Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: P-22/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu po sucu Draženku Jakopoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Šuti odvjetnici u Odvjetničko društvo Šebalj, Mraz i Šuti, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d. d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 10. travnja 2024. godine, kojoj su bili nazočni punom. tužitelja DC i z. punom. tuženika Domagoj petračić, odvj. vježbenik, kod odvjetnika Hrvoja Matića, te sukladno odredbi članak 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku - - objave presude dana 22. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 6. Ugovora o kreditu broj 136-174/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. svibnja 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Jagode Vajdić-Sevšek pod brojem OV-9198/07 od 18. svibnja 2007. godine, koji glasi: "Nakon promjene kamatne stope, ista se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopala HYPO ALPE-ADRIA-BANK d. d. ili drugog akta Banke."
II. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 6. točka 3. Ugovora o kreditu broj 136-174/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. svibnja 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Jagode Vajdić-Sevšek pod brojem Ov-9198/07 od 18. svibnja 2007. godine, koji glasi: "Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.".
III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d. d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, da tužitelju GC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 3.745,84 EUR[1] / 28.223,24 HRK (slovima: tri tisuće sedamsto četrdeset pet eura i osamdeset četiri centa / dvadeset osam tisuća dvjesto dvadeset tri kune i dvadeset četiri lipe) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. studenoga 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:
na iznos od
25,58 EUR¹ / 192,71 HRK od 31. 01. 2008. pa do isplate na iznos od
25,58 EUR¹ / 192,71 HRK od 29. 02. 2008. pa do isplate na iznos od
57,94 EUR¹ / 436,54 HRK od 31. 03. 2008. pa do isplate na iznos od
57,94 EUR¹ / 436,54 HRK od 30. 04. 2008. pa do isplate na iznos od
57,94 EUR¹ / 436,54 HRK od 31. 05. 2008. pa do isplate na iznos od
57,94 EUR¹ / 436,54 HRK od 30. 06. 2008. pa do isplate na iznos od
57,94 EUR¹ / 436,54 HRK od 31. 07. 2008. pa do isplate na iznos od
57,94 EUR¹ / 436,54 HRK od 31. 08. 2008. pa do isplate na iznos od
57,94 EUR¹ / 436,54 HRK od 30. 09. 2008. pa do isplate na iznos od
57,94 EUR¹ / 436,54 HRK od 31. 10. 2008. pa do isplate na iznos od
57,94 EUR¹ / 436,54 HRK od 30. 11. 2008. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 12. 2008. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 01. 2009. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 28. 02. 2009. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 03. 2009. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 30. 04. 2009. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 05. 2009. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 30. 06. 2009. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 07. 2009. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 08. 2009. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 30. 09. 2009. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 10. 2009. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 30. 11. 2009. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 12. 2009. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 01. 2010. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 28. 02. 2010. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 03. 2010. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 30. 04. 2010. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 05. 2010. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 30. 06. 2010. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 07. 2010. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 08. 2010. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 30. 09. 2010. pa do isplate na iznos od
64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 10. 2010. pa do isplate na iznos od
80,22 EUR¹ / 604,40 HRK od 30. 11. 2010. pa do isplate na iznos od
73,14 EUR¹ / 551,11 HRK od 31. 12. 2010. pa do isplate na iznos od
73,14 EUR¹ / 551,11 HRK od 31. 01. 2011. pa do isplate na iznos od
73,14 EUR¹ / 551,11 HRK od 28. 02. 2011. pa do isplate na iznos od
73,14 EUR¹ / 551,11 HRK od 31. 03. 2011. pa do isplate na iznos od 1.313,72 EUR¹ / 9.898,20 HRK od 08. 04. 2011. pa do isplate,
a sve u roku od 15 dana.
IV. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 4. točka 3. Ugovora o kreditu broj 136-174/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. svibnja 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Jagode Vajdić-Sevšek pod brojem OV-9198/07 od 18. svibnja 2007. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti 824,73 CHF (slovima: osam sto dvadeset četiri švicarska franka i 73/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF HYPO ALPE-ADRIA-BANK d. d. na dan plaćanja, ".
V. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 3. točka 2. Ugovora o kreditu broj 136-174/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. svibnja 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Jagode Vajdić-Sevšek pod brojem OV-9198/07 od 18. svibnja 2007. godine, koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF HYPO ALPE-ADRIA-BANK d. d. na dan plaćanja. ".
VI. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d. d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877 da tužitelju GC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 17.269,22 EUR¹ / 130.115,04 HRK s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:
na iznos od
2,31 EUR¹ / 17,39 HRK od 31. 07. 2007. pa do isplate na iznos od
4,88 EUR¹ / 36,76 HRK od 31. 08. 2007. pa do isplate na iznos od
2,30 EUR¹ / 17,35 HRK od 30. 11. 2007. pa do isplate na iznos od
9,02 EUR¹ / 67,99 HRK od 31. 01. 2008. pa do isplate na iznos od
14,13 EUR¹ / 116,45 HRK od 29. 02. 2008. pa do isplate na iznos od
24,30 EUR¹ / 183,06 HRK od 31. 03. 2008. pa do isplate na iznos od
10,35 EUR¹ / 77,99 HRK od 30. 04. 2008. pa do isplate na iznos od
4,84 EUR¹ / 36,48 HRK od 31. 05. 2008. pa do isplate na iznos od
11,63 EUR¹ / 87,64 HRK od 30. 06. 2008. pa do isplate na iznos od
1,66 EUR¹ / 12,48 HRK od 31. 07. 2008. pa do isplate na iznos od
2,15 EUR¹ / 16,20 HRK od 31. 08. 2008. pa do isplate na iznos od
8,06 EUR¹ / 60,76 HRK od 30. 09. 2008. pa do isplate na iznos od
52,85 EUR¹ / 398,19 HRK od 31. 10. 2008. pa do isplate na iznos od
22,84 EUR¹ / 172,10 HRK od 30. 11. 2008. pa do isplate na iznos od
61,73 EUR¹ / 465,10 HRK od 31. 12. 2008. pa do isplate na iznos od
67,66 EUR¹ / 509,80 HRK od 31. 01. 2009. pa do isplate na iznos od
70,34 EUR¹ / 530,01 HRK od 28. 02. 2009. pa do isplate na iznos od
62,95 EUR¹ / 474,32 HRK od 31. 03. 2009. pa do isplate na iznos od
64,37 EUR¹ / 484,96 HRK od 30. 04. 2009. pa do isplate na iznos od
53,07 EUR¹ / 399,84 HRK od 31. 05. 2009. pa do isplate na iznos od
44,75 EUR¹ / 337,16 HRK od 30. 06. 2009. pa do isplate na iznos od
46,96 EUR¹ / 353,81 HRK od 31. 07. 2009. pa do isplate na iznos od
51,34 EUR¹ / 386,85 HRK od 31. 08. 2009. pa do isplate na iznos od
50,96 EUR¹ / 383,99 HRK od 30. 09. 2009. pa do isplate na iznos od
46,53 EUR¹ / 350,58 HRK od 31. 10. 2009. pa do isplate na iznos od
54,85 EUR¹ / 413,25 HRK od 30. 11. 2009. pa do isplate na iznos od
61,52 EUR¹ / 463,53 HRK od 31. 12. 2009. pa do isplate na iznos od
71,01 EUR¹ / 535,01 HRK od 31. 01. 2010. pa do isplate na iznos od
68,83 EUR¹ / 518,61 HRK od 28. 02. 2010. pa do isplate na iznos od
81,71 EUR¹ / 615,66 HRK od 31. 03. 2010. pa do isplate na iznos od
79,27 EUR¹ / 597,23 HRK od 30. 04. 2010. pa do isplate na iznos od
84,02 EUR¹ / 633,08 HRK od 31. 05. 2010. pa do isplate na iznos od 125,24 EUR¹ / 943,60 HRK od 30. 06. 2010. pa do isplate na iznos od 116,75 EUR¹ / 879,68 HRK od 31. 07. 2010. pa do isplate na iznos od 142,67 EUR¹ / 1.074,96 HRK od 31. 08. 2010. pa do isplate na iznos od 133,72 EUR¹ / 1.007,49 HRK od 30. 09. 2010. pa do isplate na iznos od 119,31 EUR¹ / 898,96 HRK od 31. 10. 2010. pa do isplate na iznos od 153,95 EUR¹ / 1.159,96 HRK od 30. 11. 2010. pa do isplate na iznos od 191,28 EUR¹ / 1.441,23 HRK od 31. 12. 2010. pa do isplate na iznos od 163,49 EUR¹ / 1.231,78 HRK od 31. 01. 2011. pa do isplate na iznos od 174,18 EUR¹ / 1.312,37 HRK od 28. 02. 2011. pa do isplate na iznos od 161,77 EUR¹ / 1.218,83 HRK od 31. 03. 2011. pa do isplate na iznos od 14.493,67 EUR¹ / 109.202,55 HRK od 8. 04. 2011. pa do isplate, u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.002,78 EUR (slovima: pet tisuća dva eura i sedamdeset osam centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od dana 22 svibnja 2025. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate u kojoj navodi da je sa tuženikom, Addiko bank d. d., dana 15.5.2007. sklopio Ugovor o kreditu broj: 136-174/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim se ugovorom isti kao kreditor obvezao dati tužitelju na raspolaganje iznos od 110.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom, da se sukladno čl. 3., 4. i 5. Ugovora obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti uz redovnu kamatnu stopu koja je određena kao promjenjiva, a u trenutku ugovaranja iznosila je 4,20 % godišnje, da je tuženik tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu umjesto prvo ugovorene od 4,20 % uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima koje je tužitelj otplatio za razliku od onih sadržanih u početnom planu kredita zbog čega je navedeni dio odredbe u čl. 6. predmetnog Ugovora koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope ništetan, da je predmetna ugovorna odredba omogućila tuženiku promjenu ugovorne kamate činiti ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana a na štetu tužitelja, da tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, da nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene i da za to nije imao nikakve egzaktne kriterije, da kako su predmet i cijena bitni sastojci ugovora o kojima mora postojat i jasan konsenzus između stranaka da je tuženik istom odredbom izbjegao utjecaj tužitelja na njezinu promjenu što je suprotno čl. 247. ZOO, da se u ovom slučaju kamata mijenjana jednostranom odlukom tuženika o čemu isti nije tražio suglasnost tužitelja zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koji tužitelj nije mogao utjecati, da navedena odredba ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te kao takva nije razumljiva prosječnom potrošaču i ne daje dovoljno točne kriterije na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla proizlaze, da se tuženik kao financijska institucija nije ponijela kao savjesni gospodarstvenik nego je ugovaranjem predmetne odredbe i podizanjem kamatne stope stavio tužitelja u neravnopravan položaj iz čega se da zaključiti kako je ugovorena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja a koje je jedno od temeljnih načela obveznog prava sadržano u odredbi čl. 4. ZOO, da prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja, da je tužitelju ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom, da značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, da je razvidna činjenica kako u označenom Ugovoru o kreditu postoji ne samo jedan nego čak dva promjenjiva elementa, valutna klauzula vezana za švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa koja sama po sebi ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama temeljem koje tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu pa tako i danas nije znao niti je mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica a koliko kamata, odnosno nije znao koliko će iznositi njegova kreditna obveza, da je tužitelj imao saznanja da će mjesečni anuitet toliko porasti i u tolikoj mjeri utjecati na samu mogućnost otplate kredita kao i samu tužiteljevu egzistenciju isti nikada ne bi preuzeo takovu obvezu, da je pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: Pž.7129/13 od 13.6.2014. u točki II. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu točke I., II., III., IV., V., VI. i VII. izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena "u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. godine a koja povreda traje i nadalje povrijedila i kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banaka o promjeni stope ugovorne kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u prvima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, time da su tužene banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 10.9.2003. do 6.8.2007. i po čl. 81, 82 i 90 a od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO", da je od strane Vrhovnog suda RH odlukom broj: Revt-249/14 od 9.4.2014. godine potvrđen dio presude visokog Trgovačkog suda koji se odnosi na promjenjive kamatne stope, da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž-6632/17 od 14.6.2018. u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu točke I., II., III., IV., V., VI. i VII. izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošaka u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007. i to čl. 81., 82., i 90., a od 7.8.2007. pa do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama ZOO, da prema odredbi čl. 138. Zakona o zaštiti potrošača (sada čl. 18) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, da se navedene presude odnose i na ugovoreni odnos između tužitelja i tuženika da je čl. 502c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje presude iz kolektivnog spora i da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, da sukladno čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti svaka je ugovorna strana dužna drugoj strani vratiti sve što je temelj takvog ugovora stekla da je stoga tuženik u ovom slučaju dužan vratiti tužitelju sve ono što je temeljem ništetnih odredbi stekao da tužitelj drži da je početni anuitet mjerodavan odnosno kao jedinu valjanu kamatnu stopu smatra početnu ugovorenu od 4,20 % godišnje te ugovoreni tečaj važeći na dan puštanja kredita koji je iznosio 4,42 CHF pa predlaže da sud utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka odredbu čl.6 toč. 2. i 3., čl. 4. toč. 3. i čl. 3. toč. 2. Ugovora o kreditu broj 136-174/2007 te da naloži tuženiku da tužitelju isplati razliku preplaćenih iznosa kamata i preplaćeni iznos kredita u valutnoj klauzuli kao i da mu naknadi troškove ovog postupka.
1.1 Tužitelj je podneskom od 20.2.2023. godine (list 125-129 spisa) sredio tužbeni zahtjev sukladno Nalazu i mišljenju vještaka, na način da iznos tražbine iskazuje u valuti euro i valuti kune.
2. Tuženi u odgovoru na tužbu navodi da ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu br. 136-174/2007 dana 15. svibnja 2007., te se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini, u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi navodi da kako bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) i to da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu, ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji, mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama, te ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, da je tužitelj, samostalno procjenjujući rizike i odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s promjenjivom kamatnom stopom očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio najpovoljniji, da odabir između više predloženih ugovora predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da klijent banke može samostalno i neovisno odabrati one ugovorne odredbe za koje smatra da mu najviše odgovaraju, da je životno nelogično i u praksi neprovedivo da svaki klijent s djelatnikom banke osobno pregovara i raspravlja o svakoj pojedinačnoj klauzuli ugovora, da tužitelj pogrešno ističe u tužbi da bi tuženik postupio nepošteno i nesavjesno ugovaranjem promjenjive kamatne stope bez egzaktnih parametara za promjenu iste i metode izračuna, a što bi dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, da takav stav nije utemeljen na zakonu, niti proizlazi iz okolnosti slučaja, isto zato jer je početna stopa određena ugovorom u čl. 3. i iznosi 4,20 % godišnje, što je znatno ispod kamatnih stopa koje su se ugovarale u to vrijeme, da je tuženik s tužiteljem ugovorio promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa zakonskim ograničenjima, dok je tužitelj samostalno izabrao sklapanje baš kredita sa promjenjivom kamatnom stopom, da se stoga ne može smatrati da bi u ovom konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za ništetnost članka 6. ugovora o kreditu, te predlaže saslušanje djelatnika banke koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu na okolnost da su tužitelju bili objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i na okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu, osporava da bi Ugovor o kreditu bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva iz razloga jer je isti sklopljen u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima i to člankom 1065. koji kao lex specialis, regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, da je navedenim člankom određeno da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, da je nejasno zbog čega tužitelj smatra da bi ugovorena valutna klauzula bila nepoštena i nedopuštena, te u čemu bi se sastojalo tuženikovo propuštanje da tužitelja u cijelosti informira o svim bitnim parametrima, da je o svim relevantnim okolnostima obavijestio tužitelja pri sklapanju ugovora o kreditu, kao i upozorio na eventualne rizike valutnih klauzula, pa tako i CHF valutne klauzule, da je kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika, kako u pogledu samih komercijalnih uvjeta, tako i u odnosu na prodaju tih proizvoda klijentima, da je upravo zbog navedenog vidljivo da je tuženik vodio računa o klijentima i načinu prezentacije uvjeta kredita klijentima, da je Zakonom o obveznim odnosima dopuštena odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, da je stoga izvjesno da je tuženik postupao u skladu sa zakonom pa da tužitelj potpuno neosnovano ističe da bi ugovaranjem valutne obveze u CHF tuženik bio nepošten, da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao u dobroj vjeri, slijedom čega tužitelj, čak i da je osnovan tužbeni zahtjev, nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe, da je predmetnim ugovorom ugovoren rok otplate predmetnog kredita od 15 godina, da je stoga jasno da je u trenutku sklapanja ovog ugovora bilo neizvjesno kretanje kako kune, tako i CHF, da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF, da je stoga nesporno da tuženik nije mogao predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti jer ni on sam nije znao kakve će okolnosti nastupiti u idućih 15 godina, da u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva, budući da tužitelj zahtijeva isplatu u visini koja očigledno predstavljala razliku kao da se kamatna stopa nije mijenjala za cijelo vrijeme trajanja otplate, prvenstveno ističe da bi takvim uređenjem prava i obveza stranaka sud u potpunosti dokinuo slobodno uređivanje obveznih odnosa iz čl. 10. ZOO i protivno volji ugovornih stranaka utvrdio fiksnu kamatnu stopu na predmetni ugovor o kreditu, da niti Savez "Potrošač", kao tužitelj u kolektivnom sporu, nije potraživao fiksnu kamatnu stopu već da visina kamatne stope bude vezana za varijabilni egzaktno određeni dio čija promjena je transparentno odrediva svakome potrošaču plus fiksni dio koji čini bankarsku maržu, da je nesporno da su stranke svojom slobodnom voljom sklopile ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, da tužitelj u tužbi nije ni na koji način obrazložio kolika bi prema njegovom stavu trebala iznositi promjenjiva kamatna stopa već istu samo paušalno određuje kao početno ugovorenu kamatnu stopu, da tako tužitelj stvara okolnosti u kojima se primjenjuje fiksna kamatna stopa, ali pod daleko povoljnijim uvjetima nego što je tuženik nudio za ugovore s fiksnom kamatom u bilo kojoj valuti obveze, da čak i da se utvrdi ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznos navodne preplate mogao bi se računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju, da ukoliko tužitelj tvrdi da se predmetni ugovor o kreditu treba smatrati "kunskim kreditom" to tuženik ističe kako bi se u tom slučaju izračun trebao izvršiti primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom vremenskom periodu, da u prilog tom stavu govori i činjenica da je Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15) prilikom konverzije naložio primjenu kamatne stope jednake kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju su banke primjenjivale na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, da prigovara i postavljenom zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, da sukladno čl. 1115. ZOO zatezne kamate vraćaju se od dana stjecanja samo ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva, u ovom slučaju tužbe, da sudska praksa nepoštenje (nesavjesnost) stjecatelja veže uz to je li neosnovano osiromašeni zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove prije podnošenja tužbe, da u ovom postupku tužitelj nije dokazao da je prije podnošenja tužbe zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove, da nije dokazao ni da je tuženik prije podnošenja tužbe postao nesavjestan stjecatelj, odnosno da nije postupao u dobroj vjeri prilikom sklapanja ugovora, da je Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto shvaćanje da ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva, da iako predmetni slučajevi nisu identični, oni su svakako usporedivi budući da je ugovor o kreditu vrsta ugovora o zajmu te stoga smatra kako nema osnove za tumačenje njegovog postupanja kao nepoštenog budući da Vrhovni sud RH u ranijim odlukama (iako se radilo o ugovoru o zajmu, a ne o kreditu), ponašanje ugovornih strana koje je bilo protivno izričitoj zakonskoj zabrani nije tumačio kao nepošteno, smatra da se navedeno shvaćanje mora primijeniti i u ovom predmetu kada je riječ o tijeku zateznih kamata, da je navedeni stav potvrdio Općinski sud u Splitu u presudama posl. broj: P-2563/18 i posl. broj: P-1798/19, da ističe prigovor zastare, da u slučaju ako bi tužitelj isticao pravni stav kako je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu broj: P-1401/12 prekinut tijek zastarnog roka za tužitelja u ovom postupku, tuženik ističe kako ne postoji niti jedna zakonska odredba koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava koji se nalaze u glavi 32. ZPP, da je osnovna zadaća suda suditi na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava, da odredba čl. 241. ZOO uređuje isključivo pravnu situaciju kada tužitelj pokrene određenu pravnu radnju prema dužniku, razvidno je da se ista ne bi mogla primijeniti u ovoj konkretnoj situaciju posebno s obzirom na činjenicu da se ne radi o identičnom postupku jer je kolektivna tužba pokrenuta radi deklaratornog utvrđenja dok tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu, da bi primjena čl. 241. ZOO u ovom kontekstu dovela u pitanje pravnu sigurnost i legitimna očekivanja tuženika kao elemenata vladavine prava, a što predstavlja jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, te ističe kako se na eventualno potraživanje tužitelja primjenjuje zastarni rok od pet godina, računajući od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta, da smatra da bi usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, sud one potrošače koji su sklopili ugovor o kreditu sa CHF valutnom klauzulom, neosnovano stavio u povoljniji položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, s valutnom klauzulom u EUR ili bez valutne klauzule, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže da naknadi troškove postupka tuženiku.
2.1 Tuženik je na raspravi održanoj dana 9.5.2024. godine (list 238-239 spisa) povukao prijedlog za saslušanje svjedoka UC i GCS.
2.2. Tuženik je na raspravi održanoj dana 10.4.2025. godine (list 238-239 spisa) odustao od prijedloga da se sasluša vještak na ročištu, budući da se prigovori tuženika odnose na samu metodologiju vještačenja, odnosno zadatak i da na sam izračun tuženik nema primjedbi, a da je od saslušanja svjedoka predloženih u odgovoru na tužbu odustao na raspravi 9.5.2024. godine (list 147 spisa).
3. Tuženik je na presudu podnio pravodobno žalbu.
4. Županijski sud u Velikoj Gorici odlučujući o žalbi tuženika donio je rješenje poslovni broj: Gž-1137/2024-2 dana 3.12.2024. godine kojim je ukinuo presudu Općinskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu poslovni broj: P-357/2019-33 od 15. srpnja 2024., te je predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u izračun više plaćenih kamata i valutnih razlika (list 10-13 spisa), Ugovor o kreditu od 15.5.2007. sa prilogom (list 14-19 spisa), otplatni plan (list 20-21 spisa i 32 spisa), izračun efektivne kamatne stope za kredite građanstvu (list 22-24 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (list 25 spisa i 31 spisa, 36-37 spisa), otplatni plan (list 26-27 spisa), izvod po kreditu (list 28-29 spisa), obavijest o prijevremenom zatvaranju (list 30 spisa), pregled prometa za klijenta (list 33-35 spisa), kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (list 70-78 spisa), Nalaz i mišljenje Ručević vještačenje d. o. o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja od 16.1.2023. g. sudskog vještaka (list 112-118 spisa) i pročitao iskaz tužitelja GC (list 147-148 spisa).
6. Uvidom u Ugovor o kreditu (list 14-19 spisa) sud je utvrdio da su HYPO-ALPE-ADRIA BANK d. d. Zagreb, sada Addiko Bank d. d., kao tuženik, kreditor i tužitelj, kao korisnik kredita, zaključili dana 15. svibnja 2007. godine Ugovor o kreditu broj: 136-174/2007 sa osnovnim ugovornim elementima: iznos kredita kunska je protuvrijednost od 110.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, ugovoren je rok otplate od 180 mjeseci (otplata u jednakim anuitetima), te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja iznosi 4,20 % godišnje na dan sklapanja Ugovora o kreditu.
7. Uvidom u Otplatni plan (list 20-21, 26-27 i 32 spisa) sud je utvrdio da je u Otplatnom planu određeno razdoblje otplate kredita, datum dospijeća anuiteta, visina otplatne rate (otplatna kvota i uplata kamate) i stanje kredita.
8. Uvidom u obavijest o promjeni kamatne stope (list 25 spisa i 31 spisa, 36-37 spisa) sud je utvrdio da se u razdoblju otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjana, da je iznosila 4,20 % godišnje od prvog anuiteta do zaključno anuiteta s dospijećem 31. prosinca 2007., 5,00 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. siječnja 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 29. veljače 2008., 5,99 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. ožujka 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 30. studenog 2008., 6,20 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. prosinca 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 31. listopada 2010., 6,75 % godišnje za anuitet s dospijećem 30. studenog 2010., 6,50 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. prosinca 2010. do konačne prijevremene otplate kredita dana 8. travnja 2011. godine.
9. Sud je uvidom u Nalaz i mišljenje Ručević vještačenje d. o. o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja od 16.1.2023. g. (list 112-118 spisa) utvrdio da je vještak Zrinko Ručević iz društva Ručević vještačenja d. o. o. obavio uvid u spis predmeta i priloženu dokumentaciju u predmetu, Ugovor o kreditu broj: 136-174/2007 od dana 15. svibnja 2007. (list 14-17 spisa), Otplatni plan - početni (list 20-21 spisa), Obavijest o promjenama kamatnih stopa po predmetnom kreditu s novim otplatni planom (list 25-27 spisa), Izvod po kreditu za razdoblje od 1.1.2010. do 31.12.2010. (list 28-29 spisa), Obavijest o prijevremenom zatvaranju (list 30 spisa), Obavijest o promjenama kamatnih stopa po predmetnom kreditu s novim otplatni planom (list 31-32 spisa), Pregled prometa za klijenta (list 33-35.spisa) i Obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 36. spisa), te u nalazu naveo da su pravni prednik tuženika (HYPO ALPE-ADRIA- -BANK d. d.) kao kreditor i tužitelj, kao korisnik kredita, zaključili dana 15.5.2007. godine Ugovor o kreditu broj: 136-174/2007 (u daljnjem tekstu: Ugovor) sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima: da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 110.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, da je ugovoren rok otplate od 180 mjeseci (otplata u jednakim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 4,20 % godišnje na dan sklapanja Ugovora, da je prema otplatnom planu po predmetnom kreditu, dospijeće prve obveze bilo 30. lipnja 2007., a sljedećih svakog posljednjeg dana u mjesecu, da je utvrđeno da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja, da je uvidom u knjigovodstvenu karticu po predmetnom kreditu, utvrđeno kako je u razdoblju otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjana, te je iznosila 4,20 % godišnje od prvog anuiteta do zaključno anuiteta s dospijećem 31. prosinca 2007., 5,00 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. siječnja 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 29. veljače 2008., 5,99 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. ožujka 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 30. studenog 2008., 6,20 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. prosinca 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 31. listopada 2010., 6,75 % godišnje za anuitet s dospijećem 30. studenog 2010., 6,50 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. prosinca 2010. do konačne prijevremene otplate kredita dana 8. travnja 2011. godine, da je u Tabeli 1 (list 115-118 spisa) prikazan otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u predmetnom razdoblju otplate, kao i usporedni otplatni plan prema sljedećim elementima i to glavnica u iznosu od 110.000,00 CHF, fiksna stopa ugovornih kamata od 4,20 % godišnje, otplata mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, te će se usporedbom iznosa iz tih dvaju otplatnih planova iskazati razlike u visini obveza, i to: prvo se iskazuju razlike u visini anuiteta, koje proizlaze iz promjene kamatne stope u predmetnom razdoblju otplate (stupac 'm' Tabele 1), zatim se te razlike iskazuju u odgovarajućoj protuvrijednosti kuna, primjenom ugovorenog srednjeg tečaja kreditora na dan korištenja kredita (stupac "p" Tabele 1), konačno, iskazuju se razlike (povećanje obveze) po osnovi promjene tečaja (stupac "r" Tabele 1), na način da se obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena (stupac "d" Tabele 1) pomnoži razlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan plaćanja svake pojedine obveze i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita). Nadalje, vještak je naveo da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, mišljenja je kako slijedi: da je isplaćeni iznos od 110.000,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita iznosio protuvrijednost od 486.420,00 kn, da je razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. lipnja 2007.) do dana konačne otplate, a koja proizlazi iz povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 6.382,46 CHF, odnosno 28.223,24 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita), da su pojedini mjesečni iznosi razlika dani u stupcu "m" Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu "p" Tabele 1 iz nalaza (u kunama), odnosno 3.745,84 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), a pojedini konvertirani iznosi razlika dani su u stupcu "r" Tabele 1 iz nalaza), da je razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. lipnja 2007.) do dana konačne otplate, a koja proizlazi iz povećanja tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) u odnosu na tečaj za valutu CHF važeći na dan isplate kredita iznosi ukupno 130.115,04 kn, odnosno 17.269,22 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu "r" Tabele 1 nalaza (u kunama), a u stupcu "r1" Tabele 1 nalaza (u valuti EUR). Vještak je posebno napomenuo da su iznosi iz Nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022. i 88/2022.) uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn).
9.1. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje Ručević vještačenje d. o. o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja od 16.1.2023. g. (list 112-118 spisa), jer prema ocjeni i utvrđenju suda ovaj Nalaz i mišljenje dano objektivno, stručno, savjesno, opširno, uvjerljivo i prema pravilima struke.
10. Tužitelj GC u svojem iskazu (list 147-148 spisa) naveo je da je po preporuci otišao u HYPO ALPE-ADRIA-BANK i da mu je u toj banci ponuđena jedna od najboljih opcija kredit u švicarskim francima, da je novac trebao za adaptaciju kuće, da je uzeo kredit kod tužitelja isti solemnizirao kod javnog bilježnika, da je rata u početku bila prema dogovoru, da je sve išlo normalnim tijekom, da je uredno vraćao rate kredita, sve je to bilo do trenutka kad je rata strašno porasla, da je prema kraju kredita rata bila skoro jedanput veća od početne, da od banke nije dobivao nikakve obavijesti glede povećanja rata kredita, da je zbog poraste rata kredita bio prisiljen zatvoriti taj kredit na način da je posudio novac i zatvorio kredit, da mu je banka dala uvjete koje je prihvatio, da je dobio ugovor od banke kada je otišao potpisati kod javnog bilježnika, da kod sklapanja ugovora nije bio upozoren na nikakve mogućnosti promjena iz ugovora, da mu ništa nije bilo posebno objašnjavano u pogledu kamatne stope, da je ugovor pročitao i u banci i kod javnog bilježnika, da sve što mu je bilo prezentirano mu je bilo prihvatljivo, da je pokušao kad su počele rate biti veće u banci dogovoriti ali nikakvih pomaka nije bilo, da se više ne sjeća detalja prilikom sklapanja ugovora posebno glede pregovora o eventualno visini kamate, da je svrha kredita bila adaptacija kuće i za osobne potrebe, da se nekretnina nalazi na njegovoj adresi prebivališta [adresa], da je kredit uzeo radi rješavanja stambenog pitanja budući je mislio osnovati obitelj, da nije dizao kredit za kuće na Pagu, da nema nikakvih apartmana niti je ikada imao apartmane i da mu je ovaj kredit bio prvi kredit u životu.
10.1. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužitelja, jer smatra da je tužitelj objektivno, istinito i uvjerljivo dao svoj iskaz, opisujući opširno radnje koje je proveo prije sklapanja Ugovora o kreditu sa tuženikom, te posebno u dijelu iskaza u kojem tužitelj navodi da nije pregovarao s tuženikom o kamati, odnosno o promjenjivosti kamatne stope, kao i to da mu je tuženik (banka) dao ponudu koju je on prihvatio, bez posebnih pregovaranja i informacija o svim drugim obavijestima i potrebitim parametrima bitnim za donošenje odluke prilikom sklapanja Ugovora o kreditu.
10.2. Posebno je još za napomenuti, da tijekom cijelog ovog postupka tuženik nije argumentirano osporio iskaz tužitelja, iz čega i proizlazi utvrđenje i zaključak suda da tužitelj sa tuženikom nije pojedinačno pregovaranje o spornim odredbama Ugovora. Čak što više, tuženik je povukao prijedlog za saslušanje svjedoka UC i GCS, a upravo isti su bili predloženi na okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu.
11. Činjenično nije sporno, ni za stranke ni za sud, da je dana 15. svibnja 2007. godine između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj: 136-174/2007, da se kredit odobrava za refinanciranja kredita i izgradnju kuće u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 110.000,00 CHF, da je u članku 3. Ugovora ugovorena kamata od 4,20 % dekurzivno godišnje, da se kredit otplaćuje u 180 jednakih mjesečnih anuitetima protuvrijednosti od 824,73 CHF, počevši od 30.6.2007. godine, da je u članku 6. Ugovora, promjenjivost kamatne stope, navedeno da je banka ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d. d. i da korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu odluke o kamatnim stopama kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.
12. Nije sporno, da je presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od dana 13. lipnja 2014. g. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od dana 4. srpnja 2013. g. u dijelu u kojem je utvrđeno daje između ostalog i ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - govora o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promijenjena u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovaralo i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku promjene stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa sve na štetu potrošača, da je navedena odluka donesena u predmetu po tužbi tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv više tuženika s tim da je ovdje tuženik bio u tom predmetu 2. tuženik, da sukladno odredbi iz članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. - Odluka USRH, 84/08, 96/08. - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13, 89/1 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje - ZPP) utvrđenja iz parnica vodenih po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a što je i ovdje slučaj, vežu sud u parnici u kojoj će fizičke i pravne osobe potraživati naknadu štete s pozivom na utvrđenja iz navedenih presuda. Isto tako je i odredbom iz članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/2014) propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, da se tužitelj u ovoj tužbi upravo poziva na utvrđenje o ništetnosti ugovorne odredbe o ugovaranju promjenjive kamatne stope kojom se odredbom ugovora kamatna stopa može mijenjati isključivo odlukom banke, pa stoga imajući u vidu odredbu iz članka 502.c ZPP je bespredmetno po mišljenju suda takvo pozivanje tuženika da je tužitelj pristao na promjenjivu kamatnu stopu kao i da je ugovaranje promjenjive stope zakonom dopušteno, naime, iz naprijed citirane presude Visokog trgovačkog suda je jasno vidljivo da je prvenstveno ništetna odredba kojom se kamatna stopa mijenjala isključivo jednostranom odlukom banke, tj. jednog sudionika navedenog ugovornog odnosa o kreditu. Tu se prvenstveno dodaje da iz te odluke Visokog trgovačkog suda da tuženik u vrijeme kada je zaključen ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika nije prije zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja kao potrošača o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja prethodnog ugovora o kreditu što je imalo također neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, dalje - ZZP/03) i to protivno tamo odredbama članka 81. 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine i protivno odredbama članka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje - ZZP/07), te je povrijedio na taj način kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom ovdje tuženika, kao i njegovim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu i neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača čime je ovdje tuženik postupio suprotno naprijed citiranim odredbama ZZP/03 i ZZP/07. Ugovor koji je tužitelj zaključio s tuženikom je zaključen dana 20. lipnja 2005. godine što znači da je zaključen upravo u razdoblju za koje je razdoblje naprijed citiranom presudom Visokog trgovačkog suda broj:
Pž-7129/13-4 utvrđeno da je tuženik zaključivao ugovore o kreditu sa nepoštenim ugovornim odredbama. Nadalje, odlukom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđeno da su tamo tuženici, s tim da je ovdje tuženik bio 2. tuženik, u ugovorima o kreditu zaključenim u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03) i to članak 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to članak 96. i 97. Prema odredbi iz članka 502.c ZPP, te članka 118. ZZP navedena utvrđenja vežu i ovaj sud, a to tim više što se tužitelj i poziva u ovoj tužbi upravo na ta utvrđenja. Iz navedenog proizlazi da je ugovor o kreditu koji je zaključio tužitelj s tuženikom dana 20. lipnja 2005. godine ništetna odredba koja se odnosi na vezanje glavnice kredita na valutu CHF. Tu posebno moramo navesti da tuženik predloženim dokazima nije dokazao a niti dokazivao da Ugovor o kreditu koji je zaključio tužitelj s njim dana 20. lipnja 2005. godine ne bi bio sastavljen zajedničkim pregovaranjem već iz samog ugovora koji se nalazi u spisu je jasno vidljivo da je upravo tuženik pripremio sadržaj tog ugovora i praktično da se radi o tipskom obrascu ugovora o kreditu koji je tuženik u to vrijeme zaključivao sa potrošačima - korisnicima kredita. Imajući dakle u vidu gore navedeno sud je nedvojbeno utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu koji je zaključio tužitelj s tuženikom, a koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na valutnu klauzulu vezane na CHF ništetne, budući se o istima nije prvenstveno pojedinačnog pregovaralo, već su ovisile isključivo o volji jedne ugovorne stranke, a to je ovdje tuženik kao trgovac.
13. Pojam nepoštene ugovorne odredbe regulira članak 81. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), dok članak 82. istog Zakona regulira pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, a člankom 90. istog Zakona propisane su obavijesti o financijskoj usluzi.
14. Prema odredbi članka 502.c ZPP, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ovoga ZPP, da su određeni postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14, 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, te takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim. Prema tome, nepotrebno je analizirati tvrdnje tuženika o promjeni kamatne stope o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, na dovoljnu informiranost tužitelja o eventualnoj promjeni kamatne stope i o činjenici da nije bio u zabludi, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu utvrdio ništetnim. Točno je da zastrani rok kod stjecanja bez osnove iznosi 5 godina, međutim kako se tužitelj poziva na rečenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, to je tek po pravomoćnosti te presude, dakle 13. lipnja 2014. saznao za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, slijedom čega rok zastare za predmetnu tužbu teče od dana 13. lipnja 2014. godine, a kako je tužba podnijeta ovome sudu 13.5.2019. godine, to nije nastupila zastara potraživanja.
15. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO, koji navodi da, "stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena".
16. Dakle, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih provedenih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je našao utvrđenim da je tužbeni zahtjeva tužitelja u cijelosti osnovan, te je istog usvojio i donio odluku kao u izreci.
17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. ZPP, te je sud tužitelju priznao i dosudio troškove postupka u ukupnom iznosu od 5.002,78 EUR, a koji se odnose na trošak sastava tužbe po punomoćniku u iznosu od 500,00 EUR, trošak sastava podneska po punomoćniku od 9.11.2022. u iznosu od 500,00 EUR, zastupanje po punomoćniku na raspravi dana 16.11.2022. u iznosu od 500,00 EUR, trošak sastava podneska po punomoćniku od 20.2.2023. u iznosu od 500,00 EUR, zastupanje na raspravi po punomoćniku dana 9.5.2024. u iznosu od 500,00 EUR, zastupanje na raspravi po punomoćniku dana 3.6.2024. u iznosu od 500,00 EUR, zastupanje na raspravi po punomoćniku dana 10.4.2025. u iznosu od 500,00 EUR, PDV 25% u iznosu od 875,00 EUR (na iznos od 3.500,00 EUR) trošak vještačenja u iznosu od 371,62 EUR, i trošak sudska pristojba na tužbu 256,16 EUR, a koji troškovi su bili potrebni za vođenje ovog postupka, te su odmjereni sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23).
18. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 57/96, 29/99, 42/00,173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.
Ivanec, 22. svibnja 2025.
Sudac
Draženko Jakopović
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ovog presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi Županijskom sudu kao sudu drugog stupnja, putem ove Stalne službe, pismeno u 3 (tri) primjerka.
Dostaviti:
1. Odvjetničko društvo Šebalj, Mraz i Šuti, odvjetnici u Zagrebu, n/p DC,
2. Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu
