REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4168/2020-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Nevenu Kapitanu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan d.o.o. iz Zagreba, protiv tužene ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 10. travnja 2025., održane u nazočnosti tužiteljice osobno, uz punomoćnika Nevena Kapitana, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan d.o.o. iz Zagreba, u nazočnosti GE, komunikacijskog posrednika – tumača/prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika registrirane u registru komunikacijskih posrednika za gluhe osobe, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, dana 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženici ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužiteljici CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 41.486,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti počev od 02. siječnja 2017. godine pa do isplate, a koje kamate su do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 11.379,73 EUR, zajedno sa zateznom kamatom na isti počev od dana 22. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica je dana 25.08.2020. godine podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženice radi isplate, u kojoj navodi da je tužiteljica kao zajmodavac dana 11.01.2016.g. predala tuženoj kao zajmoprimcu iznos od 41.486,00 EUR na ime zajma. Tužena je dana 11.01.2016.g. tužiteljici predala Izjavu o primitku pozajmice u iznosu od 41.486,00 EUR od CE s rokom otplate do 01.01.2017.g. te je istu vlastoručno potpisala, a potpis je u nazočnosti javnog bilježnika Ljubice Čaklović iz Zagreba priznala kao svoj, pod brojem ovjere OV-86/16, u Zagrebu, 11.01.2016.g. U ovoj Izjavi tužena se obvezala tužiteljici vratiti zajam najkasnije do 01.01.2017.g., a što tužena nije učinila.

2. Tužiteljica je također tuženoj dana 09.07.2020.g. uputila opomenu radi plaćanja dugovanja, međutim tužena do današnjeg dana nije podmirila dugovanje, slijedom čega tužiteljica podiže ovu tužbu u kojoj predlaže da sud donese presudu: „I. Nalaže se tuženoj ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da namiri tužiteljici CE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tražbinu u iznosu od 41.486,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na navedeni iznos od 02.01.2017.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 (tri) postotna poena, u roku od 8 dana.“

3. Tužiteljica se podneskom od 11.01.2021. godine očituje na navode tuženice iz odgovora o tužbu na način da navodi kako tužiteljica prvenstveno ističe da je navod tuženice kako je izjavu kod bilježnika potpisala pod prisilom tužiteljice u cijelosti neistinit i nelogičan, a to iz razloga što tuženica u odgovoru na tužbu navodi da bi odbila potpisati da je poznavala zakon iz čega jasno proizlazi da je tuženica i sama smatrala da može odbiti potpisati izjavu.

4. Tužiteljica navodi da je čl. 279. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi. St. 2. istog članka propisano je da se strah smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe, a vezano uz isto, tužiteljica navodi da iz odgovora na tužbu tužene nije vidljivo kojom ozbiljnom opasnosti bi joj bio ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro.

5. Nadalje, tužiteljica ističe da je prijetnja razlog za pobojnost, a ne ništetnost ugovora, a čl. 335. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile, a obzirom da je tužena izjavu potpisala dana 11.01.2016.g., tužiteljica ističe da tužena nema pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora čak i da su navodi iz odgovora na tužbu istiniti.

6. U odnosu na navode tužene kako je tužiteljica odbila prisutnost prevoditelja prilikom potpisivanja Izjave od dana 11.01.2016.g., tužiteljica ističe da sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa kad se ovjerava potpis ili rukopis gluhih osoba koje ne znaju čitati, podnosiocu se mora pomoću odgovarajućeg tumača pročitati isprava na kojoj se ovjerava potpis ili rukoznak, a tužiteljica ističe da tužena zna čitati i pisati, a što je i razvidno, između ostalog, i iz predmetnog odgovora na tužbu. Dakle, tužena je bila upoznata sa sadržajem izjave od dana 11.01.2016.g. kada je potpisala istu.

7. U vezi navoda tužene kako je smatrala da joj je tužiteljica predmetni novac darovala, tužiteljica prvenstveno ističe da je takav navod u cijelosti nelogičan te tužiteljica posebno ističe da tužena nije priložila niti jedan dokaz u prilog svojim tvrdnjama. Tužiteljica ističe da je s tuženom sklopila ugovor o zajmu, a postojanje kojeg ugovora, kao i ukupnu visinu i rok vraćanja zajma, je tužena sama potvrdila potpisom Izjave dana 11.01.2016.g.

8. Tužiteljica također ističe da je nelogično da bi tužena potpisala Izjavu kojim priznaje primitak zajma na iznos od 41.486,00 EUR bez da je bila svjesna postojanja zajma.

9. Tužiteljica napominje da je i sama gluhonijema osoba te je bila prijateljica sa tuženom. Radi navedenog prijateljstva i teške situacije tužene, tužiteljica je pristala pozajmiti tuženoj određeni novčani iznos. Tužiteljica ujedno ističe kako joj namjera nije bila iskoristiti situaciju tužene, a što je i razvidno iz činjenice da se radi o beskamatnom zajmu.

10. Tužiteljica ističe i da je tužena u odgovoru na opomenu od dana 14.07.2020.g. navela da je htjela riješiti dio duga, a iz čega jasno proizlazi da je tužena primila novac od tužene, kao i da je bila svjesna da se radi o zajmu te o obvezi vraćanja istog tužiteljici.

11. Slijedom svega navedenog jasno proizlazi da je tužena bila svjesna postojanja ugovora o zajmu i njegove visine te da je potpisom Izjave dana 11.01.2016.g. prihvatila vratiti cjelokupan iznos zajma najkasnije dana 01.01.2017.g.

12. Slijedom iznijetog, tužiteljica predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice te naložiti tuženoj da tužiteljici naknadi troškove postupka.

13. Kod tužbe i tužbenog zahtjeva tužiteljica ostaje do zaključenja glavne rasprave, s time da na ročištu kod ovog suda dana 08.02.2024. godine naznačava da sada tužiteljica potražuje od tuženice isplatu iznosa od 41.486,00 EUR, a ne više kunsku protuvrijednost (od utuženja je EUR postao službena valuta Republike Hrvatske). Tužiteljica potražuje troškove postupka prema troškovniku koji dostavlja u spis do zaključenja glavne rasprave, te na te troškove potražuje zateznu kamatu od presuđenja pa do isplate.

14. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da žali na kasnom odgovoru, da je pokušala naći besplatnu pravnu pomoć kako bi odgovorila na tužbu, ali da na žalost, nije uspjela naći pomoć, a ne može si priuštiti odvjetnika, jer nema mogućnosti za to. Odlučila je sama odgovoriti te jednostavno napisati istinu.

15. Ne može priznati tužbu kao ni dug prema gđi. CE, jer cijela situacija nije ni istinita. Prvo će tuženica napisati da je izjavu kod bilježnika potpisala pod prisilom i prijetnjom gđe. CE. Isto tako, kako je gluha osoba, prevoditelj je morao biti prisutan (prema članskom zakonu javnog bilježnika) što je gđa. CE odbila. Taj dan kada je potpisala kod bilježnika gđa. CE se pojavila ujutro rano oko sedam sati, probudila me i sa svojeg mobitela zvala svojeg oca na video poziv kako bi tuženici nešto poručio. Iako ga zbog gluhoće nije razumjela, gđa. CE je prevela da tuženica mora s njom bilježniku nešto potpisati. Rekla je i da će tuženicu otac tužiteljice ubiti te prijetila i obitelji. Izjavila je i da joj je otac poznata osoba te da je rođen u [adresa] i da je pripadnik Zemunskog klana (neke mafije) te da se s njime ne treba šaliti. To je izjavila i pred svjedocima, a nedavno je isto priznala ocu tuženice i još jednom svjedoku da je tuženicu odvukla pred bilježnikom pod prijetnjom oca tužiteljice.

16. Tuženica navodi da se ona naravno jako bojala za svoj život kao i život svoje obitelji te je bolovala od teške depresije i morala se potpisati. Samo je tuženici žao što tada nije poznavala zakon te odbila potpisati.

17. Što se duga tiče, gđa. CE je svojevoljno sama plaćala te je tuženici dala neke stvari koje uopće tuženica nije tražila. U to vrijeme tuženica navodi da je imala teških zdravstvenih problema te je bila u teškoj depresiji, jer su se roditelji tuženice rastali i morala je sama brinuti se za invalidnu sestru. Gđa. CE se sažalila i počela je tuženici pomagati. Znala je da je tuženica nezaposlena, te da nema svojih prihoda, ni imovinu kao ni pokretninu. Tuženica navodi da je da je tužiteljici rekla da tuženici ne treba pomoći i da ću se sama snalaziti, no ona je uvijek govorila da je bogata te da joj novac nije problem. Ona i tadašnji dečko su se uselili u podstanare blizu nas (i mi smo bili podstanari). Pravili su velike zabave i zvali prijatelje. Često su gđa. CE i njezin dečko prespavali kod tuženice i njezina dečka, te ručali kod njih.

Svakodnevno su dolazili kod tuženice i njezin dečko. Dok su bili na poslu, tuženica navodi da je ona godinama čuvala i besplatno hranila njihovog psa. Htjela sam se odužiti gđi. CE budući da je i njoj pomogla te nije znala da će na kraju tražiti da joj platim za sve.

18. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da postoje i brojni svjedoci koji mogu potvrditi njezinu priču, ali da na žalost, nije s njima u kontaktu te ne zna da li ih smije imenovati bez njihovog znanja, a ukoliko sud traži, da će tuženica to reći sudu.

19. Tuženica navodi da je ona pokušala i nekoliko puta razgovarati s gđom. CE te da to riješe i uvijek je govorila da se ne brinem te da je sve to morala napraviti zbog svojeg oca (iako tuženica napominje da ne zna koliko ima istine u tome). Poslije javnog bilježnika pitala je tužiteljicu u čemu joj je tuženica dužna, a ona je tuženici predala popis dugova koji tuženica i sudu prosljeđuje. Navodi da će sud vidjeti da na njezinom popisu ima stvari koje nema smisla te da joj duguju i RE, kao i C (TE), to jest ne samo tuženica.

20. Tuženica navodi da joj je žao samo što je bila naivna te nije tada bila u stanju razmišljati. Iskreno joj je žao i gđe. CE, ako se bojala svojeg oca. No, tužiteljica je znala je da tuženica nema ništa i sama je ponudila plaćanja, te je na kraju pod prisilom tuženicu odvela bilježniku. Tuženica navodi da je bila slomljena, razočarana što joj tužiteljica nije rekla istinu te što je uvijek govorila da je bogata.

21. Sudu se tuženica ispričava ako nije još nešto priložila, ali ne poznaje dovoljno zakon te ne zna što bi još trebala. Vjeruje u zakonski sustav, kao i u istinu te se nada da neće utjecati to što je njezin otac poznata osoba. Toga se najviše boji, jer da je tuženica sama, nema mogućnosti za odvjetnika, kao i što nema mogućnosti platiti troškove. Ukoliko postoji potreba za ročištem, rado će se odazvati. Ali, moli i da prevoditelj bude prisutan radi lakšeg razumijevanja.

22. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom u dokumentaciju dostavljenu po strankama u spis, saslušao stranke osobno, proveo dokaz saslušanjem svjedoka:

SE, ZE, LE, te RE, dok je sud odustao od izvođenja dokaza i odbio taj dokazni prijedlog tuženice, a vezano uz predloženo saslušanje svjedokinje ĐE iz svih razloga koje je sud o ovom obrazloženju presude detaljno naveo i obrazložio (svjedokinja je pod skrbništvom tuženice, žive na istoj adresi te joj nije bilo moguće prema pravilima ZPP-a u više pokušaja uručiti poziv za saslušanje za koje je tuženica znala da je sud odredio na ročištu dana 10.04.2025. godine), te je sud izvršio i dokaz uvidom u izvornik Izjave od 11.1.2016. sa ovjerenim potpisom tuženice po javnom bilježniku te ovjerenu presliku Ugovora o ustupu tražbine od 1.7.2010. koja je danas predana u spis po svjedoku, te je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.

23. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kao u izreci ove presude.

24. Sud je iz iskaza tužiteljice saslušane osobno kao stranke utvrdio da je tužiteljica navela kako su ona i tuženica živjele u istoj zgradi kao susjede i prijateljice, te ju je tuženica tražila pozajmicu koju će tužiteljici vratiti kada njezin tata proda zemljište. Tužiteljica navodi da je ona tražila da tuženica i tužiteljica odu javnom bilježniku i u pismenoj formi zabilježe tu pozajmicu. Pozajmica je bila 41.486,00 EUR. Kod javnog bilježnica je tuženica ovjerila svoj potpis o izvršenoj pozajmici.

25. Tuženica je sama u izjavi koju je ovjerila izjavila da će tužiteljici vratiti novac do 01.01.2017., a otplata je bila vezana uz prodaju nekretnine tuženičinog oca.

26. Na izričito pitanje raspravnog suca tužiteljica odgovara da je bila dogovorena obveza tuženice kolika će biti kamata na pozajmljeni iznos, ali da je ona prepustila tuženici da tuženica kaže kolika će biti kamata. Kako tuženica se više nakon što je preuzela novac, nije javljala tužiteljici, promijenila broj telefona i slično i tužiteljica nije mogla doći do nje, to je ostalo nedefinirano kolika bi bila kamatna stopa na ovaj iznos.

27. Sama pozajmica je izvršena nekoliko dana nakon ovjere izjave o pozajmici predajom gotovine u apoenima EUR-a tuženici u kuhinji tužiteljice. Radilo se o predaji gotovine iz razloga što tuženica nije imala račun u banci, a prema spoznaji tužiteljice tuženica ni danas nema tekući račun. Jedno tri mjeseca nakon što je izvršena pozajmica od strane tužiteljice tuženici, tužiteljici su došli njezini gluhi prijatelji i pitali su ju što je sa Ć tj. ĆE, jer se nikome ne javlja, nitko ju ne vidi i ne odgovara na poruke koje joj šalju telefonski. Tada se tužiteljica uplašila i to sve javila svom tati koji je angažirao odvjetnika. Tata je prvo pitao jednog odvjetnika u Splitu, a onda angažirao sadašnjeg odvjetnika tužiteljice koji ju zastupa u ovoj parnici. Tužiteljica pojašnjava da kada su je prijatelji pitali za Ć je i ona shvatila da ju uopće ne viđa u kući niti bilo gdje, da je nastala samo tišina.

28. Do danas tužiteljici tuženica nije vratila ništa od pozajmljenog novca, iako je i rok naveden u ovjerenoj izjavi o toj pozajmici odavno prošao i to više godina.

29. Od pozajmice na ovamo tuženicu je vidjela više puta na autobusnoj stanici, te pojašnjava da je tužiteljica tada bila u autobusu javnog prijevoza, a tuženica na stanici, a svaki put kada bi se tako ugledale tuženica se smijala tužiteljici što je tužiteljici bilo neobično.

30. Ovaj novac koji je tužiteljica pozajmila tuženici je poklon koji je tužiteljica dobila od oca, što je tuženica saznala i zatražila pozajmicu navodeći da je u krizi. Tuženica ne živi u istoj zgradi kao i tužiteljica, ali živi u blizini tužiteljice. Smatra svoj zahtjev osnovanim i tražim svoj novac nazad zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao što je utuženo te napominjem tuženici da bi joj bilo u interesu da se odazove sudu i da pokušaju sklopiti sudsku nagodbu, u kojem slučaju bi joj tužiteljica olakšala njezin povrat duga.

31. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja odgovara da nikada nije prijetila tuženici kako ona netočno navodi u svom odgovoru na tužbu.

32. Na pitanje suca odgovara da ne samo tuženica, nego niti bilo koja treća osoba tužiteljici nije u ime i za račun tuženice vratila niti dio pozajmljenog novca. Tužitelj navodi da potražuje pozajmljeni iznos u cijelosti zajedno s kamatama.

33. Tuženica saslušana osobno kao stranka iskazuje da je ona od tužiteljice uzela pozajmicu u vrijeme kada je tuženica imala fizičkih problema i trebao joj je novac za podmirenje njezinih obaveza, a ne sjeća se točno godine i datuma, ali misli da je negdje bilo 2016.

34. Tuženica navodi da je 8.000,00 - 9.000,00 EUR sveukupno pozajmila od tužiteljice u više navrata, te da do sada, na žalost, nije ništa vratila tužiteljici od pozajmljenog novca. Tužiteljica i tuženica srele su se više puta i tuženica nije tada, kao ni sada radila, pa joj je tužiteljica rekla da će vratiti kada će se zaposliti i moći vratiti novac, te se tuženica toga držala. Tuženica u svom iskazu pojašnjava sudu da ništa nije vratila, jer ni ne zna koliko bi trebala vratiti obzirom da je ona pozajmila 8.000,00 do 9.000,00 EUR, a od nje tužiteljica traži 41.000,00 EUR, a nije se još ni zaposlila.

35. Tuženica navodi da kako trenutno živi od socijalne pomoći, nema joj od kuda vratiti te novce, iako bi to tuženica željela, a vratila bi joj 8.000,00 do 9.000,00 EUR. Tuženici se predočava izjava na listu 3 spisa i ista navodi kada je izvršila uvid da je ona potpisala tu izjavu pred javnim bilježnikom.

36. Tuženica iskazuje da je njoj otac tužiteljice prijetio kako bih potpisala istu izjavu. U to doba je bila u lošem psihičkom stanju, pila tablete protiv depresije, imala napadaje panike i misli da je potpisala tu izjavu kod javnog bilježnika, ali se ne sjeća.

37. Na posebno pitanje suca pojašnjava da je potpisala ovu potvrdu na preko 41.000,00 EUR, jer je to tužiteljica tražila od nje, jer je tužiteljica pozajmila novce od svog oca, da je tužiteljica potrošila te novce i da se bojala oca, zbog čega je tražila da tuženica potpiše izjavu na ovaj iznos koji je veći od iznosa koji je tuženica pozajmila. Svjedoci da je to bilo tako kao što je rekla sudu razlog zbog kojeg je potpisala ovu izjavu pred javnim bilježnikom, zbog toga što se tužiteljica bojala oca, jer je potrošila novac koji je od njega pozajmila, a to su bili otac tuženice, sestra tuženice, bivši dečko tužiteljice i tatina cura. Tužiteljica je pred svima njima to govorila u kafiću.

38. Na pitanje pun. tužitelja odgovara, da sam video pozivom s mobitela tužiteljice razgovarala s ocem tužiteljice u 7,00 ujutro jedan dan, kada je tužiteljica ključem koji je imala od stana tuženice, a živjele su u neposrednoj blizini, ušla u stan tuženice i probudila tuženicu da razgovara s njezinim ocem, koji nije znao znakovni jezik. Tuženica navodi da je ona shvatila da je otac tužiteljice jako ljut i on je tuženicu pitao što je s novcem i onda je tuženicu tužiteljica nagovorila da odu odmah kod javnog bilježnika gdje je tuženica ovjerila ovu izjavu koju joj je pokazao sud na listu 3 spisa.

39. Na pitanje pun. tužitelja odgovara, ovaj razgovor koji sam opisala preko video - linka bio je njezin drugi razgovor s ocem tužiteljice, a prije toga ju je tužiteljica pozvala da jednom odemo zajedno do Karlovca, blizu Karlovca, gdje je tuženica upoznala njezinog oca. Njezin tata je tad službenog zbog nekog posla vezanog uz nogomet išao u Karlovac, pa je tužiteljica pozvala tuženicu da upozna njezinog oca, a tada su se normalno družili i nije bilo nikakvih prijetnji tuženici.

Na pitanje pun. tužitelja odgovara, da nije prijavila prijetnje koje je dobila od oca tužiteljice, jer se tuženica bavila svojim zdravstvenim stanjem, tužiteljica joj je rekla da izjava koju je tuženica potpisala i ovjerila potpis pred javnim bilježnikom, a prileži na listu 3 spisa je samo formalnost, te se tuženica nije previše time bavila. Tuženica navodi da je zbog zdravstvenog stanja slabo izlazila iz kuće zbog napadaja panika. Na pitanje pun. tužitelja odgovara, da nije pokrenula postupak pobijanja valjanosti izjave koja prileži na listu 3 spisa zbog prijetnje oca tužiteljice, niti je znala da će ju tužiteljica tužiti, a nije imala niti novaca.

40. Na pitanje pun. tužitelja odgovara, svjedoci koje je navela nisu bili prisutni razgovoru između tuženice, oca tužiteljice i tužiteljice video-linkom, već je tužiteljica pred njima i pred tuženom rekla da ima problem s ocem zbog ovih novaca i da joj je tata prijetio. Svi oni su bili s tuženicom u kafiću kada je to tužiteljica rekla.

41. Na pitanje raspravnog suca tuženica pojašnjava sudu da nije pozajmljeni novac od tužiteljice vratila tužiteljici tako da pozajmim od oca i familije, jer je tuženica iz disfunkcionalne familije gdje su i ostali članovi također gluhe osobe, tuženica je bila u lošim odnosima s ocem i sestrom, pa je tužiteljica to znala i pozvala ih u kafić bez tuženice gdje je ocu tuženice rekla da neka on ne brine, jer će tuženicu uništiti njezin otac na način da će ju dovesti na sud za ovu pozajmicu navedenu u izjavi. Tuženica je to, kako navodi, saznala kasnije kada se pomirila s ocem i kada joj je on to ispričao.

42. Na pitanje raspravnog suca odgovara, da ne zna kako je tužiteljica pozvala oca tuženice i njezinu obitelj na piće, ali je tuženici otac, poslije kada su se pomirili pitao da li joj je otac tužiteljice zaista prijetio zbog novaca, na što je tuženica odgovorila da je i pitala ga od kuda on to zna, pa joj je ispričao o njihovom susretu u kafiću. Tužiteljica je često u to doba odlazila na selo baki tuženice, njezinoj mami i tati i raspitivala se o tuženici. Njezini baka i tata žive u [adresa] pokraj Samobora, mama živi u [adresa] sa svojom starijom sestrom. Predložila je kao svjedoke tatu, svoju sestru i svojeg dečka.

43. Na ovaj iskaz tuženice, punomoćnik tužitelja je stavio prigovor na istinitost navoda tuženika, osim u dijelu njezine potvrde da je ista potpisala predmetnu izjavu na listu 3 spisa i ovjerila svoj potpis na toj izjavi. Iskaz tuženice je konfuzan i proturječan sam sebi, kao i iskazu tužiteljice koji je dala na prošlom ročištu.

44. Sud je iz iskaza svjedoka SE, oca tužiteljice utvrdio da on navodi kako neko vrijeme nije znao da je njegova kćer posudila novac tuženoj. Sa suprugom, majkom tužiteljice se razveo i s kćerkom je imao čest kontakt, jer je majka otišla svojim putem, pa čak i do Amerike gdje i sada živi. Svjedok iskazuje da je on kćeri (tužiteljici) dao novac koji je dobio prilikom diobe bračne stečevine s majkom tužiteljice. Tek kasnije je svjedok saznao da je ona oko 40.000,00 njemačkih maraka pozajmila tuženici ili je tuženica taj novac izvukla od nje. Svjedok navodi da je on svojoj kćeri i dao točno 70.000,00 njemačkih maraka. Ne zna što je s ostalim novcem koji sam dao kćeri. Koliko sam shvatio kćer je davala tuženici po 1.000,00 njemačkih maraka, pa po 2.000, pa po 5.000,00 DEM što mu je kćer govorila sama prilikom naših videopoziva. Svjedok navodi da on iz priče njegove kćeri zna da je tuženici dala oko 40.000,00 DEM, ali svjedok nije bio prisutan niti jednom tom davanju novca, a tuženicu je vidio samo jednom kada je došla s njegovom kćerkom u Sisak gdje je svjedok bio nogometni trener NK Segesta. Tada mu je kćer rekla da su se pokumile, te da su kume. Pojašnjava da je on 70.000,00 DEM dao kćeri da si kupi stan i da sada tih novaca nema, da je oko 40.000,00 DEM dala tuženici, a na izričito pitanje suca da li je to bila pozajmica ili dar koji je tužiteljica učinila tuženici, svjedok odgovara da to ne zna, jer nije bio prisutan. Svjedok iskazuje da on ne može zamisliti da bi netko nekome darovao toliki novac od 40.00,00 DEM, te da mu je njegova kćer rekla da je tuženica isključila telefon, pa da se preselila, ali da joj je rekla da otac tuženice ima neku zemlju koju će prodati i podmiriti svjedokovoj kćer dug koji je imala tuženica.

45. Na izričito pitanje raspravnog suca svjedok odgovara da o predmetnom dugu nije nikada razgovarao s tuženicom, kao niti s njezinim ocem za što je pitao sudac.

46. Svjedok navodi da je on bio nezadovoljan što je njegova kćer tuženici dala toliki novac i to joj je rekao, što je naljutilo njegovu kćer, pa ju zato nikad nije pitao da li joj je tuženica vratila išta od tih 40.000,00 DEM. Svjedok navodi da je on isti dan kada su novci od bračne stečevine sjeli na moj račun 70.000,00 DEM prebacio kćeri.

47. Na poseban upit pun. tužitelja da li je svjedok siguran da je novac kćeri uplatio u valuti DEM odgovara da je 2008. godine uplatio kćeri novac u valuti, u stvari EUR, jer su s 2000. godine prestale postojati DEM, pa je tako uvidom u dokument koji ima vezano za isplatu iz kojeg proizlazi da je to bila kunska protuvrijednost od 53.685,65 EUR po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate. Prema Ugovoru o ustupu tražbine od 1.7.2010. Jedan primjerak Ugovora o ustupu tražbine od 1.7.2010. dostavlja se neposredno po svjedoku u spis i u jednom primjerku tuženici. Svjedok pojašnjava da iznose od 40.000,00 i 70.000,00 je čuo od kćeri, a da je on dao tužiteljici dao onaj iznos koji je naveden u Ugovoru od 1.7.2010.

48. Na poseban upit pun. tužitelja da li je svjedoku poznato u kojoj valuti je tužiteljica vršila pozajmice tuženici, svjedok odgovara da ne zna, jer je njegova kćer imala kod sebe imala i EUR, i kune, jer je valjda prebacila kune u EUR.

49. Na poseban upit pun. tužitelja da li je svjedok nekad prijetio tuženici da mora potpisivati neke izjave odgovara da stalno živi u [adresa], što je opće poznato, da ne zna kako bi i čime bi prijetio tuženici, da istu ne može nazvati obzirom da je gluha osoba i od kćeri je saznao da je tuženica stalno mijenjala broj telefona, a kasnije i adresu, te da joj nije ni pisao.

50. Na poseban upit tuženika da li je preko videopoziva kada je kćer zvala tuženicu prijetio tuženici odgovara da nikada nije preko videopoziva koji je vodio s kćeri odnosno s tužiteljicom prijetio tuženici, jer niti njegova kćer nije mogla doći do tuženice.

51. Tuženica za vrijeme iskaza svjedoka navodi da njoj osobno nije prijetio svjedok, već je bila prisutna dok je tužiteljica videopozivom razgovarala sa svjedokom i rekla kako je njezin tata tj. svjedok rekao da mora vratiti novac tužiteljici koje joj je dužna, jer da će inače biti svega. Poslije je čula kako je tužiteljica pričala da je tuženici tata tužiteljice prijetio da će je ubiti, a na posebno pitanje raspravnog suca navodi da tako nešto nije nikada prijavila policiji. Tužiteljica je rekla tuženici da je dovoljno da ode od javnog bilježnika i da izjavu o dugu kako bi se tata tužiteljice smirio.

52. Na poseban upit tuženika kako svjedok zna koliko je tužiteljica davala tuženici raspravni sudac navodi da je svjedok već to iskazao.

53. Na poseban upit tuženika, pun tužitelja predočava sudu izvornu Izjavu od 11.1.2016. sa ovjerenim potpisom tuženice po javnom bilježniku te ovjerenu presliku Ugovora o ustupu tražbine od 1.7.2010. koja je danas predana u spis po svjedoku.

54. Tuženica je prilikom davanja svog iskaza osobno kao stranka učinila nespornim a je potpisala predmetnu izjavu od 11.01.2016. godine.

55. Sud je u tijeku postupka saslušao i svjedoka ZE, oca tuženice iz čijeg iskaza je sud utvrdio da on navodi da su užiteljica i tuženica zajedno bile podstanari i tužiteljica je stiskala njegovu kćer da joj vrati novac koje je tužiteljica svjedokovoj kćeri davala silom da joj pomogne za hranu i slično. Svjedok navodi da je i on pomagao svojoj kćeri. Ne zna koliko je tužiteljica silom dala njegovoj kćeri novca. Zna da je bilo malo novaca i da je to bilo u kunama te da njegova kćer nije tražila te novce, nego joj je to tužiteljica davala silom i svojom dobrom voljom.

56. Na poseban upit pun. tužitelja odakle svjedok zna od tuženice koja mu je to rekla. Ja sam bio prisutan kod svoje kćeri kada joj je tužiteljica silom davala novac. To je bilo 3-4 puta, po 100 kuna npr. što je svjedok vidio te napominje da kada je njegova kćer odselila, a tužiteljica ju je i tamo našla i tamo joj je silom davala novac, što je svjedok također vidio. I ja sam pomagao kćeri, ja sam dao oko 30.000,00 kuna, jer je kćer bila podstanar.

57. Na poseban upit raspravnog suca koliki dug ima tuženica prema tužiteljici svjedok odgovara da zna je tuženica dužna malo, oko 1.000,00 – 1.500,00 kuna koje je dao kćeri da vrati tužiteljici. Smatra da njegova kćer više ništa nije dužna tužiteljici, a da je on svojoj kćeri kao podstanarki dao 40.000,00 kuna.

58. Pun. tužitelja prigovara iskazu svjedoka FE budući da je isti neistinit u cijelosti i u suprotnosti čak i iskazu tuženice koji je dala u ovom predmetu, a jedina istinita rečenica koju je svjedok pokušao izreći, a u čemu ga je tuženica spriječila prekinuvši ga da je tuženica dužna tužiteljici 41.000,00.

59. Sud je kao svjedoka saslušao i svjedoka LE, koji je iskazao da je on bio u vezi s tužiteljicom 10 godina, negdje do 2020.godine i zna da je tuženica stalno dolazila tražiti od CE novac i to jedanput po 1.000,00 EUR, pa drugi put 3.000,00 EUR pa opet različite iznose od kojih je jedan bio i 5.000,00 EUR koliko pamti, te da je on tada rekao tuženici da je to previše i da se mora snaći sama i da odmah mora vratiti tužiteljici novac koji je od nje pozajmila.

60. Ovaj svjedok je iskazao kako misli da je tužiteljica pozajmila tuženici negdje između 38.000,00 do 40.000,00 EUR koliko on zna i koliko je vidio.

61. Iskazao je da tuženici, koliko on zna nitko nije prijetio da mora vratiti novac, a imala je i dečka koji se bavio nekim borilačkim sportom, pa se svjedok naveo da se njega pomalo i bojao. Svjedok je tuženici ozbiljno rekao da mora vratiti novac, i nakon toga više nisu bili prijatelji tuženica i svjedok. Svjedok je iskazao da je on u više navrata pokušavao kontaktirati tuženicu, kako bi tužiteljici vratila novac, ali mu se tuženica nije javljala.

62. Novac koji je tužiteljica dala tuženici, tužiteljica je dobila od tate. Tužiteljica je tuženici posudila novac, i nije joj ga poklonila. Tužiteljica je tuženici rekla da novac mora vratiti što su potpisali kod javnog bilježnika, ali tuženica nije ispoštivala taj rok.

63. Svjedok je iskazao da zna tko je RE i da je on dečko tuženice o kojem je svjedok iskazivao, a što odgovara na poseban upit raspravnog suca.

64. Svjedok navodi da je na početku tuženica tražila manje iznose, a kasnije sve veće i znalo se desiti da bi prvo pozajmila tuženica novac od tužiteljice, a za par dana bi tuženica tražila da svjedok traži tužiteljicu da joj da još novca, što je svjedoku išlo jako na živce. Tuženica nije nikad rekla za što joj točno trebaju ti novci, već je govorila da treba nešto kupiti, no svjedok ne zna što. Ne zna na što je tuženica potrošila novac.

65. Svjedok navodi da on misli da je tužiteljica pitala tuženicu za što tuženici treba novac, no ne zna što je tuženica odgovorila. Ne zna ni zašto joj je tužiteljica pozajmila tako velik novac. S tužiteljicom je svjedok i dalje u korektnim, prijateljskim odnosima.

66. Sud je saslušao i svjedoka OE, koji je u svom iskazu naveo da je on upoznao tužiteljicu preko njezinog dečka prije nekih oko 5-6 godina, a njezinog dečka je poznavao jako dugo. Tuženica je tada bila bolesna, u depresiji i bila je loše, a tuženica i svjedok su već tada bili u ljubavnoj vezi, koja sada već traje 23 godine.

67. Svjedok je naveo da mu je poznato, jer mu je to rekla tužiteljica da je tužiteljica htjela pomoći tuženici i da je ona sama ponudila i davala novac, a onda je svjedok pitao tužiteljicu da li hoće i njemu tako dati novac, jer je i on loše, pa da i njemu pomogne, a bi joj on vratio kada dobije trajno zaposlenje i digne kredit.

68. Svjedok ne zna reći koliko je novca tužiteljica tuženici predala. Ne zna da li se radi o pozajmici ili daru, jer tužiteljica nikad nije pred ovim svjedokom rekla da bi joj tuženica trebala vratiti novac i ne zna o kojem iznosu radi. Nije mu poznato ništa o potvrdi za koju pita sud vezano uz povrat predmetnog novca i nitko nije spominjao novac, već je samo uslijedila tužba.

69. Svjedok je iskazao da je on osobno sam dobio na njegovo traženje od tuženice oko 7.000,00 – 8.000,00 EUR i nije tužiteljici vratio taj novac, jer je svjedok još uvijek nezaposlen. Svjedok je iskazao da je on ostavio zadnji posao, jer mu je bila premala plaća od 850,00 EUR mjesečno, i podstanar je, a na pitanje suca da li je bolje biti bez plaće ili sa malom plaćom, odgovara da mu je uglavnom isto.

70. Svjedok je iskazao da je on prije 8 godina dobio novac od tuženice, a ona je rekla da joj nije hitno vraćanje, da će svjedok vratiti kad se snađe. To potraživanje prema njemu prebacila je na tuženicu koja je bila bolesna.

71. Svjedok iskazuje da on nije iskazao da bi tuženica uopće dobila novac od tužiteljice, nego da je on samo dobio pozajmicu od tužiteljice. Raspravni sudac upoznaje svjedoka s prvim dijelom današnjeg iskaza koji je dijametralno suprotan sa sada iskazanim i on ustraje u tome da tuženica nije dobila nikakav novac od tužiteljice.

72. Svjedok iskazuje da on ne zna da li je tužiteljica tuženici dala novac i da on ne zna o čemu su one razgovarale kada su išle same po gradu. Ovo što je sada rekao je istina.

73. Na posebno pitanje raspravnog suca odgovara da tužiteljicu poznajem 5-6 godina, a da je od nje dobio pozajmicu prije 7-8 godina, što ne zna objasniti sudu na posebno pitanje raspravnog suca.

74. Na posebno pitanje pun. tužiteljice da li poznaje osobu pod imenom ŽE svjedok se čudi postavljenom pitanju i pita da li je sada ta osoba ovdje i odgovara da je dužan ŽE 1.000,00 EUR.

75. Pun. tužiteljice prigovara istinitosti iskaza svjedoka budući da je isti proturječan sam sebi te kontradiktoran, a u konačnici i sam svjedok iskazuje da nije bio upoznat sa prirodom zajma koji je tužiteljica dala tuženoj. Pun. tužitelja protiv danas saslušanog svjedoka u ime ŽE vodi postupak pred ovim sudom za povrat zajma u predmetu P-4172/2023, a u kojem predmetu je donesena pravomoćna i ovršan presuda u korist tužitelja ŽE za iznos zajma veći od 4.000,00 EUR. Iz svega navedenog proizlazi da su tužena i svjedok pozajmljivali velike iznose od raznih ljudi, a niti dio tog iznosa nije vraćen. Osporava vjerodostojnost i istinitost iskaza.

76. Tuženica postavlja pitanje zašto odvjetnik tužiteljice ovdje može govoriti o drugim dugovima tuženice i ovdje danas saslušanog svjedoka, na što joj raspravni sudac odgovara da je pun. tužiteljice isto iskazao, jer osporava istinitost danas saslušanog svjedoka.

Tuženica izjavljuje da je danas saslušani svjedok želio nju zaštititi i preuzeti samo na sebe odgovornost za novac o kojem je iskazivao, a da su novac zajedno trošili, jer zajedno žive.

Tuženica predlaže saslušanje njezine sestre ĐE sa adrese navedene u zapisniku od dana 18.ožujka 2021. te se obvezuje dostaviti sudu original rješenja o skrbništvu te će sud ocijeniti da li je moguće istu saslušati kao svjedoka i uspostaviti valjanu komunikaciju za potrebe istog saslušanja.

77. Sud navedenu svjedokinju koja živi s tuženicom na istoj adresi nije saslušao, jer ista nije preuzela poziv kao svjedokinja tri puta pozivana na ročište od ovog suda dana 10.04.2025. godine, te nije poziv za nju preuzeo niti bilo tko drugi od ukućana, pa niti tuženica koja je ovoj svjedokinji skrbnik, a koja je na ročištu održanom dana 05.02.2025. godine primila na znanje dan i vrijeme ročišta 10.04.2025. i da je sud usvojio njezin dokazni prijedlog da se na tom ročištu sasluša kao svjedokinja ĐE koja je sestra tuženice. Slijedom iznesenog sud je odustao od izvođenja tog dokaza, i odbio taj dokazni prijedlog tuženice, a cijeneći i činjenicu da je ista pod skrbništvom tuženice.

78. Sud je iskaz tužiteljice osobno kao stranke, iskaz oca tužiteljice SE saslušanog kao svjedoka, kao i svjedoka LE prihvatio kao istinite u cijelosti, jer su dani logično, životno uvjerljivo i međusobno u bitnome podudarno, a koji potvrđuju navode tužiteljice da je tuženici u više navrata vršila pozajmice koje su dosegle iznos od 38.000,00 do oko 40.000,00 EUR, tj. iznos za koji je tuženica tužiteljici potpisala Izjavu i svoj potpis ovjerila kod javnog bilježnika, a ista se odnosi na 41.486,00 EUR, dana je i ovjeren potpis tuženice na istoj dana 11.01.2016. godine, a naznačena dospjelost za povrat ovog iznosa tužiteljici je 01.01.2017. godine.

79. Iz predmetne izjave, kao i iz odgovora tuženice na opomenu pred utuženje, kao i iz iskaza tužiteljice i svjedoka SE i LE sud je utvrdio da je tužiteljica na ime prijateljstva s tuženicom, kao i iz razloga što joj je htjela pomoći, pozajmljivala u više navrata različite svote novca, koje su dosegnule utuženi iznos, a da tuženica nije u međuvremenu tužiteljici vratila ništa od pozajmljenog novca. Sud je utvrdio da se ne radi o daru, već o pozajmici, koju tuženica povremeno osporava, a povremeno čini nespornim da bi bila spremna tužiteljici vratiti iznos od 8.000,00 do 9.000,00 EUR, dok njoj bliske osobe, kao što su njezin otac FE, te dečko tuženice RE koji sam navodi da je zajedno 23 godine, osporavaju da bi se radilo o utuženom iznosu, već RE osporava da bi išta znao o novcu i da bi ga tužiteljici pozajmljivala tužiteljica, a otac tuženice, za kojeg je tuženica iskazala da su bili dugo u lošim odnosima ne potvrđuje njezinu priču o navodnim prijetnjama oca tužiteljice tuženici, zbog čega je ona potpisala Izjavu od 11.01.2016.

80. Iskaz svjedoka ZE je kontradiktoran i sam sebi, kao i iskazu same tuženice, je prosto apsurdan i životno potpuno neuvjerljiv, gdje on govori o znatnim davanjima koje je on dao svojoj kćeri, ovdje tuženici, a da joj je tužiteljica silom davala novce, te on smatra da je tuženica tužiteljici dužna malo, oko 1.000,00 do 1.500,00 kn, te da smatra da njegova kćer nije ništa dužna tužiteljici, a sama tuženica je u pojedinim trenucima činila nespornim iznos duga od oko 8.000,00 do 9.000,00 EUR te navodila da bi to platila tužiteljici kada bi bila u boljoj situaciji (životnoj, financijskoj, zdravstvenoj i sl.), a i sama je potpisala izjavu o dugu spram tužiteljice u utuženom iznosu od 41.486,00 EUR.

81. Dakle, nitko od svjedoka predloženih po tuženici, koji su joj obojica bliske osobe (otac i dugogodišnji dečko), ne potvrđuju navodne prijetnje tuženici zbog kojih je ona potpisala predmetnu Izjavu od 11.01.2016. godine, te sud te tvrdnje tuženice je ocijenio i utvrdio potpuno neosnovanima, kao i neistinitima, te utvrdio da tužiteljica nije dokazala manju volje ne koju se poziva u svom odgovoru na tužbu, kao prisilu zbog prijetnje oca tužiteljice, a i odnosu na to da li joj je i kako prijetio, i sama iskazuje kroz tijek postupka kontradiktorno, a posebno na ročištu na kojem je iskaz kao svjedok dao otac tužiteljice. Treba napomenuti da je na ročištu gdje je saslušavan otac tuženice, tužiteljica glasom i rukom zaustavila svog oca u dijelu njegova iskaza gdje na kraju iskaza počeo iskazivati da je tuženica dužna tužiteljici 41.000. Treba napomenuti da se radi o ročištu i iskazima koji je davao otac tuženice, gluhonijema osoba uz stalnu nazočnost ovlaštenog komunikacijskog posrednika – tumača/prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika, a da je tuženica svjedoku upadala u riječ i doslovce ga fizički i vikom ga spriječila da iskaže brojku 41.000 koja u konačnici kao iskaz svjedoka nije niti ušla u zapisnik.

Kako bi sud ocijeni iskaz svjedoka RE, dečka tužiteljice zadnjih 23 godine, sud mora prvenstveno naglasiti kako je taj iskaz potpuno kontradiktoran kako sam sebi, tako i iskazima tuženice i svih ostalih saslušanih svjedoka. Ovaj svjedok ostaje kod tvrdnje da je tužiteljicu upoznao preko njezina dečka prije 5-6 godina, a da mu je tužiteljica na njegovo traženje upućeno njoj, nakon što je vidio da tužiteljica daje novce tuženici, kako bi joj pomogla (potvrđuje tim dijelom da je tužiteljica davala novce tuženici), te da mu je tužiteljica dala na njegovo traženje oko 7.000,00 do 8.000,00 EUR, što je kronološki prije nego što ustraje da ju je upoznao i kod ovako iznesene kronologije ostaje i kada ga sud poziva da to razjasni u svom iskazu. Iskaz gdje navodi ovaj svjedok da namjerava on te novce vratiti tužiteljici kada se zaposli za stalno i digne kredit, a obzirom je sam svjedok iskazao da je dao otkaz, jer mu je bila premala plaća od 850,00 EUR, pa je sada nezaposlen, nije, prema stavu ovog suda očekivati skori ili ikada povrat navedenog novca, a prema namjerama i planovima svjedoka o kojima je iskazivao.

82. Ovakve iskaze svjedoka ZE i RE, kao i iskaz tuženice sud nije prihvatio kao istinit, jer nisu uvjerljivi, jer su kontradiktorni sami sebi kao i drugim iskazima i ovih i drugih svjedoka i tužiteljice, kao i dokumentaciji koja prileži spisu.

83. Treba naglasiti da je tužiteljica dokazala da je pozajmila utuženi iznos tuženici, a tuženica nije uspjela dokazati da bi Izjava s njezinim ovjerenim potpisom imala bilo kakav nedostatak, pa tako niti manu volje tuženice, kao i da nije bio prisutan tumač za gluhonijeme prilikom potpisivanja te Izjave od 11.01.2016. godine, jer za takvu radnju tuženici nije bio obvezan tumač, tj. prevoditelj za znakovni jezik, a prema čl. 7. st. 1. Zakonu o ovjeravanju potpisa, uz naglasak da je i sama tužiteljica gluhonijema osoba, a ne samo tuženica. Sud nije prihvatio tvrdnje tuženice da nije niti znala što radi vezano uz predmetnu Izjavu, jer i sama ističe da je potpisala tu Izjavu, ali zbog prijetnje oca tužiteljice. Za sud je potpuno nesporno da je predmetna izjava s ovjerenim potpisom tuženice potpisana i potpis ovjeren dana 11.01.2016. godine, te da je do odgovora na tužbu od 09.10.2020. godine proteklo četiri godine i oko osam mjeseci, da tuženica nije pokrenula postupak radi pobijanja predmetne izjave, a svakako to nije učinila u roku od godine dana od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno, prestanka prisile, sve prema čl. 335. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

84. U skladu s činjeničnim i pravnim utvrđenjima, sud je utvrdio da je tužiteljica dokazala osnovanost (pozajmica), visinu od 41.486,00 EUR, kao i dospjelost s danom 02.01.2017. godine, te da nije sporno između stranaka da tuženica tužiteljici nije vratila ništa od navedenog duga do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo usvojiti u cijelosti, kao u izreci ove presude. Sud je utvrdio da je tuženica istakla cijeli niz prigovora, nedokazanih i neosnovanih, kako bi otežala ili onemogućila tužiteljici da dobije povrat pozajmljenog tuženici. Odnos između tužiteljice i tuženice zasnivao se na prijateljskom odnosu i želji tužiteljice da pomogne tuženici, što je činila u dobroj vjeri pa čak i naivno, dok je tuženica iskoristila navedenu situaciju, očito bez namjere da predmetni novac ikada vrati tužiteljici, jer u svim prilikama pozajmljivanja od tužiteljice, nije učinila ništa što bi joj omogućilo da vrati taj novac tužiteljici, a ne vidi se niti namjera tuženice da po tom pitanju išta učini.

85. Odluka suda o zateznim kamatama koje teku na dosuđeni iznos počev od naznačene dospjelosti, pa do isplate, zasniva se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a i sud je tako naznačen tijek zatezne kamate utvrdio osnovanim.

86. Odluka suda o stopi zateznih kamata donesena je za period do 31. prosinca 2022. godine prema odredbi čl. 29 st. 2-6 i st. 8-9 ZOO-a (NN 78/15), a za period od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, a za period od 30. prosinca 2023. godine, pa nadalje, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao u izreci ove presude.

87. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 1. i čl. 155 ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik, te troška sudske pristojbe na tužbu i na presudu.

88. Trošak tužiteljice je određen na slijedeći način: sastav tužbe, podnesak 23.03.2021., ročište 18.03.2021., ročište 18.10.2023., ročište 08.02.2024., ročište 10.06.2024., ročište 10.10.2024., ročište 10.04.2025. – svaka od ovih parničnih radnji po 500 bodova; podnesak 14.07.2021. - 25 bodova; ročište 11.11.2021. – 250 bodova, što čini ukupno 4275 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini 8.550,00 EUR, koji iznos je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što čini iznos 2.137,50 EUR, te čini zbir od 10.687,50 EUR, čemu je valjalo uvećati za trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 230,92 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 461,31 EUR, što čini ukupno iznos od 11.379,73 EUR koji je trošak u cijelosti dosuđen tužiteljici kao u izreci ove presude 89. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 22. svibnja 2025. godine, pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 2 Ovršnog zakona.

90. Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. svibnja 2025. godine

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 461,31 EUR

2. tuženiku