Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 4
44320 Kutina
Poslovni broj: Pn-230/2024-24
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužiteljice ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osobno i kao nasljednice pok. tužiteljice ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mario Gerstner, odvjetnik u Kutini, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave 11. travnja 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužiteljice osobno, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 22. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
" Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da tužiteljici ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 54,94 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe 21.09.2004. godine do 31.12.2007. prema čl. 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 54,94 eura za razdoblje od 31. siječnja 1992. pa do 21. rujna 2004. godine na iznos od 1,79 eura, za razdoblje od 30. lipnja 1992. pa do 21. rujna 2004. godine na iznos od 52,03 eura te za razdoblje od 5. veljače 1992. pa do 21. rujna 2004. godine na iznos od 1,12 eura.
III. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da tužiteljici ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 6.906,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 21. rujna 2004. godine podnijela tužbu ovom sudu protiv tuženika radi naknade štete zbog smrti bliskih osoba i to pokojnog FZ, oca tužiteljice i pokojnog OZ, brata tužiteljice. Tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete zbog smrti bliskih osoba te naknadu materijalnih troškova ukopa, izgradnje nadgrobnog spomenika, troškova sahrane i žalobne odjeće.
2. Presudom ovog suda broj Pn-190/2018 od 11. ožujka 2024. godine pravomoćno je odlučeno o zahtjevu tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliskih osoba i to na način da je usvojen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog smrti oca tužiteljice FZ, dok je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na naknadu neimovinske štete zbog smrti brata tužiteljice OZ.
3. Odlukom Županijskog suda u Sisku broj Gž-471/2024 od 11. srpnja 2024. godine potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na naknadu neimovinske štete zbog smrti oca tužiteljice u iznosu od 29.862,63 eura. Istom odlukom prvostupanjska presuda je preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog smrti brata OZ u iznosu od 14.931,32 eura.
Drugostupanjskom odlukom je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu u kojem je odlučeno o naknadi materijalne štete na ime troškova sahrane, izgradnje nadgrobnog spomenika i dr. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Dakle, u nastavku ovog postupka ostalo je samo za raspraviti tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na naknadu materijalnih troškova.
Svojim podneskom od 10. travnja 2025. godine (list 367 spisa) tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev tako da na ime naknade imovinske štete traži ukupan iznos od 54,94 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od: na iznos od 1,79 eura počev od 31. siječnja 1992., na iznos od 52,03 eura počev od 30. lipnja 1992. i na iznos od 1,12 eura počev od 5. veljače 1992. pa sve do isplate.
5. Tužena je u tijeku postupka osporila osnovanost ovog dijela tužbenog zahtjeva. Ujedno je istaknula i prigovor zastare.
6. U tijeku postupka je utvrđeno da postoji odgovornost tužene za naknadu štete zbog smrti bliskih osoba tužiteljice oca FZ i brata OZ. Smrt prednika tužiteljice vezana je za izvršenje kaznenog djela ratnog zločina i to od strane pripadnika Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga. Stoga postoji odgovornost tuženice prema članku 1. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (Narodne novine 117/03, ZURŠ), jer je za postojanje odgovornosti odlučna pretpostavka da je šteta počinjena od strane Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u vezi s tom službom i to u vrijeme od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. godine tijekom Domovinskog rata.
7. Nije osnovan niti prigovor zastare sukladno odredbama članka 377. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO), jer je šteta uzrokovana kaznenim djelom ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i nema zastare za to kazneno djelo.
8. Zbog svega navedenog tužiteljici pripada pravo na naknadu imovinske štete zbog smrti oca i brata.
Prema iskazu tužiteljice sve troškove sahrane bliskih osoba zajednički su snosili ona i njena majka ŽZ. Majka tužiteljice ŽZ je i podnijela ovu tužbu zajedno s tužiteljicom, ali je u tijeku postupka umrla. Tužiteljica je njena jedina nasljednica što je vidljivo iz priloženog rješenja o nasljeđivanju pa istoj pripada pravo na naknadu imovinske štete i u njeno ime, ali i u ime njene pokojne majke ŽZ, jer je ona njena jedina nasljednica pa je naslijedila i tu tražbinu. Stoga nije osnovan prigovor tužene da tužiteljica nije dokazala da joj pripada pravo na naknadu ove imovinske štete. Životno je logično da je u snošenju ovih troškova sahrane oca i brata uz majku ŽZ sudjelovala i tužiteljica. Točno je da priloženi računi glase na ŽZ, ali to je stoga što je ista u vrijeme nastanka ovih troškova živjela u [adresa] gdje su sahranjeni srodnici tužiteljice, dok je tužiteljica u to vrijeme živjela i radila u Zagrebu.
9. Iz priložene dokumentacije u spisu (list 24-30 spisa) vidljivo je o kojim se materijalnim troškovima radi. Troškovi se odnose na sahranu bliskih srodnika tužiteljice te izgradnju spomenika 1992. godine. Radi se o uobičajenim troškovima za mjesne prilike na ovom području te se ne može govoriti da su isti bili nepotrebni. Nije sporno da su bliski srodnici tužiteljice smrtno stradali te da su sahranjeni 1992. godine, a što ne osporava ni tuženik. Stoga su tužiteljica i njena pokojna majka ŽZ imale određene troškove čiju naknadu potražuje ovim tužbenim zahtjevom.
Na ročištu održanom dana 11. travnja 2025. godine tužena je navela da ne osporava visinu utuženih troškova te da se ne protivi visini ovog dijela tužbenog zahtjeva. Stoga nije bilo potrebno provoditi vještačenje radi utvrđenja visine nastale imovinske štete.
10. Zbog svega navedenog, valjalo je usvojiti ovaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na naknadu imovinske štete, a kako je to navedeno u točki I. izreke, temeljem odredbi članaka 154., 155. i 185. ZOO-a.
11. Osnovan je prigovor tuženika koji se odnosi na tijek kamata. Točno je da su ovi materijalni troškovi za tužiteljicu i njenu pokojnu majku ŽZ nastali još 1992. godine kada je bila sahrana njihovih srodnika. Međutim, tuženik nije mogao znati za nastanak ove imovinske štete prije podnošenja ove tužbe, te podnošenja prijedloga za mirno rješenje spora. Stoga je tužiteljici dosuđena kamata na iznos imovinske štete od dana podnošenja tužbe 21. rujna 2004. godine.
12. Kako tužiteljica potražuje kamatu za naknadu imovinske štete počev od 1992. godine, valjalo je u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, a kako je to navedeno u točki II. izreke. Naime, svojim preciziranim tužbenim zahtjevom (list 367 spisa) tužiteljica potražuje naknadu imovinske štete zajedno s kamatom tekućom od: na iznos od 1,79 eura od 31. siječnja 1992., na iznos od 52,03 eura od 30. lipnja 1992. te na iznos od 1,12 eura od 5. prosinca 1992. godine. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu kamata koje teku od navedenih datuma pa do podnošenja tužbe, to jest, 21. rujna 2004. godine.
13. Tužiteljici je dosuđena naknada parničnih troškova sukladno uspjehu u parnici temeljem odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku. Uspjeh stranaka u parnici se odnosi na pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva 50 % i na pitanje visine tužbenog zahtjeva 50 %, a imajući u vidu da tužena nije osporila samo visinu tužbenog zahtjeva, nego i osnovanost istog. Imajući u vidu da se u tijeku postupka utvrdilo da postoji odgovornost tužene za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu, uspjeh tužiteljice po tom osnovu je 50 %. Što se tiče preostalih 50 % koji se odnose na visinu tužbenog zahtjeva, uspjeh tužiteljice je 31 %, a tužene 19 %.
To znači da je ukupan uspjeh tužiteljice u parnici 81 %, a tužene 19 %. Razlika navedenih uspjeha stranaka u parnici je 62 % u korist tužiteljice pa joj je sud u tom omjeru i dosudio nastali trošak.
Prema troškovniku tužiteljice (list 285 spisa) sud priznaje tužiteljici troškove: sastava tužbe, podnesaka od 25. travnja 2006., 1. ožujka 2007., 6. listopada 2009. i 14. veljače 2012. godine, zastupanje na raspravama 29. svibnja 2006., 17. listopada 2006., 24. travnja 2007., 30. ožujka 2010., 14. veljače 2012., 19. ožujka 2012. i 28. studenog 2018. godine, sve po 5.000,00 kuna (663,61 eura), što sveukupno iznosi 7.963,32 eura, a imajući u vidu da je u ovom razdoblju vrijednost jednog boda iznosila 10,00 kuna.
U ovom razdoblju u kojem je vrijednost boda bila 10,00 kuna, tužiteljica je imala i troškove sastava podnesaka od 24. travnja 2007., 12. travnja 2010., 15. travnja 2010., 27. travnja 2010., 6. prosinca 2010., 2. ožujka 2011., 19. svibnja 2011., 5. ožujka 2012. i 22. ožujka 2012. godine, sve po 50,00 eura, što sveukupno iznosi 450,00 eura. Tužiteljica je u ovom razdoblju imala i trošak sastava ustavne tužbe (tarifni broj 31) što iznosi 10.000,00 kuna, odnosno 1.327,00 eura.
Dakle, ukupni troškovi tužiteljice u razdoblju tijeka ovog postupka dok je vrijednost boda iznosila 10,00 kuna, iznose 9.740,32 eura.
U nastavku postupka kad je vrijednost boda iznosila 15,00 kuna, odnosno 2,00 eura (nakon 24. listopada 2022. godine) tužiteljica je imala troškove sastava podneska od 19. siječnja 2024. godine u iznosu od 250,00 eura i zastupanje na raspravi 30. siječnja 2024. godine u iznosu od 1.000,00 eura, sastav podneska od 24. svibnja 2023. godine, zastupanje na ročištu od 11. travnja 2025. godine i pristup na ročište za objavu presude, po 50,00 eura.
Dakle, ukupni troškovi tužiteljice u vrijeme dok je vrijednost boda iznosila 2,00 eura iznose 1.400,00 eura.
Ukupni priznati parnični troškovi tužiteljice iznose 11.140,32 eura.
Imajući u vidu da je utvrđena razlika uspjeha stranaka u parnici 62 %, tužiteljici se dosuđuje naknada ukupnog parničnog troška u tom omjeru od 62 %, a što od iznosa 11.140,32 eura iznosi 6.906,99 eura.
Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 13. travnja 2005., 8. ožujka 2006., 20. lipnja 2006., 18. veljače 2010. i 30. ožujka 2010. godine jer su isti bili nepotrebni. Tužiteljici nisu priznati niti troškovi sastava žalbe od 26. prosinca 2018. godine s obzirom da je ova žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana, kao niti za sastav revizije od 2. srpnja 2019. godine jer je ova revizija presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. ožujka 2024. godine.
Što se tiče podneska od 19. siječnja 2024. godine, napominje se da nije riječ o obrazloženom podnesku pa je dosuđena naknada u visini od 25 % naknade, a što iznosi 250,00 eura.
U Kutini 22. svibnja 2025.
S u d a c
Draženko Stanušić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismenim podneskom u 4 primjerka.
O tom obavijest
1. Odvjetnik Mario Gerstner, Kutina, Trg kralja Tomislava 2
2. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Sisak, Ferde Hefelea 57
