Poslovni broj: Pn-164/2017-69

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Borisu Jukiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OPĆA BOLNICA ZADAR, OIB: 11854878552, Zadar, Ulica Bože Peričića 5, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korljan & Partneri, uz sudjelovanje umješača CROATIA OSIGURANJE, OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. svibnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i umješača, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA ZADAR, OIB: 11854878552, Zadar, Ulica Bože Peričića 5, isplatiti tužiteljici VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade štete iznos od 31.553,17 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- iznos od 23.093,77 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.12.2016. pa do isplate (na ime boli, straha, smanjenja životne aktivnosti i naruženja),

- iznos od 3.160,66 € (na ime tuđe pomoći i njege) s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.05.2025. pa do isplate,

- te na ime troškova liječenja iznos od 5.298,74 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.12.2016. pa do isplate,

po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA ZADAR, OIB: 11854878552, Zadar, Ulica Bože Peričića 5, naknaditi tužiteljici VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u iznosu od 9.913,13 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.05.2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica s zahtjevom za isplatu kamata na dosuđene iznose od 23.093,77 € i na iznos od 5.298,74 € za razdoblje od 21.01.2014. do 29.12.2016.

Obrazloženje

1.

Tužiteljica u tužbi navodi da je u razdoblju od 13.12.2010. do 22.12.2010. bila hospitalizirana u Općoj bolnici Zadar, na Odjelu za interne bolesti zbog visoke temperature i pyelonephritisa tj. akutne upale bubrega zbog čega joj je ordinirana visoka razina antibiotika koji se moraju primati u bolnici.

2.

Tužiteljica je još 30.05.2002. stradala u prometnoj nezgodi prilikom prevrtanja osobnog vozila u kojem se nalazila kao suvozač u kojoj je nezgodi zadobila višeiverni prijelom prvog slabinskog kralješka pri čemu su ulomci oštetili leđnu moždinu što je, pak, rezultiralo paraparezom teškog stupnja (gotovo potpuni gubitak motorike i osjeta donjih ekstremiteta uz nemogućnost kontrole mokrenja i pražnjenja crijeva).

3.

Prva dva dana po hospitalizaciji kod tuženika boravila je na Odjelu kardiologije da bi potom bila premještena na Odjel za nefrologiju i smještena u krevet koji se nalazio vrlo blizu električnog radijatora koji je s obzirom na zimsko doba tijekom cijele noći bio uključen. Kada se tužiteljica 18.12.2010. ujutro probudila uočila je kako joj je donji dio desne potkoljenice prebačen preko radijatora. Liječnici tuženikovog nefrološkog odjela utvrdili su da se na donjem dijelu potkoljenice i na peti nalazi opeklina, a kirurzi su bili mišljenja da je u pitanju opeklina 2A i 2B stupnja pa su indicirali konzervativno liječenje. Tužiteljica je dana 22.12.2010. otpuštena iz bolnice, te je bolnica samo četiri dana nakon teške opekline na nozi odredila ambulantno i konzervativno liječenje.

4.

Tužiteljica je nakon što je otpuštena na kućnu njegu shvatila da je ovakvo liječenje neadekvatno, te je otišla u Zagreb gdje je dana 29.12.2010. hitno hospitalizirana u Klinici za traumatologiju, KBC Sestre milosrdnice na Odjelu za opekline gdje ostaje do 08.04.2021.

5.

Za razliku od Opće bolnice Zadar koja je nestručno utvrdila da je tužiteljica zadobila opekline desne pete i desne potkoljenice stupnja 2A i 2B, Klinika za traumatologiju u Zagrebu je utvrdila da se radi o teškim opeklinama trećeg i četvrtog stupnja što znači da je na opečenim mjestima potpuno uništena koža, a djelomično i potkožno tkivo. Objašnjeno joj je da se opeklina ovakvog stupnja ne smije liječiti ambulantno i konzervativno nego se može i mora liječiti samo aktivno operacijski, što je odmah i učinjeno u Klinici za traumatologiju u Zagrebu, a bilo je propušteno učiniti kod tuženika.

6.

S obzirom na to da je u opečenom području bila kompromitirana i cirkulacija krvi, jer su tu stradale i krvne žile morala se prvo učiniti nekrektomija (odstranjivanje odumrlih tkiva) i potom u tri navrata transplantacija kože jednom i lokalni kožni režanj. Tek nakon treće operacije došlo je do osjetnijeg napretka procesa cijeljenja, do epitelizacije ali uz zaostali jedan manji neepitalizirani defekt i to na samoj peti.

7.

Procijenjeno je da se nakon što je tužiteljica tri i pol mjeseca klinički liječila na Odjelu za opekline, Klinike za traumatologiju, tužiteljica je dana 08.04.2011. otpuštena iz Klinike. Međutim proces cijeljenja ovog manjeg defekta potrajao je skoro 3 godine. Svo to vrijeme tužiteljica je bila pod stalnim tretmanima (bezbrojne kupke, toalete i previjanja, nešto kod kuće i uz tuđu pomoć, a često i u liječničkim ordinacijama na dane 19.12.2011., te potom ponovo u Klinici za traumatologiju KBC Sestre milosrdnice u dva navrata se provodila hiperbarična oksigenacija u baro komori, dodatna rehabilitacija u toplicama itd.). Tek je dana 21.01.2014. kirurg koji je u Klinici za traumatologiju izvršio sve operacijske zahvate i pratio čitav tijek cijeljenja u svom nalazu konstatirao da je defekt saniran i epiteliziran.

8.

No time proces posebne brige za opečena područja nikako nije završen. Zbog kompromitirane cirkulacije krvi (defektna inervacija zbog ozljede leđne moždine i direktno opeklinsko oštećenje lokalnih krvnih žila (čitavo područje pete i jako je vulnerabilno uslijed čega iziskuje stalan adekvatan tretman u smislu prevencije razvoja dekubitusa). Sve je to predstavljalo dodatno opterećenje pacijentice, što u pogledu potrebe tuđe pomoći, što u financijskom pogledu.

9.

Tužiteljica nadalje navodi da je do tako teške ozljede i svih ovih posljedica koje je opisala došlo zbog toga što je smještena u krevet koji se nalazio preblizu radijatora i ostavljena bez nadzora. Uz to tuženikovi kirurzi nisu ispravno procijenili stupanj opekline – zaključili su i ostali kod tog zaključka da je u pitanju opeklina 2-3 stupnja, što je u prvim satima moglo tako izgledati, ali sigurno je nakon dan, dva prema lokalnom kliničkom statusu bilo sasvim jasno da se radi o teškoj opeklini trećeg do četvrtog stupnja. Takve teške opekline trećeg do četvrtog stupnja se ne smiju liječiti ambulantno nego se prema pravilima struke mora odmah pristupiti operacijskom liječenju i odstranjivanju i isijecanju odumrlog tkiva kako bi se preveniralo razbuktavanje infekcije. Konzervativni tretman, osobito ambulantni je kontraindiciran.

10.

Dakle, ne samo da je tuženik odgovoran za nastanak tužiteljičine ozljede nego je tužiteljica kod tuženika bila ne samo neodgovarajuće odnosno pogrešno dijagnosticirana nego je i pogrešno liječena. Navedena ozljeda do koje je došlo tuženikovom odgovornošću predstavlja povredu prava osobnosti tužiteljice odnosno povredu prava na duševno i tjelesno zdravlje. Tužiteljica u ovom štetnom događaju pretrpjela bolove, strah, nastupilo je smanjenje životne aktivnosti, bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega, te je imala znatne troškove liječenja i terapija, troškove prijevoza i odlaska na terapiju, te je tužiteljica imala troškove goriva, karata za različita prijevozna sredstva, za zavoje, za različite pripravke, za tretman rane, a što je sve tužiteljica detaljnije potkrijepila priloženim računima i prikazala u tablici u kojem su navedeni i pobrojani svi troškovi koje je imala, a tu tablicu u kojem je nabrojala sve troškove liječenja koji su ujedno i potkrijepljeni, tužiteljica je priložena uz konačno uređeni tužbeni zahtjev na listu 265 spisa, a i uz tužbu.

11.

Stoga tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nakon provedenog vještačenja podneskom od 28.02.2023. potražuje na ime naknade neimovinske štete za bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti, za naruženje, za tuđu pomoć i njegu i za troškove liječenja ukupan iznos glavnice od 31.553,17 € sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate uz naknadu troškova postupka s kamatom.

12.

Tužbeni zahtjev je postavljen sukladno novom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH pod brojem Su-IV-47/2020-5 u kojem je navedeno slijedeće:

" Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372- 11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

Nadalje iz obrazloženja pravnog shvaćanja proizlazi da se isti primjenjuju odmah budući je navedeno da se …. od njihova donošenja pa ubuduće na sva primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15.lipnja 2020.)… "

13.

U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost za naknadu štete, a osporava osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

14.

Podneskom od 03. travnja 2017. Croatia osiguranje d.d. prijavila je miješanje na strani tuženika, budući je tuženik u trenutku nastanka štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od profesionalne odgovornosti. U predmetnom slučaju Croatia osiguranje d.d. odgovara do svote od 300.000,00 kn u koji iznos je uključena glavnica, kamata i troškovi.

15.

Umješač se u cijelosti pridružio navodima iz odgovora na tužbu tuženika, te je umješač dodatno osporio odgovornost tuženika, te je istaknuo prigovor zastare tražbine.

16.

U dokaznom postupku sud je pročitao odštetni zahtjev upućen tuženiku kojeg je tuženik zaprimio dana 16.07.2013. (list 10-14 spisa), prijedlog za pokretanje postupka mirenja (list 15-16 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb, Podružnica Novi Zagreb, Klasa: UP/I-551-06/16-01/247, UR broj: 534-113-05/32-16-06, od 12.09.2016. kojom se tužiteljici priznaje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu (list 17-18 spisa), pročitana je medicinska dokumentacija o ozljedama i liječenju i to otpusno pismo Opće bolnice Zadar (list 19-20 spisa), liječnički nalaz bolnice iz [adresa] (list 21 spisa), Otpusno pismo KB Sestre milosrdnice, Klinika za traumatologiju (list 22 spisa), Otpusno pismo Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju iz Varaždinskih toplica (list 23-24 spisa), te daljnja medicinska dokumentacija koja se odnosi na nalaz psihologa, Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju, Varaždinske toplice, Otpusno pismo KB Sestre milosrdnice od 04.01.2012., liječnički nalaz Poliklinike za baromedicinu i medicinu rada OXY, Poslovna jedinica [adresa] od 08.01.2012., Otpusno pismo Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitacije, Thalassotherapia Crikvenica od 27.02.2012., kontrolno previjanje Poliklinike za baromedicinu i medicinu rada OXY, PJ [adresa] od 28.02.2012., Otpusno pismo Poliklinike za baromedicinu i medicinu rada OXY, Poslovna jedinica [adresa] od 30.03.2012., preslika povijest bolesti KB Sveti Duh od 04.04.2012., od 11.04.2012., od 02.05.2012., povijest bolesti KB Dubrava, Klinike za plastičnu, rekonstrukcijsku i estetsku kirurgiju od 09.03.2012., povijest bolesti Klinike za traumatologiju od 21.01.2014., od 30.12.2016., fotografije spaljene pete i potkoljenice, pročitani su računi u svezi troškova za liječenje koje je imala tužiteljica (list 25-106 spisa), dalje je pročitana medicinska dokumentacija Opće bolnice Zadar od 24.03.2011., preslike temperaturnih lista (list 111-112 spisa), preslika sestrinskih knjiga o obilasku i pregledu pacijenta na dan 17.12.2010. i 20.12.2010., potom na dane 17. i 18.12.2010. (list 112-120 spisa), provedeno je liječničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku docent dr. sc. Anti Muljačiću, specijalistu kirurgu, ortopedu i traumatologu od 22.11.2018. (list 153-155 spisa), potom se vještak usmeno očitovao na Zapisniku od 16.09.2020. (list 187-189 spisa), pisano se očitovao dana 11.04.2022. (list 229-230 spisa), pisanim putem se očitovao dana 21.09.2022. (list 243-244 spisa), potom dana 19.03.2019. (list 176-177 spisa), čime je vještak, ne samo da je izradio osnovni nalaz i mišljenje, već se na istovjetne primjedbe tuženika koje je tuženik ponavljao iz podneska u podnesak i iz ročišta u ročište očitovao ukupno četiri puta, čime je vještak odgovorio apsolutno na sva pitanja i tuženika i umješača. Saslušana je tužiteljica kao stranka (list 294-297 spisa), te svjedok liječnik BJ koji je bio zaposlen u Općoj bolnici Zadar do 2018. (list 280-281 spisa).

17.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

18.

Među strankama je neprijeporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost za naknadu štete. Neprijeporno je da je tužiteljica prije ovog štetnog događaja stradala dana 30.05.2002. i kao posljedica te prometne nezgode je došlo do parapareze teškog stupnja (gotovo potpunog gubitka motorike i osjeta donjih ekstremiteta uz nemogućnost kontrole mokrenja i pražnjenja crijeva). Neprijeporno je da je tužiteljica bila hospitalizirana kod tuženika u vremenu od 13.12.2010. do 22.12.2010., da je njezin krevet bio smješten u bolničkog sobi pored vrelog radijatora, te joj je u noći sa 17.12.2010. na 18.12.2010. noga završila na vrelom radijatoru zbog čega je zadobila teške opekline trećeg i četvrtog stupnja, a tuženik je te opekline procijenio kao opekline 2A i 2B stupnja. Neprijeporno je da je tuženik tužiteljicu četiri dana nakon što je zadobila tako teške opekline otpuštena na kućno liječenje i da se liječi ambulantno i konzervativno, da je tužiteljica sama potražila pomoć u Zagrebu na Klinici za traumatologiju, KBC Sestre milosrdnice na Odjelu za opekline, da je na tom Odjelu hitno hospitalizirana dana 29.12.2010., te da je ostala hospitalizirana do 08.04.2011., te da se nastavila liječiti još nekoliko godina poslije.

19.

Prijeporno je osnovanost i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, prijeporno je kada je završeno liječenje tužiteljice.

20.

Radi utvrđivanja prijepornih okolnosti sud je saslušao svjedoka dr. BJ, liječnika iz Opće bolnice Zadar, tužiteljicu kao stranku, proveo je liječničko vještačenje po liječniku vještaku specijalistu kirurgu, ortopedu i traumatologu, te se vještak Ante Muljačić na višekratno ponavljane i uporno isticane istovjetne primjedbe očitovao u više navrata kako usmeno, tako i pisanim putem.

21.

Svjedok BJ koji je bio zaposleni liječnik u Općoj bolnici Zadar i koji je potpisnik liječničkog nalaza od 28.12.2010. u svom iskazu na ročištu od 07.05.2024. navodi da je u vrijeme kada je nastao štetni događaj bio liječnik na Kirurgiji Opće bolnice Zadar. U radnom odnosu u Općoj bolnici Zadar je bio do 2018. Kada ga se pita o samom štetnom događaju, kada je stradala tužiteljica kao pacijentica u bolnici u [adresa] na način da je zadobila opekline na radijatoru koji se nalazio pored njezinog kreveta, navodi da nema saznanja o načinu kako je njezina noga dospjela na radijator, niti ima saznanja o njezinom liječenju neposredno prije tog štetnog događaja, jer ju on prije tog događaja nije liječio, a ne sjeća se ničega osim da je to zaista bio bizaran događaj. Nije mu poznato tko je tu noć bio dežuran liječnik, niti zna koje su sestre trebale voditi nadzor nad pacijenticom tijekom te noći. Svjedok doktor BJ navodi da je doktor V u to vrijeme također bio liječnik u Općoj bolnici Zadar i on je po struci internista. Navodi da njemu nije ništa poznato, tko je obavio neposrednu sanaciju opeklina i tko je utvrdio o kakvom stupnju opekline se radi. Pri tome svjedok nema pojma tko je ustanovio da se radi o težem stupnju opekline Zagreb ili [adresa].

22.

Sud je prihvatio iskaz saslušanog svjedoka BJ koji iskaz još jednom potvrdio da je tužiteljica doista stradala kada je bila hospitalizirana kod tuženika nebrigom tuženika jer je svojim iskazom neizravno potvrdio da sestre koje su tu noć trebale voditi nadzor nad pacijenticom, nisu vodile nadzor, niti mu je išta poznato da bi bio tu noć neki liječnik vodio brigu o pacijentici.

23.

Tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je da se tjedan dana prije primitka u Opću bolnicu Zadar jako nahladila jer nije bilo grijanja i zbog toga je dobila upalu bubrega. Shvatila je da se radi o upali bubrega jer joj je 6 dana temperatura skakala gore, dolje i to od 42 do 36 ºC i to naizmjenično svakih 20 minuta i kako joj se stanje pogoršavalo, išla je tražiti pomoć kod liječnika na Hitnu ambulantu. Rekli su joj da nema mjesta da je se hospitalizira i da mora dolaziti svakodnevno na injekcije. Dolazila je šest dana redovno na injekcije da bi joj na kraju bilo izuzetno loše i tada je otišla baš na hitni prijem u bolnicu i onda su vidjeli da se radi o ozbiljnom stanju pa su je zaprimili. Sjeća se da je zaprimljena u teškom stanju, da je smještena na Odjel, da je dobila lijekove, da je dobila infuziju i da je na kraju zaspala. Ujutro se probudila sa teško spaljenom desnom petom zbog čega je bilo potrebno kirurško zbrinjavanje koje kirurško zbrinjavanje nije obavila Opća bolnica u Zadru, niti je prepoznala stupanj opekline, već se zbog tako teške opekline liječila u Zagrebu. Štoviše četiri dana po tako teškoj opeklini ona je otpuštena iz bolnice i vratila se u iznajmljeni stan u [adresa]. Kada je otpuštena iz bolnice iz [adresa], njoj se počela pojavljivati temperatura i rana je postala crna kao ugljen. Otišla je nakon toga na Hitnu, ali niti tamo nije ništa poduzeto. Shvatila je da neće dobiti nikakvu pomoć u [adresa] i zato je otišla na liječenje u Zagreb.

24.

Sud utvrđuje da je potpuno evidentno da u [adresa] nisu baš ništa poduzeli jer je upravo saslušani svjedok BJ zaprimio tužiteljicu dana 28.12.2010. kao dežurni kirurg na Hitnom bolničkom prijemu Opće bolnice u Zadru i BJ je zaključio da se radi o opeklini II. do III. stupnja i dalje ju je otpustio na ambulantno liječenje i tu je evidentno da je Opća bolnica Zadar tužiteljicu sa teško spaljenom petom otpustila na kućno liječenje, na ambulantno liječenje, da je došla sa jako lošim stanjem, da ju je u [adresa] pregledao upravo svjedok BJ i da ju je otpustio dalje neka ide kući na ambulantno liječenje. Koliko je taj pregled i to njegovo utvrđenje bilo loše i neadekvatno svjedoči činjenica da je tužiteljica već slijedećeg dana 29.12.2010. hitno hospitalizirana u Klinici za traumatologiju u Zagrebu na Odjelu za opekline.

25.

Dalje je tužiteljica u svezi nastanka opekline navela da ona ima paraplegiju i da ona svoje tijelo pogotovo stražnji dio tijela ne osjeća od križa pa sve do stopala. Prednji dio tijela osjeća do koljena, a potkoljenicu više ne osjeća. Tužiteljica je iskazala da je Klinici za traumatologiju bila na liječenju do 08.04.2011. i tada se vratila na kućnu njegu svojoj majci u Benkovcu i tamo joj je došlo do ponovnog otvaranja rane na peti. Radi sanacije te rane je išla tri puta na Sv. Duh i tamo su se provodile mjere liječenja koje su se očitovale u previjanju, steriliziranju i imobiliziranju. Za sanaciju pete i epitelizaciju tkiva nije bila dostatna jedna operacije, nego četiri operacije. Kada su završene sve te četiri operacije i reoperacije kako bi se dovelo do sanacije i epitelizacije tkiva, bilo je potrebno dugotrajno previjanje rane i bilo je potrebno voditi brigu da sve bude ekstremno čisto i sterilno kako ne bi došlo do infekcije.

26.

Tužiteljica je nabavila dodatna pomagala kako uopće ne bi sa petom dotaknula podlogu kako ne bi došlo do infekcije rane. U početku nije mogla sama previjati ranu i te je ta previjanja obavljala njezina mama i vodila svu brigu oko toaleta rane. Tužiteljici se ta desna peta u više navrata otvarala, pa se tako ponovno nakon 2011. i 2014. rana na peti ponovo otvorila 2023. i bila je otvorena do 2024. kada su joj ponovo šivali ranu na peti. Tužiteljica iskazuje da je zaista bila zaprimljena u lošem stanju i kada je dobila lijekove protiv bolova i infuziju, zaspala je i zaista ne zna je li ju netko tijekom noći obilazio ili nije. Ona ne zna kako joj je noga dospjela na radijator, ali ona nema nikakvog osjeta u potkoljenicama obje noge i ukoliko joj se nešto događa s nogama od koljena do stopala, ona nema pojma da joj se nešto događa. Tek kada se ujutro probudila vidjela je potpuno spaljenu petu i izgoreno meso. Uhvatila ju je panika, bila je pod stresom što će dalje i jedva se sjeća tih 10 dana provedenih u bolnici u [adresa]. Zna samo da se u bolnici osjećala izuzetno loše i u strahu što joj se još sve tu može dogoditi, a dogodilo joj se da je nisu adekvatno liječili, da je nisu adekvatno zbrinuli, da su je otpustili iz bolnice sa nesaniranom spaljenom nogom i da nisu nastupile teške i nepopravljive posljedice razlog je samo to što je ona shvativši da u [adresa] neće dobiti liječničku pomoć otišla u Zagreb tu pomoć potražiti.

27.

Još uvijek je tijekom čitavog niza godina na terapiji antibiotikom zbog toga što se od same te opekline pa sve do danas u svezi s tom opeklinom komplicira njezino zdravstveno stanje i ima stalne i dodatne posljedice. Tužiteljica je iskazala da je imala materijalne troškove u svezi tog liječenja tako što je plaćala odlaske na preglede i terapijske postupke, morala je putovati na liječenja, morala je nabavljati dodatne lijekove, analgetike, flastere, prijevoje itd, a pomoć i njegu za vrijeme liječenja je tužiteljici pružala majka i nakon otpusta 2011. iz Klinike za traumatologiju je sanitetom odvezena u Benkovac i tamo je brigu o njoj vodila njena mama sve dok se nije oporavila u dovoljnoj mjeri da je mogla sama upravljati svojim osobnim automobilom.

28.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice jer je dan logično i uvjerljivo i sukladan je svim provedenim dokazima u spisu.

29.

Radi utvrđivanja posljedica ozljeda koje je zadobila tužiteljica sud je izveo dokaz liječničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Anti Muljačiću, kirurgu, ortopedu i traumatologu.

30.

U svom nalazu i mišljenju liječnik vještak dr. Ante Muljačić je naveo da je tužiteljica dana 18.12.2010. zadobila opekline desne potkoljenice i desnog stopala IV. stupnja. Kao posljedica opeklina desne potkoljenice i desnog stopala liječenih višekratno operacijski zaostali su vidljivi ožiljci na stražnjoj strani desne potkoljenice u distalnoj trećini, ožiljci na desnoj peti i plantarnoj strani desnog stopala kao i vidljivi ožiljci na prijelazu proksimalne u srednju trećinu desne potkoljenice sa prednje strane kao posljedica uzimanja autoplastičnih režnjeva potrebnih za pokrivanje defekata primarnih opeklina. Opisani vidljivi ožiljci naružuju vanjski izgled tužiteljice u blažem srednjem stupnju. Opisano naruženje je isključivo posljedica ozljede i nema veze s drugim vidljivim oboljenjima tužiteljice.

31.

Tužiteljica je trpjela bolove jačeg intenziteta koji su trajali ukupno 2 mjeseca (uključujući sve operacijske zahvate), bolove srednjeg intenziteta koji su trajali 4 mjeseca, te manje bolove povremenog karaktera koji su trajali 6 mjeseci. Zaostali manji povremeni bolovi su trajne naravi i kao takvi ulaze u pojačane napore.

32.

Pretrpjela je strah, tzv. primarni strah koji je bio jakog intenziteta i trajanja 1-2 sata. Nakon toga trpjela je sekundarni strah jačeg intenziteta i trajanja mjesec dana, srednjeg intenziteta i trajanja 2 mjeseca, te manjeg intenziteta i trajanja 3 mjeseca. Nakon toga zaostao je sekundarni strah u vidu trajnog straha za stanje zdravlja ishod liječenja i permanentnu mogućnost pogoršanja zdravstvenog stanja.

33.

Trajne posljedice zadobivenih ozljeda smanjile su opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 10% u kojem omjeru postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora. Ovo smanjenje opće, životne i radne sposobnosti tužiteljice je isključivo posljedica štetnog događaja, te nema veze sa drugim oboljenjima tužiteljice. Nakon nezgode, za vrijeme liječenja kod kuće, kroz vrijeme od 3 mjeseca tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe u punom obujmu. Nakon tog razdoblja za vrijeme liječenja kod kuće tužiteljici je bila potrebna djelomična pomoć i njega druge osobe kroz naredna 3 mjeseca i to 3 sata dnevno, a kroz narednih 6 mjeseci bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe 3x2 sata tjedno. Tuđa pomoć i njega druge osobe tužiteljici je potrebna za obavljanje svih fizičkih poslova, poslova u kućanstvu, te prilikom provođenja dnevne higijene i njege ozlijeđenog područja.

34.

Odgovarajući na pitanje suda koliko je vremena potrebno da noga bude izložena temperaturi na radijatoru da dođe do takvih opeklina može odgovoriti da smatra da je u konkretnom slučaju bilo potrebno izlaganje noge na radijatoru okvirno od 1 do 2 sata. Odgovarajući na okolnost kako je trebalo liječiti ovu ozljedu vještak navodi osnova i način liječenja svake opekline ovisi o pravovremenom prepoznavanju i dijagnosticiranju stupnja opekline, anatomske lokacije tj. mjesta i površinske proširenosti opekline, kao i dobi i zdravstvenom stanju pacijenta općenito. Odlučujući čimbenik o donošenju odluke, o načinu i brzini aktivnog liječenja je upravo pravilno utvrđivanje navedenih determinantni. To znači da u konkretnom slučaju nije primarno prepoznata niti jedna od navedenih činjenica koje utječu na način liječenja i brzinu primjene odgovarajuće metode liječenja. Naime, prava težina stupnja opečenog područja nije primarno ispravno utvrđena, pa stoga ni operacijsko aktivno liječenje nije odmah primijenjeno. Zakašnjelo prepoznavanje stvarne težine opekline prepoznato je tek naknadno te zato ni aktivno zakašnjelo adekvatno operacijsko liječenje nije dalo očekivani promptni rezultat, već je zbog otežanog cijeljenja operacijski zahvat trebalo u vremenskom razumnom intervalu dva puta ponoviti kako bi se došlo u konačnici do željenog rezultata.

35.

Na nalaz i mišljenje liječnika vještaka tuženik je stavio primjedbe podneskom od 31.12.2018., te je prigovorio svim ocjenama vještaka u odnosu na ocjenu bolova, straha, smanjenja životnih aktivnosti, te naruženja i naveo je da vještak nije niti pregledao tužiteljicu.

36.

Tvrdnje tuženika da vještak nije pregledao tužiteljicu prilikom vještačenja su krajnje zlonamjerne od strane tuženika jer je vještak u prvoj rečenici svoga nalaza naveo da je pregledao tužiteljicu.

37.

Nadalje ovaj sud utvrđuje da je u ovom predmetu imenovao doc. dr. sc. Ante Muljačića koji je dugogodišnji specijalist kirurg, ortoped i traumatolog koji se tijekom svoje znanstvene karijere i liječničke karijere između ostaloga upravo bavio opeklinama, sanacijom opeklina i poznati su mu svi dijelovi Klinike za traumatologiju, Centra za opekline u Zagrebu s obzirom da je bio i dugogodišnji ravnatelj Klinike za traumatologiju, pa se radi o izuzetno kompetentnom liječniku, a sud ovo na ovom mjestu ističe iz razloga što su i tuženik i umješač u više navrata isticali ne samo neosnovane, nego i neumjesne primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

38.

Ukratko, tuženik ističe primjedbe koje opetovano bezuspješno ponavlja kroz cijeli ovaj postupak, te navodi da vještak nije izvještačio cjelokupnu materijalnu štetu, da je sud odredio neadekvatnog vještaka za vještačenje straha, da strah može vještačiti jedino vještak psihijatrijske struke, a nikako vještak kirurg, ortoped i traumatolog. Nadalje prigovara i ocjeni naruženja da vještak nije pregledao tužiteljicu, a što je sud netom u ovoj presudi naveo da je vještak itekako pregledao tužiteljicu.

39.

Koliko su bile ozbiljne primjedbe tuženika da je vještak Muljačić nekompetentan za vještačiti strah i posljedice straha i da je u tom smislu vještačenje manjkavo, te da je neophodno da strah vještači vještak psihijatar, govori činjenica da kada je sud odredio izvođenje dokaza psihijatrijskim vještačenjem i pozvao tuženika na uplatu predujma, tuženik je odmah odustao od tog dokaznog prijedloga.

40.

Vještak je u svom očitovanju na primjedbe tuženika od dana 19.03.2019. naveo da je tužiteljica kod tuženika zadobila opekline desne potkoljenice i desnog stopala III. do IV. stupnja. Vještak je naveo da je prilikom izrade inicijalnog nalaza i mišljenja pregledao tužiteljicu i to je naveo odmah na samom početku nalaza, te je vještak u svom nalazu precizno naveo vrijeme, mjesto i broj operacijskih zahvata koje je pretrpjela tužiteljica, te je na temelju posljedica štetnog događaja ocijenio smanjenje opće životne i radne sposobnosti tužiteljice u omjeru od 10%. Pojašnjava da kada je naveo u svom nalazu i mišljenju da je tužiteljici potrebna tuđa pomoć i njega u punom opsegu onda taj puni opseg iznosi 8 sati dnevno.

41.

Vještak pojašnjava da tuženik nije prepoznao stupanj opečenog područja i ocijenio ga je bitno lakšim od stvarne težine opekline i kliničkog stupnja opekline i zato je neadekvatno liječio tužiteljicu. Cjelokupno kasnije liječenje je nastalo zbog toga jer je tek u drugoj ustanovi utvrđena prava težina i stupanj pretrpljene opekline što je precizno opisano i objašnjeno u samom vještačenju. Stoga je tuženik odgovoran za duljinu i trajanje te sve komplikacije koje su u liječenju nastale zato što tuženik nije pravodobno prepoznao težinu primarnog ozljeđivanja. U konkretnom slučaju kod tužiteljice se ne radi o tzv. običnoj komplikaciji u liječenju tužiteljice već se izravno radi o liječničkom propustu i grešci nastaloj zbog nepravovremenog prepoznavanja težine ozljeđivanja zbog čega je tužiteljica upravo i pretrpjela sve te posljedice.

42.

Nastavno na prigovore tuženika i umješača koji je prijavio miješanje u ovoj parnici na strani tuženika usmeno se očitovao dr. Muljačić na ročištu od 16.09.2020., te je vještak u svom očitovanju naveo da je tužiteljica mogla pretrpjeti fizičke bolove zato jer boluje od pareze donjih ekstremiteta, pa tužiteljica osjeća prednji dio tijela do koljena, a ne osjeća stražnji dio tijela, a ta bol se prenosi na dijelove tijela gdje tužiteljica ima osjet i bitna je razlika da li osoba ima paraparezu ili paraplegiju. Tek u slučaju dijagnoze paraplegije osoba nema apsolutno nikakav osjet boli. Tužiteljica je također pretrpjela strah kada je vidjela i shvatila o kakvom stupnju opekline se radi, a i dalje trpi strah jer se tužiteljici od tog spaljivanja pete i potkoljenice iz 2010. rana na peti i potkoljenici otvarala i tužiteljica je do sada više puta kirurški liječena na način da se ponovno otvorena opeklina morala ponovno šivati.

43.

Vještak je pojasnio da ukupno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice iznosi 10% s osnova teške opekline na peti i potkoljenici i da zbog činjenice što tužiteljica ima paraparezu otprije ne znači da nije nastupilo smanjenje životne aktivnosti, a isto tako bez obzira što je tužiteljica osoba koja se kreće u invalidskim kolicima ne znači da ne trpi naruženje kraj činjenice spaljene pete i potkoljenice, a opseg ozljede i posljedica spaljivanja noge je više nego evidentan na priloženim fotografijama koje prileže na listovima 39-47 spisa.

44.

U daljnjem tijeku postupka tuženik opetovano tražio da se vještak očituje kada je zdravstveno stanje tužiteljice stabilizirano, a kada je liječenje dovršeno i vještak je pojasnio temeljem postojeće medicinske dokumentacije da je liječenje tužiteljice u potpunosti dovršeno sa zadnjim nalazom od 30.12.2016., jer se liječila do toga datuma (nalaz od 21.01.2014.), a stabilizirano je tijekom 2012.

45.

U daljnjem tijeku postupka i umješač i tuženik su ustrajali u svim prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka, prigovarali su svim vidovima štete koje je ocijenio vještak te ustrajali kod istaknutih prigovora zastare tražbine tužiteljice budući je tužba tužiteljice podnesena dana 19.01.2017.

46.

Vještak se potom još dva puta pisano očitovao na primjedbe tuženika i umješača u svojim dopunskim pisanim nalazima od 11.04.2022., te 21.09.2022., te je detaljno naveo da je detaljno u svojim usmenim i pisanim nalazima na stranicama 158-163 sudskog spisa dao svoj nalaz i mišljenje, potom je dao nalaz na stranicama 176-177 spisa, potom ponovo na raspravi dana 16.09.2020. i to na stranicama 187- 191 sudskog spisa, nakon toga je ponovo pisano dopunio svoje vještačenje i u dopuni odgovorio na pitanja umješača. Navedeno pisano očitovanje nalazi se na stranicama 229-230 sudskog spisa. Sud je na inzistiranje tuženika i umješača zatražio dopunu vještačenja na stranicama 224-226 sudskog spisa i to sa istim pitanjima koje je postavio umješač na raspravi 17.02.2022.

47.

Vještak je na sva pitanja tuženika i umješača višekratno odgovorio na tri puta mu postavljena istovjetna pitanja.

48.

Konačno vještak dodaje da su nakon dugotrajnog liječenja tužiteljica dana 21.01.2014. pregledana u Klinici za traumatologiji (stranica 37 sudskog spisa). Tom prigodom se nije radilo o jednostavnom kontrolnom pregledu kako to tvrde tuženik i umješač. Naime tog dana je zbog ozljede tužiteljice izvršen na istoj dodatni kirurški zahvat u vidu mehaničke abrazije u predjelu opečene površine. Prema tome dana 21.01.2014. se nije radilo samo o kontrolnom pregledu već o kirurškom zahvatu koji tuženik i umješač jednostavno zanemaruju. Nakon toga je tužiteljica prema uputama provodila svakodnevne mjere u vidu lokalnog mazanja oštećenog područja neutralnim mastima, te i dalje nosila uložak za petu. Dana 30.12.2016. tužiteljica je ponovo pregledana u Klinici za traumatologiji (stranica 38 sudskog spisa). Tom prigodom je utvrđeno kroničko stanje uz mogućost pogoršanja u smislu "otvaranja rane na peti". Na temelju iznesenog je razvidno da se navedeni pregled treba smatrati kao trenutak završenog liječenja tužiteljice te se kliničko stanje može smatrati konačnim. Dodatno ovom prigodom vještak ističe da se lokalno stanje može uvijek pogoršati te da ukoliko dođe do toga za tužiteljicu bi nastupila nova nematerijalna šteta u vidu pogoršanja zdravstvenog stanja, a sve kao posljedica ozljede od 18.12.2010.

49.

Nakon ovog pisanog očitovanja vještaka od 21.09.2022. umješač je svojim podneskom od 10.10.2022. inzistirao da vještak po četvrti odgovori kakva je razlika između stabilizacije zdravstvenog stanja i liječenja i jesu li terapije sastavni dio liječenja, odnosno jesu li te terapije dovele do stanja ožiljka iz prosinca 2006. Ovo umješač navodi iz razloga što prema njegovom shvaćanju stabilizacija stanja kod tužiteljice nastaje odmah čim završi kontinuitet liječenja, a to je po ocjeni umješača dan 03.09.2012.

50.

Sud je odbio daljnje provođenje vještačenje i daljnje očitovanje vještaka specijaliste dr. Ante Muljačića iz razloga što se vještak u ovom predmetu bezbroj puta očitovao na jedna te ista pitanja kao i što je odgovorio da liječenje nije dovršeno do 30.12.2016. jer je još 21.01.2014. bio kirurški zahvat, pa liječenje tužiteljice nije završeno dana 03.09.2012. već je u cijelosti završeno 30.12.2016. kako je to utvrdio vještak. Obzirom da je vještak na to pitanje umješača prethodna dva puta odgovorio, sud je, kako je već naveo odbio daljnja provođenja vještačenja i daljnje očitovanje vještaka.

51.

S obzirom da je vještak svoj nalaz i mišljenje dao stručno i nepristrano, da ga je obrazložio vrlo detaljno, te da je odgovorio na uporne primjedbe tuženika i umješača, te svaku od tih primjedaba otklonio, te da je tuženik odustao od daljnjeg vještačenja kada je sud to vještačenje odredio, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je nalaz jasan i potpun i ne postoji niti osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, te na temelju tog mišljenja sud može donijeti odluku.

52.

Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je postavio tužbeni zahtjev te se tuženik protivio preinaci tužbenog zahtjeva.

53.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je u cijelosti utvrdio osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, te je sa sigurnošću utvrdio da je liječenje tužiteljice u cijelosti dovršeno 30.12.2016. pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 18.01.2017., to je neosnovan istaknuti prigovor zastare za traženje naknade štete.

54.

Odredbom čl. 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO) propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenih doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a objektivni rok tražbine naknade štete nastupa za pet godina. Pri tome je prvenstveno relevantan početak subjektivnog roka za tražbine naknade prouzročene štete, pa početak subjektivnog roka za tražbine naknade prouzročene štete ovisi kumulativno o dvjema činjenicama:

– o saznanju oštećenika za štetu

– o saznanju oštećenika za osobu koja je učinila štetu.

55.

Pod saznanjem oštećenika za štetu razumije se, ne samo saznanje o postojanju štete već i saznanje o obujmu štete, odnosno o elementima njezine visine. Pri tome objektivni rok zastare počinje teći od trenutka kada su nastale štetne posljedice i ne teče od štetnog događaja. Stoga kako su tužiteljici sve štetne posljedice nastale u trenutku kada je saznala za štetu i opseg štete, a to je bio trenutak dovršetka liječenja, tužiteljica je podnijela zahtjev za naknadu štete unutar subjektivnog i objektivnog zastarnog roka.

56.

Nakon što je vještak izradio nalaz i mišljenje tužitelj je postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Tuženik i umješač su se protivili preinaci tužbenog zahtjeva.

57.

Sud je dopustio preinaku sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

58.

Preinaka je dopuštena iz razloga što je u tijeku ovog parničnog postupka stupio na snagu novi Zakon o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) 25/13, 89/14, 70/19, i 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP), a odredba čl. 190. st. 2. se primjenjuje na sve postupke u tijeku.

59.

Odredbom čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dočim je stavkom 2. čl. 190. propisano da se iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka može preinačiti tužba do zaključenja glavne rasprave ako je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je na sjednici Vrhovnog suda RH od 15.06.2020.g. doneseno novo pravno shvaćanje te su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji koji su objavljeni na stranici VSRH dana 17.lipnja 2020. to je tužitelj tek tada, uostalom kao i svi sudionici u postupku saznao za novo pravno shvaćanje koje mu dopušta povišenje tužbenog zahtjeva u svim postupcima koji su u tijeku, pa stoga tužitelj nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka ali to može do zaključenja glavne rasprave budući preinačenje tužbe nije mogao učiniti do zaključenja prethodnog postupka pa je sud temeljem čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku takvu preinaku dopustio.

60.

Ovaj sud napominje da je tužiteljica uskladila svoj tužbeni zahtjev s novim Orijentacijskim kriterijima pa je stoga i postavio svoj tužbeni zahtjev sukladno novim Orijentacijskih kriterijima. Pri tome su Orijentacijski kriteriji ono što i sam njihov naziv navodi samo Orijentacijski, a što znači da će sud dosuditi pravičnu naknadu novčane štete, rukovodeći se svim elementima konkretnog slučaja.

61.

Nakon provedenog vještačenja tužitelj je sukladno utvrđenjima u postupku postavio tužbeni zahtjev. Tuženik se protivio tako postavljenom tužbenom zahtjevu ističući prigovor zastare na povećani dio tužbenog zahtjeva navodeći da je povećani dio tužbenog zahtjeva u zastari.

