Poslovni broj: P-4682/2023-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE iz Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tuženika CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 06. svibnja 2025. u prisutnosti LŠ dipl. pravnice Su-1896/2020 i odsutnosti uredno pozvanog tuženog, dana 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku CŠ platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje iznos od 1.397,88 EUR sa zateznom kamatom od 24. studenog 2021. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se pravomoćnim rješenjem (KLASA: UP/I-503- 01/17-01/8280, UR.BROJ: 338-21-02-02-21-04 od 6.7.2021. g.) tuženiku za dijete C, rođ. **.**.2014. godine, ne priznaje pravo na roditeljski dopust u razdoblju od 15.9.2017. do 20.3.2018. godine kao i pravo na pripadajuću naknadu plaće za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta u ukupnom iznosu od 1.397,88 EUR/ 10.532,33 kn. Uvidom u službene evidencije tužitelja utvrđeno je da je tuženiku po osnovi navedene naknade plaće isplaćen nepripadajući iznos za razdoblje od 15.9.2017. do 20.3.2018. godine u ukupnom iznosu 1.397,88 EUR/ 10.532,33 kn. Navodi da je odredbom članka 64. st. 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“ br. 152/22) propisano da je korisnik prava dužan Zavodu prijaviti u roku od 8 dana svaku promjenu koja utječe na korištenje priznatog prava. Tuženik je u mirnom postupku pozvan vratiti nepripadajući iznos, ali navedeno dugovanje nije podmirio. Stoga temeljem čl. 64. st. 2. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama te čl. 135., 137., 142. i 148. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23, u daljnjem tekstu: ZOZO) predlaže da sud nakon provedenog postupka naloži tuženiku isplatu iznosa od 1.397,88 EUR sa zateznom kamato od 24. studenog 2021. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže ukidanje privremenog rješenja UR BROJ 338-21-09-18-3 od 17. siječnja 2018., obnavljanje postupka utvrđivanja statusa o obveznom zdravstvenom osiguranju, poništavanje prijave i odjave statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju kao osobi u radnom odnosu kod poslodavca KLEN ART d.o.o. ističući da je donošenjem navedenog rješenja povrijeđeno temeljno načela Zakona o općem upravnom postupku i to načelo pomoći neukoj stranci, kao i načelo učinkovitosti i ekonomičnosti. Predlaže da se žurno ukine rješenje KLASA: UP/I-503-01/17-01/1013, UR.BROJ: 338-21-02-02-21 od 20. siječnja 2021..

3. U tijeku postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u opomene pred tužbu s povratnicama (list 5 do 16 spisa), poziv na povrat nepripadno isplaćenih sredstava (list 17 spisa), isplatne liste (list 19 do 23 spisa), rješenje HZZO od 6. srpnja 2021. Klasa:UP/I-503-01/17-01/8280 Ur. Broj. 338-21-02-02-21-04 (list 27 do 29 spisa), obračun isplaćenih i pripadajućih novčanih naknada (list 30 spisa) te podatke o računima Privredne banke Zagreb (list 49 do 51 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za vraćanje isplaćene naknade plaće tuženiku za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta u razdoblju od 15. rujna 2017. do 20. ožujka 2018. u ukupnom iznosu od 1.397,88 EUR s osnove stjecanja bez osnove.

6. Nije sporno da je tuženiku u svojstvu svog osiguranika tužitelj isplatio naknadu plaće za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta u razdoblju od 15. rujna 2017. do 20. ožujka 2018. u ukupnom iznosu od 1.397,88 EUR, navedeno proizlazi i iz isplatnih naknada s lista 19 do 22 spisa, kao i iz obračuna isplaćenih i pripadajućih novčanih naknada, te iz podataka o računima Privredne banke Zagreb.

7. Sporno je je li navedenim isplatama naknade plaće na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove, te je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju tu isplaćenu naknadu plaće za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta u razdoblju od 15. rujna 2017. do 20. ožujka 2018. u ukupnom iznosu od 1.397,88 EUR.

8. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 6. srpnja 2021.

Klasa:UP/I-503-01/17-01/8280 Ur. Broj. 338-21-02-02-21-04. (dalje: Rješenje), obnovljen je, po službenoj dužnosti, postupak priznavanja prava na naknadu plaće tuženiku tijekom korištenja roditeljskog dopusta (točka I. rješenja). Poništeno je rješenje HZZO-a KLASA:UP/I-502-06/17-02/8280, URBROJ: 338-21-09-17-2 od 19. listopada 2017. (točka II. rješenja). Tuženiku nije priznato pravo na roditeljski dopust u razdoblju od 15. rujna 2017. do 20. ožujka 2018. kao i pravo na pripadajuću naknadu plaće za vrijeme roditeljskog dopusta (točka III. rješenja). Iz priloženih isplata naknada na listu 19 do 23 spisa, kao i obračuna isplaćenih i pripadajućih novčanih naknada s lista 30 spisa proizlazi da je tuženiku isplaćen iznos od ukupno 1.397,88 EUR.

9. U obrazloženju tog rješenja navedeno je da je tuženik temeljem rješenja tužitelja KLASA:UP/I-502-06/17-02/8280, URBROJ: 338-21-09-17-2 od 19. listopada 2017. bio u korištenju roditeljskog dopusta za dijete C, u razdoblju od 15. rujna 2017. do 20. ožujka 2018. do kad mu je isplaćivana pripadajuća naknada plaće, te budući je po provedenom postupku utvrđeno da tuženik nakon dana 21. rujna 2015. ne ostvaruje status obvezno zdravstveno osigurane osobe Zavoda kao osoba u radnom odnosu u društvu KLEN ART d.o.o., te uzimajući u obzir da je u razdoblju od 15. rujna 2017. do 20. ožujka 2018. ostvarivao pravo na naknadu plaće za vrijeme roditeljskog dopusta bilo je potrebno poništiti rješenje KLASA:UP/I-502-06/17- 02/8280, URBROJ: 338-21-09-17-2 od 19. listopada 2017..

10. Tužitelj svoj zahtjev za vraćanje isplaćenog iznosa tuženiku temelji na odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) kojom je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 3. istog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

11. Iz točke II. i III. izreke Rješenja proizlazi da se tuženiku ne priznaje pravo na roditeljski dopust u razdoblju od 15. rujna 2017. do 20. ožujka 2018. kao i pravo na pripadajuću naknadu plaće za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta, a tuženik ne poriče da je primio utužene iznose, te ne tvrdi niti predlaže dokaze da je uložio žalbu na rješenja na koja se poziva i čiji ukid u ovom postupku traži, niti pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu. Budući da je rješenje HZZO-a od 6. srpnja 2021. Klasa:UP/I-503-01/17-01/8280 Ur. Broj. 338-21-02-02-21-04. postalo pravomoćno 1. listopada 2021. kojim je sukladno stavu Vrhovnog suda RH u odlukama broj Revr 974/17-2 od 11. rujna 2018. i Rev-450/2021-2 od 22. veljače 2022. ovaj sud vezan i isto predstavlja prethodno pitanje u smislu čl. 12. ZPP-a, to je sukladno odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO u vezi čl. 219. i 221.a ZPP-a tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim te je odlučeno kao u izreci presude.

12. Odluka o zateznim kamatama od podnošenja zahtjeva za vraćanje neosnovano stečenog (list 17 spisa) temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a.

U Zagrebu, 22. svibnja 2025.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku