Poslovni broj: Us I-1145/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice pod 1) NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tužitelja pod 2) MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tužiteljice pod 3) Općine Murter-Kornati, OIB: 95623894063, Murter, Butina 2, zastupane po opunomoćenici Angeli Kranjčević, odvjetnici u Zagrebu, Radnički dol 23, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske), OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva "Vukadin i Partneri" j.t.d. u Zagrebu, Utješinovićeva 3, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, bez rasprave, 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-05/13-26/1036, urbroj: 531-05-2-2-1-13-2 od 18. listopada 2013. te se predmet vraća tuženiku na ponovno odlučivanje u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. Uslijed presuđenog kao pod točkom I. izreke ove presude ročište zakazano za dan 26. lipnja 2025. u 13,15 sati neće se održati.

III. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi pravne prednice tužitelja pod 1) i 2) podnesenoj 11. travnja 2014. protiv rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-05/13-26/1036, urbroj: 531-05-2-2-1-13-2 od 18. listopada 2013., tužitelji u bitnom ističu kako objekt za koji je zatraženo izdavanje rješenja o izvedenom stanju nije sagrađen do roka koji je predviđen zakonom, već nakon 21. lipnja 2011., odnosno da je izgradnja stambene zgrade ispod podstavljene nadstrešnice koja je vidljiva na digitalnoj ortofoto karti započela tek 2012. Da se u konkretnom slučaju ne radi o grubim konstruktivnim radovima u smislu čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja, zapisnika nadležnih tijela te fotografija tih tijela. Unatoč svim tim dokazima tuženik poništava rješenje prvostupanjskog tijela kojim je na pravilan i zakonit način utvrđeno kako nema uvjeta za ozakonjenje sporne građevine. Tužitelji ističu kako je nezakonito izgrađena građevina rađena od materijala i na način kojim se ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja, jer je riječ o objektu koji je presvučen knauf pločama i to tek 2012. Naime, samo drvena nadstrešnica je izgrađena 2010., a sve obloge postavljene su znatno kasnije. Nadalje, tužitelji ističu kako se glede navedene čestice vodi parnični postupak, pokrenut prije podnošenja zahtjeva za ozakonjenje, a sam objekt je izgrađen na području koje predstavlja kulturnu baštinu otoka [adresa], pri čemu su podnositelji zahtjeva rušenjem suhozida i postojećih međa izvršili devastaciju područja. Glede objekta-nadstrešnice izdano je u nekoliko navrata rješenje o rušenju te zabrana daljnjih građevinskih radova. U konkretnom slučaju, radi se o grubom nepoštivanju odredbi Zakona o gradnji gdje su investitori usprkos svim zabranama nadležnih inspekcija i komunalnih redara, pa čak i usprkos pravomoćnoj kaznenoj presudi kojom su oglašeni krivim za izvođenje nezakonitih radova od 2007., nastavili s izvođenjem nezakonitih radova koje sada pokušavaju ozakoniti i za koje tuženik smatra da sukladno odredbama Zakona ispunjavaju uvjete za ozakonjenje. Tužbenim zahtjevom predlažu sudu poništiti osporeno rješenje tuženika i odbiti žalbu zainteresirane osobe uloženu protiv prvostupanjskog rješenja.

2.U pravovremenoj tužbi tužiteljice pod 3) podnesenoj protiv istog rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, klasa:

UP/II-361-05/13-26/1036, urbroj: 531-05-2-2-1-13-2 od 18. listopada 2013., ova tužiteljica navodi kronologiju postupanja povodom zahtjeva zainteresirane osobe za ozakonjenjem izgrađene stambene građevine maksimalne vanjske tlocrtne dužine i širine 8,83 m x 9,63 m+1,70 m x 2,70 m-nadstrešnice, izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa] u [adresa]. Navodi kako je prvostupanjsko tijelo pribavilo snimke kojima raspolaže sam tužitelj (Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica Šibenik) s datumom od 4. listopada 2010. i 24. siječnja 2012. iz kojih je vidljivo da do navedenih datuma na parceli nije bila izgrađena zgrada već je bila izgrađena nadstrešnica, pokrivena crijepom, bez vidljivih vanjskih gabarita. Isto je vidljivo i na snimci od 25. siječnja 2011. Uz navedene snimke prvostupanjsko tijelo je izvršilo uvid u ovjerenu izjavu komunalnog redara ČB, ovjerenu izjavu neposrednog susjeda SB, te je od tužitelja zatražen i zapisnik sa popratnim foto zapisom sačinjen dana 20. svibnja 2011. u kojem se utvrđuje nastavak bespravne gradnje započet u ožujku 2010., a iz priloženog foto zapisa vidljiva je izgrađena nadstrešnica na kojoj se izvode radovi, bez vidljivih gabarita sada izgrađene stambene zgrade. Izvršen je uvid i u zapisnik komunalnog redara sa popratnim foto zapisom od 21. ožujka 2012. iz kojeg je vidljivo da se izvode radovi na nadstrešnici odnosno da je nadstrešnica dijelom zatvorena, tj. da su utvrđeni vanjski gabariti zgrade koja još nije u funkciji stanovanja. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjsko tijelo je pravilno primijenilo odredbu čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama i odbilo izdavanje rješenja o izvedenom stanju, budući iz dokaza priloženih u spis nedvojbeno proizlazi da se radovi izvedeni do 21. lipnja 2011. ne mogu smatrati grubim konstruktivnim radovima. Međutim, usprkos materijalnim dokazima u spisu, pravilno utvrđenom činjeničnom stanju prvostupanjskog tijela i pravilnoj primjeni odredbe čl. 2. Zakona o postupanju, tuženik odlučuje o žalbi zainteresirane osobe i poništava prvostupanjsko rješenje s obrazloženjem da se iz podataka na koje se poziva prvostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja, ne može sa sigurnošću utvrditi stanje na dan 21. lipnja 2011. Riječ je dakle o snimkama od 4. listopada 2010., 25. siječnja 2011. i 20. svibnja 2011. te iste ne mogu predstavljati siguran dokaz o izgrađenosti na dan 21. lipnja 2011. Iz foto-dokumentacije dostavljene u spis te iz zapisnika ovlaštenog tijela nedvojbeno proizlazi da se radovima izvršenim do 21. lipnja nisu definirali vanjski gabariti zgrade, da zgrada nije postojala i da svi radovi koji su izvedeni tijekom 2012. nisu „dodatni radovi“ već grubi konstruktivni građevinski radovi. Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, zgrada izgrađena ili rekonstruirana do 21. lipnja 2011. bez rješenja o uvjetima građenja, na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže smatra se nezakonito izgrađenom zgradom prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Tužiteljica ističe kako je tuženik donio pobijano rješenja protivno ovjerenoj izjavi nadležne službe-komunalnog redara, zapisnika nadležnog tijela, fotografija snimljenih u sklopu obavljanja komunalne službe i protivno izjavi neposrednog susjeda te očito prihvatio izjave osoba koje su dugogodišnji prijatelji sa DB i koje nemaju neposrednih saznanja te koje su u suprotnosti sa materijalnim dokazima u spisu. U smislu izdavanje potvrde izvedenog stanja, izgrađenom zgradom smatra se zgrada u kojoj su dovršeni dijelovi bitni za ostvarivanje njezine namjene u mjeri prikladnoj za njezinu uporabu, odnosno ona koja ima izgrađen dio u koji se mogu smjestiti stvari, a to je jedna etaža (pod i strop tj. krov). Sam tuženik je zauzeo mišljenje (Klasa: 360-01/12-02/539 od 24. listopada 2012.) da se građevina koja do 21. lipnja 2011. ima izvedene temelje sa zidovima, a nema stropa, tzv. prva ploča, ne smatra nezakonito izgrađenom zgradom niti se ona može ozakoniti sukladno odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Protivno zauzetom stavu tuženik u konkretnom slučaju smatra da treba ozakoniti nadstrešnicu koja na dan 21. lipnja 2011. nema čvrste temelje sa zidovima, nema stropa tzv. prvu ploču već samo krovište naslonjeno na grede (nadstrešnica vidljiva na digitalnoj ortofoto snimci). Nesporno utvrđena činjenica tijekom provedenog prvostupanjskog postupka je da do dana 21. lipnja 2011. nisu izvedeni grubi konstruktivni građevinski radovi te da su svi grubi konstruktivni građevinski radovi izvedeni nakon 21. lipnja 2011. i to tijekom 2012/2013. te da i danas predmetna građevina nije izgrađena od materijala kojima se osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja, a što također sprječava njezino ozakonjenje prema odredbi čl. 6. st. 3. t. 2. Zakona o postupanju. Tužbenim zahtjevom predlaže sudu poništiti osporeno rješenje tuženika i odbiti žalbu zainteresirane osobe uloženu protiv prvostupanjskog rješenja.

3.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako se protivi tužbama i tužbenim zahtjevima u cijelosti, kao i da ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio odbiti tužbene zahtjeve tužitelja.

4.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi kako se sukladno čl. 22. st. 5. Zakona o upravnim sporovima, upravni spor može voditi tek kada je iscrpljena svaka druga zakonom propisana zaštita, dok razlozi koje tužitelji u tužbama navode da predstavljaju razloge i činjenice koje će ocijeniti prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku, uslijed čega da tužbe tužitelja valja odbaciti.

5.Ovaj sud je rješenjem poslovni broj: 15 UsI-2559/21-9 od 14. listopada 2021. prekinuo predmetni spor koji se vodio pod citiranim poslovnim brojem, to pak iz razloga što je predmet ovog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika Klasa: UP/II-361-05/13- 26/1036, Urbroj: 531-05-2-2-1-13-2 od 18. listopada 2013., koje rješenje je doneseno u istoj upravnoj stvari, odnosno po zahtjevu zainteresirane osobe za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju za izgrađenu stambenu građevinu maksimalne vanjske tlocrtne dužine i širine 8,83 x 9,63 m + 1,70 x 2,70 m – nadstrešnice izgrađene na č.z. 1077/1 k. o. [katastarska općina]-Betina na [adresa], slijedom čega se pravomoćno okončanje spora koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem: UsIgr-434/20 (u kojem je predmet spora bila ocjena zakonitosti rješenja tuženika klasa: UP/II-361-05/15-26/208, urbroj: 531-05-2-2-2-15-2 od 9. veljače 2015., kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, klasa: UP/I-350-05/12-02/1438, urbroj: 2182/1-16-14-33 od 27. studenog 2014. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno postupanje, a kojim prvostupanjskim rješenjem je odbijen identičan zahtjev zainteresirane osobe) ukazalo prethodnim pitanjem za predmetni upravni spor s obzirom da se u istom ocjenjivala zakonitost citiranog rješenja tuženika donesenog u identičnoj upravnoj stvari odlučujući o istom zahtjevu zainteresirane osobe, a nakon što je donesena pravomoćna odluka u naznačenom sporu, konkretno presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-440/2022-2 od 6. studenoga 2024., sud je rješenjem poslovni broj: Us I-2559/21-11 od 20. svibnja 2025. nastavio spor, nakon čega je spis dobio novi poslovni broj: Us I-1145/2025.

6.Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 98. točka 4. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS), pa kako su odlučne činjenice za rješavanje ovog spora dostatno utvrđene, posebice imajući u vidu pravomoćno okončanje spora poslovni broj: UsIgr-434/20 donošenjem presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-440/2022-2 od 6. studenoga 2024., koji se ukazao prethodnim pitanjem za ovaj spor, sud je odlučio donijeti presudu bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu.

7.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu u predmetu ovog suda poslovni broj: UsIgr-434/2020.

8.Sud je odbio sve dokazne prijedloge tužitelja i to da se u svojstvu svjedoka saslušaju komunalni redari ČB i SB, da se provede vještačenje po ovlaštenom vještaku građevinske struke, da se obavi očevid na licu mjesta, da se u svojstvu svjedoka saslušaju UB iz [adresa], LB iz [adresa], KB iz [adresa], RB iz [adresa], Angela Kranjčević iz Zagreba, VB iz [adresa] i JB iz [adresa], da se pribavi spis Općine Murter Klasa: UP/I-350-05/12-02/1438 kao i predmet komunalnog redarstva Općine Murter, Klasa: 363-04/11-63, to na okolnosti koje su precizirane u tužbama tužitelja i na raspravi održanoj 20. siječnja 2016., kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

10.Tužbeni zahtjev je osnovan iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku obrazloženja ove presude.

11.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

12.Naime, prvostupanjskim rješenjem Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, klasa: UP/I-350-05/12-02/1438, urbroj: 2182/1- 16-13-12 od 6. rujna 2013. odbijen je zahtjev zainteresirane osobe iz ovog spora za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za izgrađenu stambenu građevinu maksimalne vanjske tlocrtne dužine i širine 8,83 x 9,63 m + 1,70 x 2,70 m – nadstrešnice izgrađene na č.z. 1077/1 k. o. [katastarska općina]-Betina na [adresa].

13.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-05/13-26/1036, urbroj:

531-05-2-2-1-13-2 od 18. listopada 2013. postupajući po žalbi zainteresirane osobe, poništeno je naprijed citirano prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

14.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem poništio naprijed citirano prvostupanjsko rješenje uz razloge koje je obrazložio u obrazloženju svog rješenja, konkretno jesu li egzistentni razlozi na kojima tuženik temelji svoj poništavajući akt i poništava to rješenje uz vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te jesu li okolnosti koje tužitelji problematiziraju u tužbi razlozi zbog kojih bi osporeno rješenje tuženika bilo nezakonito, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

15.Odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj: 86/12) propisano je da nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra se zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže. Stavkom 2. da nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra se i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

Stavkom 3. da uvjerenje iz stavka 2. ovoga članka obvezno sadrži broj katastarske čestice i ime katastarske općine na kojoj je zgrada izgrađena, ime naselja i ulice/trga u kojemu se zgrada nalazi i kućni broj ako je određen.

Stavkom 4. da DOF5/2011 mora biti dostupna na uvid građanima u sjedištu središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove državne izmjere i katastar nekretnina, područnim uredima za katastar, Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: katastarski uredi) i upravnim tijelima koja donose rješenja o izvedenom stanju.

16.Prije samog obrazlaganja razloga zbog kojih je tužba tužitelja osnovana i zbog čega ovaj sud smatra osporeno rješenje tuženika nezakonitim, za istaknuti je u odnosu na navode zainteresirane osobe kako u konkretnom slučaju nema procesnih pretpostavki za vođenje ovog spora jer da se temeljem čl. 22. st. 5. Zakona o upravnim sporovima, upravni spor može voditi tek kada je iscrpljena svaka druga zakonom propisana pravna zaštita, kako su takvi navodi u cijelosti neosnovani, to pak stoga što je odredbom čl. 120. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09 i 110/21) propisano da drugostupanjsko tijelo o žalbi odlučuje rješenjem (st. 1.), te da se protiv drugostupanjskog rješenja može pokrenuti upravni spor. Kako tužitelji tužbom osporavaju upravo drugostupanjsko rješenje, to je pak neosnovan navod zainteresirane osobe da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje spora, te da bi tužbe valjalo odbaciti, slijedom čega je sud ovom presudom meritorno odučio o tužbama tužitelja.

17.Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika ovaj sud prije svega nalazi kako stajališta koja je tuženik zauzeo u svom rješenju nisu prihvatljiva ovom sud, uslijed čega sud upravni akt čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora ne može ocijeniti pravilnim ni zakonitim, pa ga je stoga valjalo poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovno odlučivanje.

18.Nadalje, sud nalazi potrebnim za naglasiti kako je donošenjem presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-440/2022-2 od 6. studenoga 2024. pravomoćno okončan spor koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem: UsIgr-434/20, a koji se ukazao prethodnim pitanjem za ovaj spor, kojom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske su točkom I. usvojene žalbe tužitelja i poništena je presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-434/2020 od 10. ožujka 2021. (kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenjem tuženika klasa: UP/II-361-05/15-26/208, urbroj: 531-05-2-2-2- 15-2 od 9. veljače 2015., a kojim pak rješenjem je po žalbi zainteresirane osobe poništeno prvostupanjsko rješenje Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, klasa: UP/I-350-05/12-02/1438, urbroj: 2182/1-16-14-33 od 27. studenog 2014. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno postupanje, a kojim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev zainteresirane osobe iz ovog spora za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za izgrađenu stambenu građevinu maksimalne vanjske tlocrtne dužine i širine 8,83 x 9,63 m + 1,70 x 2,70 m – nadstrešnice izgrađene na č.z. 1077/1 k. o. [katastarska općina]-Betina na [adresa]), dok je točkom II. poništeno rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-05/15-26/208, urbroj: 531-05-2-2-2-15-2 od 9. veljače 2015. i odbijena je žalba uložena protiv rješenja Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, klasa: UP/I-350-05/12-02/1438, urbroj: 2182/1-16-14-33 od 27. studenoga 2014.

19.Uslijed prethodno izloženog, nedvojbeno je da se naprijed citirana presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske odnosi na identičnu upravnu stvar i to između istih stranaka, slijedom čega su sva stajališta tog suda iz naznačene presude primjenjiva i na ovaj spor, kojim stajalištima je ovaj sud vezan i koja pak prihvaća u cijelosti. Nadalje, ovaj sud najprije primjećuje da je obrazloženje osporenog rješenja tuženika proturječno, to stoga što tuženik najprije navodi kao spornu i nerazjašnjenu činjenicu pitanje je li u konkretnom slučaju bila izgrađena nadstrešnica ili nedovršena zgrada na dan 21. lipnja 2011. i daje nalog prvostupanjskom tijelu da svim dokaznim sredstvima utvrdi ovu odlučnu činjenicu, dok s druge strane istovremeno zauzima stav prema kojem se radovi izvedeni u svrhu izgradnje predmetne zgrade i koji su evidentirani na digitalnoj ortofoto karti do 21. lipnja 2011. smatraju grubim konstruktivnim radovima ne navodeći na temelju čega donosi takav zaključak. Isto tako, ovaj sud zaključuje kako je pogrešno stajalište tuženika da se u odnosu na radove izvedene nakon 21. lipnja 2011. (ne navodeći o kojim se to radovima u konkretnom slučaju radi) treba primijeniti odredba članka 34. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, s obzirom da se navedena zakonska odredba odnosi na radove koji se izvode radi dovršetka već ozakonjene zgrade, a ne kako to pogrešno tumači tuženik na radove vršene nakon 21. lipnja 2011. na zgradi za koju nije izdano rješenje o izvedenom stanju.

20.Međutim, ovaj sud ključnim nalazi pogrešan zaključak tuženika da u provedenom upravnom postupku pred prvostupanjskim tijelom nije na nedvojben način utvrđeno je li do 21. lipnja 2011. bila izgrađena nadstrešnica ili je riječ o zgradi (nedovršenoj) koju je moguće ozakoniti. S tim u vezi prvenstveno je za naglasiti da se odlučna činjenica o vremenu gradnje zgrade koja je predmetom ozakonjenja prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama dokazuje sukladno izričitoj odredbi članka 2. toga Zakona. Ovo stoga, jer kako je to i propisano člankom 1. navedenog Zakona, ovim Zakonom se uređuju uvjeti, postupak i pravne posljedice uključivanja u pravni sustav nezakonito izgrađenih zgrada, pa se u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada činjenica postojanja nezakonito izgrađene zgrade u smislu članka 2. Zakona ne utvrđuje drugim dokaznim sredstvima (saslušanjem stranke, svjedoka i dr.), a koje stajalište je Visoki upravni sud Republike Hrvatske iskazao u nizu svojih dosadašnjih odluka (npr. Usž-3140/2021, Usž-538/2021 i dr.). Pored toga, tuženik se poziva isključivo na odredbu članka 2. stavka 1. Zakona propuštajući za konkretni slučaj mjerodavne stavke 2. i 3. istog članka Zakona, kojim je izričito predviđeno da u slučaju kada nezakonito izgrađena zgrada nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 nadležno tijelo za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje za zgradu, ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti toga tijela izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili na drugoj službenoj kartografskoj podlozi. No, iz spisa predmeta ne proizlazi da je podnositelj zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, ovdje zainteresirana osoba, dokazala da se radi o zgradi iz stavka 1. navedenog članka Zakona dostavljanjem dokaza, odnosno uvjerenja iz stavka 2. i 3. istog članka Zakona, tj. da se radi o zgradi na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom, sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

21.Nadalje, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjsko upravno tijelo u provedenom postupku nedvojbeno pravilno utvrdilo da se u konkretnom slučaju ne radi o zgradi na kojoj su do 21. lipnja 2011. izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom), a što proizlazi iz zapisnika komunalnog redarstva od 20. svibnja 2011., 24. rujna 2011., te 19. ožujka 2013. sa foto zapisima koji su sastavni dijelovi tih zapisnika. Iz evidentiranog u tim zapisnicima jasno proizlazi da je izgrađena crijepom pokrivena nadstrešnica, da stanje zatečeno 20. svibnja 2011. je isto kao i 24. rujna 2011., da se ne radi o izgrađenosti zgrade na način kako to propisuje članak 2. Zakona. Iz zapisnika komunalnog redarstva od 21. ožujka 2012. je razvidno da su utvrđeni vanjski gabariti zgrade koja nije u funkciji stanovanja (izvode se radovi postavljanja termo fasade). Stoga je osnovan zaključak prvostupanjskog upravnog tijela u odnosu na stupanj izgrađenosti zgrade do 21. lipnja 2011. da se izvedeno ne može smatrati grubim konstruktivnim radovima koje ima u vidu članak 2. navedenog Zakona, jer niti ne proizlazi da bi se do navedenog datuma radilo o objektu koji je izgrađen na način i od materijala kojima se osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja, stoga neosnovano tuženik ukazuje na ovjerene izjave svjedoka AB, IB i HB, prema kojima je do lipnja 2011. bio izgrađen objekt na betonskoj ploči s dvije spavaonice, sanitarnim čvorom, dnevnim boravkom, kuhinjom, blagovaonicom i terasom, da je imao vodu, električnu energiju, sunčane kolektore, kamin za grijanje i za zagrijavanje sanitarne vode, jer isto ne proizlazi iz evidentiranog naprijed navedenim zapisnicima, pa osnovano prvostupanjsko upravo tijelo takvim iskazima svjedoka nije poklonilo vjeru, već iskazu svjedoka SB koji je suglasan s naprijed utvrđenim da su tek u ožujku 2012. započeti radovi na način da se nadstrešnica počela oblagati drvenim pločama.

22.Pored toga, ovako utvrđeno činjenično stanje podnositelj zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju predmetnog objekta nije doveo u sumnju prilaganjem, ne samo dokaza iz stavka 2. članka 2. navedenog Zakona, već niti bilo kakvim materijalnim dokazom na okolnost vremena izgrađenosti zgrade. Imajući u vidu da je prvostupanjsko upravno tijelo provelo ispitni postupak sa svim raspoloživim dokazima, pri čemu sud izdvaja postupke zapisnika komunalnog redarstva kao vjerodostojne i nepristrane, to je pravilan zaključak prvostupanjskog upravnog tijela da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, kod kojeg stanja stvari tuženik nije pravilno ni zakonito postupio kada je osporenim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje i tijelu prvog stupnja predmet vratio na ponovno rješavanje, uslijed čega takav akt nije zakonit, pa ga je stoga valjalo poništiti.

23.Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a valjalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva poništiti osporeni akt tuženika te mu predmet vratiti na ponovno odlučivanje, pri čemu je tuženik vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a), u kojem će donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku, uslijed čega je presuđeno kao pod točkom I. u izreci presude.

24.S tim u vezi, u ponovnom postupku koji će uslijediti nakon ove presude, tuženik je dužan postupiti sukladno pravnom shvaćanju suda izraženom u ovoj presudi, te će ponovno odlučiti o žalbi zainteresirane osobe iz ovog spora uloženoj protiv prvostupanjskog rješenja, uvažavajući stajališta i primjedbe ovog suda izložene u prethodnom djelu obrazloženja ove presude, kao i stajališta iz naprijed citirane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-440/2022-2 od 6. studenoga 2024. koja je donesena u sporu koji se zbog identične upravne stvari vodio između istih stranaka, nakon čega će donijeti novi akt kojeg je potrebno donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku koji je potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

25.Konačno, s obzirom da je sud uslijed naprijed izloženih razloga odlučio donijeti presudu bez održavanja rasprave, zakazano ročište za dan 26. lipnja 2025. u 13,15 sati postalo je bespredmetno, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci presude.

26.Naposljetku, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. u izreci ove presude.

U Splitu, 22. svibnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 127. st. 1. ZUS-a.

DNA:

- tužiteljici pod 1) NB, iz [adresa],

- tužitelju pod 2) MB, iz [adresa],

- opunomoćenici tužiteljice pod 3) Angeli Kranjčević, odvjetnici u Zagrebu, Radnički dol 23,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20,

- opunomoćenicima zainteresirane osobe odvjetnicima iz Odvjetničkog društva "Vukadin i Partneri" j.t.d. u Zagrebu, Utješinovićeva 3,

- u spis.