Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-1173/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, mr. sc. Ane Beloglavec predsjednice vijeća, Ljiljane Milina članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Predraga Jovanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Klaudii Šopić, odvjetnici u Zadru, protiv 1. tuženice ZŽ iz [adresa] O 4, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice AŽ iz [adresa] O 4, OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tuženice MŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. tuženice HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pok. IŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], Z [adresa], koje sve zastupa punomoćnica Julija Strmoti, odvjetnica u Biogradu na Moru, radi utvrđenja prava vlasništva i služnosti puta, odlučujući o žalbi 1. do 4. tuženica izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 25. listopada 2024., poslovni broj P-186/2023-21, u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba 1. tuženice ZŽ, 2. tuženice AŽ, 3. tuženice MŽ i 4. tuženice HŽ kao neosnovana, i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru od 25. listopada 2024., poslovni broj P-186/2023-21 u odluci o glavnoj stvari, točke I. i II. izreke presude.

II. Djelomično se uvažava, a djelomično odbija žalba 1. do 4. tuženica i preinačuje točka III. izreke presude Općinskog suda u Zadru od 25. listopada 2024., poslovni broj P-186/2023-21, na način da se potvrđuje rješenje o trošku do visine od 13.721,50 eura, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka.

III. Odbija se zahtjev 1. do 4. tuženica za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I. Utvrđuje se da je tužiteljica OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 401 m2, oznake zemljišta: kuća i dvorište, a koja nekretnina odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po novoj izmjeri, što su tuženici dužni priznati te tužiteljici izdati ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na njeno ime i u njenu korist u zemljišne knjige nadležnog Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, u protivnom će istu zamijeniti presudu ovog suda, svu u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava služnosti puta u korist nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (koja nekretnina odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere) kao povlasnog dobra a na teret nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (koja nekretnina odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjera) kao poslužnog dobra a koja služnost puta ide rubnim dijelom ove nekretnine koji je prikazan na skici lica mjesta čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od dana 9. srpnja 2015. godine izrađenoj po ovlaštenom inženjeru geodezije KŽ dipl. inž. geod. i označen likom i slovima A-B-C-D-E-F- GH-I-J-A, površine 86 m2, a koja skica lica mjesta čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od dana 9. srpnja 2015. godine je sastavni dio ove presude, što su tuženici dužni priznati te tužiteljici izdati ispravu podobnu za upis prava služnosti puta iz ove točke presude u zemljišnim knjigama nadležnog Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

III. Dužne su tuženice naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 14.830,77 Eur-a u roku od 15 dana.«

2. Protiv takve presude u cijelosti tuženice su podnijele žalbu iz svih razloga propisanih čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11. i 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba usvoji i pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, uz dosudu naknade parničnog troška tuženicama i troška žalbe u iznosu od 1.015,62 eura, uvećanog za trošak sudske pristojbe za žalbu.

2.1. U obrazloženju žalbe ukazuju na bitnu povredu postupka iz čl. 354. stavak 2. t. 11. ZPP, jer sud nije utvrdio sve relevantne činjenice za ocjenu postojanja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na temelju ugovora o ortakluku, odnosno nije utvrđen pravi sadržaj dogovora. Sud nije ocijenio sve dokaze i što je iz kojih dokaza utvrdio, posebno za drugi tužbeni zahtjev, budući iz presude nije vidljiva osnova za stjecanje prava služnosti. Iz financijskog vještačkog nalaza nije vidljiv pojedinačni doprinos svake od stranaka i da li je postignut cilj ugovora. Smatraju da dokazi nisu ocijenjeni sukladno čl. 8. ZPP, već su isti samo nabrojeni. Ukazuju na proturječnost utvrđenja suda da je ugovor bio sklopljen 1987. godine s iskazima tužiteljice i svjedoka koji različito iskazuju o godini njegovog sklapanja. Prema stajalištu tuženica, budući se radi o stjecanju nekretnina, ugovor o ortaštvu je trebao biti sklopljen u pisanom obliku. Smatraju da tužiteljica nije dokazala da je ona svojim sredstvima sa svojom obitelji izgradila objekte na nekretninama kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Osporava utvrđenje da bi sin tužiteljice ŠŽ dodavao novčana sredstva u slučaju potrebe, jer to nije niti životno niti logično, budući je prihod po sezoni iznajmljivanja apartmana iznosio oko 50.000,00 eura, s time da nije prijavljen čitav prihod. Tvrde da je kredit u potpunosti isplaćen zaradom od iznajmljivanja apartmana, te pozajmicama koje je od fizičkih osoba uzimao prednik tuženica. Posebno ističu da tužiteljica nije dala konkretan odgovor na pitanje koliko novaca su uložili u izgradnju, niti o tome postoje dokazi. Iz svega navedenog osporavaju da bi tužiteljica izgradila ijednu od tih zgrada, te ponavljaju da je zemljište bilo u vlasništvu prednika tuženica, da je isti osnovao obrt "[obrt]" 2002. godine, a tužiteljica je pristupila obrtu 2004. kada su objekti bili izgrađeni i opremljeni i stavljeni u funkciju. Analiziraju provedene dokaze, posebno iskaze svjedoka i stranaka, ističu da su objekti građeni kao jedna tehnološka cjelina (zajednički bojler i vodomjer). Ističu da je cilj gradnje dvije zgrade s apartmanima bila da zajedno rade u obrtu i pružaju usluge, a od prihoda obrta po podmirenju obveza dobit dijele na pola, pri čemu je odlučna činjenica da je tužiteljica bila nezaposlena, a posao oko najma apartmana je bio obiman, te je tužiteljica bila prijavljena kao zaposlenica da bi u budućnosti stekla mirovinu. U žalbi se analiziraju pojedini dokazi iz kojih tuženice izvode zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva i smatraju da sud nije proveo detaljnu analizu svih dokaza. Ističu da su kredite podmirivale zajednički, ali ne od vlastitih sredstava nego od sredstava stečenih iznajmljivanjem apartmana, dok je tužiteljica tvrdila da se ona obvezala izgraditi objekte sa svojom obitelji, a ne da ih prvotni tuženik izgradi i da se od prihoda iznajmljivanja vraća kredit. Iz dokaznog postupka se ne može zaključiti da li je postojala volja prednika tuženika o osnivanju ortakluka kao zajednice osoba i dobara i da su ugovorne strane postigle suglasnost o bitnim sastojcima takvog pravnog posla. Osporavaju i odluku o trošku, posebice stoga što je tužiteljici priznat trošak šest obrazloženih podnesaka.

3. Žalba nije osnovana, osim djelomično u odnosu na odluku o troškovima posutpka.

4. U dopunjenom, opsežnom dokaznom postupku koji je proveden sukladno prijedlozima stranaka, prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne činjenice koje nisu u proturječnosti s provedenim dokazima. Neosnovano žalba tuženica prigovara da provedeni dokazi i rezultat dokaznog postupka nije pravilno ocijenjen u smislu članka 8. ZPP, te da nisu dani valjani razlozi, jer u bitnim crtama u presudi postoje valjani i neproturječni razlozi za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Nije počinjena ijedna bitna povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju neosnovano ukazuju tuženice.

5. U prvostupanjskom postupku nesporno je među strankama da su predmetne čestice u vrijeme izgradnje zgrada bile u vlasništvu prednika tuženika IŽ koje je stekao nasljeđivanjem, te da su na istom zemljištu sagrađene dvije zgrade i to Vila HŽ sa devet apartmana na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nova izmjera (stara izmjera k. č. br. [katastarska čestica]) i Vila Barbara s osam apartmana sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere (stara izmjera k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), koje su tužiteljica i prednik tuženica, koji su brat i sestra izgradili na temelju zajedničkog dogovora, te u provedbi tog dogovora do 2012. godine nije bio sporno tko i u kojem dijelu ulaže rad i novčana sredstva.

6. Sporno je bilo u tijeku ovog postupka da li su tužiteljica i prednik tuženica sklopili dogovor koji je po svojoj pravnoj prirodi bio ugovor o ortakluku, sadržaj takvog usmenog dogovora i njegovih ciljeva, tko je i u kojem dijelu bio u obvezi ulagati svoj rad i sredstva za izgradnju, te da li je tužiteljica na temelju takvog ortačkog odnosa mogla steći pravo vlasništva na nekretnini, izgrađenoj Vili Barbara koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Protivno žalbenim tvrdnjama, iz iskaza svjedoka i stranaka nedvojbeno je utvrđeno da su tužiteljica i prednik tuženica IŽ postigli 1988. godine usmeni dogovor koji ima značajke ugovora o ortakluku na koji se primjenjuju pravna pravila paragrafa 1175.-1215 Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) da će IŽ dati svoje zemljište, te da će većim dijelom tužiteljica i njena obitelj izgraditi dvije zgrade s apartmanima od svojih prihoda i od prihoda iznajmljivanja apartmana, a nakon što se isplate sve obveze po kreditima i nakon što banka izbriše fiducijarno vlasništvo na predmetnom zemljištu, da će se brat i sestra podijeliti na način da tužiteljici pripadne manja zgrada sa osam apartmana (Vila Barbara), dok bi Vila Aneta sa devet apartmana ostala u vlasništvu prednika tuženika. Zbog proteka vremena nije nelogično da se pojedini svjedoci ne sjećaju točne godine kada je takav dogovor postignut, ali je nesporno to bilo krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća.

7. 1. U provedbi takvog dogovora, tužiteljica je 1988. ili 1989., o svom trošku upravo za k. č. br. [katastarska čestica] (na kojoj je Vila Barbara) provela prenamjenu zemljišta iz poljoprivrednog u građevinsko (stranica 8 spisa), te je platila Učešće za izgradnju i rekonstrukciju vodoopskrbnih objekata (stranica 9 spisa) i učešće za uređenje građevinskog zemljišta kao investitor izgradnje stambene zgrade u vrijednosti 1,5% vrijednosti objekta prema ugovoru na stranici 6 i 7 spisa. Iz navedenog nameće se zaključak da tužiteljica ne bi poduzela sve te radnje i plaćanja da takvog dogovora nije bilo.

7.2. Utvrđeno je da je muž tužiteljice ŽŽ prije Domovinskog rata izradio temelje za obje zgrade. Nakon dužeg zastoja, gradnja se nastavila izgradnjom zidova 2002. godine nakon što je podignut kredit kod Erste & Steiermarkische bank d.d. Zagreb za iznos od 212.700,00 eura, te je banka 3. srpnja 2002. upisala fiducijarno vlasništvo do otplate kredita. koje je brisano 19. rujna 2012. nakon otplate kredita i vraćeno je puno samovlasništvo predniku tuženica LŽ ( povijesni ZK izvadak na stranicama 15-16 spisa).

7.3. Nadalje, obrt za turizam "[obrt]" vlasnika IŽ kao korisnik leasinga podigao je 21. svibnja 2003. godine kredit kod Hypo Steiermark Kraftfahrzeug und Mashinenleasing iz Graza u visini od 42.873,53 eura za koji ugovor o leasingu pokretnina IŽ je bio solidarni dužnik, ŽŽ (muž tužiteljice) solidarni i založni dužnik, te ĆŽ (brat ŽŽ) založni dužnik, a kredit je bio namijenjen za kupovinu namještaja i opreme za apartmane (stranice 20-28 spisa).

7.4. Treba istaknuti da je obrt za turizam "[obrt]" otvorio IŽ **.**.2002., a 2004. tužiteljica se istom pridružila i bila upisana kao suvlasnica obrta u omjeru od 50%, te su se prihodi od iznajmljivanja apartmana knjižili na obrt, te je sa istog računa obrta u najvećem dijelu vršena isplata kredita, prema rezultatima financijskog vještačenja. Iz iskaza stranaka i svjedoka proizlazi da se dio prihoda od turističke djelatnosti nije prijavljivao, pa su i iz tih prihoda isplaćivane rate kredita i druge obveze. Nedvojbeno je utvrđeno da je najveći dio posla oko iznajmljivanja apartmana obavljala tužiteljica, dok je supruga prednika tuženika (sada 1. tuženica) pomagala i za taj posao je bila plaćena. Tužiteljica je bila prijavljena kao zaposlenica u obrtu, a prednik tuženica IŽ je u to vrijeme već bio u mirovini i nije sudjelovao osobnim radom na poslovima obrta.

7.5. Do 2004. godine u većem dijelu su izgrađene obje zgrade na način da je suprug tužiteljice rukovodio radovima i plaćao radnike, te su prilikom gradnje članovi obitelji tužiteljice uložili svoj rad na način da je sin tužiteljice ŠŽ izveo kompletne električne instalacije za obje zgrade, a suprug tužiteljice ŽŽ vodovodne instalacije. Čitava gradnja se financirala od gore opisanih kredita i nekih manjih koje su naknadno podigli članovi obitelji tužiteljice, te novaca koje je ŽŽ imao od prodaje kafića u [adresa]. Iz iskaza svjedoka i dokumentacije proizlazi da je neke manje iznose pozajmljivao i IŽ, te je moguće da su isti potrošeni za izgradnju i opremu apartmana. Jedan kredit od 18. ožujka 2005. su sklopili ŠŽ kao dužnik i JŽ kao jamac za iznos od 11.000,00 eura (stranica 35 spisa)

7.6. Prilikom podizanja kredita i članovi šire obitelji tužiteljice su stavljali svoje nekretnine pod hipoteku, te se prilikom otplate velikih rata kredita u više navrata ŽŽ obvezivao za više iznosa u tijeku isplate kredita ugovorima o pristupanju duga, za velike iznose duga obrta "[obrt]" (stranice 63, 66,68, 70 i 73 spisa).

8. Kako je većim dijelom gradnja završena 2004. godine, iste godine su stranke ugovora o ortakluku, odnosno tužiteljica i prednik tuženika, počeli iznajmljivati apartmane te su se krediti nastavili isplaćivati većinom iz prihoda obrta "[obrt]" kao što je potvrdilo financijsko vještačenje. Nesporno je utvrđeno da nisu bili prijavljeni svi prihodi od iznajmljivanja pa su i neke druge uplate stranaka bile od tih prihoda.

9. Stoga ovaj sud podržava stajalište prvostupanjskog suda da su tužiteljica OŽ i prvotni tuženik IŽ, prema usmenom ugovora o ortakluku zbog kojeg je nastalo suvlasništvo, nad spornim nekretninama dugogodišnjom gradnjom i iznajmljivanjem turistima, uz podizanje kredita i otplatu stekli suvlasništvo nad izgrađenim zgradama koje se trebalo okončati po otplati kredita podignutih za gradnju tih zgrada, te nakon brisanja fiducijarnog vlasništva banke upisano na tim nekretninama. Prema tom dogovoru tužiteljica je trebala steći samovlasništvo na Vili Barbara sa osam apartmana i pripadajućeg zemljišta s pravom stvarne služnosti radi pristupa na nekretninu, dok bi predniku tuženika, budući da je bio vlasnik čitavog zemljišta, pripala Vila Aneta s devet apartmana.

10. Prednik tuženica je u tijeku postupka tvrdio da je tužiteljica bila samo zaposlenik obrta "[obrt]", te da u njihovom dogovoru nije bila uključena podjela nekretnina, ali takvo tumačenje je protivno iskazu tužiteljice i brojnih svjedoka, a posebno dokumentaciji koja pokazuje poseban angažman tužiteljice i njene obitelji na podizanju kredita, na izgradnji i plaćanju svih obveza obrta. Nije životno niti logično da bi tužiteljica i njena obitelj preuzela tolike obveze na ime kredita korisnik kojih je bio obrt "[obrt]", da bi bez naknade suprug i sin izveli velike radove na objektima, da nije bilo dogovora o podjeli izgrađenih objekata. Na takav zaključak upućuje i činjenica da je sve obveze za prenamjenu zemljišta, plaćanja naknada prije početka izgradnje objekata, za spornu česticu platila tužiteljica, te činjenica da su građevinski objekti uneseni u dugotrajnu imovinu obrta "[obrt]" (procijenjeni nakon amortizacije na 291.990,18 eura- stranica 711), a suvlasnica obrta je bila tužiteljica u omjeru od 50% zajedno s prednikom tuženika. Osim navedenog, činjenica da se sin tužiteljice 2009. uselio u potkrovlje Vile Barbara (koja je trebala pripasti tužiteljici) bez ikakvog odobrenja i pitanja prednika tuženica ukazuje da je tužiteljica postupala kao vlasnica tog objekta i takvo ponašanje nije bilo sporno među strankama sve dok 2012. nije zahtijevala da se podijele nekretnine prema dogovoru, odnosno da prednik tuženica dozvoli upis njenog prava vlasništva na Vili Barbara s pripadajućom služnosti.

11. Stoga ovaj sud podržava činjenično-pravni zaključak prvostupanjskog suda da brojna naprijed opisana dokumentacija svjedoči da se upravo radilo o takvom pravnom odnosu ortaštva između brata i sestre, tužiteljice i prednika tuženika, koje se trebalo okončati isplatom kredita i nakon toga podjelom izgrađenih zgrada, budući da na postojanje takvog ugovora ukazuje ponašanje stranaka i članova njihovih obitelji, pri čemu valja naglasiti da prednik tuženika nije osobnim radom učestvovao u izgradnji apartmana, dok je njegova supruga samo pomagala u poslovima iznajmljivanja apartmana. Nije logično niti životno da bi tužiteljica samo kao zaposlenica obrta i suvlasnica obrta preuzimala takve obveze i financirala izgradnju i opremanje apartmana.

11.1. Tuženice po prvi puta u žalbi iznose činjenicu da je postojao dogovor između stranaka Ugovora o ortakluku da će prihod obrta po podmirenju obveza dijeliti na pola, odnosno da je dogovorena podjela dobiti na pola, što nije dopušteno primjenom članka 352. stavak 1. ZPP, pa takvu novu činjenicu ovaj sud nije niti razmatrao.

12. Budući da je pravni prednik tuženica tvrdio da je izgradnja financirana samo njegovim novčanim sredstvima, provedeno je financijsko vještačenje iz kojeg proizlazi da su namjenski krediti za gradnju i opremanje najvećim dijelom isplaćeni na račun obrta "[obrt]", a dio je isplaćen prema trećim osobama sukladno ponudama i predračunima za nabavku građevinskog materijala i opreme. Što se tiče otplate kredita, najvećim dijelom su kreditne obveze plaćene s računa obrta (28,2% sveukupnih uplata), ali su na isti račun uplaćivane i pozajmice od strane ŽŽ, supruga tužiteljice.

13. U vrijeme sklapanja ugovora bile su na snazi odredbe Paragrafa 1175. - 1215. Austrijskog Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), te je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da dogovor stranaka i sve što su stranke poslije poduzimale u izgradnji zgrada i poslovanja obrta "[obrt]" ima obilježja ortačke pogodbe po kojoj je tužiteljica na temelju Paragrafa 1181. OGZ-a, stekla vlasništvo na predmetnoj zgradi. Potonji članak propisuje da ortački dogovor spada među pravne osnove po kojima se stječe "vlasnost" odnosno vlasništvo, s time da se zajednica dobara i stvari dobiva tek onda kada su ta dobra i stvari predana. Nadalje, Paragrafom 1205. OGZ propisano je da ortakluk prestaje sam po sebi kad se svršio preuzeti posao ili kad je minulo vrijeme kroz koje je ortakluk imao trajati, a odredbom Paragrafa 1215. propisano je da kada se poduzima dioba ortačke imovine iza ukinuća ortakluka tada se primjenjuju poglavlja o zajednici vlasnosti (zajedničkom vlasništvu) u pogledu diobe zajedničke stvari.

14. Nakon postignuća ciljeva ortačkog ugovora, u pogledu diobe zajedničke imovine nastale u obrtu slično propisuju odredbe članaka 655. -660. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18., 126/21.,114/22., 156/22., 155/23, dalje: ZOO) koje su na snazi od 2005. godine. Članak 660. ZOO propisuje da se na pitanja u vezi s diobom zajedničke imovine koja nisu uređena prethodnim odredbama, na odgovarajući način primjenjuju propisi o razvrgnuću suvlasničke zajednice.

15. Iz svega navedenog proizlazi da je tužiteljica na temelju ugovora o ortaštvu prema unaprijed dogovorenoj podjeli imovine obrta (nakon isplate svih obveza) stekla pravo vlasništva na zgradi Vila Barbara s osam apartmana na predmetnoj čestici 924 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa joj je trebalo dosuditi i pravo služnosti puta u korist te nekretnine prema skici lica mjesta sa očevida održanog 9. srpnja 2015. jer je to pristupni put kojim se redovito služila dugi niz godina preko nekretnine tuženika na nekretninu koja joj je pripala u ovom postupku.

15.1. Treba dodati da, ukoliko tuženice smatraju da tužiteljica može imati direktan pristup s javne površine (ceste) te da je služnost izgubila svoju svrhu i postala nepotrebna, mogu tražiti njeno ukidanje prema članku 242. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst, 94/17. - ispravak)

16. Međutim djelomično opravdano tuženice prigovaraju odluci o parničnom trošku jer nije primijenjena odredba Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 26/22, dalje OT, prema kojoj je propisano da stranci pripada trošak nagrade odvjetniku za najviše četiri obrazložena podneska, dok je sud priznao tužiteljici sedam obrazloženih podnesaka. Ostale radnje i materijalne troškove prvostupanjski sud je pravilno priznao i obračunao.

16.1. Tako tužiteljici pripada (za prvi dio postupka) trošak sastava tužbe i za četiri obrazložena podneska, za svaku parničnu radnju po 250 bodova, te za zastupanje na petnaest ročišta - za svako po 250 bodova, te zastupanje na tri ročišta po 125 bodova, kako je to opisano u točki 13. obrazloženja presude. odnosno ukupno 58.250,00 kuna (po vrijednosti boda od 10 kuna) koji iznos uvećan za PDV iznosi 72.812,50 kuna. Tome valja pridodati trošak geodetskog vještačenja i sudskog očevida u iznosu od 3.500,00 kuna , trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu po 2.420,00 kuna, dakle ukupni trošak u prvom dijelu postupka (prije ukidanja) iznosi 81.152,50 kuna ili 10.771,50 eura.

16.2. U ponovljenom postupku tužiteljici pripada trošak za zastupanje na ročištu od 14. studenog 2022. nagrada u vrijednosti od 125 boda, za zastupanje na ročištima od 8. ožujka 2023., od 15. rujna 2023. i od 18. rujna 2024. po 250 bodova za svako ročište, a za jedan obrazloženi podnesak od 6. ožujka 2024. prema Tbr. 8. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) 125 bodova, uz vrijednost boda po 2,00 eura, što iznosi ukupno 2.000,00 eura s uvećanjem za PDV od 250,00 eura i trošak novog financijskog vještačenja u iznosu od 700,00 eura, što iznosi ukupno za drugi dio postupka 2.950,00 eura.

16. 3. Zbrajanjem svih troškova tužiteljice proizlazi da su tuženice dužne tužiteljici naknaditi ukupne troškove postupka u iznosu od 13.721,50 eura, dok je tužiteljicu s viškom zahtjeva valjalo odbiti. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP.

17. Zbog iznesenih razloga žalba tuženica je u pretežitom dijelu odbijena kao neosnovana, te potvrđena prvostupanjska presuda u pogledu glavne stvari, točke I. i II. izreke prvostupanjske presude, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP, dok je odluka o trošku preinačena kao u točki II. ove presude primjenom članka 373. točka 3. ZPP.

18. Tuženice su u postupku uspjele s neznatnim dijelom, samo u dijelu odluke o trošku zbog čega nisu nastali posebni troškovi, dok u pogledu glavne stvari žalba nije bila uspješna, pa je ovaj sud odbio zahtjev tuženica za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovanog primjenom članka 166. stavak 1. ZPP u svezi sa člankom 154. stavak 1. i stavak 5. ZPP i člankom 155. ZPP kao u točki III. izreke ove presude.

U Sisku 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana Beloglavec