REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] M 5

Poslovni broj: Us I-481/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja 1. MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćeniku Morenu Pajkoviću, odvjetniku u Rijeci, A. Starčevića 5, protiv tuženika Državnog inspektorata, OIB: 33706439962, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, B. Polića 2, radi zahtjeva za odgodom izvršenja rješenja, 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi oglašivanja ništavim i poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/23-02/841, URBROJ: 443-02-05-12-24-13 od 29. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/23-02/841, URBROJ: 443-02-05-12-24- 13 od 29. veljače 2024. odbijen je zahtjev za odgodom izvršenja rješenja KLASA: UP/I- 362-02/23-02/841, URBROJ: 443-02-05-12-23-7 od 20. listopada 2023.

2. Tužitelji su u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijeli tužbu ovom sudu u kojoj u bitnom iskazuju kako je pobijanim rješenjem tuženik zanemario sve procesne dispozicije koje tužitelji imaju kao stranke u postupku, bezrezervno ustrajući na uklanjanju određenom rješenjem od 20. listopada 2023., koje je predmetom upravnog spora pri ovom sudu pod poslovnim brojem Us I-2338/2023, iako su tužitelji u postupku ishođenja rješenja o izvedenom stanju. Smatraju kako su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za određivanje odgode izvršenja bilo primjenom odredbe čl. 140. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) ili čl. 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine” broj: 86/12, 143/13 i 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ).

3. Slijedom navedenog, predlažu oglašavanje ništavim rješenja tuženika, odnosno poništenje rješenja tuženika te određivanje prekida postupka tuženika, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. U tijeku spora održana je rasprava 7. svibnja 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS), omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno pobijano rješenje i u spisu ovog spora, a odbio je ostale dokazne prijedloge (pribava spisa upravnog postupka u kojem se postupak vodi povodom zahtjeva tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju), iz razloga što su se odlučne činjenice za odluku u ovom sporu mogle utvrditi iz dokumentacije priležeće spisu upravnog postupka i ovog spora.

7. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva za oglašivanje ništavim pobijanog rješenja valja reći kako se radi se o izvanrednom pravnom lijeku, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništavi akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Upravni akt može se oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja, a protekom vremena ništavi akt ne može konvalidirati. Zato su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom i javnopravno tijelo odnosno sud ne može rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.

9. Odredbom čl. 128. st. 1. ZUP-a propisano je da se rješenje može oglasiti ništavim iz slijedećih razloga: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

10. Cijeneći sadržaj citirane odredbe sud nije našao da bi u konkretnom slučaju bio ispunjen bilo koji od navedenih razloga za oglašivanje pobijanog rješenja ništavim, pri čemu tužitelji u sporu izričito niti ne navode neki od razloga predviđenih zakonom, već samo paušalno ukazuju na ništavost. Stoga je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

11. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva valja reći sljedeće.

12. Odredbom čl. 140. st. 1. ZUP-a propisano je da na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu. St. 2. istog članka propisano je da će se izvršenje odgoditi ako je u izvršenju obveze dopušten poček ili se umjesto izvršnoga privremenog rješenja donese rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rješenja. St. 3. istog članka propisano je da se o odgodi izvršenja donosi rješenje.

13. Prije svega je za navesti kako odredbe Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“ broj 153/13) ne propisuju mogućnost odgode izvršenja inspekcijskog rješenja, slijedom čega je za odlučivanje o zahtjevu za odgodom izvršenja takvog rješenja mjerodavna naprijed citirana odredba čl. 140. ZUP-a.

14. S tim u vezi ističe se da su citiranom odredbom čl. 140. ZUP-a propisani uvjeti za odgodu izvršenja pojedinog rješenja, koji uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni. Neispunjavanje jednog od zakonom propisanih uvjeta je razlog za negativno rješavanje o zahtjevu stranke.

15. U obrazloženju pobijanog rješenja, što među strankama nije sporno, navodi se kako je dana 14. studenog 2023. opunomoćenik ovdje tužitelja u ime istih podnio prijedlog za odgodu izvršenja rješenja o uklanjanju od 20. listopada 2023., koji je zaprimljen dana 17. studenog 2023., a u kojem je kao razlog za odgodu istaknuta činjenica da je protiv rješenja o uklanjanju podnesena upravna tužba te da bi izvršenjem predmetnog rješenja tužiteljima bila počinjena prekomjerna šteta, što bi značilo onemogućavanje nastavka i daljnjeg razvoja kolektivnih poljoprivredno- proizvodnih aktivnosti.

16. Po ocjeni ovog suda navedeni razlozi na kojima tužitelji temelje svoj zahtjev, nemaju uporište u ranije citiranoj odredbi čl. 140. ZUP-a odnosno ne predstavljaju razloge na temelju kojih bi se mogao usvojiti zahtjev za odgodom izvršenja rješenja.

17. Pri tome se dodatno naglašava da je odgoda izvršenja pojedinačne odluke dopuštena samo iznimno. Težište odgode nije u činjenici da će izvršeniku nastati šteta, jer će ista nastati gotovo svakim izvršenjem, već da bi se takva šteta teško mogla popraviti s gledišta štetnih posljedica koje nastaju na strani stranke.

18. Stoga, kako nije ispunjen uvjet glede izbjegavanja nastanka teško popravljive štete sud nije ispitivao jesu li ispunjeni ostali uvjeti iz razloga što je neispunjavanje jednog od zakonom propisanih uvjeta zapreka za usvajanje zahtjeva tužitelja u smislu odredbe čl. 140. ZUP-a.

19. Nadalje, tužiteljima valja ukazati kako građevinski inspektor nije dužan prekinuti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade po službenoj dužnosti, već isključivo na zahtjev stranke, i to pod uvjetima propisanim odredbom čl. 42. ZPNIZ-a.

20. Dakle, ukoliko stranka zatraži prekid postupka izvršenja na način i pod uvjetima propisanim odredbom čl. 42. st. 1. i 2. ZPNIZ-a, postupak izvršenja rješenja o uklanjanju će se prekinuti, i to do donošenja pravomoćne odluke po njezinom zahtjevu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, nakon čega će se, ovisno o donesenoj odluci, postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nastaviti ili obustaviti (čl. 42. st. 4. i 5. ZPNIZ-a). Navedeno ima za posljedicu da u tom slučaju ne može ni doći do uklanjanja građevine koja je naknadno (nakon izdavanja rješenja o uklanjanju) legalizirana u skladu s citiranim ZPNIZ-om.

21. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom te je stoga na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

22. Tužitelji su postavili i zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu to tužiteljima na temelju odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova ovog spora. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja i odlučeno je kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Rijeci 22. svibnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Morenu Pajkoviću, odvjetniku u Rijeci, A. Starčevića 5

- Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije,

Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz F. Matejčića 8