62.

Ovdje valja istaknuti da je kako je to i tužitelj naveo u svom podnesku da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva – Zaključak II. Sjednice građanskog odjela VSRH broj Su-IV-123/24 od 27.05.2024. 63.

Nadalje u ovoj pravnoj stvari se ima primijeniti i stav presude ESLJP Vugedlija protiv Hrvatske od 20.02.2024. (Zahtjev broj: 14692/18). U ovoj presudi ESLJP je jasno naveo da tužitelj ima pravo na povišenje tužbenog zahtjeva i s obzirom na postupovna pravila hrvatskog prava gdje previsoko postavljeni zahtjevi mogu dovesti do toga da trošak postupka koji se mora platiti u svezi odbijenog dijela (previsoko postavljenog) tužbenog zahtjeva u konačnici premaši iznose koji se dosuđuju tužitelju. U tom kontekstu podnositelju se ne može prigovoriti što je bio oprezan prilikom podnošenja tužbe i naznačio tužbeni zahtjev u nižem iznosu.

64.

Stoga u situaciji kada bi se tužitelju onemogućilo da uskladi tužbeni zahtjev sa provedenim vještačenjima tada se dovodi do situacije da tužitelj iako nije učinio nikakvu pogrešku bude doveden u situaciju da zbog restriktivne primjene procesnih pravila ne može ostvariti puni iznos naknade štete te bi mu na taj način nerazmjerno bilo ograničeno pravo na pristup sudu, a što je u protivnosti sa stavovima Europskog suda za ljudska prava.

65.

Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije), sud se rukovodio jačinom i trajanjem pretrpljenih tjelesnih boli, duševnih boli, straha izazvanih trajnim narušenjem zdravlja, naruženja koje je nastupilo i potrebe za tuđom pomoći i njegom.

66.

Prema ocjeni ovog suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju u kojem ovaj sud odlučuje, potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju, da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

67.

Cijeneći u okviru i na način predviđen čl. 1100. st. 2. ZOO-a, prema odredbi čl. 19., čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, a imajuću u vidu intenzitet i trajanja bolova koje je trpjela tužiteljica, da je pretrpjela strah, da je došlo do smanjenja životnih aktivnosti, da je tužiteljica trpjela nelagodnosti tijekom liječenja, da je više puta operirana i da je provođena fizikalna terapija tužiteljici po svim ovim osnovama pripada pravična novčana naknada i to za tjelesne boli, za strah i za smanjenje životnih aktivnosti u omjeru od 10%, te da je tužiteljica trpjela nelagodnosti tijekom liječenja, pripada po svim ovim osnovama pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 23.093,77 €.

68.

Tužiteljici je tijekom liječenja, a za zbrinjavanje kupke, previjanje do oporavka do te mjere da je mogla sama voditi brigu bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju prema utvrđenju vještaka od 1134 sata. Tužiteljica je zatražila da joj sud dosudi cijenu sata za 1 sat tuđe pomoći u svoti od 2,79 €. Ovako zatražena naknada za tuđu pomoć i njegu pripada bitno niže zatraženim naknadama, nego u uobičajene naknade koje se dosuđuju nakon uvođenja eura kao službene valute u RH. Stoga je sud tužiteljici na ime neophodne i potrebne tuđe pomoći i njege sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO) dosudio zatraženi iznos od 3.160,66 €.

69.

Tužiteljica je zatražila i naknadu za troškove liječenja koje troškove je dokazala u osnovanosti i visini, a kako to propisuje odredba čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

70.

Sud je pregledom detaljno popisanih troškova koje se nalaze u prilogu tablice postavljenog tužbenog zahtjeva (list 267 spisa), utvrdio da je tužiteljica u tablicu unijela sve jasno vidljive i čitke račune za sve provedene medicinske tretmane, nabavku lijekova, prijevoza na terapiju, troškova goriva, dokazala koje je sve troškove imala, te je dokazala osnovanost i visinu zatraženih troškova sukladno priloženim računima u svoti od 5.298,74 €, pa je sud tužiteljici stvarne troškove na ime liječenja dosudio u cijelosti.

71.

Tužiteljica je svojim tužbenim zahtjevom zatražila da joj sud dosudi naknadu štete s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.01.2014., a sud je taj dio zahtjeva za isplatu kamata odbio iz razloga što je liječnik vještak utvrdio da je liječenje tužiteljice u potpunosti dovršeno dana 30.12.2016., pa je stoga sud odbio zahtjev tužiteljice za isplatu kamata na osnovano dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 21.01.2014. do 29.12.2016. i zahtjev za isplatu kamata na osnovano dosuđeni iznos od 5.298,74 € za razdoblje od 21.01.2014. do 29.12.2016.

72.

Odluka o kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

73.

Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

74.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 250 bodova, troška sastava odštetnog zahtjeva od 04.07.2013. u iznosu od 250 bodova, troška sastava 5 podnesaka (05.05.2017., 29.01.2019., 16.09.2020., 22.01.2021., 28.02.2023.), svako po 250 bodova, troška zastupanja na 9 ročišta (08.11.2017., 05.03.2018., 11.03.2020., 16.09.2020., 17.02.2022., 08.12.2022., 07.05.2024., 11.02.2025., 22.05.2025.), svako po 250 bodova, troška pristupa na 1 ročište od 04.11.2019. u iznosu od 125 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 9/1, Tbr 9/2, Tbr 32 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

75.

Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 7.750,00 €.

76.

Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 1.937,50 €, troška predujma za liječničko vještačenje u iznosu od 225,63 €, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 9.913,13 €.

77.

Sud tužiteljici nije dosuđivao pristojbu na tužbu i na presudu iz razloga što je ista temeljem rješenja Centra za socijalnu skrb odnosno temeljem Zakona o sudskim pristojbama ex lege oslobođena troškova sudskih pristojbi.

78.

Sud je tužiteljici dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

79.

Radi navedenog odlučeno je kao u toč. I. do III. izreke ove presude.

U Zagrebu, dana 22. svibnja 2025. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika