Psp-107/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja GL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Nataši Vučinić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene RL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici ĆL, odvjetnici u [adresa], radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu tužitelja Natašu Vučinić, odvjetnicu, tuženu osobno uz punomoćnicu tužene ĆL, odvjetnicu, a po objavi rješenja dana 22. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužena RL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], smetala tužitelja GL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zkč. br. [katastarska čestica] Klenovečka ulica dvorište površine 109 m2, kuća [adresa] površine 81 m2, ukupne površine 190 m2 neodvojivo povezano sa vlasništvom posebnom dijela nekretnine i to 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1) dvosobni komforni stan u visokom prizemlju, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i to na način da je promijenila bravu na ulaznim vratima nekretnine i to stana na adresi [adresa] te time onemogućila tužitelja u vršenju suposjeda.

II. Nalaže se tuženoj RL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zkč. br. [katastarska čestica] Klenovečka ulica dvorište površine 109 m2, kuća [adresa] površine 81 m2, ukupne površine 190 m2, neodvojivo povezano sa vlasništvom posebnom dijela nekretnine i to 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1) dvosobni komforni stan u visokom prizemlju, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi na način da preda tužitelju primjerak ključeva brave ulaznih vrata nekretnine i to stana na adresi [adresa] te se istoj zabranjuje svako takvo i slično smetanje suposjeda nekretnine, sve u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženoj RL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju GL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 553,08 EUR za zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 22. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je sa tužnom zakonski nasljednik iza pok. FL, a koja je proglašena kao jedina zakonska nasljednica iz pok. DL. U tijeku je postupak radi raspoređivanja naknadno pronađene imovine iza pok. DL, odnosno spora o nasljeđivanju, i to u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to zkč. br. [katastarska čestica] [adresa] dvorište površine 109 m2 kuća, [adresa] površine 81 m2, ukupne površine 190 m2 neodvojivo povezano sa vlasništvom posebnom dijela nekretnine i to 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1) dvosobni komforni stan u visokom prizemlju, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sve upisano u ime i za korist DL, s time da je ista upisana s tadašnjim prezimenom TL. Tužitelj je u posjedu ključeva za prethodno navedenu nekretninu te je isti prije tri tjedna, točnije 29. srpnja 2024., prilikom obilaska nekretnine utvrdio da je brava na vratima promijenjena od strane tužene, koja pored tužitelja jedina ima pristup navedenoj nekretnini u vidu vršenja posjedovnih čina. Obzirom da je tužitelju u cijelosti onemogućen pristup nekretnini, isti smatra da mu pripada pravo na zaštitu suposjeda, stoga predlaže da sud donese rješenje kao u izreci. Kasnije tijekom postupka ističe da se radi o nasljedničkom posjedu.

2. U odgovoru na tužbu tužena ističe prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije. Tužitelj koji je očuh tužene kao ni tužena nisu nikada bili u posjedu predmetnog stana, kojeg je vlasnik sada pokojna baka tužene ZL, a prije TL, majka pok. FL, majke tužene. Pokojna ZL je imala u predmetnom stanu sklopljen Ugovor o podnajmu stana sa OL koja je u istom stanovala dugi niz godina, sve dok je nije počeo uznemiravati tužitelj zvoneći joj na vrata i prijeteći da mora iz istoga iseliti. Kako se radi o starijoj osobi, ista se uznemirila pa je tako dana 1.5.2024. iselila i predala ključeve stana NL "Krković", koja je u stan uselila i koristi ga kao čuvar stana te je sklopila ugovor o čuvanju stana sa tuženom kako zakonskom i oporučnom nasljednicom iza svoje bake pok. AL. Tužitelj kao drugi suprug majke tužene je osoba koja je neprekidno maltretirala kako tuženu, njezinog supruga, pokojnu baku i majku tužene, radi čega je vođen i niz kaznenih postupaka. Tako je između ostalog dana 23. listopada 2019. pravomoćno suđen da je dana 15. listopada 2017. prijetio putem telefona pok. ZL da će je ubiti. Radi ove zadnje ozbiljne prijetnje ZL je sastavila Oporuku dana 16. prosinca 2020. za slučaj da njezina kći FL umre prije nje da iznasljeđuje FL KL, tadašnjeg supruga njezine kćeri FL te da svu svoju imovinu u tom slučaju ostavlja unuci CL. Kod Naslovnog suda je u tijeku ostavinski postupak iz pok. DL za naknadno pronađenu imovinu, upravo za predmetni stan, koji postupak je u tijeku i nalazi se u nadležnosti suda, zbog prigovora tužene da je ona jedini oporučni nasljednik iza svoje pok. bake i prigovor nedostojnosti za nasljeđivanje tužitelja, koji još nije okončan. U posjedu predmetnog stana nikada nije bio tužitelj niti tužena, već isključivo vlasnica stana pok. ZL, zatim OL pa NL pa tako tužitelju niti ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu koju neosnovano traži ovom tužbom. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Mladena Ježeka iz pok. DL, posl. br. O-5050/2021 od 8.7.2021. (list 5-7 spisa), Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Mladena Ježeka posl. br. O-3834/23 od **.**.2023. iz pok. FL (list 9-11spisa), zk izvadak (list 13-14 spisa), fotografije (list 15, 34-37 spisa), Ugovor o podnajmu stana od 20.6.2013. (list 26 spisa), Ugovor o čuvanju stana od 1.5.2024. (list 27 spisa), Oporuku pok. DL od 16.12.2020. (list 28-30 spisa), proveo dokaz saslušanjem tužitelja i tužene kao stranaka te saslušanjem svjedokinje NL, izvršio uvid u spis ovog suda posl. br. O-7167/24.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite. Tužitelj naime, tužbom tvrdi da je suposjednik naprijed opisane nekretnine-stana te da ga je u njegovom suposjedu smetala tužena na način da je promijenila bravu na stanu te ključ novopostavljene brave nije predala tužitelju. Tužena, s druge strane, osporava da bi ona, ali i tužitelj bili u posjedu sporne nekretnine.

5. Između stranaka nije sporna identifikacija nekretnine te nije sporno niti da je promijenjena brava na ulaznim vratima stana te da ključ novopostavljene brave nije predan tužitelju. Nije sporno niti da su tužitelj i tužena nasljednici pok. FL, koja je pak jedina nasljednica pok. DL. Također nije sporno da predmetna nekretnina predstavlja naknadno pronađenu imovinu iza pok. DL iza koje je nepravomoćno okončan postupak raspoređivanja naknadno pronađene imovine te su nasljednici na naknadno pronađenoj imovini, dakle na predmetnom stanu proglašeni upravo tužitelj u 1/2 dijela i tužena u 1/2 dijela. Kao sporno u postupku trebalo je utvrditi pripada li tužitelju pravo na suposjed predmetne nekretnine, a samim time i na suposjedovnu zaštitu u okviru ove parnice. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tužene.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Sud je proveo postupak u skladu sa odredbama Glave 28. ZPP, prema pravilima postupka u parnicama zbog smetanja postupka. Tijekom provedbe dokaza je raspravljanje ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja (čl. 441. ZPP) te o relevantnim prigovorima u smislu odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZVDSP), dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

8. Prema čl. 22. st. 1. ZVDSP posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin njegova smetanja, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje. Stavkom 2. istog članka određeno je da sud zaštitu posjeda pruža u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Cilj posjedovne zaštite koja se pruža prema odredbi čl. 22. ZV jest u držanju kontinuiteta postojećeg stanja pa pružena posjedovna zaštita vodi k cilju uspostave stanja kakvo je bilo prije pružanja posjedovne zaštite.

9. Prema čl. 24. st. 1. ZVDSP, svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

10. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Mladena Ježeka poslovni broj O-5050/21 od 8.7.2021. iza pok. DL proizlazi da je njezinom nasljednicom u cijelosti proglašena njezina kćerka FL.

11. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Vanje Popov Kalac poslovni broj O-3834/23 od 13.9.2023. iza pok. FL proizlazi da su njezinim nasljednicima proglašeni ovdje tužitelj i tužena.

