REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2152/2024-8

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Maje Pećar Kopajtić, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja SF turizam d.o.o. Kampor, Kampor 414, OIB: 17511745673, kojeg zastupa opunomoćenik Predrag Jengić, odvjetnik u Rabu, Palit 68, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Ulica garada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 76767369197, radi jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište KLASA: UP/II-320-02/23- 21/26, URBROJ: 525-06/195-24-2 od 6. studenog 2024. i rješenje Primorsko - goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj KLASA: UP/I-320- 01/22-03/22, URBROJ: 2170-08-02/27-23-06 od 24. siječnja 2023.

II. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće i petsto eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko - goranske županije, Upravnog odjela turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj KLASA: UP/I-320-01/22-03/22, URBROJ: 2170-08-02/27- 23-06 od 24. siječnja 2023. ovdje tužitelju je određena jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 6.510,39 eura / 49.052,56 kuna za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po kulturi pašnjak površine 1864 m[2] , na kojoj se dozvoljava izgradnja stambene građevine i potpornih zidova, bruto površine 548,96 m[2] .

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-320-02/23-21/26, URBROJ: 525-06/195-24-2 od 6. studenog 2024. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja. U tužbi, u kojoj ponavlja navode iznesene u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, u prvom redu osporava da je riječ o poljoprivrednom zemljištu jer da se u naravi radi o borovoj šumi na strmini. Nadalje osporava da je rješenjem o izmjenama i dopunama građevinske dozvole od 15. srpnja 2022. došlo do promjene namjene poljoprivrednog zemljišta. S tim u svezi pojašnjava da je predmetnu nekretninu stekao temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenim 15. svibnja 2017., da je prijašnji vlasnik predmetne nekretnine podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, koji zahtjev je usvojen i prijašnjem vlasniku je 22. kolovoza 2005. izdana građevinska dozvola. Tvrdi da je jedini obveznik plaćanja predmetne naknade prijašnji vlasnik, koji da je istu i podmirio. Ističe prigovor zastare te osporava utvrđenu visinu predmetne naknade odnosno da je osnovica za izračun pogrešno utvrđena. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da Sud provede dokazni postupak očevidom na licu mjesta, vještačenjem po vještaku građevinske struke i saslušanjem tužitelja te uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovoga spora pa da po provedenom dokaznom postupku poništi tuženikovo rješenje i rješenje prvostupanjskog tijela te utvrdi da tužitelj nije u obvezi plaćanja predmetne naknade, podredno da predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i obveže tuženika na naknadu troškova ovog spora tužitelju.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja te je predložio da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Sud je u tijeku spora održao ročište za raspravu 7. svibnja 2025. na koje je pristupio tužitelj zastupan po zamjenici opunomoćenika, dok tuženik nije pristupio pa je Sud, ne našavši razloga za odgodu, ročište održao u njegovu odsustvu.

5.1. Na istom ročištu za raspravu zamjenica opunomoćenika tužitelja izjavila je da ostaje kod svih navoda iznesenih u tijeku ovoga spora. Dodatno je navela da je osnovica za izračun naknade pogrešno utvrđena jer da se ista temelji na prosječnoj cijeni građevinskog zemljišta, a ne poljoprivrednog, što da je u suprotnosti s ustaljenom sudskom praksom, potvrđenom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 3759/18.

6. Među strankama je u ovom sporu sporno je li tužitelj pravilno utvrđen obveznikom plaćanja jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, te je li visina naknade pravilno utvrđena.

7. U tijeku spora Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

7.1. Sud je odbio provesti dokaze u sporu predložene po tužitelju ocijenivši da izvođenje tih dokaza nije relevantno za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Prema odredbi članka 3. stavku 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 20/18, 115/18, 98/19 i 57/22, dalje: Zakon o poljoprivrednom zemljištu) poljoprivrednim zemljištem, u smislu ovoga Zakona, smatraju se poljoprivredne površine koje su po načinu uporabe u katastru opisane kao: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji sukladno prostornom planu.

10. U prvom redu valja reći da se kultura pojedine čestice utvrđuje uvidom u katastar. Budući da je za nekretninu iz predmeta ovoga spora u tijeku upravnog postupka utvrđeno da je u katastru upisana kultura pašnjak, to je navedena nekretnina poljoprivredno zemljište u smislu citirane odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Stoga su u tom dijelu ocijenjeni neosnovanim tužbeni navodi.

11. Nadalje, prema odredbi članka 23. stavku 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku (u daljnjem tekstu: naknada) plaća se prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.

12. Prema shvaćanju Suda, naknada iz predmeta ovoga spora plaća se prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju končanog odobrenja za građenje, odnosno u konkretnom slučaju na temelju rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole KLASA: UP/I-361-03/22-01/000037, URBROJ: 2170-03-07/2-22-0005 od 15. srpnja 2022.

12.1. Isto tako, iz stanja spisa slijedi da je tužitelj pravni sljednik ranijeg investitora temeljem ugovora o kupoprodaji pa stoga sva prava i obveze, uključujući i obvezu plaćanja predmetne naknade, prelaze na ovdje tužitelja.

12.2. Stoga, budući da je u konkretnom slučaju konačni akt za građenje navedeno rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole od 15. srpnja 2022., a tužitelj je pravni sljednik ranijeg investitora, to je tužitelj pravilno utvrđen obveznikom plaćanja predmetne naknade.

12.3. S tim u svezi valja navesti da iako tužitelj tvrdi da je prijašnji vlasnik obvezan na plaćanje predmetne naknade i da je ta naknada plaćena, tužitelj u prilog osnovanosti svojih navoda ne prilaže dokaze iz kojih bi proizlazila navedena tvrdnja tužitelja. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

13. Nadalje, vezano uz prigovor zastare prava na utvrđivanje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko zemljište valja istaknuti sljedeće. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, a koju je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-5034/19 od 16. lipnja 2021., Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ne postoji propisana zabrana za donošenje navedenog rješenja po proteku roka od 30

dna odnosno ne radi se o prekluzivnom, već instruktivnom roku pa protekom tog roka ne prestaje pravo i obveza prvostupanjskog tijela donijeti rješenje o naknadi za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko zemljište. Ovakvo pravno shvaćanje izrazio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž- 1867/2024-2 od 11. ožujka 2024. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

14. Međutim, Sud nalazi osnovanim tužbeni zahtjev iz razloga kako slijedi.

15. Prema odredbi članka 24. stavku 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu za poljoprivredno zemljište na kojem je dopuštena gradnja sukladno prostornom planu visina naknade određuje se u iznosu od 2,5% prosječne vrijednosti zemljišta unutar granica građevinskog područja.

16. Spisu predmeta upravnog postupka prileži očitovanje nadležne porezne uprave, iz kojeg proizlazi da prosječna vrijednost zemljišta u k. o. [katastarska općina] unutar zone građevinskog područja površine od 1.000,00 do 3.000,00 m[2] iznosi 1.052,63 kn/m .

16.1. Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da prosječna vrijednost poljoprivrednog zemljišta unutar građevinskog područja k. o. [katastarska općina] površine od 1.000,00 do 3.000,00 m[2] iznosi 1.052,63 kn/m[2] .

17. Međutim, prema shvaćanju ovoga Suda, navedeno utvrđenje prvostupanjskog tijela nije potkrijepljeno dokazima u spisu predmeta upravnog postupka.

17.1. Naime, poljoprivredno zemljište može se nalaziti i unutar građevinskog područja. Kako iz očitovanja nadležne porezne uprave nije razvidno odnosi li se prosječna vrijednost zemljišta na poljoprivredno ili građevinsko zemljište, to Sud nije mogao utvrditi je li prosječna vrijednost zemljišta utvrđena za poljoprivredno ili građevinskog zemljište niti je tom smislu mogao ispitati pravilnost obračuna predmetne naknade.

18. Isto tako, nadležna porezna uprava nije navela niti jedan relevantan podatak na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da je prosječna vrijednost zemljišta upravo ta koja se navodi (1.052,63 kn/m[2] ) niti taj dopis porezne uprave sadrži razloge i obrazloženja za tako utvrđenu prosječnu vrijednost zemljišta.

18.1. Ujedno, za nadodati je kako je identično pravno stajalište u pogledu istovrsne upravne stvari već zauzeo Upravni sud u Splitu u većem broju svojih odluka, primjerice u presudama poslovni broj: UsIsav-245/17-11 od 26. ožujka 2018. i Us Igr- 586/2019 od 13. ožujka 2020., a koje stajalište je sukladno i pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske iz njegove odluke poslovni broj: U-III-3759/2018 od 12. prosinca 2019., kojom su ukinute presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž- 3762/17-3 od 4. svibnja 2018. i Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 15 UsIgr-75/16-9 od 28. lipnja 2017., a u kojim odlukama je bilo zauzeto pogrešno pravno shvaćanje i to da je naknadu za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko zemljište moguće utemeljiti na dopisu Ministarstva financija, Porezne uprave koji ne sadrži niti jedan relevantan podatak na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da je prosječna vrijednost zemljišta upravo ta koja se u istom navodi, koji također ne sadrži razloge i obrazloženja za na takav način utvrđenu prosječnu vrijednost zemljišta.

19. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) valjalo je, s obzirom na prirodu upravne stvari i potrebu upotpunjavanja činjeničnog stanja, poništiti osporeno rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

19.1. Prvostupanjsko tijelo će u ponovnom postupku, u kojem je vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga Suda na temelju odredbe članka 151. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, nakon što upotpuni činjenično stanje odnosno utvrdi prosječnu vrijednost nekretnine iz predmeta ovoga spora donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku.

20. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova ovoga spora i to za sastav tužbe i pristup na ročište za raspravu, za svaku radnju po 500 bodova, uvećano za trošak PDV-a.

21. Odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

21.1. Prema odredbi članka 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom.

22. Budući da je tužitelj uspio u ovom sporu to je tužitelju u skladu s odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura i trošak pristupa na ročište za raspravu u iznosu od 1.000,00 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura, uvećanom za iznos PDV-a po stopi od 25 % (Tbr. 46. Tarife), odnosno u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.

23. Nadalje, budući da tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen to tužitelji nisu u obvezi plaćanja sudske pristojbe sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 22. svibnja 2025.

Sudac

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba. Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Predragu Jengiću, Palit 68, Rab

- tuženiku Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb