Poslovni broj: Usž-1854/2023-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja HB iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Alma Opačak, odvjetnica iz Slavonskog Broda, Augusta Cesarca 12, protiv tuženika Grada Slavonskog Broda, Gradonačelnika, Vukovarska 1, radi obnove postupka prestanka službe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 Us I-594/2021-10 od 22. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 Us I-594/2021-10 od 22. rujna 2021.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 Us I-594/2021-10 od 22. rujna 2021. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II- 112-01/21-01/17, urbroj: 2178/01-07-21-5 od 6. svibnja 2021. i rješenja Grada Slavonskog Broda, Upravnog odjela za komunalni sustav i komunalno redarstvo, klasa: UP/I-112-01/20-01/6, urbroj: 2178/01-09-20-8 od 5. listopada 2020., a ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da se radi o situaciji iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. – dalje: ZUP). Napominje da je rješenje o stavljanju tužitelja na raspolaganje koje je prethodilo rješenju o prestanku službe nezakonito, jer je doneseno prije nego što je odluka o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu upravnih tijela Grada [adresa] od 1. srpnja 2019. – dalje: Odluka od 1. srpnja 2019., stupila na snagu. Tužitelj dalje u žalbi citira odredbu članka 109. stavka 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, koja propisuje da istekom roka raspolaganja službeniku prestaje služba po sili zakona. Tužitelj napominje, s time u vezi, da mu rok raspolaganja nije istekao jer nije niti počeo teći, s obzirom da navedena Odluka od 1. srpnja 2019. nije stupila na snagu, jer je presudom Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usoz-59/20-11 od 24. svibnja 2021. utvrđeno da je Odluka od 1. srpnja 2019. stupila na snagu 4. ožujka 2020. Stoga, a s obzirom da Pravilnik o unutarnjem redu nije bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o stavljanju na raspolaganje od 15. srpnja 2019. i rješenja o prestanku službe od 17. listopada 2019., tužitelj smatra da su navedena rješenja donesena na temelju lažne isprave. Predlaže da ovaj Sud poništi presudu, sam otkloni nedostatke i presudom riješi predmetnu stvar.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, odgovor na žalbu nije dostavio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: U-zpz 22/2022-6 od 1. ožujka 2023. usvojen je zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, broj: GZ- DO-85/2022-4 od 26. srpnja 2022. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3963/21-2 od 22. prosinca 2021. se ukida i predmet vraća ovom Sudu na ponovno odlučivanje.

Navedenom presudom ovog Suda od 22. prosinca 2021. usvaja se žalba tužitelja i poništava presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 Us I-594/2021- 10 od 22. rujna 2021. (točka I. izreke) i sudi:

I. Poništava se rješenje Grada Slavonskog Broda, Gradonačelnika, klasa: UP/II- 112-01/21-01/17, urbroj: 2178/01-07-21-5 od 6. svibnja 2021.

II. Poništava se rješenje Grada Slavonskog Broda, Upravnog odjela za komunalni sustav i komunalno redarstvo, klasa: UP/I-112-01/20-01/6, ubroj: 2178/01- 09-20-8 od 5. listopada 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U točki II. izreke te presude se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna u roku od 15 dana.

6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem od 5. listopada 2020. odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka prestanka službe po rješenju, klasa: UP/I-112-01/19-01/10, urbroj: 2178/01- 09-19-4 od 17. listopada 2019. Tuženikovim rješenjem od 6. svibnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja. Naime, tužitelj je prvostupanjskom tijelu dostavio podnesak od 4. svibnja 2020., u kojem predlaže obnovu postupka u smislu članka 123. stavka 1. točke 1. i stavka 2. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku, jer je rješenje od 17. listopada 2019. doneseno na temelju Odluke od 1. srpnja 2019., kojim je ukinuto radno mjesto Viši stručni suradnik za korištenje javne površine, na koje je tužitelj bio raspoređen. Odluka od 1. srpnja 2019. na temelju koje je doneseno rješenje od 17. listopada 2019. prethodno nije stupila na snagu, jer nije propisno objavljena u službenom glasilu, zbog čega tužitelj smatra da takvo rješenje ne može proizvoditi pravne učinke.

7. Prvostupanjskim rješenjem od 5. listopada 2020., odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka primjenom odredbe članka 126. stavka 1. ZUP-a, jer tužitelj nije učinio vjerojatnim da je ispunjen razlog iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a (nove činjenice i novi dokazi), a niti razlog za obnovu postupka iz članka 123. stavka 2. točke 3. ZUP-a. Tuženik je žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 5. listopada 2020. odbio rješenjem od 6. svibnja 2021.

8. Ovaj Sud u ranijoj presudi od 22. prosinca 2021. u bitnom iznosi i obrazlaže razloge zbog kojih ocjenjuje da je prijedlog za obnovom postupka u predmetnom slučaju trebalo razmatrati kao zahtjev za izmjenu pojedinačne odluke zbog ukidanja općeg akta, bez obzira na okolnost što je rješenje od 17. listopada 2019. (kojim je tužitelju utvrđen prestanak službe) doneseno prije stupanja na snagu Odluke od 1. srpnja 2019.

9. Vrhovni sud Republike Hrvatske ne prihvaća iznesena stajališta ovog Suda te obrazlaže u odluci, broj: U-zpz-22/2022-6 od 1. ožujka 2023. da u trenutku odlučivanja u povodu prijedloga za obnovu postupka, ovaj Sud još nije bio odlučio o zakonitosti općeg akta (Odluka od 1. srpnja 2019.), već je odluku donio tek 24. svibnja 2021., koju je Grad Slavonski Brod zaprimio 23. lipnja 2021. Uvažavajući okolnosti konkretnog slučaja, odnosno da su upravni postupci koji su bili predmet ocjene u upravnom sporu završili prije dostave odluke ovog Suda, poslovni broj: Usoz-59/20-11 od 24. svibnja 2021., Vrhovni sud ocjenjuje da se prijedlog za obnovom postupka nije mogao kvalificirati kao zahtjev za izmjenu pojedinačne odluke zbog ukidanja općeg akta, a niti je tužitelj takav zahtjev postavio.

10. Sljedno navedenom, ovaj Sud u nastavku presude, uvažavajući iznesena stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iznosi razloge na kojima temelji ocjenu o neosnovanosti žalbenih razloga tužitelja.

Iz podataka spisa proizlazi da je Grad Slavonski Brod donio Odluku od 1. srpnja 2019., kojom je među ostalim, ukinuto radno mjesto Viši stručni suradnik za korištenje javne površine, na kojem mjestu je tužitelj bio zaposlen kod tužitelja, a Odluka je objavljena na oglasnoj ploči.

Dalje proizlazi da je rješenjem Grada Slavonski Brod, Upravni odjel za komunalni sustav i komunalno redarstvo od 15. srpnja 2019., tužitelj kao službenik prvostupanjskog tijela, stavljen na raspolaganje danom izvršnosti rješenja, te mu je utvrđen rok raspolaganja u trajanju od 2 mjeseca i 2 tjedna. Nakon toga je rješenjem Grada Slavonskog Broda, Upravnog odjela za komunalni sustav i komunalno redarstvo od 17. listopada 2019., tužitelju je, po sili zakona prestala služba istekom roka raspolaganja s danom 17. listopada 2019. Dalje proizlazi da je tužitelj pokrenuo upravni spor protiv tuženikovih rješenja od 31. srpnja 2019. i 15. srpnja 2019., a Upravni sud u Osijeku je presudom, poslovni broj: 2 Us I-911/2019-6 od 5. studenog 2019. (koja je potvrđena presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-5237/19-4 od 16. srpnja 2020.) i presudom, poslovni broj: 2 Us I-31/2020-18 od 27. kolovoza (koja je potvrđena presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-4057/20-3 od 27. siječnja 2021.) odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje navedenih tuženikovih rješenja.

11. Ovaj Sud ocjenjuje da je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), jer je pravilno prihvatio ocjenu javnopravnih tijela da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su ispunjeni razlozi na kojima temelji prijedlog za obnovu. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da utvrđivanje pravnog statusa propisa koji treba primijeniti u predmetnoj upravnoj stvari nije odlučan, a niti se saznanje tužitelja za okolnosti pravnog statusa navedene Odluke od 1. srpnja 2019., kao materijalno-pravnog propisa, može smatrati novim činjenicama i novim dokazima u smislu članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a. Zbog toga ocjenjuje da s te osnove tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje razloga za obnovu postupka. Također, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da niti utvrđivanje pravnog statusa navedene Odluke, tj. pitanje ocjene njezinog stupanja na snagu, ne može biti prethodno pitanje u postupku donošenja rješenja o prestanku službe u smislu odredbe članka 55. stavka 1. ZUP-a. Dakle, pravilno sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim niti razloge za obnovu postupka propisane u članku 123. stavku 2. točki 3.

ZUP-a (drukčije rješavanje prethodnog pitanja).

12. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dodaje da u konkretnom slučaju ne postoji zakonska osnova za prekid upravnog spora zbog rješavanja pitanja stavljanja tužitelja na raspolaganje, jer je o tome pravomoćno odlučeno i nije predmet ocjene u ovom postupku. Stoga, sud ocjenjuje da nije riječ o prethodnom pitanju u smislu članka 44. stavka 1. ZUS-a.

Prvostupanjski sud je, uvažavajući mjerodavne odredbe propisa, kao i razloge na kojima tužitelj temelji prijedlog za obnovu postupka, u pobijanoj presudi dao osvrt na sve tužbene navode pojedinačno. Za ocjenu neosnovanosti tužbenih navoda, naveo je valjane, dostatne i relevantne razloge, koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti. Također valja reći da prvostupanjski sud tijekom provedenog spora nije učinio bilo kakve propuste koji bi u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a utjecali na pravilnost i zakonitost donesene presude.

13. Stoga je ovaj Sud, utvrdivši da žalbenim razlozima tužitelj nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.

U Zagrebu 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović