Poslovni broj: Pn-11/2024-65

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, /OIB:29399232217/, po sutkinji tog suda Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužiteljica: ad.1) ZO / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa] i ad.2) NO / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], ove zastupane po majci i zakonskoj zastupnici tužiteljici ad.1) MO, a ova po Zajedničkom odvjetničkom uredu Ante Burić i Ivana Koudela u Šibeniku, protiv tuženika: ŽO / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], zastupan po punomoćniku Bori Ercegu, odvjetniku u Šibeniku, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 28. travnja 2025 godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave odluke dana 22. svibnja 2025 godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku: ŽO / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ [adresa], da tužiteljici ad.2): NO / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], u roku od 15 dana, isplati ukupno iznos od 3.848,96 Eura / 29.000,00 kn s osnova neimovinske štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 23. veljače 2017. godine u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 5.498,17 Eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje:

1. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena prvostupanjska presuda ovog suda pod poslovnim brojem Pn-15/2017 od 31. kolovoza 2021 godine kojom je naloženo tuženiku da tužiteljici ad.1) MO / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], u roku od 15 dana, isplati ukupno iznos od 15.000,00 kuna s osnova neimovinske štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 23. veljače 2017. godine u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate. (točka I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice ad.1) VO / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], u preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu neimovinskog iznosa od 2.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od dana 23. veljače 2017.godine u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate kao neosnovan (toč. II. izreke). Točkom III. cit. presude odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice ad.2) NO koji glasi: "Nalaže se tuženiku BO / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ ul. Z [adresa], da tužiteljici ad.2) NO / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], u roku od 15 dana, isplati ukupno iznos od 29.000,00 kuna s osnova neimovinske štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 23.veljače 2017.godine u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate", kao neosnovan, te je toč IV. cit. presude naloženo tužiteljicama ad.1) MO / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ i ad.2) NO / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ da tuženiku BO / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ u roku od 15 dana, solidarno nadoknade parnične troškove u iznosu od 849,60 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate.

2. Protiv te presude žalbe su izjavile obje stranke, po punomoćnicima.

3. Županijski sud u Šibeniku, odlučujući povodom žalbi, donio je odluku pod poslovnim brojem Gž-1067/2021-4 od 6. veljače 2024. godine, kojom se pod toč. I. djelomično odbija žalba tuženika kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku od 31. kolovoza 2021. godine broj Pn-15/2017 u dosuđujućem dijelu navedenom pod točkom I izreke iste – kojim je tužiteljici ad 1., na ime naknade neimovinske štete, dosuđen iznos od 15.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti teče od podnošenja tužbe do isplate., toč. II. se djelomično odbija žalba tužiteljica i prvostupanjska presuda potvrđuje u odbijajućem dijelu navedenom pod točkom II izreke iste – kojim je tužbeni zahtjev tužiteljice ad 1. u preostalom dijelu – za daljnji iznos od 2.000,00 kuna za zateznom kamatom na isti, odbijen kao neosnovan, te toč. III. djelomično prihvaća žalba tužiteljica i ukida prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu navedenom pod točkom III. izreke iste – kojim je tužbeni zahtjev tužiteljice ad 2. u cijelosti odbijen i djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljica i tuženika, u odluci o parničnom trošku iz točke IV izreke iste, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da izvanugovorna obveza naknade štete nastaje na strani štetnika prema oštećeniku - osobi koja je radnjom štetnika pretrpjela štetu i prema tome, osnovne pretpostavke za naknadu štete u ovom sporu – da li je tužiteljica ad 2) oštećena osoba, da li je tuženik štetnik, koja štetna radnja je u pitanju i postoji li uzročna veza iste sa nastalom štetom – da se ne prosuđuju se s obzirom na okolnost da li je tužiteljica ad 2. u provedenom kaznenom postupku bila ili nije bila označena kao oštećena osoba, već s obzirom na navedene elemente građansko-pravnog delikta, dok je u odnosu na tužiteljicu ad.1) donesena pravomoćna odluka.

5. Dakle, u nastavku postupka valja, sukladno uputi višeg suda utvrditi da li je tužiteljica ad.2) NO oštećena osoba, da li je tuženik štetnik, koja štetna radnja je u pitanju i postoji li uzročna veza iste sa nastalom štetom, te prosuditi radnje izvršenja kaznenog djela zbog kojih je tuženik pravomoćnom presudom proglašen krivim u vezi sa posljedicama istih koje tužiteljica ad.2) u tužbi navodi.

6. Tužiteljica ad.2) NO u nastavku postupka i dalje navodi da je tuženik, a njezin otac, oglašen krivim u kaznenom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem K-284/2013 presudom od 09. lipnja 2016.godine, što je u vremenu od točno neutvrđenog dana krajem mjeseca srpnja 2013. godine do 25. kolovoza 2013. godine u Skradinu i Plastovu, Sladići br. 3, putem e-maila i brodske satelitske veze, te telefona, revoltiran raskidom izvanbračne veze sa izvanbračnom suprugom ošt. JO, (sada MO), majkom tužiteljice ad.2), na njen e-mail i mobilni telefon, pozivnog broja: [broj telefona] upućivao poruke i govorio joj da će je ubiti, raskomadati u toliko sitne komadiće da je neće moći niti pokupiti za pokopati, te da će ubiti i riješiti se ne samo nje, nego i njihove mldb. kćeri NO jer neće slijedećih 14 godina plaćati alimentaciju, a dana 25. kolovoza 2013. godine, oko 23,00 sata u Plastovu, Sladići br. 3, gdje se oštećenica preselila sa zajedničkom kćerkom mldb. NO, u vidno alkoholiziranom stanju, govorio da će istu oštećenu ubiti, isjeći je sjekirom i nožem i zakopati pola metra, ako ikada pokuša zatražiti iti jednu ciglu od njegove kuće, te da će baciti bombu na kuću u kojoj sada živi s mldb. kćeri NO, te je pri tom i vrijeđao raznim pogrdnim riječima, dakle, ozbiljno prijetio da će nju i njemu bliske osobe usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, i time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnju, iz članka 139. stavak 2. u svezi članka 4. i članka 87. stavak 9. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci a primjenom čl.56.KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom kušnje od jedne godine. Citirana presuda da je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem KŽ-970/16 od 22.studenog 2016.godine kojom je odbijena žalba okrivljenika, u ovom postupku tuženika, kao neosnovana. Tužiteljica da je mldb. kćerka tuženika, te da je u cjelokupnom razdoblju trajanja izvanbračne zajednice između majke tužiteljice i tuženika, trpjela različite oblike nasilja, a što je eskaliralo upravo u inkriminiranom periodu i to od približno kraja mjeseca srpnja 2013. godine pa do 25. kolovoza 2013.godine, kada da je tuženik kontinuirano prijetio tužiteljici i njezinoj majci smrću i vrijeđao ih što je kod njih izazvalo intenzivan strah i takvo agresivno i prijeteće ponašanje tuženika da je probudilo i njihovu maloljetnu kći, ovdje tužiteljicu što je kod nje izazvalo jak i dugotrajan strah i uslijed prethodno navedenog da je zajedno sa majkom zatražila liječničku pomoć, pa tako u odnosu na tužiteljicu dana **.**.2013. GO, dr.med. Specijalist psihijatrije u svom specijalističkom nalazu da navodi reaktivno stresno stanje, velik strah od oca, noću viče u snu, ima eneurezu, stalno se drži uz majku i nigdje je ne pušta, boji se kad prolazi ispred kuće u kojoj joj živi otac, dana 29.siječnja 2014.godine i daljnje stresno stanje, enureza, nemogućnost spavanja po noći, plakanje u snu, svijest o prijetnjama koje je tuženik uputio njezinoj majci i njoj, dana 29.travnja 2014.godine (godinu dana nakon inkriminiranog događaja) još uvijek nema miran san i ponekad noću plaće i dalje postoji potreba za razgovorima sa specijalistom psihijatrom, dana 03. studenog 2014.godine još uvijek su prisutni noćni strahovi, dana 04.ožujka 2015. godine još uvije se javlja enureza ali je dijete otkako se ne viđa s ocem mirnije, ali da je osjećala strah još dvije godine nakon inkriminiranog događaja, s tim da gotovo četiri godine kasnije osjeća posljedice ali srećom manjeg intenziteta, pa da je nažalost očito da je na strani tužiteljica i nakon inkriminiranog događaja koji se odvio 25. kolovoza 2013.godine došlo do daljnje povrede prava osobnosti i da je nesporno iz svega prethodnog navedenog da su iz predmetnog štetnog događaja tužiteljica i njezina majka pretrpjele štetu koja se očituje u povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, dostojanstvo, ugled, čast pa po pitanju visine štete specificira iznos i predlaže da sud, imajući na umu rečene činjenice, težinu povreda i sve okolnosti slučaja, utvrdi pravičnu novčanu naknadu s osnova straha u iznosu 15.000,00 kuna te s osnova duševnih boli u iznosu od 14.000,00 kuna, od dana podnošenja tužbe te naknadu prouzročenog parničnog troška.

7. Tuženik u nastavku postupka ističe da se protivi osnovi i visini tužbenog zahtjeva, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći kako nije sporno da je oglašen krivim u kaznenom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem K- 284/2013 presudom od 09. lipnja 2016.godine, međutim, da je u navedenom postupku pravomoćnom presudom utvrđeno da je kazneno djelo počinio prema majci tužiteljice ad.2), a tužiteljici ad.1), kao oštećenici, dok se ovdje tužiteljica ad.2) u navedenoj presudi ne navodi kao oštećenica slijedom čega u odnosu na istu i dalje ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije pošto sukladno utvrđenjima iz navedene presude kazneno djelo nije počinjeno na štetu tužiteljice ad.2), a predmet ovog postupka je naknada štete koja bi tužiteljicama bila prouzročena od strane tuženika kaznenim djelom za koje je tuženik pravomoćno osuđen presudom od 09. lipnja 2016.godine, pod poslovnim brojem K-284/2013. Nadalje, ističe prigovor zastare tužbenog zahtjeva tužiteljice, osobito ističući da se privilegirani zastarni rokovi za štetu počinjenu kaznenim djelom ne mogu ni u kom slučaju primijeniti u odnosu na istu, obzirom da nije oštećena kaznenim djelom sukladno izreci predmetne presude kojom je tuženik oglašen krivim, pa, obzirom da se na tužiteljicu ne mogu sukladno iznesenom primijeniti privilegirani zastarni rokovi iz čl.231 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05,41/08,125/11 i 78/15, dalje u tekstu ZOO-a), na istu da se primjenjuje trogodišnji zastarni rok za naknadu štete iz čl.230 ZOO-a iz čega je jasno da je za tužiteljicu prije podnošenja tužbe u predmetnoj pravnoj stvari dana 23.veljače 2017.godine nastupila zastara potraživanja obzirom da je tuženik osuđen za kazneno djelo počinjeno na štetu majke tužiteljice kao oštećene gore navedenom presudom počinio u vremenu od točno neutvrđenog dana krajem mjeseca srpnja 2013. godine pa do 25. kolovoza 2013. godine, pošto je tužba podnesena po proteku trogodišnjeg roka zastare. Nadalje podredno prigovoru nedostatka aktivne legitimacije i zastare istaknutih u odnosu na tužiteljicu ad.2) ističe kako je i psihičko stanje njezino uzrokovano prvenstveno traumom radi razvoda roditelja, te negativno intoniranim informacijama koje je o tuženiku dobivala svakodnevno od svoje majke, što potonje navedena čini kako bi spriječila ostvarivanje roditeljskih prava tuženika radi čega je zatražila da se tuženiku oduzme skrbništvo nad djetetom, iako je nadležni Centar za socijalnu skrb sugerirao da se dijete dodijeli na skrb upravo tuženiku i slijedom, iznesenog ističe kako su tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice ad.2) u predmetnoj pravnoj stvari neosnovani, stoga predlaže isti odbiti uz obvezu naknade prouzročenog parničnog troška.

8. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem spisa ovog suda K- 284/2013, spisa ODO u Šibeniku broj Kir-DO-254/2023, medicinske dokumentacije tužiteljice ad.2), nalaza i mišljenja dr. LO, spec. kirurga od 22.10.2024.g., nalaza i mišljenja dr. Milivoja Stojanovića, spec. psihijatra od 22.10.2024.g. i saslušanjem istog vještaka, dok je sud, sukladno čl.292. Zakona o parničnom postupku, («Narodne novine» br.53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje ZPP-a ), odustao od izvođenja dokaza, saslušanjem tužiteljice ad.2) i tuženika. Naime zakonska norma čl.264.st.2.ZPP-a, predviđa dokaz saslušanjem stranaka u slučaju kad nema drugih dokaza ili kad unatoč izvedenim drugim dokazima sud ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica, pa budući je sud na temelju izvedenog dokaza, utvrdio važne činjenice u ovoj pravnoj stvari, odustao je od izvođenja tog dokaza, kao i od izvođenja dokaza, provođenjem novog psihijatrijskog vještačenja tužiteljice ad.2), predloženog od strane tuženika, imajući u vidu da je vještak svoj nalaz i mišljenje (pismeno i usmeno) sudu dao savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine, a sud je isti u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan i na njemu je temeljio svoje utvrđenje.

9. Tužbeni zahtjev tužiteljice ad.2) je osnovan.

10. Dakle, u nastavku postupka, a sukladno uputi višeg suda valjalo je utvrditi da li je tužiteljica ad.2) NO oštećena osoba, da li je tuženik štetnik, koja štetna radnja je u pitanju i postoji li uzročna veza iste sa nastalom štetom, te prosuditi radnje izvršenja kaznenog djela zbog kojih je tuženik pravomoćnom presudom proglašen krivim u vezi sa posljedicama istih koje tužiteljica ad.2) u tužbi navodi.

11. Ocjenom u postupku izvedenih dokaza, posebno spisa ovog suda pod posl.br. K- 284/13, te medicinskih specijalističkih nalaza tužiteljice ad.2), utvrđeno je da je tužiteljica ad.2) zadobila reaktivno stresno stanje, da je njezin otac, ovdje tuženik, prijetio njezinoj majci, ovdje tužiteljici ad.1) da će je ubiti, a njoj da joj je majka kurva, govno, štrca, da je jednom došao sjekirom ispred njihove kuće i govorio njoj i majci da će od njih napraviti mljeveno meso, da je utvrđen evidentan strah od oca te evidentan negativan stav djeteta prema ocu snažno indiciran od strane majke zbog svega gore proživljenog, da je majci upućivao poruke da će ubiti nju i njihovo mldb. dijete, ovdje tužiteljicu ad.2), jer da neće plaćati alimentaciju, da će ih isjeći sjekirom i nožem i zakopati pola metra i baciti bombu na kuću u kojoj žive tužiteljice, a što je kod iste izazvalo strah i uznemirenost, te su se stekle u ponašanju tuženika sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 139.st.2. u svezi čl.4. i čl. 87.st.9. KZ/11, zbog čega je tuženik i proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uvjetno na godinu dana, pa tako utvrđene okolnosti slučaja dovode do zaključka da je tužiteljica ad.2) oštećena osoba, da je tuženik štetnik, da je u pitanju štetna radnja prijetnje i zastrašivanja, kao i da postoji uzročna veza iste sa nastalom štetom

12. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

13. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice fizičkih bolova, straha, i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

14. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke boli, sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje tih bolova kako utvrđeni vještačenjem, a utvrđeno vještačenjem po vještaku spec. kirurgu dr. LO, kojem nalazu i mišljenju ovaj sud poklanja vjeru kao stručnom i nepristranom, da je tužiteljica ad.2) zadobila reaktivno stresno stanje, da se zbog trauma uzrokovanih verbalnim napadom poznate osobe u više navrata liječila ambulantno kod psihijatra, subjektivno da je doživjela psihičku traumu kada je otac došao sa sjekirom i prijetio, da je tada uhvatila mamu za nogu i vrištala, da je otac kada je vidi u gradu verbalno napada i vrijeđa te protestira zbog alimentacije, da zbog toga ne voli ići vani od straha da će vidjeti oca, da povremeno ne može spavati i uzima tablete za spavanje i zbog straha da je otac fizički ne napadne uvijek nastoji biti s nekim jer se tada osjeća sigurnije, dok je objektivno urednog kontakta i jednostavnih neuroloških testova, kada priča o svojim tegobama se uznemiri, a ne navodi fizičke povrede, a što da se ukazuje na to da je štetnim događajem zadobila psihičku traumu, da je obavila adekvatno liječenje i dijagnostičku obradu po psihijatru, da kako nije zadobila fizičke povrede nema elemenata za povredu tjelesnog zdravlja, niti fizičke boli, a da potreba za tuđom njegom i pomoći postoji u vidu psihičke podrške djetetu nakon stresnog događaja i nalazi se u domeni psihijatra, kao i trajne posljedice psihičke traume.

15. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljeni strah tužiteljice ad.2), sud je uzeo u obzir nalaz i mišljenje, te iskaz vještaka psihijatra dr. Milivoja Stojanovića, spec. psihijatra, kojem nalazu i mišljenju ovaj sud poklanja vjeru kao stručnom i nepristranom, a iz kojeg proizlazi da je kod vještačenja tužiteljice ad.2) utvrđen primarni strah jakog intenziteta u trajanju od deset minuta sukladno početku prijetnji i nastupu samog prijetećeg napada od strane tuženika, imala je sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od devet sati zbog visokog stupnja uznemirenosti i jake nesigurnosti za mogući daljnji napad, sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od dva tjedna zbog psihičkih posljedica prijetećeg napada, sekundarni strah umjerenog i blagog intenziteta koji su se ravnomjerno izmjenjivali oko godinu dana tijekom kojih je teškoće donosila u intenzivnom psihijatrijskom tretmanu, kod iste su trajno zaostali blagi strahovi koji povremeno eskaliraju potaknuti prisilnim repeticijama proživljenog, a opisane smetnje imaju evidentno zabilježen pad akademskog i socijalnog funkcioniranja kod tužiteljice, te zbog trajnih duševnih boli u svezi invaliditeta uzrokovanog zaostalim strahovima, nelagodom i teškoćama poput noćnih mora potvrđenih dostupnom medicinskom dokumentacijom, ali i psihijatrijskim pregledom vještak stupanj invalidnosti ocjenjuje za 10%.

16. Tako utvrđene težina povreda i okolnosti slučaja osnova su za dosuđenje pravične novčane naknade tužiteljici ad.2), pa je u skladu s odredbom čl. 1100.st.1. i 2. ZOO- a, sud tužiteljici ad.2) utvrđuje pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete u zatraženom iznosu od 29.000,00 kuna/3.848,96 Eura (čl. 1100.st.1. i 2. ZOO)

17. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od podnošenja tužbe (23.2.2017.g.), kada je tužiteljica ad.2) pozvala tuženika da joj nadoknadi štetu (čl.1103 ZOO u vezi s čl.112.st.2. ZPP), do isplate.

18. Stope zateznih kamata određene su na temelju čl. 29.st.2. ZOO u vezi s čl. 2. Zakona o zateznim kamatama (NN 28/96 i 94/04) i čl.1.s.t.1. Uredbe o visini zakonskih zateznih kamatama (NN 153/04).

19. Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud je uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog pojedinog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, donio odluku kao u toč. I. izreke.

20. Odluka o parničnim trošku temelji se na odredbi čl. 151., 154.st.3., 155. i 164. ZPP, te Tarifi o nagradama i naknadi trošak za rad odvjetnika, pa je tužiteljicama tako priznat parnični trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, sukladno VPS od 46.000,00 kn/6.106,25 Eura, i to: za sastav tužbe od dana 23.2.2017.g. u visini od 100 b., za zast. na roč. dana 24.10.2017.g. – 100 b., za sastav podneska od dana 30.10.2017.g. – 100 b., za zast. na roč. od 8.11.2017.g. – 100 b., za sastav podneska od dana 16.11.2017.g. – 100 b., za sastav podneska od dana 21.11.2019.g. – 100 b., za sastav podneska od dana 29.1.2020.g. – 100 b., za sastav podneska od dana 1.6.2020.g. – 100 b., za zast. na roč. od 1.4.2021.g. – 100 b., za zast. na roč. dana 6.4.2021.g. – 100 b., za zast. na roč. dana 11.5.2021.g. – 100 b., za zast. na roč. dana 25.5.2021.g. – 100 b., za sastav žalbe od 13.9.2021.g. – 125 b., za zast. na roč. od 23.4.2024.g. – 100 b., za zast. na roč. od 27.11.2024.g. – 100 b., za sastav podneska od 27.11.2024.g. – 100 b., za sastav podneska od 5.12.2024.g. – 100 b. i za zast. na roč. od 28.4.2025.g. – 100 b., odnosno, prema vrijednosti boda od 2,00 Eura, 3.600,00 Eura, a uvećano za 25% PDV-a od 900,00 Eura i trošak vještačenja od 998,17 Eura, sveukupno iznosi 5.498,17 Eura, koliko je tuženik dužan naknaditi tužiteljicama na ime parničnog troška, pobliže opisano u toč. II. izreke ove presude.

U Šibeniku, dana 22. svibnja 2025.godine

S U D A C :

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena