Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7501/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KJ, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj:67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), kojeg brani Vjeran Paić, odvjetnik u Šibeniku, odlučujući o žalbi okrivljenika KJ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, od 25. svibnja 2023., broj: 22 Pp-645/2023, na sjednici vijeća održanoj dana 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I) Odbija se žalba okrivljenika KJ kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik ZJ je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR-a, u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik ZJ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezan platiti u roku od 3 mjeseca od primitka pravomoćne presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2. Okrivljeniku je također izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 9 mjeseci.

3. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan i na plaćanja troškova postupka u iznosu od 40,00 EUR-a, u istom roku kao i novčanu kaznu.

4. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik ZJ, zbog bitne povrede pravila postupka, jer da se pobijana presuda ne može ispitati, niti ima razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na razloge odbijanja okrivljenikove obrane, zatim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i s tim u vezi i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj ističe kao i u obrani, da je prilikom kontrole četiri puta pokušao dati bris kako bi testiranje bilo izvršeno, te nije izrijekom odbio vađenje krvi i da je u tom dijelu bio nepotpuno poučen od strane policijskih službenika, koji mu nisu jasno predočili opcije koje mu stoje na raspolaganju. Žalitelj također prigovara izrečenim sankcijama, jer da su iste prestrogo odmjerene budući okrivljenik nije u istovrsnom povratu, te u tom dijelu mu također nije omogućeno da se u postupku očituje.

Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu, osloboditi ga od optužbe, ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti one koje se navode u žalbi.

7. Neosnovano žalitelj ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanju, jer je prvostupanjski sud imajući u vidu obranu okrivljenika u kojoj je iznio da nije odbio vađenje krvi jer da mu isto, nakon što je četiri puta pokušao ispravno obaviti testiranje na prisutnost droge u organizmu odgovarajućim sredstvom testiranja, nije jasno i nedvosmisleno ponuđeno, te ostale provedene personalne i materijalne dokaze u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i donio odluku o krivnji koju je obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik je bio dužan prihvatiti ponuđeno vađenje krvi nakon neuspjelog testiranja odgovarajućim testom na droge, a u suprotnom se smatra da je odbio test na droge, a što je proizašlo iz iskaza saslušanih svjedoka policijskih službenika TJ i HJ (koji je osposobljen za mjerila i uređaje u nadzoru cestovnog prometa – Uvjerenje o osposobljenosti od 12. prosinca 2022., prileži u spisu predmeta, str. 33 i 34.), koji su izvršili kritične zgode kontrolu okrivljenika kao vozača i sudionika u prometu na cestama, čiji iskazi su od strane prvostupanjskog suda ocijenjeni vjerodostojnima, okolnosnim i sukladnim ostalim materijalnim dokazima provedenim u postupku.

8. Ocjenom obrane okrivljenika, uz druge provedene materijalne dokaze koji prileže optužnom prijedlogu, prvostupanjski sud je imao dovoljno dokaza da su se u ponašanju okrivljenika stekli elementi prekršaja za koji ga se tereti optužnim prijedlogom. Svoju odluku prvostupanjski je sud obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.

9. Stoga su neosnovani navodi žalbe i s osnove bitne povrede pravila postupka, a na dostatno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno i materijalno pravo.

10. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Izrečena novčana kazna primjerena je svim okolnostima počinjenog prekršaja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te žalitelj treba imati u vidu da je prvostupanjski sud za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini blizu donje granice propisane za prekršaj. Naime, za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR-a do 2.650,00 EUR-a, ili kazna zatvora do 60 dana, te ovaj Sud ne nalazi razloga za njezino smanjenje i ublažavanje.

Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

11. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je našao da nije prestroga odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 9 mjeseci, te je svoju odluku u tom dijelu obrazložio valjanim razlozima i po mišljenju ovog Suda primjena iste je u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

12. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

13. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. svibnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić Prester v.r.

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.