Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-914/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužiteljica: HŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik iz Umaga, protiv tuženica: HŽA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marin Buvinić, odvjetnik u Umagu, radi predaje u posjed ili isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 05. ožujka 2025., u prisutnosti tužiteljice HŽ, zamjenskog punomoćnika tužiteljice ŽŽ, tuženice HŽA i punomoćnika tuženice Marina Buvinića, temeljem čl.457. u svezi s čl.335. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), dana 22. svibnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

«I. Nalaže se tuženici HŽA, iz [adresa], da tužiteljici HŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u posjed, slijedeće stvari:

1.) 15 (petnaest) majica i to:

- 3 majice marke GAP (sive boje, crne s plavim natpisom „GAP“ i crvena, veličina 92/98),

- 5 debljih dukseva i to:

- crveno – sivi na pruge marke „Okaidi“, veličina 92/104,

- zeleni marke „Okaidi“, veličina 92/104,

- sivi z s natpisima brojeva marke „Okaidi“, veličina 92/104,

- crveni s kapuljačom marke „Okaidi“, veličina 92/104

- crveno – sivi s kragnom marke „Okaidi“, veličina 92/104,

- 5 tankih majica i to:

- 3 (tri) komada sa slikama traktora, auta i životinja, marke H&M, veličine 98,

- 2 (dva) komada tamnoplave marke Okaidi, vel. 98,

- siva vesta na kopčanje marke H&M, vel. 98,

- tamnoplava vesta s metalnim plavim gumbima, marke H&M, vel. 98,

2.) 10 (deset) komada hlača i to:

- 2 traperice, jedne marke H&M, druge marke Okaidi, vel. 92/98,

- 1 sive hlače marke Okaidi, vel. 92/98,

- 1 crvene hlače marke Okaidi, vel. 104

- 1 crne hlače marke Okaidi, vel. 92/98,

- 5 komada hlača od trenirki i to:

- sive marke GAP, vel. 92,

- plave marke GAP, vel. 98,

- plave s uzorkom brojeva na džepu, marke Okaidi, vel 92,

- crvene s uzorkom brojeva na džepu, marke Okaidi, vel 92,

- boje pijeska marke H&M, vel. 98,

3.) 8 (osam) bodia za bebe i to:

- tamnoplavi marke H&M, vel. 92/98

- crveno -sivi na pruge marke H&M, vel. 92/98

- crveni marke H&M, vel. 92/98,

- 5 komada marke C&A, vel. 92/98, s uzorcima životinja,

4.) 5 (pet) pidžama i to:

- 2 komada marke Carters, vel 98, plavo – siva s uzorkom kamiona i crvena sa smeđim hlačama i uzorkom soba na majici,

- 1 komad marke Okaidi, vel. 104, a koja se sastoji od plišane majice s tamno plavim i sivim prugama, te natpisom „ Cross Country“, te plave hlačice,

- 1 komad marke C&A, vel. 98 bijele boje s svijetlo simim crtama te uzorkom medvjedića,

- 1 komad marke C&A, vel. 98, plava majica s uzorkom dinosaura, te hlače na šarene pruge,

5.) 2 (dvije) jakne i to:

- siva zimska jakna s ovratnikom, marke Okaidi,

- crvena deblja zimska jakna, marke H&M,

6.) 2 (dvije) vreće za spavanje i to:

- 1 (komad) svijetle bež boje,

- 1 (komad) s uzorkom „snoopy dog-a“,

7.) 3 (tri) košulje i to:

- crvena karirana košulja, marke H&M, vel. 92/98,

- svjetlo plava s drvenim gumbićima marke Okaidi, vel. 98,

- plava na kockice, marke Okaidi, vel. 98,

8.) 5 (pet) majica kratkih rukava i to:

- žuta s uzorkom psa i otiscima šapa, marke Okaidi, vel. 92/98

- svjetlo plava na pruge s uzorkom LŽ, marke C&A, vel. 92/98

- ljubičasta s kragnom, marke Okaidi, vel. 92/98

- crvena s gumbićima i bijelim detaljima, marke Okaidi, vel. 92/98

- plava s uzorkom automobila, marke Okaidi, vel. 92/98,

9.) 3 (tri) komada kratkih hlača i to:

