Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč

Posl.br. P-1121/2024-15

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanja Rojnić i Ronald Kontešić, odvjetnicima iz Pule, protiv tuženika DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]), zastupan po punomoćniku KN iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Siniše Borštnera i Andreja Staniča iz Poreča, radi utvrđenja prava vlasništva i dr., nakon javne glavne rasprave zaključene 16. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 22. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica, SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekla pravo vlasništva na nekretnini, garaži smještenoj na kč. br. [katastarska čestica] TROKATNA POSLOVNO STAMBENA ZGRADA U [adresa], 8A, 8B, 8C I OBALA M. TITA 3A upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Etažna knjiga, etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, 142. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-142), garaža, površine 14,16 m2, u podrumu zgrade u planu označena sa “G32”, pa je slijedom toga, tužiteljica, po pravomoćnosti ove presude, ovlaštena u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč – Parenzo, Poreč – Etažna knjiga, izvršiti uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime, što je tuženik dužan trpjeti.

II. Nalaže se tuženiku, STOJNIĆ DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]), da tužiteljici, SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, preda u posjed, slobodnu od osoba i stvari, nekretninu, garažu smještenu na kč. br. [katastarska čestica] TROKATNA POSLOVNO STAMBENA ZGRADA U [adresa], 8A, 8B, 8C I OBALA M. TITA 3A upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Etažna knjiga, etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, 142. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-142), garaža, površine 14,16 m2, u podrumu zgrade u planu označena sa “G32”.

III. Nalaže se tuženiku, DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]), da tužiteljici, SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar.nov.,br. 35/05-156/22) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 24. prosinca 2024. godine podnijela tužbu protiv tuženika radi donošenja presude u sadržaju kako je to (odbijajuće) opisano u točki I. izreke ove presude. U tužbi tvrdi da na nekretnini koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] trokatne poslovno stambene zgrade u [adresa] u [adresa], 8a, 8b, 8c i Obala Maršala Tita 3a upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] – etažna knjiga, etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, 142. suvlasnički dio s neodređenim omjerom (E-142), garaža površine 14,16 m2, u podrumu zgrade u planu označena sa "G32" formalno je kao vlasnik upisan tuženik. Međutim, taj upis da ne odražava stvarno stanje jer je stvarni vlasnik tužiteljica. Ona da je temeljem Ugovora o kupoprodaji od 28.08.1996. od tadašnje vlasnice MN iz [adresa] kupila predmetnu nekretninu i platila kupoprodajnu cijenu. Ugovor da je prijavljen i Poreznoj upravi te da je dana 21.10.1996. donijeto Rješenje kojim je određeno plaćanje poreza na promet nekretnina u iznosu od 2.150,00 kuna te da je navedeni iznos i platila. U posjed predmetne nekretnine da je stupila u osmom mjesecu 1996. te da se je smatrala vlasnikom i da je bila u uvjerenju da je takvo i zemljišno knjižno stanje. U posjedu da se nalazila do prije 2-3 mjeseca, kada je ostala šokirana da ne može ući u nekretninu i da nema nikakvih njezinih stvari, namještaja i dr. u predmetnoj garaži. Također da je ostala zapanjena kada je utvrdila da u zemljišnim knjigama nije upisana kao vlasnica. Dalje tvrdi da zajedno sa svojim suprugom, CN, dugo godina ima zlatarski obrt u [adresa] i poslovne prostore te da je predmetnu garažu koristila kako bi u njoj ostavljala određene stvari, a svega toga da više nema. Zato predlaže donošenje presude da se utvrdi da je ona stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini te da joj tuženik preda u posjed istu slobodnu od osoba i stvari te da joj nadoknadi parnični trošak. Tužiteljica smatra da je temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Istovremeno je podnijela i prijedlog za zabilježbu spora na predmetnoj nekretnini.

2. Rješenjem poslovni broj P-1121/2024-6 od 10. veljače 2025. određena je zabilježba spora na predmetnoj nekretnini do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je on stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine kupnjom u ovršnom postupku koji se vodio pod posl. br. Ovr- 579/2019. Prava iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina na kojeg se poziva tužiteljica da ne mogu konkurirati pravu vlasništva tuženika stečenog temeljem pravomoćne odluke suda – Rješenja o dosudi posl. br. Ovr-579/2019-277 od 28.08.2019. koje je uredno provedeno u zemljišnim knjigama. Tuženik je na javnoj dražbi kupio predmetnu nekretninu neopterećenu od bilo kakvih prava trećih osoba te je svoje vlasništvo upisao u zemljišne knjige. Tako je vlasništvo predmetne nekretnine stekao bez ikakvih prava i tereta drugih osoba kako je to bilo propisano čl. 101 "starog" Ovršnog zakona koji se u konkretnom slučaju primjenjivao, pouzdajući se u potpunosti i istinitost zemljišnih knjiga. Zato tužiteljica da ne može svoja eventualna prava iz Ugovora, koja nisu upisana ili na bilo koji način publicirana u zemljišnoj knjizi suprotstaviti prema osobi koja je istu nekretninu kupila u sudskom ovršnom postupku pouzdajući se u istinitost i potpunost zemljišne knjige i koje je to svoje pravo upisala u zemljišnu knjigu temeljem odluke ovršnog suda. Konačno tvrdi da je posjed predmetne nekretnine preuzeo odmah nakon što je primio Zaključak o predaji posjeda posl. br. Ovr-579/2019-303 od 25.02.2020. i zato da je neistina tvrdnja tužiteljice da je bila u posjedu do prije 2-3 mjeseca.

4. Tužiteljica se podneskom od 26.03.2025. očitovala na navode odgovora na tužbu opetovano ističući da je pravo vlasništva stekla temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora nakon čega je stupila u posjed. Dalje tvrdi da je tuženik nasilno ušao u posjed, obijanjem brave i iznošenjem vrijednih stvari tužiteljice. Tuženik da je, iako kupio predmetnu nekretninu, samo formalno upisao se kao vlasnik jer da istu nije kupio u dobroj vjeri, budući da je nekretninu kupio opterećenu pravima trećih osoba i koja nekretnina je bila u posjedu tužiteljice. A to da je tuženik znao. Tužiteljica se poziva na sudsku praksu VSRH posl. br. Rev-602/2014-2. S obzirom da tuženik nije postupao u dobroj vjeri da njegovo povjerenje u zemljišne knjige ne uživa zaštitu.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige (6-7), u Izvod iz katastarskog plana (8), u Ugovor o kupoprodaji nekretnina (9-11), u Rješenje porezne uprave (12), u Priznanicu (13), u Izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (64-68), u Rješenje posl. br. Ovr-579/2019-277 (69-95), u Zaključak posl. br. Ovr- 579/2019-303 (96-99).

5.1. Druge dokazne prijedloge sud nije provodio iz razloga jer je činjenično stanje za meritorno odlučivanje u ovom postupku utvrđeno ne temelju provedenih dokaza.

6. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (SL. SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91 i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine te predaja u posjed, i to stečenog na temelju pravnog posla – Ugovora o kupoprodaji od 28.08.1996. i na temelju dosjelosti.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (6) utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi u trokatnoj poslovno stambenoj zgradi u [adresa], 8a, 8b, 8c i Obala Maršala Tita 3a izgrađena na k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – etažna knjiga i to kao 142. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-142) u naravi garaža površine 14,16 m2, u podrumu zgrade u planu označena sa "G32", kao vlasništvo tuženika.

9. Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (64-68) utvrđeno je da je ranije (2011.) na spornoj nekretnini kao vlasnik bio upisan TIM 90 d.d. [adresa] te da je već 2011. bila upisana zabilježba ovrhe na nekretninama TIM-a 90 Poreč, na predmetnoj nekretnini bilo je upisano više zabilježbi među kojima je i zabilježba Rješenja ovog suda posl. br. Ovr-579/2019-277 od 28.08.2019. kojim je zabilježena dosuda predmetne nekretnine tuženiku. Iz tog povijesnog prikaza za predmetnu nekretninu ne postoji niti jedna zabilježba koja bi se odnosila na bilo koje pravo tužiteljice ili pak osobe MN za koju tužiteljica ističe da je od nje kupila predmetnu nekretninu.

10. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina (9-11) utvrđeno je da je isti sklopljen dana 28.08.1996. ovjeren kod javnog bilježnika 02.09.1996. u Zagrebu između MN u svojstvu prodavateljice i SN u svojstvu kupca, a predmet kupoprodaje je garaža u [adresa] površine 14,16 m2 broj 32, u podrumu zgrade izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 28.000,00 kuna te da je isplaćena kupoprodajna cijena kao i da kupac stupa u posjed isplatom ugovorene svote. Nadalje je utvrđeno da je 18.10.1996. plaćen porez na promet nekretnina u iznos u 2.150,00 kuna (obveza plaćanja poreza je bila na kupcu). Isto je utvrđeno i uvidom u Rješenje Porezne uprave Ispostave Poreč od 21.10.1996. godine i u Priznanicu (12 i 13).

11. Uvidom u ovosudno Rješenje posl. br. Ovr-579/2019-277 od 28.08.2019. utvrđeno je da se vodio ovršni postupak povodom Prijedloga više ovrhovoditelja protiv više ovršenika među kojima je bio i TIM 90 d.d. [adresa] (tada "u stečaju") te je između ostalih nekretnina predmet ovrhe bila i sporna nekretnina koja je na usmenoj javnoj dražbi održanoj 30. i 31. svibnja 2019. godine dosuđena tuženiku kao najpovoljnijem ponuditelju, te je na temelju članaka 98. st. 3., 4., i 6., Ovršnog zakona koji je tada bio u primijeni odlučeno da se predmetna nekretnina dosuđuje najpovoljnijem ponuditelju DN, tuženiku.

12. Uvidom u ovosudni Zaključak posl. br. Ovr-579/2019-303 od 25.02.2020. utvrđeno je da je predmetna nekretnina predana u posjed VN, tuženiku.

13. Nesporno je da tužiteljica svoje pravo koje je stekla na temelju Ugovora o kupoprodaji nije upisala u zemljišne knjige, kao što nije sporno da se kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine vodio TIM 90 d.d., nad kojim je otvoren stečaj i na kojoj nekretnini je bilo uknjiženo pravo zaloga na nekretninama TIM 90 d.d. [adresa], pa tako i na predmetnoj nekretnini, te da su založni vjerovnici stekli pravo te da je konačno u ovršnom postupku predmetna nekretnina dosuđena tuženiku 28.08.2019. te da je tuženik upisao pravo vlasništva na temelju pravomoćnog Rješenja ovog suda o dosudi posl. br. Ovr-579/2019-277 od 28.08.2019.

14. Prema odredbi čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) propisano je da onaj tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa u pogledu toga stjecanja zaštitu prema odredbama Zakona, te da se nedostatak dobre vjere nikome ne može predbaciti iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Odredba čl. 123. citiranog Zakona određuje da stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika ako je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri stekao nekretninu od osobe koja je bila upisana kao vlasnik, premda to nije bila, a odredba članka 124. istoga Zakona određuje da kod savjesnog stjecatelja nekretnine s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri stjecatelj nekretninu stječe kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti, ni ograničenja, koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

15. Iz odluka u predmetu Ovr-579/2019 proizlazi da je ovršni postupak protiv ovršenika TIM 90 d.d. u stečaju iz [adresa] pokrenut prije puno godina i da je u vrijeme pokretanja postupka radi prodaje predmetne nekretnine i namirenja tražbine kao vlasnik u zemljišnim knjigama bio upisan upravo TIM 90 d.d., da je u ovršnom postupku izvršena i identifikacija predmetne nekretnine te da tijekom tog ovršnog postupka niti u jednom trenutku nije bilo dovedeno u pitanje vlasništvo TIM 90 d.d. nad predmetnom nekretninom. Prema tome, tuženik je u ovršnom postupku i kupio predmetnu nekretninu te se rukovodio i načelom povjerenja u zemljišne knjige i da je u dobroj vjeri stekao predmetnu nekretninu.

16. Odredba čl. 130. st. 2. ZV-a propisuje da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju Zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri, upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju Zakona nije bilo upisano. S obzirom da se tuženik pouzdao u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga u kojima je kao vlasnik bio upisan TIM 90 d.d. i da je u ovršnom postupku postupajući u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige kupio predmetnu nekretninu i stekao pravo vlasništva upisom u zemljišnu knjigu, tom njegovom pravu vlasništva u smislu citirane zakonske odredbe ne može se suprotstaviti tužiteljičino pravo vlasništva stečeno temeljem Zakona (dosjelosti) koje nije bilo upisano u zemljišnim knjigama do trenutka upisa prava vlasništva tuženika.

17. Primjena načela povjerenja u zemljišne knjige propisana odredbom čl. 122. i čl. 213. navedenog Zakona nije isključena ni odredbom članka 224. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama kojom je propisano da su izvanknjižni nositelji stvarnih prava dužni do 1.1.2007. pokrenuti postupak za upis stvarnih prava glede nekretnina u zemljišne knjige, jer ta odredba ne predstavlja nikakvu odgodu primjene načela povjerenja u zemljišne knjige i posrijedi je samo poziv vlasnicima koji svoje stvarno pravo još nisu upisali u zemljišnoj knjizi da to što prije učine, ali i nadalje ostaje jedino relevantno ono što je upisano u zemljišnoj knjizi. Takvo stajalište je izraženo i u Odluci Ustavnog suda RH broj U-III-1830/07 od 22.04.2009. Nadalje, i druga sudska praksa ukazuje da je tuženik, koji je predmetnu nekretninu kupio u sudskom ovršnom postupku i koji je svoje pravo upisao u zemljišnoj knjizi temeljem pravomoćnog Rješenja o dosudi, sukladno odredbama Ovršnog zakona u potpunosti zaštićen, pa tako npr. i ŽS u Šibeniku posl. br. Gž-474/2018-2 od 01.09.2020., ŽS u Bjelovaru posl. br. Gž-1859/2012-2 od 13.03.2014., ŽS u Varaždinu posl. br. Gž-1252/2018-2 od 27.03.2018., Ustavni sud RH u Odluci broj U-III-3779/2005 od 09.03.2005., VSRH u Odluci Rev-648/13 od 23.09.2014. i dr.

18. Slijedom navedenog, tuženik je kao kupac nekretnine u ovršnom postupku apsolutno zaštićen, pa čak da je tužiteljica pravo vlasništva predmetne nekretnine stekla dosjelošću, ali kako ga nije upisala u zemljišne knjige, to njezino pravo ne može se s uspjehom u ovom postupku suprotstaviti pravu kupca tj. tuženika koji je tu nekretninu kupio u sudskom ovršnom postupku i koji je svoje pravo vlasništva upisao u zemljišnoj knjizi temeljem pravomoćnog Rješenja o dosudi.

19. Pravomočnošću Rješenja o dosudi prestali su stvarnopravni zahtjevi tužiteljice u pogledu predmetne nekretnine, zato je njezin tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da strana koja izgubi spor je dužna drugoj strani naknaditi parnični trošak. Tuženiku su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na ročištu 16.04.2025., za svaku radnju po 500,00 eura plus PDV u iznosu od 250,00 eura, a što sveukupno iznosi 1.250,00 eura. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 8., 9.1., 46., 52. i 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023, dalje: Tarifa).

20.1. Tužiteljica nije uspjela u ovom sporu pa joj ne pripada pravo na parnični trošak.

21. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču – Parenzo 22. svibnja 2025.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužiteljice,

2. Pun. tuženika.