12. Uvidom u priklopljeni spis ovog suda O-7167/24 utvrđeno je da je u tom predmetu ovdje tužena 18.8.2023. podnijela prijedlog za raspoređivanje naknadno pronađene imovine iza pok. DL, a u odnosu na nekretninu-stan koja je predmet ovog postupka te je u predmetu donijeto nepravomoćno rješenje poslovni broj O-7167/24-2 od 4. ožujka 2025. kojim je utvrđeno da naknadno pronađenu imovinu iza pok. DL sačinjava upravo predmetna nekretnina-stan, a naknadno pronađena imovina, dakle predmetni stan uručena je tužitelju u 1/2 dijela i tuženoj u 1/2 dijela. U tom rješenju utvrđeno je da je i da je pok. ZL sačinila i Vlastoručnu oporuku od 16. prosinca 2020. pred svjedocima IL i G Traživuk kojom svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavlja svojoj kćerki FL, s time što u Oporuci posebno kao ostavinsku imovinu izdvaja stan u [adresa] i [adresa] te izričito napominje da KL ni u kom slučaju moguće bolesti FL ne smije ništa naslijediti, već u slučaju bolesti FL sva prava nasljeđivanja nakon smrti FL ima naslijediti EL, dok ostaviteljica FL KL isključuje iz nasljedstva. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je navedena Oporuka proglašena na zapisniku od 8. srpnja 2021. te je istu FL kao univerzalna oporučna i zakonska nasljednica ostaviteljice priznala istinitom i pravovaljanom, dok GL sadržaj Oporuke ostaviteljice smatra ništetnim u dijelu kojim ista određuje nasljednika svojem oporučnom nasljedniku te predlaže rasporediti naknadno pronađenu imovinu sukladno Rješenju o nasljeđivanju iza pok. FL, dakle između njezinih zakonskih nasljednika. On je dao nasljedničku izjavu u kojoj se kao zakonski nasljednik iza pok. FL u cijelosti prihvatio nasljedstva na naknadno pronađenoj imovini. RL osporava GL pravo na nasljeđivanje ostaviteljice navodeći da je GL nedostojan za nasljeđivanje iste te kao razlog navodi Presudu Općinskog prekršajnoj suda u Zagrebu poslovni broj Pp-J-1393/2019 od 23. listopada 2019., uvidom u koju je ostavinski sud utvrdio da je GL proglašen krivim u prekršajnom postupku zbog prekršaja iz čl. 4 . toč. 2 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a koji prekršaj je učinjen prema ostaviteljici. Ostavinski sud se poziva na odredbu čl. 43. st. 1. i čl. 44 st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju te navodi da je ništetno raspolaganje oporučiteljice u dijelu u kojem ista određuje nasljednika živućem oporučnom nasljedniku budući da je oporučna nasljednica FL bila živa u trenutku smrti ostaviteljice tj. da nije nastupio niti jedan od taksativno navedenih suspenzivnih uvjeta. Također se poziva na odredbe čl. 85. i čl. 125. Zakona o nasljeđivanju te navodi da je isključenje od nasljedstva moguće samo u odnosu na direktne nužne nasljednike ostaviteljice, dok analognom primjenom odredbe čl. 44. st 2. Zakona o nasljeđivanju nije moguće unaprijed isključiti od nasljedstva nasljednika imenovanog oporučnog nasljednika, već je istoga mogla isključiti iz nasljedstva samo njegova direktna pravna prednica FL, oporukom u okviru svog ostavinskog postupka u odnosu na svoju ostavinsku imovinu (što ista nije učinila) pa ostavinski sud takvo isključenje u okviru ovog postupka smatra nevaljanim. Protiv navedenog rješenja ovdje tužena je podnijela žalbu pa taj postupak iz navedenog razloga nije pravomoćno okončan.

13. Iz Ugovora o podnajmu stana od 20.6.2013. proizlazi da ZL iznajmljuje dio dvosobnog stana, i to: sobu, kuhinju, kupaonicu, predvorje i balkon, a podnajam zasniva sa OL. Podstanar se obvezuje platiti potrošnju plina po važećoj tarifi za kućanstava, vodu, elektriku, čistoću, komunalije Holding i telefon, po računu. Podstanar se obvezuje držati kućnog reda i držati čistoću u stanu. Popravke tekućeg održavanja plaća sam. Podstanar je dužan otkazati stan 30 dana prije odlaska, a najmodavac 30 dana prije isteka roka najma u slučaju da podstanar mora iseliti iz stana. Podstanar ostavlja polog 800 kn / osamsto kn, koji dobiva natrag ako je ostavio stan čist i uredu kakav je preuzeo. Ugovor je potpisan od strane DL kao najmodavca te OL kao "podstanara".

14. Iz ugovora o čuvanju stana sklopljenog 1.5.2024. između ovdje tužene i NL proizlazi da gđa OL dugogodišnja podstanarka na adresi [adresa] predaje sa **.**.2024. NL ključeve od stana u dogovoru sa RL, oporučnom i zakonskom nasljednicom pok. DL iza koje se vodi ostavinski postupak naknadno pronađene imovine. NL se obavezuje čuvati, održavati i plaćati režije za stan te joj se daje na posjed bez ikakve mjesečne naknade sve dok sud ne donese pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, gdje će se utvrditi nasljednik tj. vlasnik stana. Ugovor je potpisan od strane tužene i NL.

15. Iz iskaza tužitelja saslušanog kao stranke u svrhu dokazivanja proizlazi da za vrijeme dok su punica ZL i supruga FL bile žive supruga i on su bili u posjedu tog stana. Oni u njemu nisu nikada živjeli, ali su dolazili kod podstanarke OL po najamninu i on je vršio popravke u tom stanu za to vrijeme. Zita je bila dugi niz godina u tom stanu kao podstanarka, sve do promjene brave. ZL je umrla prije FL, a FL je naslijedila DL. On je brinuo o naplati najamnine, a nakon nekog vremena poslije smrti FL je prihod s osnova najamnine prepustio tuženoj jer ga je ona to tražila, da ima od čega živjeti. Dana 29.7.2024. je išao u predmetni stan i ustanovio je da u isti ne može ući jer da je brava na stanu promijenjena. On je imao ključeve od prijašnje brave stana i normalno je ulazio u stan. Ne zna tko je bravu promijenio, ali to sigurno nije bio on. Kada ga se pita iz kojeg razloga je podnio tužbu radi smetanja posjeda protiv tužene kada ne zna tko je promijenio bravu, odgovara kako je tužbu podnio iz razloga jer ima pravo na 1/2 toga stana, i to je razlog tužbe. ZL je do svoje smrti je bila u posjedu stana na način da je imala ključeve od istog, ali u njemu nije živjela budući da je stan bio iznajmljen podstanarki OL koja je bila u najmu preko 20 godina. Nije mu poznato iz kojeg razloga je OL izašla iz stana. Nije verbalno prijetio OL da izađe iz stana.

16. Iz iskaza tužene saslušane kao stranke u svrhu dokazivanja proizlazi da je 4.6.2021. njezina baka ZL je preminula, a tužitelj je u to vrijeme bio ostavio njezinu majku pa je ona sama sahranila baku, nije nikoga tu bilo. Kada je tužitelj čuo da je baka umrla, vratio se majci. Za to vrijeme dok se nije vratio ona je uzimala stanarinu od OL, radilo se o iznosu od 1.500,00 kn, kasnije je taj iznos bio 240,00 EUR, a kasnije joj je saopćeno da će oni, dakle mama i KL uzimati stanarinu. Stan je nakon smrti bake ostao upisan na njezino ime, točnije kao TL, odnosno majka ga nije prenijela na sebe. Prilikom odvijanja tog postupka raspoređivanja naknadno pronađene imovine iza bake gospođa OL ju je zvala sva uznemirena, da nju KL uznemirava, nije sigurna da li ju je zvao ili joj je dolazio na vrata te da traži da izađe iz stana. Rekla joj je da je stara 84 godine i da njoj tako nešto ne treba te da je našla drugi stan i izašla iz stana. Da stan ne bi propadao, ona je dogovorila sa saslušanom svjedokinjom NL da uđe u stan, a predaja ključeva se odvila bez njezine prisutnosti između OL i NL. Ona je sastavljala ugovor o čuvanju stana sa lista 27 spisa i ne zna da li je to u ugovoru navedeno, ali je namjera bila da NL čuva stan dok se ostavina iza bake, a vezano za ovaj stan ne završi. Ona također nema ključeve od stana, a bravu je promijenila NL i ona joj je rekla da će to učiniti, ona se s time suglasila. Obzirom da je KL jednom prilikom ušao u stan gdje živi sa suprugom i napao joj supruga te ju seksualno uznemiravao u dobio od 15 godina, bilo joj je sasvim logično da NL promijeni ključeve od stana jer se ipak radi o ženi koja živi sama u stanu sa mačkom. Baka je do 1983. živjela u tom stanu, tamo je bila i prijavljena, a te iste godine je kupila stan dvije ulice dalje, u Ludbreškoj ulici, a predmetni stan je 2013. dala u najam OL koja je tamo bila sve do 1.5.2024. Na posebno pitanje tko je imao ključeve od stana, odgovara kako je njoj gospođa OL kada je dobila tužbu rekla kako je jedino ona imala ključeve te da bi netko kada bi joj dolazio u stan pozvonio, a nakon čega bi ona otvorila. OL joj je rekla da nitko nije imao ključeve osim nje pa tako niti baka niti mama, a što se tiče bunta ključeve koje je KL spomenuo kako je baka imala i vikendicu i kuću na moru i više nekretnina pa pretpostavlja da se radi o ključevima od tih nekretnina. Nadodaje kako je nakon tužbe u ovom predmetu pokušala telefonski kontaktirati novu suprugu tužitelja kako bi ga izvijestila da može ući u stan ukoliko to želi, odnosno da može pozvoniti NL na vrata i tada bi mu stan bio pokazan, ne da se useli, već da ga vidi.

17. Svjedokinja NL je iskazala kako u stanu u [adresa] na adresi [adresa] živi od 1.5.2024. uz suglasnost tužene. Poznaje tuženu još od ranije, radile su zajedno u AliKebab. Tužena ju je pozvala da dođe živjeti u taj stan, o tome su razgovarale, a njoj je stan bio potreban. Na papir su utanačile nešto osnovno, da ona plaća samo režije za stan, da čuva stan i brine se o njemu, a nije bila riječ o tome da plaća najam tuženoj s osnova korištenja tog stana niti ga ona plaća jer je njihov dogovor bio da samo čuva stan i s osnova toga plaća režijske troškove. Na pitanje tko je njoj predao ključeve od stana odgovara kako joj je ključeve predala gospođa OL koja je tada živjela u tom stanu. Na pitanje što je bilo nakon te predaje ključeva odgovara kako je drugi dan nakon toga uselila u stan i promijenila bravu jer da je to najnormalnija stvar kada se netko useli u stan u kojem je već netko boravio da promijeni bravu. Pitala je gospođu OL da li ima drugi ključ za postojeću bravu, na što je ona odgovorila da nema te je u kratkom roku promijenila bravu u stanu. Pojašnjava kako je tuženoj saopćila da će promijeniti bravu, s čime se tužena usuglasila. Na pitanje da li je dala tuženoj ključ od brave, odgovora kako nije jer da ona ima ključeve, a da svatko tko treba doći će joj pozvoniti na vrata. Na pitanje svjedokinji tko je fizički promijenio bravu, odgovara kako ju je ona promijenila uz pomoć svog prijatelja. Na pitanje koliko brava ima na ulazu u stan, odgovara kako su to dvije gornje brave koje se ne koriste i jedna donja koja se koristi. Pojašnjava da je promijenila dvije brave, jednu gornju i jednu donju.

18. Sud prihvaća iskaz tužitelja u cijelosti, ocjenjuje ga uvjerljivim i istinitim, budući da isti ima neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza tužitelja nije ničim doveden u sumnju. Iskaz tužene sud ocjenjuje kao uvjerljiv i istinit, osim u dijelu u kojem ista navodi kako je ključeve od stana imala jedino gđa OL te kako nitko osim nje (gđe OL) nije imao ključeve, kao i u dijelu u kojem navodi da je svjedokinja NL promijenila ključeve od brave stana. Iskaz svjedokinje NL ovaj sud ocjenjuje kao uvjerljiv i istinit, osim u dijelu u kojem ista navodi kako tužena nije imala ključeve od stana te kako je ona (svjedokinja) promijenila ključeve od brave stana. Naime, posve je nelogično i neuvjerljivo pa u konačnici i neživotno da bi pok. ZL kao vlasnica stana dala stan u najam i pritom ključeve predala najmoprimcu, a da ujedno ne bi najmanje jedan primjerak ključeva stana zadržala za sebe, kao i da kasnije, nakon njezine smrti ključeve od stana ne bi zadržali majka tužene i supruga tužitelja pok. FL kao nasljednica pok. DL, a nakon njezine smrti da to ne bi učinili tužitelj i tužena kao njezini nasljednici. Posve su neuvjerljivi navodi tužene da bi netko kada bi gđi OL dolazio u stan pozvonio, a nakon čega bi ona otvorila. Nadalje, posve je nelogično pa u konačnici i neživotno da bi bravu promijenila osoba kojoj je tužena dala suglasnost da živi u stanu i odredila je čuvarem toga stana, a ne tužena, no kako je do promjene brave nedvojbeno došlo, pa i u slučaju da ju je doista promijenila svjedokinja NL, a s obzirom na navode tužene da je svjedokinja rekla da će to učiniti, a ona se (tužena) s time usuglasila, ovaj sud smatra da je taj čin (promjena brave na vratima stana) poduzet uz znanje i odobrenje tužene pa stoga i u njenu korist s namjerom da se tužitelj isključi iz nasljedničkog posjeda. Neuvjerljivi su navodi svjedokinje da tuženoj nije dala ključ od brave jer da ona ima ključeve, a da svatko tko treba doći će joj pozvoniti na vrata. Naime, posve je nelogično i neuvjerljivo pa u konačnici i neživotno da bi tužena kao jedna od nasljednica vlasnice stana dala stan na čuvanje svojoj prijateljici, a da pritom ne bi najmanje jedan primjerak ključeva stana zadržala za sebe.

19. Što se tiče ocjene dokaza sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

20. Odredbom čl. 17. st. 1. ZVDSP je propisano da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da kada su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakoga pojedinoga od tih posjeda, pa će ga tako izvršavati, osim ako je na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskoga suda izvršavanje povjereno nekome drugome. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da se prelaskom ostaviteljeva posjeda na njegova nasljednika ili nasljednike ne dira u ostale posjede iste stvari, odnosno prava. Dakle, na temelju navedene zakonske odredbe nasljednik postaje posjednikom umjesto ostavitelja. Ako je ostavitelja naslijedilo nekoliko sunasljednika, svi oni su ovlašteni faktično početi posjedovati ono što je posjedovao ostavitelj, odnosno ovlašteni su kao suposjednici poduzimati posjedovne čine, čime će svoje nasljedničke posjede pretvoriti u faktične posjede. Dakle, nasljednički posjed uživa posjedovnu zaštitu kao da je ostavitelj još posjednik, onako kako bi ostavitelj imao pravo štititi taj posjed od smetanja, tako ga nakon ostaviteljeve smrti imaju pravo štititi njegovi nasljednici. Stoga je samovlasni zahvat u posjed koji je pripadao ostavitelju (uznemiravanje, oduzimanje) smetanje nasljedničkog posjeda. Iz naprijed navedene odredbe proizlazi da pravo na posjedovnu zaštitu pripada nasljednicima bez obzira da li su vršili posjedovne čine od smrti ostavitelja pa do trenutka kada je smetanje počinjeno. Dakle ostaviteljev posjed se ne prekida njegovom smrću i nastavlja se na nasljednika na istom predmetu posjedovanja. Nasljednički posjed je dakle posjed bez idealne, faktične vlasti jer na temelju navedene zakonske odredbe nasljednik postaje posjednikom umjesto ostavitelja, premda još nije stekao faktičnu vlast. Za zaštitu (su)posjeda nasljednika u postupku smetanja posjeda potrebno je dakle utvrditi da li je prednik tužitelja i sam bio posjednik ili suposjednik stvari te da li bi u istoj situaciji kakva je tužiteljeva bilo moguće njegovom pravnom predniku pružiti posjedovnu zaštitu. Dakle, za stjecanje posjeda stranke kao nasljednika i za zaštitu u posjedovnoj parnici relevantno je da je prednik tužitelja sam bio posjednik stvari koja je predmetom posjedovne zaštite i da je trenutkom njegove smrti posjed u obimu i kvaliteti kakav je on imao prešao na njegova nasljednika.

21. Iz provedenih dokaza proizlazi kako je predmetni stan upisan u zemljišne knjige kao vlasništvo pok. DL, čija je nasljednica pok. FL, njezina kćerka, a njezini nasljednici su ovdje tužitelj i tužena. Stan je nepravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj O-7167/24-2 od 4. ožujka 2025. utvrđen kao naknadno pronađena imovina iza pok. DL te je uručen tužitelju u 1/2 dijela i tuženoj u 1/2 dijela. Utvrđeno je da je pok. ZL umrla **.**.2021., a pok. FL **.**.2023. te da je pok. ZL taj stan dala u najam OL kao najmoprimcu 2013., a ista je u tom stanu u svojstvu najmoprimca živjela do 1.5.2024., kada je u stan uselila svjedokinja NL, prijateljica tužene, kojoj je tužena dozvolila da živi u stanu bez plaćanja ikakve naknade, izuzev režijskih troškova te ju odredila čuvarem stana. Prema odredbi čl. 10. st. 1. ZVDSP osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari njezin je posjednik, a prema čl. 13. citiranog Zakona posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda) ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda). Prema čl. 10. st. 2. ZVDSP tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik. Prema čl. 10. st. 3. ZVDSP kad netko stvar posjeduje kao zakupoprimac, najmoprimac ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik). Prema odredbi čl. 11. st. 1. ZVDSP tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednog posjednika nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj tog prava – samostalni je posjednik, a prema st. 2. citiranog članka Zakona posjed će se smatrati samostalnim ako se ne dokaže suprotno. Dakle, kada vlasnik dade svoju stvar u najam, neposrednim posjednikom postaje najmoprimac, a vlasnik ostaje i dalje posjednikom, ali posrednim. Iako posredni posjednik praktički ne vrši nikakvu faktičnu vlast na stvari, ZVDSP mu priznaje kakvoću posjeda i osigurava mu posjedovnu zaštitu, kao i neposrednom posjedu. Dakle, u konkretnom slučaju pok. ZL koja je stan dala u najam OL je u konkretnom slučaju bila posredni posjednik istog. Odredbom čl. 23. st. 1. ZVDSP propisano je kako zaštitu posjeda ovlašten tražiti i posredni posjednik, s time da u slučaju kada neposredni posjednik ne može ili neće ponovo preuzeti neposredni posjed koji mu je bio oduzet, posredni posjednik može za sebe zahtijevati predaju stvari. Stoga, sama okolnost da pok. ZL, a niti pok. FL nisu živjele u predmetnom stanu ne isključuje njihov status posrednih posjednika kojima ZVDSP osigurava posjedovnu zaštitu. Posjed pok. DL koja je bila posredni posjednik stana je u trenutku njezine smrti prešao na njezinu nasljednicu pok. FL (čl. 17. st. 1. ZVDSP), a posjed FL je u trenutku njezine smrti prešao na njezine nasljednike, ovdje tužitelja i tuženu. Stoga ovaj sud utvrđuje da je pok. ZL sve do svoje smrti bila u posrednom posjedu predmetnog stana. Kako je ZL preminula, njezin posjed stvari prelazi na njezinu nasljednicu u skladu sa odredbom čl. 17. ZVDSP, odnosno na FL, njezinu kćerku. Kako je i ona preminula, njezin posredni posjed stvari (obzirom da je stan i dalje u najmu) prelazi na njezine nasljednike u skladu sa odredbom čl. 17. ZVDSP, tužitelja i tuženu, kao njezine zakonske nasljednike. Kako je dakle u ovom postupku utvrđeno da je su i pok. ZL, ali i pok. FL bile posjednice nekretnine koja je predmet ovog postupka, a u tužitelj i tužena su nasljednici pok. FL, oni su postali suposjednici predmetnog stana u trenutku smrti pok. FL u obimu i kvaliteti posjeda kakav je bio kod njihove pravne prednice. Odredbom čl. 24. st. 1. ZVDSP, svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Dakle, ukoliko jedan od nasljednika isključi drugog od suposjedovanja, on ga isključuje od dotadašnjeg načina posjedovanja koji se temeljio na činjenici izvršenja posjedovanja njegovog prednika, ovdje pok. FL. Za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno je legitimiran posljednji faktični mirni posjednik stvari, čiji je posjed samovlasno smetan (članak 22. stavak 1. ZVDSP), što vrijedi kako za neposrednog tako i posrednog posjednika i to kako za isključivog posjednika, tako i za suposjednika te nasljednika takvog posjeda (članak 25. ZVDSP). Iz iznijetih razloga, tužitelj je kao jedan od nasljednika posrednog posjeda, suprotno tvrdnjama tužene, aktivno legitimiran u ovome postupku. U parnici za smetanje posjeda pasivno je legitimiran počinitelj smetanja, njegov nalogodavac kao i onaj u čijem interesu je počinjeno smetanje ako se od toga nije ogradio pa je za navesti da prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tužene nije osnovan. Tužena je dakle, uz tužitelja suposjednica predmetnog stana iz naprijed iznijetih razloga, a tužena je, kako to sama istovjetno sa svjedokinjom navodi, bila suglasna sa postupanjem svoje prijateljice, svjedokinje NL, odnosno sa njezinom odlukom o promjeni brave pa kako je svjedokinja taj čin poduzela osobno i neposredno u svoje ime te u ime i za račun tužene, svoje prijateljice, ovdje tužene koja se od toga nije ogradila i koja je na to pristala, odnosno iskazala punu suglasnost, tužena je nedvojbeno pasivno legitimirana u ovom postupku. Samovlasnim postavljanjem nove brave na vratima stana, kraj činjenice da mu ključevi nove brave nisu predani, tužitelju je oduzet suposjed stana u potpunosti, tako da mu sudska zaštita pripada i u smislu čl. 24. ZVDSP, sve pod pretpostavkom da je prije smetanja bio suposjednik stvari (tako i Županijski sud u Velikoj Gorici u Gž-1190/2022-2, od 10.1.2023.) pa je slijedom toga tužitelju u ovom postupku trebalo pružiti suposjedovnu zaštitu i prihvatiti tužbeni zahtjev (toč. I.-II. Izreke presude). Zaključno valja napomenuti da okolnost što postupak raspoređivanja naknadno pronađene imovine iza pok. kire ZL nije okončan nije odlučan za posjedovnu zaštitu u ovj pravnoj stvari imajući u vidu čl. 17. st. 1. ZVDSP. Također je neodlučno u ovome postupku da li je tužitelj utjecao na odlazak neposredne posjednice (OL) iz stana.

22. Na temelju iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelj 29. srprnja 2024. došao na spornu nekretninu te da je tada utvrdio da je promijenjena brava na ulaznim vratima stana. Tužitelj je tužbu podnio 20. kolovoza 2024., tako da je ista obzirom da je podnijeta unutar prekluzivnog roka od 30 dana iz čl. 21. st. 3. ZVDSP pa je pravodobno podnesena.

23. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka OL, ŽL i ČL jer je smatrao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se na temelju istog može donijeti pravilno i na zakonu osnovano rješenje. Također je odbio dokazni prijedlog za provođenjem očevida na licu mjesta na okolnost da sud na licu mjesta utvrdi da je brava promijenjena jer ta okolnost nije sporna među strankama.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP. Tužitelju je priznata zatražena jednokratna nagrada za radnje poduzete po odvjetniku u ovom postupku za cjelokupni prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo u iznosu od 500,00 EUR u koji iznos je uključen PDV po stopi od 25%, na temelju Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), odnosno iznos koji je zatražio. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR i trošak sudske pristojbe na rješenje u iznosu od 26,54 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu, 22. svibnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa rješenja, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici, uz rješenje o sudskoj pristojbi na rješenje u sporovima zbog posjeda u iznosu od 26,54 EUR

2. tuženoj po punomoćnici