- ljubičaste marke Okaidi, vel. 92/98,

- traper marke H&M, vel. 92/98,

- sive marke Okaidi, vel. 92/98,

10.) 10 (deset) pari čarapa i to:

- sive sa šarenim detaljima marke H&M, vel 23-26,

11.) 3 (tri) tregerice i to:

- kratke traper, marke H&M, vel. 98,

- duge traper marke H&M, vel. 98,

- tamno – sive sa svjetlo sivim prugicama marke Okaidi, vel. 98,

12.) odjelca za bebe i to:

- 1 (jedan) komplet Djeda Božićnjaka, marke H&M,

- 1 (jedan) komplet smokinga,

- 1 (jedan) plavi marke H&M,

- 1 (jedan) sivi marke H&M,

u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženici HŽA, iz [adresa], da tužiteljici HŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak, zajedno zakonskom zateznom kamatom, po stopi sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana zaključenja glavne rasprave, pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.».

II Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: «I. Nalaže se tuženici HŽA, iz [adresa], da tužiteljici HŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 7.000,00 (sedamtisuća) kuna / 929,06 (devetstodvadesetdevet eura i šest centi) eura, zajedno sa zakonskim zakonskom zateznom kamatom, po stopi sukladno odredbi iz čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana zaključenja glavne rasprave, pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženici HŽA, iz [adresa], da tužiteljici HŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak, zajedno zakonskom zateznom kamatom, po stopi sukladno odredbi iz čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana zaključenja glavne rasprave, pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.».

III Nalaže se da tužiteljici HŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici HŽA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 (tisućustodvaqdesetpet) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 22. svibnja 2025. godine, pa do isplate ,po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.».

Obrazloženje

1. Tužiteljica podnesenom tužbom glavnim tužbenim zahtjevom traži povrat pokretnih stvari odnosno raznih odjevnih predmeta, dok eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom za slučaj ako tuženica iz bilo kojih razloga (otuđenja stvari, propast stvari i sl.) ne vrati tužiteljici njezine stvari traži isplatu novčanog iznosa od 7.000,00 kuna / 929,06 eura.

Tužiteljica u tužbi, koja je po pozivu suda uređena u podnesku od 06. listopada 2023. godine (stranica 42-47), od bitnoga tvrdi da je kao vlasnica je posudila tuženici odjevne predmete i to 15 majica od čega: 3 majice marke GAP (sive boje, crne s plavim natpisom „GAP“ i crvena, veličina 92/98), te 5 debljih dukseva od čega: crveno – sivi na pruge marke „Okaidi“, veličina 92/104, zeleni marke „Okaidi“, veličina 92/104, sivi s natpisima brojeva marke „Okaidi“, veličina 92/104, crveni s kapuljačom marke „Okaidi“, veličina 92/104 crveno – sivi s kragnom marke „Okaidi“, veličina 92/104, te 5 tankih majica od čega: 3 komada sa slikama traktora, auta i životinja, marke H&M, veličine 98 i 2 komada tamnoplave marke Okaidi, vel. 98, zatim sivu vestu na kopčanje marke H&M, vel. 98, te tamnoplavu vestu s metalnim plavim gumbima, marke H&M, vel. 98, zatim 10 komada hlača od čega: 2 traperice, jedne marke H&M, druge marke Okaidi, vel. 92/98, 1 sive hlače marke Okaidi, vel.

92/98, 1 crvene hlače marke Okaidi, vel. 104, 1 crne hlače marke Okaidi, vel. 92/98, zatim 5 komada hlača od trenirki od čega: sive marke GAP, vel. 92, plave marke GAP, vel. 98, plave s uzorkom brojeva na džepu, marke Okaidi, vel 92, crvene s uzorkom brojeva na džepu, marke Okaidi, vel 92, boje pijeska marke H&M, vel. 98, zatim 8 bodia za bebe od čega: tamnoplavi marke H&M, vel. 92/98, crveno - sivi na pruge marke H&M, vel. 92/98, crveni marke H&M, vel. 92/98, te 5 komada marke C&A, vel. 92/98, s uzorcima životinja, zatim 5 pidžama od čega: 2 komada marke Carters, vel 98, plavo – siva s uzorkom kamiona, crvena sa smeđim hlačama i uzorkom soba na majici, 1 komad marke Okaidi, vel. 104, a koja se sastoji od plišane majice s tamno plavim i sivim prugama, te natpisom „ Cross Country“, te plave hlačice, 1 komad marke C&A, vel. 98 bijele boje s svijetlo simim crtama te uzorkom mjedvjedića, 1 komad marke C&A, vel. 98, plava majica s uzorkom dinosaura, te hlače na šarene pruge, zatim 2 jakne od čega: siva zimska jakna s ovratnikom, marke Okaidi i crvena deblja zimska jakna, marke H&M, zatim 2 vreće za spavanje od čega: 1 svijetle bež boje i 1 (komad) s uzorkom „snoopy dog-a“, zatim 3 košulje od čega: crvenu kariranu košulju, marke H&M, vel. 92/98, svjetlo plavu s drvenim gumbićima marke Okaidi, vel. 98, te plavu na kockice, marke Okaidi, vel. 98, zatim 5 majica kratkih rukava od čega: žuta s uzorkom psa i otiscima šapa, marke Okaidi, vel. 92/98, svjetlo plava na pruge s uzorkom LŽ, marke C&A, vel. 92/98, ljubičasta s kragnom, marke Okaidi, vel. 92/98, crvena s gumbićima i bijelim detaljima, marke Okaidi, vel. 92/98, te plava s uzorkom automobila, marke Okaidi, vel. 92/98, zatim 3 komada kratkih hlača od čega: ljubičaste marke Okaidi, vel. 92/98, traper marke H&M, vel. 92/98, te sive marke Okaidi, vel. 92/98, zatim 10 pari čarapa, sivih sa šarenim detaljima marke H&M, vel 23-26, zatim 3 tregerice od čega: kratke traper, marke H&M, vel. 98, duge traper marke H&M, vel. 98, te tamno – sive sa svjetlo sivim prugicama marke Okaidi, vel. 98, te odjelca za bebe od čega: 1 komplet Djeda Božićnjaka, marke H&M, 1 komplet smokinga, 1 plavi marke H&M, te 1 sivi marke H&M.

Tužiteljica tvrdi da je višekratno usmeno pozivala tuženicu na povrat posuđenih joj stvari, te isto učinila i pisanim pozivom od 02. lipnja 2022. godine, međutim, tuženica se na pozive tužiteljice oglušila, slijedom čega tužiteljica predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnijela, navodi da se protivi tužbi i svim tuženim zahtjevima smatrajući ih neosnovanima u cijelosti. Tuženica od bitnoga ističe kako je njezin suprug BŽ, prema njezinom nalogu, u veljači 2021. godine izvršio tužiteljici, odnosno njezinom suprugu, povrat svih odjevnih predmeta odnosno stvari koji su joj bili predani (ostavljeni), čak niti ne darovani, a kamoli posuđeni od strane tužiteljice dana 4. studenog 2020., tako da tuženica ne posjeduje nikakve tužiteljičine stvari, a posebice ne one koje su navedene u podnesenoj tužbi. Također, tuženica prigovara navodima tužiteljice da je ona vlasnica predmetnih stvari, jer su tužiteljici te stvari bile posuđene od treće osobe, pa ih nije mogla steći u vlasništvo, a sve da je i stekla vlasništvo nad tim stvarima, istog se odrekla njihovim ostavljanjem (napuštanjem), kako je to određeno čl. 172. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Tuženica navodi kako odjeća koju je tužiteljica ostavila (napustila), odnosno stvari nisu imale nikakvu tržišnu vrijednost, budući da se radilo o ranije višestruko korištenim odjevnim predmetima („iz treće ruke”, tzv. štracama), te da tuženica nije nikada imala potrebu za tužiteljičinim stvarima, te nikada nije od tužiteljice tražila da joj iste posudi kako to tužiteljica neosnovano navodi, pa nikakav ugovor o posudbi nije sklopljen. Štoviše, tuženica je odbila primitak odjevnih predmeta od strane tužiteljice, međutim, ista joj je unatoč navedenom iste ostavila, navodeći da iste baci ako hoće, jer se ionako radi o odjeći iz treće ruke koje je njezin sin (iz)nosio za „po kući“, dakle, iz navedenog postupanja tužiteljice, može se zaključiti da se ista svojom radnjom odrekla prava vlasništva navedenih stvari, a sukladno čemu je podnesena tužba u potpunosti pravno neosnovana, te podnesena isključivo iz niskih pobuda i radi ostvarivanja nepripadajuće imovinske koristi, a sve kao posljedica trajno narušenih međuljudskih odnosa između parničnih strana zbog toga što je Općinski sud u Pazinu presudom od dana 7. lipnja 2021., posl. broj K- 114/2021-2, izdao kazneni nalog kojim je tužiteljicu oglasio krivom zbog počinjenja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari - osobnog vozila tuženice, dana 19. siječnja 2021., te tuženici dosudio u cijelosti imovinskopravni zahtjev u iznosu od 689,36 EUR (5.193,98 HRK), pa ova tužba predstavlja svojevrsni pokušaj „osvete“ tužiteljice, a nakon kritičnog događaja parnične stranke nisu ostvarivale nikakav međusobni kontakt, pa su stoga neosnovani navodi da je tužiteljica višekratno pozivala tuženicu na povrat stvari.

Tuženica navodi kako je u potpunosti je neosnovan navod iz tužbe da se tuženica oglušila na tužiteljičin dopis od dana 2. lipnja 2022., budući da se na istog očitovala putem svog punomoćnika dopisom od dana 24. lipnja 2022.

Tuženica predlaže sudu da donese odluku kojom odbija u cijelosti tužbene zahtjeve i naloži tužiteljici da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u cijelosti.

3. Ovaj postupak smatra se sporom male vrijednosti u smislu čl.458. ZPP-a.

4. U postupku su izvedeni dokazi uvidom i čitanjem dopisa od 02.06.2022. (stranica 4-5), fotografija i viber prepiska (stranica 17-20), dopisa tuženice od 24.06.2022. (stranica 34-35).

5. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka OŽ, pristupila, TŽ, AŽ, ŠŽ, ĆŽ, BŽ, te saslušanjem parničnih stranaka.

6. Sud je raspravnim rješenjem od 09. travnja 2024. odbio dokazni prijedlog tužiteljice da se provede vještačenje po vještaku tekstilne struke, jer sud ocjenjuje da bi provođenje tog dokaza moglo biti povezano s nerazmjernim troškovima.

7. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da su glavni tužbeni zahtjev, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, neosnovani.

8. Predmet spora po glavnom tužbenom zahtjevu jest povrat pokretnih stvari i to raznih odjevnih predmeta koje je tužiteljica posudila tuženici, a po eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu jest isplata novčanog iznosa od 7.000,00 kuna / 929,06 eura za slučaj ako tuženica iz bilo kojih razloga (otuđenja stvari, propast stvari i sl.) ne vrati tužiteljici sporne pokretne stvari odnosno razne odjevne predmete.

9. U postupku su sporne sljedeće okolnosti:

- vrsta i vrijednost pokretnih stvari čija se predaja traži;

- vlasništvo pokretnih stvari čija se predaja traži;

- da li je izvršen povrat pokretnih stvari čija se predaja traži.

10. Iz iskaza saslušanih svjedoka TŽ, AŽ, ŠŽ, ĆŽ i BŽ sud nedvojbeno zaključuje da je tužiteljica donijela tuženici, u njezinu kuću u [adresa] kod [adresa], raznu dječju robu, da ju koristi njezino dijete, a isto su potvrdile i tužiteljica i tuženica u svojim iskazima.

11. Svjedokinja TŽ nema neposrednih saznanja o vrsti robe, te predaji i vraćanju robe već saznanja o tom događaju ima jer joj je o tome govorila tužiteljica da je tuženici posudila neku dječju robu, majice, jakne i hlače, dok za ostalo svjedokinja navodi da nije sigurna, a koju joj tuženica nije vratila, te je svjedokinja navela kako predmetnu robu nije vidjela, niti je bila prisutna ikakvoj predaji robe.

12. Iz iskaza svjedoka AŽ, koji je suprug od tužiteljice, od bitnoga proizlazi kako da je tijekom zimskih mjeseci krajem 2020. na 2021. posudila tuženici dječju robu, upakiranu u jednu kartonsku kutiju i dvije vreće, te koju je on osobno odnio do tuženice u [adresa] kod [adresa] i predao gđi. ĆŽ, koja je majka od tuženice, te tvrdi da se radilo većinom o novoj markiranoj robi s etiketom, dok je dio robe bio rabljen ali u jako dobrom stanju, te da se radilo o hlačama, majicama, duksama, jaknama, jednoj vreći za spavanje, raznim bodićima, da je markirana roba kupovana u prodavaonicama kao što su C&A, H&M, Okaidi, Carter, Gap, ali zna točno reći niti pobrojati koliko komada koje robe, te da je tužiteljica tražila tuženicu da joj vrati tu robu, ali da predmetna roba nije vraćena.

13. Svjedokinja ŠŽ također nema neposrednih saznanja o predaji robe, već joj je tuženica govorila o tome kako joj je jedna njezina prijateljica posudila dječju mušku robu i rekla joj da od te robe uzme ono što joj je u redu, a ostalo da baci, te da se radi o nekoj staroj robi, te da je predmetnu robu vratila toj svojoj prijateljici, a robu vratio i odvezao BŽ tj. njezin suprug.

14. Iz iskaza svjedokinje ĆŽ, koja je majka od tuženice, od bitnoga proizlazi da je dana 04.11.2020. tužiteljica donijela staru robu njezinoj kćeri za žensko dijete, da u predmetnoj donesenoj robi nije bilo nikakvih marki odnosno brendova, te da je predmetna roba ostala kod tuženice i stajala neko vrijeme u garaži, da bi istu robu u veljači 2021. suprug od tuženice, BŽ, odnio natrag i predao suprugu od tužiteljice.

15. Iz iskaza svjedoka BŽ, koji je suprug od tuženice, od bitnoga proizlazi da je dana 04.11.2019. kad se u poslijepodnevnim satima vratio kući u jednoj vreći ugledao neku staru robu dječju robu iz treće ili četvrte ruke, namijenjenoj muškoj djeci, za koju robu je tužiteljica rekla da istu donijela za njihovu kćer H, da si izaberu ako im nešto treba, a ako ne, da tu robu bace, te je svjedok predmetnu vreću s robom odnio u garažu, gdje je roba stajala dok mu je tuženica tj. supruga nije rekla, prilikom čišćenja garaže u veljači 2020., da predmetnu robu odnese tužiteljici, što je i učinio i odnio robu do kuće u kojoj žive tužiteljica i njezina obitelj u naselje Čepljani, te je u dvorištu vidio AŽ, supruga od tužiteljice, i rekao da mu tu robu vraća.

16. Svjedokinja OŽ nema nikakvih saznanja, a niti joj je ijedna od parničnih stranka govorila nešto o tome da bi tužiteljica posuđivala dječju odjeću i obuću tuženici, tako da sud njezin iskaz ocjenjuje nevažnim dokaznim prijedlogom jer se iz njezinog iskaza nije mogla utvrditi niti jedna odlučna činjenica.

17. Iz pregledanih fotografija na stranicama 17 i 18 spisa utvrđeno je da su iste nastale dana 04.11.2020. godine tj. upravo onog dana kada je tužiteljica donijela dječju robu tuženici u njezinu kuću, međutim iz robe prikazane na stranici 18 ne može se nedvojbeno zaključiti da se radi o dječjoj robi, niti o točno kojoj vrsti i količini i marki robe se radi, dok se viber prepiska na stranicama 19-20 spisa odvijala dana 09.05.2023. godine, tako da sud zaključuje da se roba prikazana na tim fotografijama ne odnosi na spornu robu koja je predana još u mjesecu studenom 2020. godine.

18. Iz provedenih dokaza sud nije mogao utvrditi na nedvojbeni način o kojoj se vrsti, količini i robnoj marki robe radi.

19. Točno je da je tužiteljica u svojem iskazu dosta precizno navodila vrstu, količinu i marku robe, međutim njezin iskaz nije potvrđen drugim dokazima odnosno iskazima drugih svjedoka, osim svjedoka AŽ, koji je suprug od tužiteljice, a koji u svojem iskazu potvrđuje njezine navode, međutim sud njegov iskaz ocjenjuje pristranim, te je sud dojma kako navedeni svjedok svojim iskazom pokušava pomoći tužiteljici.

20. Sukladno čl.219.st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Nadalje, sukladno čl.221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

To konkretno znači da pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a u konkretnom slučaju je to tužiteljica, koji nije dokazala da je tuženici predala upravo onu vrstu, količinu i robnu marku robe tj. pokretnih stvari kako ih je specificirala u tužbi.

21. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona vlasnica predmetne robe, koju je donijela tuženici, te navodi kako je svu predmetnu robu nabavljala u trgovačkim centrima većinom u Kopru, a nešto i u Italiji, da je minimalna cijena za komad takve robe bila 10,00 eura, s time da je bilo komada robe koji su bili i skuplji od 30,00 – 40,00 eura, a pogotovo jakne koje su bile preko 50,00 eura, te da je predmetnu robu sam nabavljala za svojeg sina, ali s mišlju da će istu robu nositi i njezino drugo, mlađe dijele tj. kćer.

22. Međutim, nitko od ispitanih svjedoka nije iskazivao niti je imao saznanja o tome da bi sud temeljem njihovih iskaza mogao izvesti zaključak da je tužiteljica uistinu vlasnica predmetne robe koju je predala tuženici i da je istu robu kupovala i gdje, te po kojoj cijeni, osim svjedoka AŽ koji u svojem iskazu potvrđuje njezine navode o vlasništvu robe, kao i o mjestima gdje je roba kupovana, i o cijeni pojedinih komada robe, ali kao što je već prethodno navedeno, radi se o srodnom svjedoku tj. o bračnom drugu tužiteljice, te je sud njegov iskaz ocijenio pristranim i usmjerenim na to da svojim iskazom pomogne tužiteljici.

23. S druge strane tuženica u svojem iskazu osporava vlasništvo tužiteljice nad spornom dječjom robom budući da navodi kako joj je po pričanju same tužiteljice poznato da tužiteljica i nekoliko drugih majki međusobno razmjenjuju dječju robu.

24. Stoga sud zaključuje da tužiteljica nije sudu pružila dovoljno adekvatnih dokaza u smislu čl.219.st.1. ZPP-a iz kojih bi nedvojbeno mogao zaključiti da je upravo ona vlasnica razne dječje robe koju je nedvojbeno donijela tuženici da ju koristi.

25. Nadalje, tužiteljica u tužbi i u svojem iskazu tvrdi da joj od strane tuženice nije izvršen povrat pokretnih stvari tj. predmetne dječje robe, iz čega proizlazi zaključak da su sporne stvari još uvijek u posjedu tuženice, dok s druge strane tuženica u svojem iskazu tvrdi kako je njezin suprug BŽ svu predmetnu robu odvezao i vratio tužiteljici.

26. Sukladno čl.161.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je u čl.162.st.1. propisano da da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, a u istom članku u st.2. propisano je da vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari, pa ne može zahtijevati stvari kao što su gotov novac pomiješan s drugim gotovim novcem, vrijednosne papire na donositelja pomiješane s istovrsnima, ako ne postoje okolnosti iz kojih tužitelj ipak može dokazati svoje pravo vlasništva i iz kojih je tuženik morao znati da tu stvar ne smije prisvojiti.

27. Saslušane svjedokinje TŽ i ŠŽ nemaju neposrednih saznanja, niti su vidjele da bi predmetna roba bila vraćena tužiteljici, dok se po navedenoj spornoj okolnosti iskazi svjedoka AŽ, predloženog po tužiteljici, te svjedoka ĆŽ i BŽ, predloženima po tuženici, međusobno suprotstavljaju obzirom da svjedok AŽ tvrdi da njemu predmetna roba nije vraćena, dok s druge strane svjedoci BŽ i ĆŽ tvrdi kako je robu osobno odvezao i vratio upravo BŽ, koji je tom prilikom robu vratio upravo AŽ.

28. Niti iz pročitanih dopisa tužiteljice od 02.06.2022. (stranica 4-5) i dopisa tuženice od 24.06.2022. (stranica 34-35) nije moguće na nedvojbeni način utvrditi da li je predmetna roba vraćena tužiteljici, budući da se po tom pitanju sadržaji istih dopisa također međusobno suprotstavljaju.

29. S obzirom na sve prethodno navedeno sud isto tako zaključuje da tužiteljica nije sudu pružila dovoljno adekvatnih dokaza u smislu čl.219.st.1. ZPP-a (a sud je proveo sve predložene dokaze) iz kojih bi nedvojbeno mogao zaključiti da se predmetne stvari, koje je tužiteljica nedvojbeno donijela, još uvijek nalaze u posjedu tuženice.

30. S druge strane tuženica tvrdi kako prilikom predaje predmetnih spornih pokretnih stvari nije došlo do posudbe, već da je tužiteljica predmetne pokretne stvari napustila u smislu čl.172.st.1. ZV-a koji propisuje da pravo vlasništva pokretnina prestaje napuštanjem posjeda stvari koje znači odreknuće od prava vlasništva.

31. Međutim tvrdnju tuženice sud ne prihvaća kao osnovanu, a to iz razloga jer je u tuženica prilikom iskazivanja navela kako je rekla svojem suprugu BŽ da vreću s predmetnom robom vrati tužiteljici, slijedom čega sud zaključuje da tužiteljica nije predmetnu robu napustila, već se uistinu radi o posudbi u smislu članka 509. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023

– dalje: ZOO) koji propisuje da ugovor o posudbi nastaje kad posuditelj preda posudovniku određenu stvar na besplatnu uporabu, a ovaj se obveže vratiti je nakon uporabe.

32. Obzirom da je po odredbama čl.162.st.1. ZV-a teret dokaza odlučnih činjenica na tužiteljici, te da kroz provedeni dokazni postupak tužiteljica nije dokazala niti vrstu i količinu pokretnih stvari, niti da bi bila vlasnica isti pokretnih stavi, niti da bi se iste pokretne stvari nalazile u posjedu tuženice, sud je odbio glavni tuženi zahtjev kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

33. Budući da je sud utvrdio kako nije osnovan glavni tužbeni zahtjeva za povratom pokretnih stvari, sud je odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu za isplatom.

34. Da bi tužiteljica ostvarila svoje pravo na isplatu po eventualno kumuliranom zahtjevu, umjesto povrata predmetnih stvari, dužna je dokazati činjenicu da joj tuženica nije vratila predmetne pokretne stvari zbog razloga na koji se u tužbi poziva odnosno otuđenja stvari ili propasti stvari.

35. Međutim, kao što je već prethodno utvrđeno pod točkom 29. ovog obrazloženja tužiteljica tijekom postupka nije sudu pružila dovoljno adekvatnih dokaza u smislu čl.219.st.1. ZPP-a iz kojih bi sud mogao nedvojbeno zaključiti da se predmetne stvari uopće nalaze u posjedu tuženice, a što je temeljna pretpostavka da bi se dalje mogla utvrđivati odgovornost tuženice za oštećenje i propast odnosno otuđenje predmetnih posuđenih pokretnih stvari, slijedom čega sud temeljem čl.514. ZOO-a odbija kao neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka u svezi s čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

37. Vrijednost predmeta spora u ovoj parnici iznosi 929,06 eura.

38. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, u Tbr.54. propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.1. propisano je da za naznačenu vrijednost predmeta spora odvjetniku pripada nagrada u visini od 75 bodova, te da po Tbr.46 Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.

39. Obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu ista je dužna tuženici nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav odgovora tužbu u visini od 75 bodova što iznosi 150,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za sastav podneska od 10.10.2023. u visini od 75 bodova što iznosi 150,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 09.04.2024., 01.10.2024., 02.10.2024. i 05.03.2025., svako u iznosu od 75 bodova što ukupno iznosi 600,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- PDV od 25% na obavljene radnje u iznosu od 225,00 eura po Tbr.46 Tarife.

40. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tuženici iznosi 1.125,00 eura, slijedom čega je sud temeljem čl.154 st.1. i čl.155.st.1. ZPP-a odlučio kao pod točkom III izreke ove presude.

41. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno članka 151.st.3. ZPP-a.

42. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018).

43. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tužitelj dužan dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie, 22. svibnja 2025.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana od dana primitka prijepisa presude (čl.348. u svezi s čl.461.a st.5. i čl.457. ZPP-a) Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud (čl.467.st.3. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl.467.st.1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl.467.a ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužiteljici, putem punomoćnika,

2. Tuženici, putem punomoćnika.