko je godišnje plaćao za tvrtku tuženika, ali su o tome razgovarali u Zagrebu, i onda mu je tuženik dao novce i on je time plaćao. Dopunski saslušan tužitelj iskazao je da u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je dao tijekom postupka. Misli da je sve rekao da nema što dodati. Na pitanje svoje punomoćnice odgovorio je da nije radio za gosp. VL, nije bio u poslovnom odnosu, bio je u prijateljskim odnosima i radio je u državnoj firmi. U Pragu su bili zajedno, ali nisu zajedno radili. Tuženiku je pozajmljivao novac na način da bi on rekao da mu treba neki iznos, pa bi mu bi mu dao, to gore što se radilo bilo je sređivanje njihove firme. Gore ima stalni boravak, pa mu je mogao pomoći, imao je poznate ljude. Novac je pozajmljivao na način da je novac davao i na ruke , a on je dalje uplaćivao kamo je trebalo, radilo se o tome da je tu firmu trebalo pravno srediti, trebalo je proći sudski i J. B. postupak, za to je trebalo sredstava, to je bila firma tuženika, ali bilo ih je više. Kad se nešto pokazalo da nešto treba, nazvao bi tuženika i rekao daj da se to riješi, neke sitnije stvari je mogao riješiti za tuženika i to je platio. Za neke veće stvari morao se provesti sud, postupak i moralo se čekati. Ne zna da li su uplate bile za firmu ili i nešto drugo. Dao je novac tuženiku i ne zna kamo je dalje išlo. Ne zna kako je tuženik trošio novac koji mu je dao na ruke, koliko zna kad je došao gore uplaćivati za sebe, propisi su takvi da se ne može imati firma, ako se nema račun i osigurana sredstva, i privatni račun i račun za firmu. Na predočene bilješke –list spisa 93 – 97 spisa, odgovorio je da nema što reći, ne zna na što se to odnosi, vidi da je nešto uplaćivano na neki račun, no tuženik mu nije ništa uplaćivao. U odnosu na potvrdu pošte iskazao je da od tuženika nije dobio neke dopise da bi nešto predlagao. nešto svoje, ili da se ne slaže sa ovim ili onim. Na pitanje punomoćnika tuženika, da li ima bilo kakav dokaz da je uplatio tuženiku , neku priznanicu, potvrdu, da je dao novac tuženiku osobno , za tvrtku, iskazao je da to nije bilo u smislu da su radili neke ugovore, tuženik je rekao, "treba mi sada daj da to riješimo", nije bilo nikakvih priznanica, znali su da se znaju i da će se to vratiti. Na koji je način VL mogao saznati za troškove, iskazao je, da je tuženiku javio kad je saznano, znalo se koji su radni troškovi i sa tim troškovima nije imao ništa, priznanice su postojale i kod tuženika su. Vidio je kad se uplatilo za firmu a kad za njega, postoji bankovni račun. Ti troškovi su dospijevali na kvartalnoj bazi. Jedna stvar je što se radilo za njega – za firmu za pravno sređivanje firme, a druga stvar je knjigovodstvo i razni biljezi. Tuženi je sve dobio, predao je tuženiku svu dokumentaciju firme, i sve troškove koji su bili, što se odnosilo na firmu. Za pravni dio u firmi, trebalo je zatvarati firmu i otvarati novu, trebalo je neke ljude odjaviti, a neke prijaviti u novu firmu, to je sud. Potvrde, policija, javnobilježnički troškovi, potvrde o nekažnjavanju, osobne dok. Na policiji, to on sve nije mogao raditi, pa je angažirao čovjeka za to. Osposobiti znači, da firma može početi raditi, a taj postupak je trajao više od godinu i dvije. Za taj period vjerojatno firma nije radila. Ne zna ali su mogli su raditi po starome. Bilo je i drugih troškova. Ne zna kako je poslovala firma dok se jedna zatvarala a druga otvarala. Troškovi su bili oko 1000 eura. Pozajmice je tuženiku davao kad je došao u Češku, kad je nešto trebalo zvao je tuženika a on je rekao da neka da, da se to sredi. Uvijek je bilo službeno i neslužbeno, službeno je koštalo, pa se gledalo da se izbjegnu plaćanja općini, jer se to moglo rješavati nekako drukčije, konkretno za stan je trebalo imati ugovore, ali se moglo i platiti najmodavcu bez ugovora, to je bilo povoljnije i našao je takvog najmodavca i tuženik je to sve znao, sve što se događalo. Trošak stana bio je oko 700-800 eura. Osim tvrtke tuženika, nije bila registrirana druga tvrtka na toj adresi. Bilo je razgovora da mu tuženik vrati novac, no svodilo se na to – svakako će to riješiti, da će dobiti neko zemljište u Jamnici, da će dobiti kredit , da će sve dugove platiti. Nije znao da je to radio za firmu u RH, jer je i tu imao dugovanja. Nije ga bilo strah da će mu tuženik novac vratiti jer je bio veliki biznismen imao je vinarije, imao je skupi auto, nije se vidjelo da je on pred nekim bankrotom. Nije radio za tuženika, sve mu je samo pomagao. Zadnji puta mu je dao novac negdje 2014. , 2013, 2015. tu negdje, nije to bilo na račun, kad mu je davao novac bili su sami. Puno puta je pokušavao dobiti tuženika telefonom, par puta se javio, kasnije nije, njegova supruga se znala javiti i rekla da će se on javiti, tada je shvatio kud to vodi. Na pitanje svoje punomoćnice iskazao je da je sastavio popis dugovanja, kad se vidjelo da nema kraja, rekao je tuženiku da dođe i da to naprave, on je rekao da je to – malo dosta, da je nešto i vratio-, da ima nešto zapisano na papirima. Poštom nije primio nikakvu pošiljku preporučeno, to mu se vratilo pa ga je mogao nazvati. Popis od 20.08.2014. je potpisao kao i tuženik.

18. Iskaz tužitelja sud je djelomično prihvatio i to u dijelu koji se suglasan s iskazom tuženika. U ostalom dijelu sud nije prihvatio iskaz tužitelja jer je općenit, posebno na okolnost da bi tuženik tražio pozajmicu jer nije uvjerljiv, te se tužitelj na predmetne okolnosti koje se odnose na pozajmicu nije jasno i decidirano očitovao,nije jasno opisao o kakvoj suradnji se radi, kada i na koji način je došlo do sklapanja usmenog ugovora o zajmu sa tuženikom u periodu od ožujka 2010. pa do kraja 2014., niti kakve je novčane usluge za tuženika izvršio temeljem pozajmice, kao i koliko i kada je uplaćivao.

19. Tuženik u svom iskazu navodi da je točno da su se upoznali i surađivali u pogledu poslovanje njihovih firmi u Češkoj. Nekoliko godina je jednom godišnje dolazio u Češku produžiti dokumentaciju za sebe i tvrtku, odnosno svoj boravak. Tvrtka je bila u mirovanju i nije bilo nikakve poslovne dokumentacije, eventualno je bilo potrebno ovjeriti nešto kod javnog bilježnika. V bi ga gore dočekao, našao mu smještaj i to je bilo par godina da je g. V radio za njega i imao je punomoć da ga može zastupati. U jednom periodu g. V se vratio u RH i predložio da se promjeni sjedište tvrtke budući je tvrtka bila registrirana na jednom čudnom mjestu i on je na to pristao. V je kroz punomoć, pošto je odlazio Prag jer je njegova tvrtka bila aktivna, odrađivao te neke radnje za njegovu tvrtku. Po dolasku ili odlasku u Zagreb znao je spomenuti da ide gore, da treba riješiti troškove te mu je nekada dao novce a nekada je tužitelj sam platio. Bilo je zaostataka koje su povremeno uskladili, o svemu tome vodio je evidenciju koju i danas ima u svom rokovniku a nešto je bilo i usmeno na račun poznanstva. V bio cijelo vrijeme upoznat sa njegovom financijskom situacijom i privatnom firmom u Hrvatskoj. Znao je da je 2007. ili 2008. imao kredit koji je podmirivao, i da je bilo zaostataka i da je zbog poslovanja morao zatvoriti tvrtku 2010. jer je ostao bez posla i prihoda. Rekao je tužitelju da za njega više ne mora plaćati ništa, jer mu nema od kud platiti, te da je spreman na sve sankcije vezane za tvrtku, te je povukao punomoć koju je potpisao tužitelju. Zaostatke koji su ostali riješit će dogovorno nakon što se utvrdi konačan iznos. 20.08. sastao se sa g. V, koji ga je dočekao sa gotovim prijedlogom, i ostao je iznenađen i šokiran visinom svote, i zbog toga je tražio da se uvede stavka da pregleda svu svoju dokumentaciju kako bi se došlo do neke određene svote. Preporučeno mu je poslao svoj odgovor i primjedbe na stanje duga, obzirom da je iznos utvrđen na potvrdi samo po dokumentaciji tužitelja. Na preporučenu pošiljku g. V mu se nije nikad javio, već je nastavio komunikaciju preko odvjetnika. Pošto je g. V znao svu njegovu situaciju, smatra se iskorištenim i prevarenim, jer smatra da je od njega naplaćivao troškove za stan, koji nije koristio, te misli da je plaćao i neke tužiteljeve troškove. Poriče da bi od 2010. do 2014., u jedanaest navrata, tražio pozajmice za poslovne svrhe, jer su svu poslovnu suradnju završili tijekom 2010. ili 2011.. Tužitelj mu nije mogao posuditi navedene iznose jer je bio svjestan da mu to nije u mogućnosti vratiti. Točno je da je potpis na potvrdi njegov potpis, a potpisao je jer je bio doveden u neugodnu situaciju, i inzistirao je da se napiše dodatni rok kako bi se očitovao na pregled dugovanja, te se je i očitovao i 01.09.2014. poslao preporučenu pošiljku tužitelju. Dokazni materijal je donio na raspravu, a nije znao da je to morao dostaviti prije.

20. Tuženik dopunski saslušan iskazao je da ostaje kod cijelog svog iskaza. Na navode tužitelja u dopunskom iskazu, iskazao je da, kao što je već naveo da je 90- godina osnovao je tvrtku uz pomoć nekih ljudi upoznao je tužitelja, partner mu je bio a tužitelj se ponudio da će im pomoći riješiti izlazak iz tvrtke. Tužitelj je tamo radio, imao svoju privatnu tvrtku, podaci te tvrtke bili su nejasni, samo su potpisali punomoć da ga tužitelj može zastupati jer je svake godine morao dolaziti gore, to su riješili i vraćao bi se natrag, pa je stoga dao punomoć da bi sve to mogao rješavati. Uvijek mu je govorio koliko koji posao treba platiti i to kvartalno, on je to sve platio. Nije uplaćivao u banku. Tužitelj mu nikad nije nikad posudio novac na ruke osim kad mu je propala tvrtka, da može platiti neke radnike bilo je oko1000 eura, ne zna točno, nije siguran koliko je iznosilo, trebao je platiti tri plaće, to je jedini put kad mu je dao novac na ruke, nikada u Češkoj, to je bilo u RH. Radili su s povjerenjem, pisao je potvrde o tome kad je tužitelju dao novac po pozivu kad je tužitelj išao u Češku nešto obaviti, nekad mu i nije dao. Firma je blokirana 2010., nije izbjegavao tužitelja, nalazili su se često, uvijek mu se javio, odlučio je da dođe i da to stave na papir, popis troškova dočekao ga je na stolu i iznenadio se jer je to bilo puno, to je potpisao jer su si bili dobri, naveo je i da će se mu se javiti. Neke potvrde je našao a neke i ne. Dokument je poslao poštom tužitelju, ne preporučeno, to je potvrda o poslanom pismenu. Što se tiče dokumentacije, nije pročitao, niti dobro vidio. Ta tvrtka još nije riješena, još uvijek piše stara adresa, još je upisan njegov brat, sva dok. od tvrtke i svih troškova nije dobio niti je tražio, jer je mislio da će to riješiti i utvrditi pravo stanje. Kad bi se sve računalo, sigurno se ne bi došlo do te cifre. Sama tužba je sastavljena na način da mu je posudio novac u ratama, tužba je napisana sa prijevarom, jer da je naveden iznos koji je u stvarnosti bio, do ovoga ne bi došlo, dogovorili bi vraćanje novaca na ruke, ignoriran je sav način naše poslovne suradnje, sa predumišljajem i prijevarom. Na pitanje svojeg punomoćnika iskazao je da je sa tuženikom bio u poslovnom odnosu do 2010. , tada ga je tužitelj obavijestio da više on to za njega ne želi raditi. Pregled dugovanja sastavio je tužitelj. Kontaktirali su jer je tužitelj i imao interesantne proizvode, da li bih ih prodali, imao je uvijek neki interesantan prijedlog, da se prodaju razni plastični podovi i sl. što kod njih nije bilo. Osporava ovaj pregled dugovanja. U 7. mj. 2010. posudio mu je ovih misli oko 10.000 kuna, da plati radnicima plaću i to mu nije vratio. U periodu od 2010. do 2014. razgovarali su u raznim poslovnim situacijama, čak je i supruzi našao posao, potpisao je zato što nije osporavao dug već visinu. Morao bi proučiti sve da bi točno znao koliki je dug. Tužitelj ima sve te podatke. Kvartalni račun bi mogao biti oko 800 eura, za stan i sl., on je platio, a ja nije nikada dobio papir da je to tužitelj platio, sve je bilo na povjerenje. Dok je njihov odnos trajao, vraćao je novac, nekada 1500, a on bi rekao da je dužan 2000. Godišnji troškovi vođenja firme bili su 800 eura na kvartal, stan i knjigovođa, 5 godina se to radilo, a treba od toga odbiti ono što mu je dao, ne bi trebalo biti više od oko 10.000 eura. Trebalo je ispisati firmu, upisati novu, sve ide kao kod nas, pred dvije godine je vidio da je firma na istoj adresi, kakvo je sada stanje ne zna. Firma nikada nije počela poslovati, a to je tužitelj znao. Došao je tamo, tužitelj ga je vodio, prespavao bi tamo jednu ili dvije noći. Ne govori češki. Izjavio je primjedbu na stanje duga, jer je morao pronaći dokumentaciju gdje su vidljiva obveza plaćanja i to su papiri koje je priložio u spis. To sve je prije 2010. godine. Ovo što je utuženo nije trebalo biti utuženo jer je to bio drugi poslovni odnos. Poslovni odnos je bio takav kao što je naveo, dolazio je u Češku. Kad je tužitelj pozajmljivao novac, bio je direktor i vlasnik tvrtke, a to je bilo za tvrtku , pozajmljivao je za tvrtku Šeperić d.o.o. Tužitelj je uplaćivao račune za tvrtku, a trebao ih je platiti on. Vezano za popis troškova iskazao je da je to riješeno, da mu je dao novac na ruke u Zagrebu, to su troškovi iz 2008. i 2009.

21. Tužitelj je prigovorio iskazu tuženika jer poslovno nisu surađivali i nije točno da se ponudio tuženiku da sredi tu firmu a punomoć je izdana samo u smislu otvaranja računa u banci za tuženika, a ne da radi za njega.

22. Iskaz tuženika sud je prihvatio u cijelosti, jer je iskazivao logično i životno te kronološki opisao događaje koji su postojali između njega i tužitelja.

23. Iz iskaza stranaka proizlazi da je postojala određena suradnja ali se ne može sa sigurnošću utvrditi da li se radi o pozajmici niti temelj njihove suradnje jer niti jedna od stranaka nije jasno i decidirano o tome iskazivala niti detaljno opisala.

24. Sporno je kakvu suradnju su ugovorile i koji je bio cilj suradnje, je li to bila suradnja -pomoć tuženiku od strane tužitelja ili njihova međusobna suradnja kako iskazuje tuženik " da je tužitelj imao interesantne proizvode, da li bih ih prodali, imao je uvijek neki interesantan prijedlog, da se prodaju razni plastični podovi i sl. što kod njih nije bilo.". Sporno je i kakva je bila njihova prava volja za suradnjom i sklapanjem usmenog ugovora i je li uopće došlo do sklapanja poslovne suradnje ili ugovora o pozajmici.

25. Tuženi ne poriče da mu je tužitelj financijski pomagao i da su surađivali, te da se radilo o međusobnim dogovorima i poslovnoj suradnji, a ne o pozajmicama, i to tijekom perioda do 2010., no dopušta mogućnost da su ostala neka sitna potraživanja odnosno dugovi prema tužitelju, ali nikako ne u iznosu koji je naveden u tužbi i koji je bio naveden u potvrdi.

26. Iz iskaza stranaka utvrđeno je da su višegodišnji prijatelji, da su surađivali više godina u svezi poduzeća koja su oba imali u Češkoj. Iz iskaza tužitelja utvrđenije da su se sastajali u Zagrebu, da mu je tuženik ono što mu je financijski rješavao u Češkoj prilikom susreta vratio ili bi mu kad bi došao u Zagreb, dao novac, i tužitelj je tim novcem plaćao. Tuženik u svom iskazu detaljno opisuje suradnju s tužiteljem u pogledu njihovih firmi u Češkoj do 2010..

27. Tužitelj potražuje pozajmicu za period od ožujka 2010. pa nadalje, navodeći da je plaćao tuženiku, da je nekad sam platio i ukoliko je bilo zaostataka, da bi ih sa tuženikom povremenom uskladio.

28. Tužitelj potražuje vraćanje pozajmice za period od 2010. do 2014. a ne iskazuje o načinu suradnje prijašnjih godina, te nije kronološki niti činjenično opisao razlog pozajmice, niti eventualno osiguranje odnosno način na koji bi tražio povrat pozajmice što bi bilo za očekivati obzirom da se radi više iznosa i to 4.010,00, 3.730,00 i 1.865,00 eura.

29. Tuženik je iskazao da je tužitelj cijelo vrijeme bio upoznat sa njegovom financijskom situacijom u njegovoj privatnoj firmi u Hrvatskoj, da je tužitelj znao da ima kredit iz 2007. ili 2008. koji podmiruje.

30. Uvidom u „Pregled dugovanja od strane VL za posuđena sredstva od HL“ od 20.08.2014. utvrđeno je da je u istom naveden pregled po vremenskim posudbama, 7 x 4.010,00 Eura u ukupnom iznosu od 28.070,00 eura, 3 x 3.730,00 eura u ukupnom iznosu od 11.190,00 eura, 1 x 1.865,00 eura ukupno do 30.06.2014.. Iznos ukupnog dugovanja sa 30.06.2014. je 41.125,00 eura. Navedeni iznos bit će plaćen prema dogovoru koji će se definirati do 31.10.2014.. Rekapitulacija duga utvrđena 20.08.2014.. Za eventualno dodatno usklađivanje g. VL izjasniti će se u roku od 15 dana. Ukoliko nema primjedbi ovo se smatra konačni iznos sa danom 30.06.2014.

31. Navedeni Pregled dugovanja nesporno je potpisan od strane stranaka. (list 2).

32. Tuženik osporava ovaj pregled dugovanja jer je previsok i da je upravo zbog toga i napisano da će se za eventualno usklađivanje izjasniti u roku 15 dana.

33. Uvidom u presliku pregleda pismena"Pregled dugovanja od za obveze vođenja tvrtke u Pragu" od 01.09.2014. (list 91 spisa), utvrđeno je da je tuženik izjavio primjedbu na navedeno stanje duga koji je utvrđen samo po dokumentaciji tužitelja. Navedeni pregled dugovanja je potpisan po tuženiku a ispod imena i prezimena tužitelj je napisano "OTSUTAN NA PUTU RIJECI ".

34. Uvidom u presliku potvrdu Hrvatske pošte od 01.09.2014. o preporučenoj pošiljci na ime tužitelja (list 92), utvrđeno je da je tuženik poslao preporučenu pošiljku tužitelju dana 01.09.2014.

35. Uvidom u rukom pisane bilješke tuženika (list 93-97) vidljivo je da su na istima navedeno više datuma "23.02.2001.,..04.02.2003., do krajem 12/08, ime O, razni novčani iznosi u dem, u eurima, preslika kalendara za 1999 ". Iz navedene dokumentacije nije utvrđeno na što se ista odnosi niti u kojem dijelu je bitna za predmetno utvrđenje.

36. Uvidom u priložene dopise odvjetnika Dragana Suše od 24.11.2014. i 02.01.2015. utvrđeno je da se odvjetnik obratio ovdje tuženiku radi dugovanja prema HL, ovdje tužitelju.

37. Uvidom u priloženi Sporazum o utvrđenju duga i načinu vraćanja duga (list 5) utvrđeno je da isti sačinjava sporazum između stranaka sa utvrđenjima sačinjenim u 15 članaka, te da Sporazum nije potpisan niti ovjeren, niti ima datum.

38. Nije sporno da je tužitelj pozvao tuženika na ispunjene duga dana 24.11.2014. a temeljem naprijed navedene potvrde koju tuženik osporava.

39. Temeljem iskaza stranaka utvrđeno je da su višegodišnji prijatelji, da su međusobno surađivali na prijateljskoj bazi i povjerenju, te da nije bilo problema, te da su sve dogovarali i izvršavali.

40. Ocjenom iskaza stranaka utvrđeno je da je do problema došlo očito u trenutku kada je kod tuženika, kako sam iskazuje, došlo do financijskih problema s kojima je tužitelj bio upoznat.

41. Nelogično je i neživotno da nije sačinjena nikakva potvrda ili pisani trag od strane stranaka, niti o eventualnim ulaganjima u firme ili višekratnim pozajmicama tijekom nekoliko godina.

42. Dopis punomoćnika tužitelja je formalna radnja kojom je tužitelj osnovano zaštitio pravo na potraživanje od tuženika na način da isto formalizira u pogledu roka i to od slanja dopisa kao poziva na plaćanje duga.

43. Obzirom na naprijed navedeno, činjenica da nema materijalnih niti personalnih dokaza, osim iskaza stranaka, te da tuženik poriče i postojanje duga specificiran navedenim dopisom i potvrdom i posebno poriče visinu istog, tužitelj u ovom postupku nije dokazao postojanje osnove potraživanja koje je predmet ovog postupka.

44. Provedenim dokazima nije utvrđeno niti da je tuženik tražio pozajmicu, niti radi čega je tuženiku bio potreban novac u periodu 2010. do 2014., te je dvojbeno da li se radi o pozajmici tuženiku kao fizičkoj osobi ili kao firmi ili se radi o međusobnom poslovanju firmi.

45. Također nema nikakvih dokaza o postojanju i poslovanju firmi stranaka na koje se pozivaju u svojim iskazima, niti o činjenicama koje se odnose na poslovanje i prihode stranaka, stvarni odnos stranaka i to da li se radi o privatnom ili poslovnom odnosu.

46. Iz priložene potvrde proizlazi da tužitelj potražuje dugovanje za po osnovi periodičnog davanja novčanih iznosa, a bez određenog prethodnog dogovora o visini pozajmice, te je očito da je moguće da se radilo o pozajmljivanju neodređenog novčanog iznosa o čemu nema dokaza.

47. Tužitelj iskazuje da je tuženik tražio novac za firmu.

48. Tužitelji nije dokazao kojim putem i na koji račun i u ime čega su novci bili uplaćivani tuženiku kao pozajmica za firmu.

49. Sporno je, je li tužitelj tijekom 2010. do 2014., davao novac tuženiku, ili vršio uplate za firmu u Češkoj ili za druge potrebe npr. stana, režija i dr. o čemu iskazuje tuženik u svom iskazu.

50. Sud nije prihvatio kao uvjerljiv iskaz tužitelja na okolnost da bi tuženik tražio pozajmicu jer je isti suprotan iskazu tuženika u bitnom i to kada i na koji način je došlo do pozajmice, vrijeme i mjesto sklapanja ugovora, pobuda za sklapanje ugovora, i dr. elemente koji se odnose na ugovor o zajmu , a posebno u pogledu bitnih elemenata usmene pozajmice, načina dogovora, razloga pozajmice i vremena nastanka i ispunjenja iste.

51. Provedenim dokazima tužitelj nije dokazao da su stranke sklopile usmeni ugovor o pozajmici niti je dokazao visinu potraživanja.

52. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tužitelj u tužbi niti provedenim postupkom nije dokazao da je došlo do sklapanja usmenog ugovora o zajmu, niti je dokazao pravni osnovu i visinu predmetnog pravnog posla, pozajmice na način kako je to propisano odredbom čl. 499. Zakona o obveznim odnosima, te je valjalo tužitelja u cijelosti odbiti sa tužbenim zahtjevom, kao i zahtjevom za naknadu troškova, kako je odlučeno u izreci pod tč. I..

53. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku.

54. Odlučujući o zatraženim troškovima sud je tuženiku za zastupanje po punomoćniku priznao i dosudio trošak sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji trošak se odnosi na pristup ročištu 11.06.2024. i 31.03.2025. 2x 200 eura uvećano za pdv 25% 50,00 eura što ukupno iznosi 450,00 eura.

55. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod tč. II..

U Jastrebarskom, 22. svibnja 2025.

S u d a c:

Silvana Godrijan

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovog otpravka, koja se podnosi pismeno u 4 primjeraka ovom sudu, a o kojoj će odlučiti Županijski sud.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika