Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Domovinskog rata 4, Split

Poslovni broj: Pp-14519/2024.-18.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Krečak, uz sudjelovanje zapisničarke Marije Đirlić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog NĐ, kojeg brani odvjetnik Ivan Rađa, zbog prekršaja kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko- dalmatinske, II. Policijske postaje Split, pod Klasom: 211-07/24-5/29881 i Ur.brojem:

511-12-24-24-1 od 29.listopada 2024., nakon provedenog žurnog postupka, sukladno članku 222. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pokojnog N i pokojne L rođene Š, rođen **.**.1964. u [adresa] ([adresa]), s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom stručnom spremom, električar, nezaposlen, uzdržava se od povremenih novčanih primanja u poljoprivredi i od rada supruge, oženjen, otac dvoje djece, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivan iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti,

k r i v  j e

što je:

29. listopada 2024. u 16,30 sati, u mjestu Kamen, općina [adresa], u [adresa], počinio psihičko nasilje spram sestre LĐ na način da je vikao istu nerazgovjetnim riječima, nakon čega je došao do iste, odgurnuo ulazna vrata stana koji ista koristi, unio joj se u lice, rukama gurnuo u zid nakon čega je otvorenim dlanom više puta udario, vičući riječima: "Platit ćeš mi", uhvatio je rukama za kosu, zavrnuo kosu i vrat nakon čega je više puta udario otvorenim dlanom po glavi i licu, a nakon što je ista od straha pobjegla u kupaonicu, vikao riječima: "Šta ti uvodiš reda, nemaš šta raspravljati s ŠĐ ni njegovom ženom, za sve ćeš mene pitati i meni se obratiti", a kada je ista pobjegla iz stana nastavio je vikati riječima: "Ako zovneš policiju, to će ti biti zadnje u životu", čime je kod oštećene izazvao osjećaj straha i povredu dostojanstva, zbog čega je pozvala policiju,

dakle, počinio psihičko nasilje u obitelji koje je kod žrtve prouzročilo uzemirenost ili povredu dostojanstva,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 10. točka 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavak 1. istog Zakona,

pa se okrivljeniku na temelju članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

i z r i č e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 40 (četrdeset) DANA

Na temelju odredbe članka 44. Prekršajnog zakona prema okrivljeniku se

p r i m j e n j u j e

UVJETNA OSUDA

S tim da se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa za vrijeme od 1 (jedne) godine, pa se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u tom vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene.

Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u uhićenju od 29. listopada 2024. u 18,00 sati do 30. listopada 2024. u 14,25 sati kada je pušten na slobodu, kao 2 (dva) dana zatvora pa je okrivljenik dužan izdržati kaznu zatvora u trajanju 43 (četrdeset tri) dana, ako uvjetna osuda bude opozvana.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 50,00 (pedeset) eura u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, II. Policijska postaja Split, podnijela je pod uvodno citiranim brojem, optužni prijedlog protiv okrivljenog NĐ, zbog prekršaja kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Žurni postupak proveden je na temelju članka 221. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona.

3. Okrivljenik je prilikom očitovanja o optužbi izjavio kako se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

3.1. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da stanuje na adresi [adresa] u [adresa] gdje se 29. listopada 2024. dogodila jedna situacija s njegovom sestrom LĐ, a koja nije opisana točno u optužnom prijedlogu. Njegova sestra povremeno dođe u obiteljsku kuću na navedenoj adresi, nitko joj ne brani da dolazi, u kući koristi jednu sobu i kupaonicu, kuhinju i blagovaonicu, a inače je prijavljena na drugoj adresi u Splitu. Toga dana je bio u maslinama, došao je autom kojeg je parkirao bliže ulazu od kuće da mu bude lakše izvaditi kantu od 50 litara iz auta, a kako je na mjestu gdje je parkirao vozilo, na zidu kuće prozor prostorije kojom se koristi njegova sestra, njoj je vjerojatno njegovo vozilo zaklanjalo pogled pa pretpostavlja da je zbog toga kasnije negodovala. Auto nije micao kada je završio s poslom i ušao je u kuću, sestra LĐ tada još uvijek nije bila došla s posla. Kasnije je s balkona na prvom katu kuće čuo viku, pogledao je dolje te je čuo i vidio kako njegova sestra LĐ viče na njegovog sina ŠĐ, a čije je vozilo prethodno ostavio parkirano. Njegova supruga je u to vrijeme bila u vrtu. Kad je vidio da se situacija ne smiruje, spustio se ispred kuće i počeo je energičnije vikati na LĐ, tu su se porječkali, ona je ušla u hodnik u prizemlju kuće, a on je ušao za njom i porječkali su se, govorio joj je da je bezobrazna, zašto se tako ponaša, da ne investira ništa u kuću, da bar nešto može i platiti, na što mu je dotična govorila: "Neš ti mene napadat, zvat ću ti policiju", nakon čega je uzela mobitel, vidio je da je bila uznemirena, ali i on je bio uznemiren, mobitel joj je ispao na pod i taj mobitel je podigao i vratio i tada joj je kazao: "Ako zovneš policiju, ti si za mene mrtva" i vratio se na balkon na prvi kat, vidio je da je ona bila ispred kuće, izgledala mu je kao da se o nečemu premišlja i u jednom trenutku je počela intenzivno plakati i uzela je mobitel i pozvala policiju. Nakon toga je uhićen i to prvi put u životu.

3.2. Okrivljenik je odgovarajući na pitanje suda, izjavio da sa sestrom LĐ inače ima korektan odnos iako se oko nekih pitanja s njom ne slaže, a o troškovima je već govorio u obrani te je dodao da je dotična članica jedne vjerske zajednice u koju je pokušavala uvući i njegovu djecu.

3.3. Na pitanja branitelja, okrivljenik je odgovarao da je čuo da je njegova sestra spomenula ŠĐ parkirano auto i da su oko toga raspravljali, a potom se rasprava između njih nastavila i na troškove u vezi kuće, da se njegova supruga priključila raspravi te da se spustio i supruzi rekao da se makne, da se njegova sestra samo naslonila na zid te da nije pala.

3.4. Sud je u dokazne svrhe pročitao: neizdvojeni dio službene zabilješke II. Policijske postaje Split od 29. listopada 2024., izvješće o uhićenju, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu na ime NĐ, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja II. Policijske postaje Split, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji te zapisnik od 29. listopada 2024. sastavljen u prostorijama II. Policijske postaje Split o ispitivanju svjedokinje LĐ.

3.5. Svjedokinja LĐ je na zapisniku o ispitivanju u II. Policijskoj postaji Split izjavila da je predmetne prilike imala verbalnu raspravu s nećakom ŠĐ koja je počela nakon što ga je zamolila da ne parkira svoje auto blizu njenog prozora verande koji se jedini može otvoriti, a nakon nekog vremena se u raspravu umiješala njegova majka NĐT te mu je rekla kako su oni napravili beton za parking, na što je zamolila da se ne miješa, a ŠĐ ju je također to zamolio te je krenula nazad u svoj stan. Dok se vraćala u stan, čula je svog brata Z kako viče s balkona, ali nije razaznala točno što jer je istovremeno i NĐT išla za njom i vikala kako su oni uložili u kuću i da joj ne pripada jedna petina. Uletjela je u kuću i pokušavala staviti ključ u bravu da se zaključa, međutim to joj nije polazilo za rukom jer se tresla i u tom trenutku se njen brat stvorio pred vratima, gurnuo vrata i nju unutra, unio joj se na deset centimetara u lice i počeo urlati, na što mu je rekla zašto joj se unosi u lice i pokušala se udaljiti, a on je zgrabio rukom za vrat te je gurnuo uza zid, počeo je udarati otvorenim dlanom više puta te vikao da će mu platiti, nakon čega ju je uhvatio rukama za kosu, zavrnuo kosu i vrat te je još nekoliko puta udario otvorenim dlanom po glavi i licu i dalje urlajući na nju. Pobjegla je u WC, ali on je došao za njom u WC i nastavio urlati te joj se unositi u lice, pokušavala je preko mobitela nazvati nekoga za pomoć, ali joj je pokušao istrgnuti mobitel iz ruke kako ne bi pozvala pomoć i vikao da šta uvodi reda i da nema šta raspravljati s ŠĐ ni njegovom ženom te da za sve mora pitati njega i obratiti se njemu. U jednom trenutku je shvatila da je sama s njim u stanu te je pokušavala pobjeći van iz kuće, on joj je zaprječivao stalno put dok ne završi svoje, a ona se nekako uspjela progurati i pobjegla je vani. Rekla mu je da će zvati policiju na što je on rekao „Zovi, ali će ti to biti zadnja u životu“, pobjegla je dalje niz polje i rekla je da zove policiju, a on je još nekoliko puta ponovio da će joj to biti zadnja u životu.

3.6. Okrivljenik je na sadržaj pročitanog iskaza svjedokinje LĐ izjavio da i dalje ostaje pri navodima svoje obrane i da nije dotičnu fizički napadao osim što je odgurnuo i to ju je odgurnuo vratima kad je ulazio u stan to jest u hodnik u prizemlju jer je ona htjela zatvoriti vrata, a on je ušao. Nije točno da je dotična bježala niz polje i nije joj rekao da će joj to biti zadnje u životu nego da je za njega mrtva kao sestra.

4. Sud je u dokazne svrhe ispitao u svojstvu svjedoka - žrtvu LĐ, a koja je svoj iskaz dala bez prisutnosti okrivljenika. Navedena svjedokinja je u svom iskazu izjavila da je 29. listopada 2024. oko 15,00 sati došla s posla. Bila je u verandi u prizemlju kuće na adresi [adresa], a u kojoj sada boravi i gdje su joj sve osobne stvari te je pojasnila da je adresa na Klaićevoj poljani 1 gradski stan za čije korištenje plaća najamninu, a da je Grad Split tretira kao bespravnu korisnicu tog stana te da će službeno primati sudska pismena na toj adresi. Izišla je iz verande jer je vidjela da dolazi nećak ŠĐ s kćerkicom P koju je htjela pozdraviti. ŠĐ ju je pitao može li mu pričuvati P dok odnese smeće. Kad se vratio, a budući da je njegovo vozilo bilo parkirano ispred prozora od verande, zamolila ga je da auto parkira negdje drugo, a ne ispred jedinog prozora koji se može otvoriti u verandi, na što je ŠĐ počeo negodovati i govoriti da to auto stoji na tom mjestu pet godina, počeo je vikati, govoriti da joj to prije nije smetalo, a sad joj smeta i tako je došlo između njih do manjeg verbalnog sukoba. S obzirom da izbjegava sukobe, počela se vraćati prema obližnjem ulazu u kuću i tada se pojavila Damjanova majka, a supruga okrivljenika to jest njezinog brata, kojoj je rekla kao i ŠĐ da se ne miješa. Međutim, dotična je počela govoriti da je taj parking njihov i tako je krenula rasprava. Doista je željela pobjeći od sukoba baš kao i zadnji put, krenula je prema vratima kuće, a dotična je vikala za njom kako je to njihovo, htjela se zaključati u kuću, nije joj bilo ugodno jer je sama i čula je kako okrivljenik viče s balkona " LĐ, dosta je", a kako je i njegova supruga vikala, nije razumjela što okrivljenik viče, ušla je u kuću u prizemlje te se pokušavala zaključati, već je bila uznemirena i u strahu kada se pojavio okrivljenik i svom snagom odgurnuo vrata koja je pokušavala zaključati, odgurnuo je i nju i unio joj se na pet centimetara u lice i urlao na nju, bio je bijesan, zgrabio je svojom rukom za vrat, šamarao je s obje strane lica i glave i preko uha, također je uhvatio za kosu na način da je povukao rukom za rep, a drugom rukom je tukao po licu i uhu to jest po lijevoj strani glave, a koja je boli (dok je žrtva iznosila iskaz, Sud je uočio da joj je lijeva strana lica crvena). Uspjela se istrgnuti i pobjegla je u mali WC, počela je po mobitelu tražiti bilo čiji broj da je netko čuje, a okrivljenik je došao za njom i pokušao istrgnuti mobitel iz ruke, vikao je da što ona uvodi red, da nema šta raspravljati ni s ŠĐ ni s njegovom ženom i da će za sve pitati njega. Vidjela je da je okrivljenik agresivan i da se ne smiruje i govorila mu je da će zvati policiju, a okrivljenik je vikao da ako zovne policiju, da će joj to biti zadnje što će učiniti u životu, a to je vikao u trenutku kad je uspjela pobjeći iz kuće i to je ponovio tri puta. Naglasila je da je okrivljenik dok je bila u prizemlju kuće i pokušavala pobjeći od njega, dolazio za njom i sprječavao je da iziđe i vikao na nju. Da mu je prethodno pokušavala objasniti da je kuća i njena jer ju je njihov pokojni otac za sve sagradio, a okrivljenik joj je odgovarao da je on umro 1991. Da joj okrivljenik ne brani da dolazi u kuću odnosno da koristi prostor u prizemlju, međutim, gledajući njihov cjelokupan odnos od djetinjstva, a ima još tri sestre, okrivljenik ih je u djetinjstvu zlostavljao, a pošto ima i ključ od prizemlja, da se ne osjeća ugodno i slobodno u kući. Strah je, boji se okrivljenika, a stanuje na istoj adresi pa bi voljela kada bi dotični imao zabranu približavanja.

4.1. Na pitanja opunomoćenice, svjedokinja-žrtva je odgovarala da se vratila u obiteljsku kuću u svibnju ove godine i od tada je s okrivljenikom imala par verbalnih okršaja. Da sada stanuje sama u prizemlju, ali kada u Hrvatsku preko ljeta dođu njene sestre, one budu u prizemlju, okrivljenik stanuje na prvom katu, a njegov sin na katu iznad njegovog.

4.2. Sud je okrivljeniku pročitao sadržaj naprijed navedenog iskaza ispitane svjedokinje-žrtve LĐ, nakon čega je okrivljenik izjavio da u cijelosti ostaje pri navodima svoje obrane te da osjeća potrebu kazati da je dotična imala par verbalnih okršaja i sa sestrama.

4.3. Na pitanje suda okrivljeniku, želi li postaviti pitanje svjedokinji-žrtvi, okrivljenik je odgovorio da joj ne želi postavljati pitanja.

4.4. Svjedokinja-žrtva LĐ je na pitanja branitelja odgovarala da je sukob s nećakom bio vani ispred verande, a s okrivljenikom u kući u prizemlju iza zatvorenih vrata, da ju je okrivljenik odgurnuo, da se doista ne može sjetiti jesu li ta vrata bila skroz zatvorena iako misli da su bila poluotvorena.

4.5. S obzirom na kontradiktornosti u sadržaju obrane okrivljenika i iskaza žrtve u pogledu odlučnih činjenica prekršajnog djela za koje se okrivljenik optužuje, sud provodi radnju suočenja između okrivljenika i žrtve na okolnost fizičkog nasilja spram žrtve te je okrivljenik izjavio: "Ja te nisam fizički napadao, meni je izazvana stresna situacija, ti si za mene mrtva, ja mogu pogledati u oči i tebe i tvoju opunomoćenicu", na što je žrtva izjavila: "Ja u cijelosti ostajem pri svom iskazu, ti si mene napadao u mojoj kući", na što okrivljenik izjavljuje "U našoj kući", nakon čega žrtva izjavljuje da se želi odavde udaljiti što prije.

4.6. Sud je u dokazne svrhe ispitao svjedokinju NĐT (supruga okrivljenika) koja je u svom iskazu izjavila da je predmetne prilike svjedočila povišenim tonovima svojstvenim za dalmatinski mentalitet između svoga sina i sestre svoga muža - LĐ. Da se s jednom ili dvije rečenice uključila u raspravu između njih, a kada se pojavio okrivljenik, pošao je prema ulaznim vratima u prizemlju. Da je iza vrata koja su bila pritvorena i koja nisu bila zaključana, čula svađu između okrivljenika i njegove sestre, da je zakoračila u hodnik, nije ulazila dalje u prostor prizemlja, ne može objasniti zbog čega nije išla dalje, a čula je svađu i dalje i odmah je izišla iz hodnika vani.

4.7. Na pitanje suda, gdje je bila nakon što je izišla vani iz prizemlja, svjedokinja je odgovorila da je otišla u svoj stan.

4.8. Sud je u dokazne svrhe u svojstvu svjedoka ispitao ŠĐ (sin okrivljenika) koji je u svom iskazu izjavio da se 29. listopada 2024. spustio s djetetom ispred kuće kako bi bacio smeće i na povratku mu se obratila teta LĐ s pitanjima i povišenim tonom da zašto je parkirao vozilo ispred verande, da ona nema zraka zbog toga pa joj je pokušavao mirno i na razuman način objasniti zbog čega je to učinio, a ona je počela govoriti da što se pravi pametan, vičući i dalje i da su oko toga raspravljali, a budući da je s njim bilo dijete, zovnuo je suprugu O da dođe po dijete da to ne gleda. Tada se pojavila i njegova majka koja se uključila u raspravu i imala je primjedbu dotičnoj u vezi ulaganja u kuću i slično i dok je trajala ta verbalna prepirka, da je njegov otac to jest okrivljenik, viknuo par puta s balkona " LĐ". Dotična je onda krenula u prizemlje, s time da su prije nego što su ušli u kuću raspravljali i onda je dotična ušla u prizemlje, a za njom je krenuo okrivljenik, vrata su bila otvorena pa je ušao u hodnik i stajao je pored otvorenih vrata oko 10-15 minuta, a njih dvoje su žustro raspravljali uz povišene tonove te je bilo govora o tome da se ona ne može tako ponašati, da to nije samo njezino, da se ne može tako ponašati prema njegovoj ženi, prema njemu. Nije vidio nikakav fizički kontakt u smislu da bi okrivljenik fizički napao svoju sestru koja je bila napadna i agresivna. Misli da je okrivljenik prvi izišao iz prizemlja, a za njim je s mobitelom u ruci izišla i njegova sestra i vidio je da je ista, dok je bila na putu, počela plakati i onda je u tom trenutku zvala policiju. Dodao je kako okrivljenik nije nasilna osoba i da mu isti pomaže oko brige o djeci.

4.9. Na pitanje suda svjedoku, gdje je bila njegova majka za vrijeme dok se nalazio pored otvorenih vrata u prizemlju, svjedok je odgovorio da je njegova majka bila pored njega čitavo vrijeme. Da hodnik u kojem se događaj odvijao ima 15 kvadrata.

5. Sud je u dokazne svrhe pročitao nalaz Hitnog prijema, Odjela za Hitne kirurške djelatnosti Kliničkog bolničkog centra Split od 29. listopada 2024. i nalaz Hitnog prijema od 29. listopada 2024. na ime LĐ.

5.1. Branitelj je naveo kako u provedenom dokaznom postupku nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj kako mu se to stavlja na teret. Iz iskaza saslušanih svjedoka ŠĐ i NĐT proizlazi da je oštećenica ta koja je prije predmetnog događaja počinila verbalno nasilje ispred maloljetnog djeteta prema ŠĐ. Da je jedini dokaz u ovom postupku iskaz same oštećenice koji je u suprotnosti sa svim ostalim dokazima saslušanih svjedoka. U odnosu na predočene nalaze specijaliste dr. LĐT ne proizlazi da je oštećenoj nastala ikakva ozljeda jer se u dijagnostici i dijagnozi ista ne navodi. Iz iskaza okrivljenika i iskaza oštećenice jasno proizlazi da je došlo do verbalne prepirke nakon što je oštećenica napala verbalno ŠĐ i to pred maloljetnom kćerkom ŠĐ pa je okrivljenik pokušao zaštititi i svog sina i svoju maloljetnu unuku. Ako sud ipak ocijeni da je okrivljenik kriv za navedeni događaj, ističe se kao olakotna okolnost činjenica njegovog dosadašnjeg prekršajnog i kaznenog nekažnjavanja te činjenica dobrog ponašanja pred sudom kao i činjenica da se radilo o veoma usijanoj obiteljskoj atmosferi u kojoj je došlo do verbalne prepirke oštećene s njegovim sinom, njegovom suprugom te naposljetku sa samim okrivljenikom. Od dana donošenja privremene mjere, okrivljenik istu poštuje te od tog dana oštećenica nije niti pristupala u nekretninu gdje se dogodio predmetni događaj.

6. Sud je pročitao izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika, na temelju kojeg je utvrđeno kako okrivljenik nije osuđivan iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti.

6.1. Sud nije prihvatio prijedlog opunomoćenice da se kao svjedokinja ispita ZĐ, a na okolnost uznemirenosti i šoka žrtve s obzirom da je ta činjenica već utvrđena izvedenim dokazima te se ispitivanjem navedene ne bi saznalo ništa novo što bi utjecalo na donošenje drugačije odluke u ovom postupku, a posebno što ista nije bila neposredna svjedokinja događaja.

7. Nakon provedenog postupka, odnosno ocjenom obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, Sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci ove presude, a koji mu se stavlja na teret, zbog čega ga je Sud proglasio krivim i izrekao mu odgovarajuću kaznu.

8. U postupku nije sporno da je okrivljeni NĐ brat žrtve LĐ, dakle isti su srodnici drugog stupnja u pobočnoj lozi pa stoga okrivljenik i žrtva, u smislu članka 8. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, predstavljaju osobe na koje se primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji.

8.1. Okrivljenik nije sporio da se predmetni događaj dogodio 29. listopada 2024. [adresa], u [adresa], na kojoj se adresi nalazi obiteljska kuća okrivljenika i žrtve. Okrivljenik nije sporio da je vikao na žrtvu LĐ, da je žrtva ušla u stan u prizemlju te da je došao do žrtve i odgurnuo ulazna vrata.

8.2. Sporno je je li se okrivljenik unio žrtvi u lice i rukama je gurnuo u zid te je sporno je li okrivljenik ustrajao u svom postupanju na način da je žrtvu udario otvorenim dlanom više puta vičući joj riječi: „Platit ćeš mi“, sporno je je li je uhvatio rukama za kosu, zavrnuo kosu i vrat nakon čega je više puta udario otvorenim dlanom po glavi i licu i vikao „Šta ti uvodiš reda, nemaš šta raspravljati s ŠĐ ni s njegovom ženom, za sve ćeš mene pitati i meni se obratiti“ te je sporno je li okrivljenik, nakon što je žrtva pobjegla iz stana, nastavio vikati na istu riječima: „Ako zovneš policiju, to će ti ti biti zadnje u životu“.

8.3. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz ispitane svjedokinje-žrtve LĐ jer je svjedokinja u vezi odlučnih činjenica iskazivala detaljno, jasno i uvjerljivo, isti je iskaz u bitnom u suglasnosti sa iskazom kojeg je dala policiji neposredno nakon samog događaja, a u iskazu žrtve nije bilo elemenata koji bi upućivali na nevjerodostojnost njenog iskaza, koji je uostalom dodatno osnažen liječničkom dokumentacijom. Naime, svjedokinja-žrtva je opisujući ponašanje okrivljenika, iskazivala kako je predmetne prilike došlo do verbalne prepirke između nje te okrivljenikovog sina ŠĐ u koju se umiješala okrivljenikova supruga, nakon čega je čula okrivljenika kako joj se obraća s balkona vičući „ LĐ dosta je“ i kako i dalje na nju viče nerazumljivim riječima, zbog čega je ušla u stan u prizemlju kuće, bila je uznemirena i u strahu te se pokušala zaključati kada se na ulaznim vratima stana pojavio okrivljenik koji je odgurnuo vrata, unio joj se u lice i šamarao je s obje strane lica vičući "Platit ćeš mi", uhvatio je rukama za kosu, zavrnuo kosu i vrat, više puta je otvorenim dlanom udario po glavi i licu, vikao na nju da nema šta raspravljati ni s ŠĐ ni s njegovom ženom i da će za sve pitati njega, a kada je pobjegla iz stana i rekla da će zvati policiju, vikao je za njom da ako zovne policiju da će joj to biti zadnje u životu. Žrtva je nakon događaja pozvala policiju te je potražila liječničku pomoć, a kako je iskazivala dan nakon predmetnog događaja, Sud se uvjerio neposrednim opažanjem da žrtva ima crvenilo na licu dok iz pregledane medicinske dokumentacije s Hitnog prijema Kliničkog bolničkog centra Split proizlazi da su žrtvi dijagnosticirane površinske ozljede glave. Iz iskaza ispitanih svjedoka NĐT i ŠĐ proizlazi kako nisu čuli riječi koje je okrivljenik vikao iako su oboje potvrdili da su čuli svađu, odnosno povišene tonove iz stana u prizemlju dok je svjedok ŠĐ izjavio da nije vidio da bi okrivljenik fizički napadao žrtvu. Međutim, Sud smatra kako su takvim iskazivanjem navedeni svjedoci zapravo htjeli umanjiti odnosno otkloniti odgovornost okrivljenika, a što je posebno vidljivo kada ŠĐ iskazuje da je stajao na ulaznim vratima u hodniku deset do petnaest minuta nakon čega je vidio okrivljenicu kako izlazi iz stana te da je majka NĐT čitavo vrijeme bila pored njega iako je dotična svjedokinja NĐT iskazivala da je odmah izišla iz hodnika vani i otišla u svoj stan, a što ne ide u prilog njihovoj vjerodostojnosti. Dakle, stoga Sud smatra kako su svjedoci ŠĐ i NĐT i sami zainteresirani za ishod ovog postupka na strani okrivljenika, a kojega je sin ŠĐ pokušao ekskulpirati opisujući kako nije nasilna osoba i pomaže mu oko djece dok je ponašanje žrtve pokušao prikazati kao agresivno i nasilno iako iz dokaznog postupka proizlazi da je upravo okrivljenik taj koji je predmetne prilike ispoljio fizičku silu i što potvrđuje liječnička dokumentacija u spisu.

8.4. Kada okrivljenik u obrani, pa i tijekom suočenja sa žrtvom, poriče da bi žrtvu fizički napadao i da joj nije vikao citirane sporne riječi, Sud takve njegove navode ne prihvaća jer su neuvjerljivi i očito usmjereni na njegovu ekskulpaciju, a isto tako Sud ističe da je okrivljenik imao priliku postaviti pitanja žrtvi kao svjedoku optužbe, međutim tu mogućnost svojom voljom nije iskoristio.

8.5. Slijedom navedenog, Sud zaključuje da se događaj zbio na način kako ga opisuje žrtva, a što u bitnom korespondira s činjeničnim opisom optužbe. Ponašanje okrivljenika predmetne prilike predstavlja grubo uznemiravanje kojim je osim fizičkog napada, ostvaren oblik psihičkog nasilja u obitelji prema žrtvi LĐ koju je predmetni događaj uznemirio i prestrašio. Činjenica da je okrivljenicu uznemirio i prestrašio predmetni događaj proizlazi ne samo iz njenog iskaza nego je ta činjenica utvrđena i neposrednim zapažanjem policijskog službenika koji je došao na mjesto događaja i što je konstatirao na obrascu rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja u smislu da je dolaskom na adresu žrtva PĐ bila vidno uznemirena i uplakana te ne treba zanemariti ni navod obrane okrivljenika koji je izjavio da je vidio da je žrtva bila uznemirena (točka 3.1. ove presude). Stoga, Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da su se u radnjama okrivljenika ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja kažnjivog po članku 22. stavak 1. istog Zakona, a koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom.

9. Nakon što je Sud proglasio krivim okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret, odlučio je o kazni koju će izreći okrivljeniku.

10. Za opisani prekršaj kažnjivom odredbom članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je: Tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

11. Određujući vrstu i visinu kazne okrivljeniku, Sud je vodio računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika, kako olakotnim tako i otegotnim okolnostima. Sud je okrivljeniku kao otegotno uzeo u obzir upornost i izrazitu količinu nasilja prema žrtvi, izostanak samokritičnosti kod okrivljenika za opisano ponašanje te što je počinio teški prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji dok na strani okrivljenika nije bilo naročito izraženih olakotnih okolnosti dok je njegova prekršajna neosuđivanost iz javnog reda i mira i javne sigurnosti obična olakotna okolnost u smislu članka 5. Ustava Republike Hrvatske. S obzirom na navedeno te uzimajući u obzir vrlo izražene zahtjeve generalno preventivnog djelovanja i težinu počinjenog prekršaja, Sud smatra da se svrha kažnjavanja neće moći ostvariti novčanom kaznom, zbog čega je okrivljeniku potrebno izreći alternativno težu kaznu zatvora, a koja mu je izrečena u trajanju od 40 dana. Međutim, Sud smatra kako je u odnosu na okrivljenika svrhovito primijeniti uvjetnu osudu odnosno uvjetnu kaznu zatvora (izrečena kazna zatvora neće se izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene ovom uvjetnom osudom) jer postoji vjerojatnost da okrivljenik i bez izvršenja kazne zatvora neće ubuduće činiti ista ili slična djela. Na taj način će se prema mišljenju suda ostvariti kontrola okrivljenikovog ponašanja u budućnosti i adekvatno ostvariti svrha kažnjavanja, naročito s aspekta specijalne prevencije. S druge strane, bezuvjetna kazna zatvora se za sada ukazuje prestrogom, a polazeći od činjenice da okrivljenik do sada ipak nije prekršajno osuđivan.

11.1. Na temelju članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona, vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode uračunati će mu se u izrečenu kaznu zatvora, a kako je i navedeno u izreci ove presude ako uvjetna osuda bude opozvana.

12. Sud napominje kako je okrivljeniku do pravomoćnosti ove presude na snazi mjera opreza zabrane približavanja i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze sa žrtvom LĐ, na udaljenost od 5 (pet) metara, a kako bi se spriječilo okrivljenika da čini nove prekršaje prema žrtvi. Iako Sud po službenoj sužnosti nije odlučio o produljenju ili ukidanju izrečene mjere opreza u roku od dva mjeseca od donošenja prethodnog rješenja o produljenju mjere opreza, ističe se kako je taj rok instruktivne, a ne prekluzivne naravi pa istek istog ne dovodi do prestanka mjere opreza. Okrivljeniku se skreće pozornost na odredbu članka 132. stavak 5. Prekršajnog zakona da ukoliko postupi protivno određenoj mjeri opreza može se kazniti novčanom kaznom do 1.320,00 eura.

13. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članku 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona te predstavlja paušalne troškove koji su okrivljeniku određeni u iznosu od 50,00 eura (Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka "Narodne novine" broj: 18/13., propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura), a što je po mišljenju ovog Suda primjereno složenosti i trajanju postupka te imovnom stanju okrivljenika.

U Splitu 22. svibnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Marija Đirlić, v.r.

Zrinka Krečak, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku,

2. II. Policijskoj postaji Split,

3. branitelju Ivanu Rađi,

4. žrtvi LĐ,

5. opunomoćenici žrtve,

6. u spis.