Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: Pn-151/2019-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, a prema prijedlogu odluke više sudske savjetnice – specijalistice Melite Vrkić Hajsok, u pravnoj stvari tužiteljice FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Opća bolnica Varaždin, Varaždin, Ivana Meštrovića 1, OIB: 59638828302, zastupane po punomoćniku Marku Golubić, odvjetniku iz Koprivnice, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika - Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, punomoćnika tuženika i punomoćnice umješača, na ročištu za objavu i uručenje presude održanom 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Varaždin, Varaždin, Ivana Meštrovića 1, OIB: 59638828302, da tužiteljici FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 10.362,22 EUR (slovima: deset tisuća tristo šezdeset dva eura i dvadeset dva centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. lipnja 2019. pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, odnosno u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja je propisana člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu, a do zatraženog iznosa od 12.568,85 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Varaždin, Varaždin, Ivana Meštrovića 1, OIB: 59638828302, da tužiteljici FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 4.864,12 EUR (slovima: četiri tisuće osamsto šezdeset četiri eura i dvanaest centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. st. 2. ZOO-a), tekućom od 22. svibnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica FS podnijela je ovom sudu 5. prosinca 2019. tužbu radi naknade štete protiv tuženika Opće bolnice Varaždin. U tužbi navodi da je 5. veljače 2019. u kasnim večernjim satima (23:03) zaprimljena u Opću bolnicu Varaždin na hitni pregled radi bolova i sukrvice. Budući da je tužiteljica bila u ranom stadiju trudnoće, pregledana je te je u njezinom statusu u medicinskoj dokumentaciji navedeno: "Grav indeks poz", što podrazumijeva da joj je ponovljen graviindeks u bolnici te potvrđena trudnoća. Dana 28. veljače 2019. na zahtjev osobnog liječnika spec. ginekologije tužiteljici je učinjen nalaz beta HCG 1.325 mlU/ml. Nadalje navodi da je 3. ožujka 2019. ponovno zbog bolova i krvarenja zaprimljena u ordinaciju za opstetrički ultrazvuk OB Varaždin te je istog dana u 03:24 liječnica učinila ginekološki pregled tužiteljice te se kao glavna dijagnoza navodi "krvarenje u ranoj trudnoći". Tužiteljica je na kontrolu naručena za četiri dana odnosno 7. ožujka 2019. dok je tužiteljici tom prigodom usmeno priopćeno da je najvjerojatnije imala spontani pobačaj u ranoj trudnoći te iz tog razloga krvari, a pritom tužiteljici nije rađen nalaz beta HCG. Tužiteljica se 7. ožujka 2019. javila na naručeni kontrolni pregled kod tuženika, kojom prilikom su u rodnici nađeni tragovi krvi i decidue. Odrađen je ultrazvuk te je tužiteljica upućena na daljnje kontrole kod nadležnog ginekologa, a na osobni upit joj je rečeno odnosno ponovljeno da je imala spontani pobačaj i da joj je sada tijelo odbacilo ostatke ploda krvi i tkiva, a niti ovog puta tužiteljici nije rađen nalaz beta HCG.

1.2. Tužiteljica nadalje navodi da je nakon navedenih događaja odnosno 13. ožujka 2019. hitno zaprimljena u Općoj bolnici "Dr. Tomislav Bardek" u Koprivnici u pratnji hitne medicinske pomoći, a nakon što je kolabirala u toaletu. Ultrazvučni nalaz ukazivao je na mnoštvo koagula (ugrušaka krvi) u maloj zdjelici te je istog dana učinjena hitna operacija. Iz opisa operativnog zahvata proizlazi da je u trbušnoj šupljini nađeno oko 2 litre krvi i koagula, a pregledom male zdjelice nađena je ruptura desne tube (jajovoda) u središnjem dijelu sa krvarenjem te je učinjena desnostrana salpingektomija odnosno kirurško odstranjenje jajovoda. Trbušna se šupljina višekratno ispirala od krvi i koagula a tijekom operativnog zahvata tužiteljica je dobila jednu dozu koncentriranih eritrocita. Tužiteljica navodi da je zapravo cijelo vrijeme bila trudna, ali izvanmaternično te je radi neprepoznate izvanmaternične trudnoće u konačnici došlo do rupture jajovoda i obilnog krvarenja u trbušnu šupljinu radi čega je tužiteljica zamalo izgubila život. Radi razjašnjenja etiologije poduzetih postupaka tuženika tužiteljica je kompletnu medicinsku dokumentaciju dala na vještačenje stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Hermanu Halleru, dr. med. specijalistu ginekologije i opstetricije te je predmetno mišljenje dostavila u prilogu tužbe.

1.3. Sukladno navedenom tužiteljica smatra da je zbog opisane liječničke pogreške, konkretnog propusta liječnika koji se ogleda i u tome što niti dana 3. ožujka 2019. niti dana 7. ožujka 2019. nisu učinili beta HCG nalaz te temeljem istog prepoznali da kod tužiteljice nije došlo do smanjenja hormona trudnoće dakle da je ona i dalje trudna samo očito izvanmaternično te ju slijedom toga na vrijeme bez ugrožavanja života i zdravlja operirali, u konačnici je došlo do rupture jajovoda i životne ugroze tužiteljice te hitne i riskantne operacije kojom je isključivo uslijed brze reakcije OB Koprivnica doslovno spašen život tužiteljici. Tužiteljica navodi da je zbog opisane pogreške došlo do rupture jajovoda te je bila podvrgnuta teškom operativnog zahvatu prilikom kojeg joj je bio ugrožen život, trpjela je jake fizičke boli i strah. Zbog operativnog zahvata do kojeg je došlo zbog propusta liječnika u OB Varaždin navodi da ima izuzetno veliki operativni ožiljak u predjelu trbuha i trpi duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja. Navodi da je nakon operacije koristila tuđu pomoć i njegu u periodu od pet tjedana te da zbog uklanjanja desnog jajovoda ima smanjenu mogućnost začeća odnosno ako uopće ima takve mogućnosti obzirom da je medicinski utvrđeno da joj je drugi lijevi jajnik potpuno prirastao uz zid zdjelice. Nadalje navodi da je u trenutku štetnog događaja imala samo 26 godina, da nakon opisane traume ima iznimno teške psihičke tegobe, depresivna je i bezvoljna te trpi fizičku bol i strah, da je trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana, slabog intenziteta 3 mjeseca dok povremene bolove srednjeg i slabog intenziteta trpi neprekidno do današnjeg dana. Navodi da je trpjela primarni jaki strah zbog životne ugroženosti u trajanju od 2 dana, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta daljnjih 20 dana, a slabog intenziteta sljedeća 4 mjeseca. Tužiteljici je dužinom trbuha učinjen operativni rez koji predstavlja naruženje srednjeg stupnja koje je uočljivo drugima povremeno, a nakon otpusta iz bolnice bila je slabo pokretna i na kućnoj njezi radi čega joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 10 dana po 8 sati dnevno, za vrijeme isključivog boravka u krevetu i to za pranje, pospremanje, donošenje i odnošenje hrane, oblačenje te za sve redovite kućanske poslove, a naročito radi pomaganja oko brige i skrbi za malo dijete. Kroz 20 dana bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 4 sata dnevno.

1.4. Stoga tužiteljica zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 20.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 30.000,00 kn, za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 20.000,00 kn, za pretrpljene duševne boli zbog naruženosti u iznosu od 11.000,00 kn. Dakle tužiteljica ukupno na ime pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje slijedom odredbe članka 19. i članka 1100. Zakona o obveznim odnosima potražuje iznos od 81.000,00 kn (10.750,55 Eura) te na ime imovinske štete radi tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 3.200,00 kn (424,71 Euro) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. lipnja 2019. (tj. od podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, svoju odgovornost za naknadu štete i uzročnu vezu između kojeg postupka medicinskog osoblja tuženika i zdravstvenih problema tužiteljice, kao i visinu štete. Navodi da je tužiteljica prvi puta pregledana u tuženikovoj Službi za ginekologiju i opstetriciju 5. veljače 2019. u večernjim satima zbog bolova i oskudnog krvarenja. Pregledom UZV utvrđena je sasvim početna trudnoća po amenoreji, dobiven je anamnestički podatak o ranije pozitivnom kućnom testu na trudnoću, ponovio se test na trudnoću koji je bio pozitivan te je tužiteljica otpuštena kući jer nije bilo indikacija za hospitalizaciju i /ili daljnju obradu odnosno nije bilo nikakvog razloga da se postavi sumnja na izvanmaterničnu trudnoću.

2.1. Tuženik nadalje navodi da je tužiteljica 27. veljače 2019. pregledana u primarnoj ginekološkoj ordinaciji dr. ĆS u [adresa] sa 7 tjedana amenoreje, dok se UZV opisuje u maternici "vrlo mali gestacijski miješak bez embrionalnog odjeka", a nalaz beta HCG odgovara maloj gestacijskoj vreći bez još vidljivog embrionalnog odjeka. Dakle niti dr. ĆS nije posumnjao da se radi o izvanmaterničnoj trudnoći. Sljedeći pregled kod tuženika je uslijedio 3. ožujka 2019. kada se tužiteljica javlja zbog vaginalnog krvarenja praćenog bolovima koji traju od prethodnog dana. Vaginalno krvarenje je u trenutku pregleda bilo oskudno a UZV pregledom se više ne nalazi znakova intrauterine trudnoće, ne pokazuje se patoloških nalaza u adneksima i u zdjelici se ne prikazuje slobodne tekućine (krvi). Takav nalaz odgovara stanju spontanog pobačaja i ničim nije upućivao da se radi o izvanmaterničnoj trudnoći, a beta HCG tada nije određivan jer nekoliko sati nakon početka krvarenja uslijed spontanog pobačaja promjene njegove vrijednosti ne daju nikakve značajne kliničke podatke. Tužiteljica je pregledana kod tuženika 7. ožujka 2019., na kojem pregledu je urednog općeg stanja, oskudno krvari, UZV pregledom se vidi zona krvarenja u kavumu, ostali nalaz UZV je uredan a zdjelište je palpatorno bezbolno te je tužiteljici preporučena daljnja kontrola kod nadležnog ginekologa i kod tuženika po potrebi.

2.2. Tuženik se protivi da se u ovom postupku koristi privatno izrađen nalaz i mišljenje medicinskog sudskog vještaka prof. dr. sc. Hermana Hallera te ističe kako prilikom medicinskog zbrinjavanja tužiteljice njegovo medicinsko osoblje nije učinilo nikakav stručan propust i stoga ne postoji njegova odgovornost za naknadu štete tužiteljici. Navodi da je medicinsko osoblje tuženika poduzelo pravovremeno sve indicirane dijagnostičke i terapijske postupke na temelju kojih je zaključilo da se radi o ranom spontanom pobačaju i niti klinička slika niti anamnestički podaci, a niti poduzeti dijagnostički postupci nisu ukazivali da se radi o izvanmaterničnoj trudnoći. Zaključak koji tužiteljica izvodi i koji se provlači kroz nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je tužiteljica priložila uz tužbu jest zaključak post festum, sada kada nakon završenog liječenja znamo o čemu se radilo. Za procjenu o tome jesu li liječnici postupali sukladno pravilima struke i s dužnom pažnjom trebalo bi u medicinskom smislu sagledati situaciju, kliničku sliku, nalaze, anamnezu u trenutku liječenja i donošenja odluke, a ne naknadno kada znamo ishod zaključivati da nisu postupali prema pravilima struke. Tome u prilog govori činjenica da osim tuženikovih liječnika, niti tužiteljičin primarni ginekolog dr. ĆS nije posumnjao na izvanmaterničnu trudnoću.

2.3. Dakle posljedice koje su nastale po zdravstveno stanje tužiteljice i sva eventualna imovinska i neimovinska šteta koju tužiteljica zbog toga trpi prouzročene su u postupku komplikacije liječenja. U pravnom smislu, kada je riječ o događaju koji se ne može dovesti u uzročnu vezu s pogreškom u liječenju, takva medicinska komplikacija predstavlja slučaj. Prema tome slučaj je takav događaj za koji štetnik, odgovornost kojeg se temelji na načelu krivnje tj. subjektivne odgovornosti neće odgovarati, a nije sporno kako tuženik odgovara po načelu subjektivne odgovornosti (iz čl. 1045. ZOO-a), pri čemu se poziva na odluku Ustavnog suda RH broj: U-III- 3002/2005 od 21. studenog 2007. Podredno tuženik osporava i visinu zatražene pravične novčane naknade neimovinske štete kao i visinu zatražene naknade imovinske štete jer je tužbeni zahtjev stavljen u većem iznosu od onih koje je ustanovila sudska praksa za ovakvu povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tuženik osporava i zatraženi početak tijeka zatezne kamate na neimovinsku štetu te predlaže da se medicinski vještak očituje o trenutku završetka liječenja tužiteljice od kada tužiteljica ima pravo potraživati zateznu kamatu na neimovinsku štetu, a tuženik osporava i zatraženi početak tijeka zatezne kamate na imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege jer isto teče od dana donošenja prvostupanjske presude. Također tuženik ima policu profesionalne odgovornosti zaključenu kod Croatia osiguranje d.d. i predlaže stupanje u parnicu Croatia osiguranja d.d. kao umješača na strani tuženika. S obzirom na sve navedeno tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu tuženiku troškova parničnog postupka.

3. Raspravnim rješenjem od 21. prosinca 2023. sud je prihvatio prijedlog treće osobe Croatia osiguranje d.d. da sudjeluje u postupku kao umješač strani tuženika obzirom da je u trenutku štetnog događaja tuženik s umješačem imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti broj: 0787000269976 pa sud smatra kako isti ima pravni interes da tuženik uspije u ovoj parnici.

3.1. Umješač se podneskom od 17. ožujka 2020. u cijelosti pridružuje navodima i dokaznim prijedlozima tuženika iz odgovora na tužbu. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. Na pripremnom ročištu održanom 6. travnja 2021. tužiteljica je, obzirom da su nakon podnošenje predmetne tužbe povećani kriteriji (orijentacijski kriteriji za utvrđivanje neimovinske štete) Vrhovnog suda RH, povećala tužbeni zahtjev na način da s osnove kriterija naruženja umjesto zatraženih 11.000,00 kn (1.459,95 Eura), sada potražuje 16.500,00 kn (2.189,93 Eura), a temeljem kriterija smanjene životne aktivnosti, umjesto zatraženih 20.000,00 kn (2.654,46 Eura) sada potražuje 25.000,00 kn (3.318,07 Eura) odnosno ukupan tužbeni zahtjev povećava sa iznosa od 84.200,00 kn (11.175,26 Eura) na iznos od 94.700,00 kn (12.568,85 Eura). Budući da je time tužiteljica povećala tužbeni zahtjev radi isplate, u tom je smislu preinačila tužbu sukladno članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. - dalje u tekstu ZPP), a unatoč protivljenju tuženika i umješača toj preinaci, sud je istu na temelju odredbe članka 190. stavak 2. i stavak 3. ZPP dopustio smatrajući da bi navedena preinaka bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu i to: povijest bolesti od 5. veljače 2019. na listu 10 spisa, nalaz od 28. veljače 2019. na listu 11 spisa, povijest bolesti od 3. ožujka 2019. na listu 12-14 spisa, povijest bolesti od 7. ožujka 2019. na listu 15-17 spisa, nalaz od 28. veljače 2019. na listu 18 spisa, nalaz od 7. ožujka 2019. na listu 19 spisa, otpusno pismo od 17. ožujka 2019. na listu 20 spisa, povijest bolesti od 20. ožujka 2019. na listu 21 spisa, otpusnica od 17. ožujka 2019. na listu 22 spisa, nalaz biopsije od 5. travnja2019. na listu 23 spisa, povijest bolesti od 5. travnja 2019. na listu 24 spisa, nalaz ginekologa od 4. ožujka 2019. na listu 25-26 spisa, mišljenja prof. dr. sc. Herman Haller od 22. svibnja 2019. na listu 27- 30 spisa, zahtjev za naknadom neimovinske i imovinske štete od 3. lipnja 2019. na listu 31-34 spisa, polica osiguranja broj [broj police osiguranja] na listu 47-52 spisa, Uvjeti za osiguranje od ugovorne (profesionalne) odgovornosti na listu 53-56 spisa, karton pacijenta list 74-84 spisa, povijest bolesti od 5. veljače 2019. na listu 86 spisa, povijest bolesti od 3. ožujka 2019. na listu 87-88 spisa, povijest bolesti od 7. ožujka 2019. na listu 89-90 spisa, fotografije na listu 118-121 spisa, a zbog promjene sastava suda uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje te dopuna nalaza vještaka Ivana Fistonića, nalaz i mišljenje vještakinje Štefice Deuš, nalaz i mišljenje vještakinje FSB te je pročitan zapisnik sa iskazima tužiteljice FS i vještakinje Štefice Deuš te je na raspravi održanoj 9. travnja 2025. saslušana vještakinja FSB.

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sve sukladno odredbi iz članka 8. ZPP-a, sud je odlučio kao u izreci.

7. Nakon povećanja tužbenog zahtjeva predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete u ukupnom iznosu od 12.568,85 EUR.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka sud nalazi činjenično nespornim da je tužiteljica pregledana kod tuženika 5. veljače 2019., 3. ožujka 2019. te 7. ožujka 2019. radi bolova i krvarenja. Također nije sporno da je tužiteljica 13. ožujka 2019. zaprimljena u Općoj bolnici "Dr. Tomislav Bardek" Koprivnica te joj je istog dana izvršen operativni zahvat zbog rupture jajovoda i krvarenja u trbušnu šupljinu.

9. Sporno je jesu li liječnici tuženika izvršili štetnu radnju kao liječničku pogrešku odnosno propust liječnika koji se ogleda u tome da prilikom niti jednog pregleda nisu izvršili indicirane dijagnostičke i terapijske postupke te temeljem istih prepoznali izvanmaterničnu trudnoću. Konačno, sporna je visina zatraženog iznosa naknade štete koja je prema mišljenju tuženika i umješača postavljena previsoko. Sporno je, dakle, jesu li zdravstveni problemi tužiteljice uzrokovani postupanjem (propustima) djelatnika tuženika suprotno pravilima medicinske struke ili se radi o posljedicama komplikacija i posljedicama same izvanmaternične trudnoće, odnosno sporna je uzročno-posljedična veza između postupanja djelatnika tuženika te zdravstvenih problema tužiteljice.

Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

10. Prema odredbi članka 124. stavak 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj: 150/2008, 155/2009, 71/2010, 139/2010, 22/2011, 84/2011, 154/2011, 12/2012, 35/2012, 70/2012, 144/2012, 82/2013, 159/2013, 22/2014, 154/2014, 70/2016, 131/2017 – dalje: ZZZ), a koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, a prema kojoj odredbi su zdravstveni radnici osobe koje imaju obrazovanje zdravstveno usmjerenja i neposredno u vidu zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu uz obvezno poštovanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke, a prema odredbi članka 124. stavak 3. ZZZ, obveza je zdravstvenih radnika da pri pružanju zdravstvene zaštite postupaju prema pravilima struke na način da svojim postupcima ne ugroze zdravlje i život ljudi.

10.1. Nadalje, prema odredbi članku 2. Zakona o liječništvu ("Narodne novine", broj: 121/03, 117/08, dalje: ZL) liječnik je zdravstveni radnik sa završenim medicinskim fakultetom i stečenim nazivom doktor medicine, a ujedno i temeljni i mjerodavni nositelj zdravstvene djelatnosti koju obavlja poštujući, između ostalog, i načelo promicanja dostojanstvenog i odgovornog ponašanja poštivanjem u radu propisa, pravila struke te kodeksa medicinske etike i deontologije. Sukladno članku 4. stavku 1. ZL liječnik je u procesu donošenja odluka i izbora dijagnostike i odgovarajućeg liječenja samostalan u postupanju sukladno znanstvenim saznanjima i stručno dokazanim metodama koje odgovaraju suvremenom standardu struke, a prema stavku 2. istog članka liječnik je u obavljanju liječničke djelatnosti osobito dužan, između ostaloga, poštovati načela obavljanja liječničke djelatnosti. Sukladno članku 19. stavku 1. ZL svi postupci medicinske prevencije, dijagnostike i liječenja moraju se planirati i provoditi tako da se očuva ljudsko dostojanstvo, integritet osobe i prava pacijenata, a posebno pravo na informiranost i samostalno odlučivanje. U smislu tih propisa pod pojmom liječničke greške podrazumijeva se postupanje suprotno ili ono koje nije u skladu s pravilima i metodama rada zdravstvene struke i/ili znanstvenim spoznajama, a kojima se ugrožava život i zdravlje ljudi i/ili kao nepoštivanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke, pri čemu nije potrebna kumulacija ovih pretpostavki, već je dovoljno da se počini na jedan od iznesena dva načina (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci broj Gž-163/08-2).

10.2. Odredbom članka 29. Zakona o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine" broj 169/04, 37/08, dalje: ZZP) propisano je da pacijent ima pravo na naknadu štete sukladno općim propisima obveznoga prava.

11. Prema odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, koje su odredbe bile na snazi u vrijeme štetnog događaja; dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odgovornost tuženika prosuđuje se stoga po kriteriju pretpostavljene krivnje te bolnica odgovara za štetu koju pretrpi pacijent ako u postupanju njenih radnika postoji krivnja, dok prema odredbi članka 1061. stavak 1. ZOO za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi, odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Osim toga, zdravstveni radnik u ispunjavanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti mora postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, tj. s pažnjom dobrog stručnjaka, kako je to naznačeno u odredbi članka 10. stavka 2. ZOO.

11.1. Odredbom članka 19. stavka 1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a sukladno stavkom 2. pod pravima osobnosti u smislu ovoga zakona razumijevaju se, između ostalih, pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Sukladno odredbi članka 1100. stavka 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te će, sukladno stavku 2., pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Na okolnosti osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva mišljenje je dao stalni sudski vještak doc. dr. sc. Ivan Fistonić. Vještak u svojem nalazu i mišljenju nakon analize medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice navodi da je ektopična trudnoća ugnježđenje oplođene jajne stanice izvan materišta. Više od 95% izvanmaterničnih trudnoća nalazi se u jajovodu. Trajanje trudnoće duže od 6-7 tjedana (nakon zadnje mjesečnice) vrlo je rijetko zbog nedovoljne elastičnosti stijenke jajovoda. Zato u neprepoznatih trudnoća u jajovodu često dolazi do prsnuća stijenke s jakim krvarenjem u trbušnu šupljinu. Uobičajeni simptomi trudnoće u jajovodu uključuju (prije eventualnog prsnuća stijenke jajovoda) izostanak mjesečnice, oskudno dugotrajno krvarenje i bol u donjem trbuhu. Najčešći uzroci ugnježdenja ploda u jajovodu su prethodne upale jajovoda. One su često subkliničke, bez izražene simptomatologije, s posljedičnim priraslicama koje dodatno vijugaju jajovod onemogućujući transport jajašca u materište. Ono se stoga gnijezdi u jajovodu koji ne pruža adekvatne uvjete za razvoj trudnoće. Priraslice s okolnim organima koje uzrokuju vijuganje jajovoda mogu biti i posljedica nekog drugog procesa (endometrioza, kontracepcijska spirala) ili zahvata (ovdje prethodni carski rez). Kliničkim pregledom se može primjetiti sukrvica, eventualno bolnost u područjima adneksa (ovisno o trajanju izostanka mjesečnice) i vrlo često bolnost na pomicanje vrata maternice („touche“) koja iradira prema jajovodu u kojem je ugnježdena trudnoća. Beta korionski gonadotropin je hormon tipičan za trudnoću. Standardne vrijednosti po tjednima trudnoće prikazane su u Tablici. U normalnoj trudnoći njegove se vrijednosti udvostručuju svakih 48-72 sata. βHCG se najranije iz krvi može detektirati 6 dana nakon ovulacije/zanošenja, odnosno 21-22 dana nakon zadnje mjesečnice, a iz urina 12-14 dana iza ovulacije/zanošenja, odnosno 24-26 dana iza zadnje mjesečnice. Vaginalni ultrazvuk je precizan alat kojim se 5-6 tjedna nakon zadnje mjesečnice lako detektira trudnoća u maternici. Odnosno, kod vrijednosti βHCG 1000-1500 mIU/ml uredna trudnoća u maternici bi trebala biti vidljiva, a već kod vrijednosti od 1500 mIU/mL bez gestacijskog mjehurića u maternici, dijagnoza izvanmaternične trudnoće gotovo je sigurna (u kontekstu serijskih mjerenja). U situacijama gdje je prva izmjerena vrijednost βHCG-a niža od očekivane, obzirom na trajanje trudnoće/izostanka mjesečnice, obavezna su dodatna mjerenja. Kombinacija vaginalnog ultrazvuka i uzastopnih mjerenja βHCG ključni su za ispravnu dijagnozu izvanmaternične trudnoće. Kod spontanog pobačaja βHCG je u evidentnom i stalnom padu. U izvanmaternične trudnoće βHCG je nizak ali najčešće ujednačen, odnosno izostaje uobičajeni trend dupliciranja vrijednosti svakih 48 sati. Rani prijeteći spontani pobačaj najčešće karakterizira sukrvica. Bol se javlja tek kada je pobačaj u tijeku. Tada je krvarenje obilnije. Ginekološkim pregledom obično se pronalazi prohodnost vrata maternice različitog stupnja. Ultrazvukom se kod prijetećeg pobačaja vide dijelovi rane trudnoće ili krvarenje u materištu s ugrušcima ili hematomom. Kod trudnoće izvan maternice ultrazvučni nalaz je rijetko specifičan. Karakterizira ga, međutim, najčešće prazno materište ili tzv. pseudogestacijski obruč, odjek koji imitira ranu trudnoću. Postupci vezani za inkompletni spontani pobačaj uključuju pomoć u evakuaciji ostataka neuspjele trudnoće s ciljem spriječavanja jakog krvarenja i infekcije. Klinička i ultrazvučna slika te slijed vrijednosti βHCG-a (u padu) u početku sugeriraju zbivanja karakteristična za rani spontani pobačaj te postupci slijede uobičajeni protokol (evakuacija i kiretaža). Kod kompletnog spontanog pobačaja nije potrebna intervencija instrumentima, ali je obavezno pratiti kliničku sliku (krvarenje) uz kontrole ultrazvukom i dokazom regresije vrijednosti βHCG-a. U slučaju da se vrijednosti βHCG-a ne umanjuju prema uobičajenoj shemi (negativizacija za 3-6 tjedana) potreban je daljnji redoviti medicinski nadzor. Odnosno, iz jednog mjerenja βHCG-a teško je zaključiti o tome je li trudnoća uredna, radi li se o spontanom pobačaju ili sumnji na trudnoću izvan maternice. Uz to, klinički nalaz nakon spontanog pobačaja od >6 tjedna trudnoće će pokazati promjene na vratu maternice, odnosno određeni stupanj uloživosti ili prohodnosti kanala vrata maternice. Dijagnoza kompletnog pobačaja se može postaviti ako se vaginalnim ultrazvukom ne identificira trudnoća u šupljini maternice, ali samo ako je prethodno vaginalnim ultrazvukom bila vidljiva trudnoća na istom mjestu. Ako nema prethodnih ultrazvučnih nalaza, onda se mora navesti da se radi o „trudnoći nepoznate lokacije“ kada je potrebno pratiti dinamiku biokemijskih markera (βHCG) uz serijske ultrazvučne kontrole. Praćenjem vrijednosti βHCG može se zaključiti da je doista došlo do spontanog pobačaja (senzitivnost 93-97%) ili postaviti sumnja na trudnoću izvan maternice. Zaključno vještak navodi da liječnici koji su pratili zbivanja i klinički tijek nisu postupili u duhu dobre kliničke prakse odnosno slijedili postupnik kod spontanog pobačaja. Vezano za parametre za procjenu štete navodi da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 1 dan (13. ožujka 2019.), a blagog do srednjeg intenziteta (5. veljače – 12. ožujka 2019. i 14. ožujka -28. ožujka 2019.), pretrpjela je jaki primarni strah 24 sata zbog do tada nedoživljene jake boli i simptoma predkolapsnog stanja te strah blagog do srednjeg intenziteta 43 dana (5. veljače – 12. ožujka 2019. zbog neizvjesnosti i oscilirajućih bolova te 14. ožujka – 23. ožujka 2019. zbog zabrinutosti oko procesa cijeljenja), da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna 51 dan (5. veljače – 13. ožujka 2019. i 18. ožujka – 2. travnja 2019.), da nema naruženja jer je trbuh otvoren po prethodnom rezu te da je liječenje završeno, odnosno stabilizacija je nastupila 2. travnja 2019.

12.1. U podnesku od 17. lipnja 2021. tužiteljica navodi da nema primjedbi na mišljenje i zaključak vještaka u pogledu postupanja tuženika i s tim u vezi utvrđenim propustima i pogreškama, a u odnosi na visinu pretrpljene neimovinske štete ukazuje na to da vještak nije odgovorio potpuno na sva postavljena pitanja koja su mu dana u zadatak nalogom suda. Navodi da je vještak prema nalogu suda trebao utvrditi "posljedično nastale štete opisane u tužbi" te utvrditi visinu te štete te predlaže da sud vještaka pozove na dopunu nalaza i mišljenja u smislu točnog utvrđivanja postotka smanjene životne aktivnosti kod tužiteljice zbog gubitka desnog jajovoda kao i uslijed psihičke traume koju je doživjela opisanim štetnim događajem te očitovanje na iznesene navode tužiteljice o jačoj vidljivosti novog ožiljka. Tuženik i umješač nisu iznijeli nikakve prigovore na nalaz i mišljenje vještaka.

12.2. U dopuni nalaza i mišljenja od 7. srpnja 2021. vještak je naveo da je očigledno postojanje priraslica nakon carskog reza dovelo do ugnježdenja oplođene jajne stanice na pogrešnom mjestu (desni jajovod) te su vjerojatno sada priraslice još izraženije stoga je mogućnost zanošenja prirodnim putem tek oko 25%, a ista bi bila maksimalna uspješnost zanošenja korištenjem metoda potpomognte oplodnje. S obzirom na gubitak desnog jajovoda i posljedice operacije njegova odstranjenja, smanjena životna aktivnost tužiteljice je 5%, a preciznu procjenu u kojoj je mjeri psihička trauma dodatno umanjila životnu aktivnost izdaje vještak psihijatar. Nadalje navodi da zaraslica nakon operacije odstranjenja desnog jajovoda slijedi prethodnu uz irelevatno odstupanje od 1-2%. Zaraslica se nalazi na mjestu nedostupnom pogledu trećih osoba pri izlaganju u dvodjelnom kupaćem kostimu. Ako je tužiteljica nudistica, zaraslica također nije vidljiva u stojećem stavu jer višak potkožnog tkiva abdominalne stijenke prikriva zaraslicu. Vještak zaključno navodi da zaraslica nakon druge operacije nije dodatno naružila tužiteljicu.

12.3. Na raspravi održanoj 21. prosinca 2023. na kojoj je vještak doc. dr. sc. Ivan Fistonić usmeno saslušan isti je pojasnio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 51 dan u trajanju od dva sata dnevno, odlazak po namirnice, čišćenje stana, briga za dijete, i djelomično za osobnu higijenu, ali se ne može izjasniti oko potrebe za tuđu pomoć i njegu oko kuhanja. Na pitanje punomoćnice tužiteljice glede toga ima li činjenica da je tužiteljica od pregleda vještaka pa do dana održavanja rasprave smršavila 28 kilograma utjecaja na okolnost postojanja trajnog naruženja s obzirom na ožiljak od operacije vještak je naveo da ostaje pri mišljenju da nema dodatnog naruženja zato jer je rez predmetne operacije je bio u potpunosti preko zaraslice od prethodnog carskog reza, dakle, dodatnog naruženja nema. Svaka zaraslica neposredno nakon operacije je jače vidljivija i zadebljanija, i jače je boje i tamnija je i iznad nivoa kože, a u kasnijem tijeku koje može trajati mjesece pa čak i više od godine dana nova zaraslica poprima karakteristike uobičajene, odnosno spušta se na nivo kože, smanjuje se volumen, a boja postaje blijeda. Vještak je naveo da na dan pregleda zaraslica nije bila zadebljana. Na izričito pitanje punomoćnika tuženika da kakav bi bio postupak da je na vrijeme prepoznata izvanmaternična trudnoća vještak je odgovorio da pretpostavlja da je pitanje tuženika vezano uz procjenu stanja prije prsnuća jajovoda. Dijagnostički postupci su vezani uz redovite kliničke, ultrazvučne i laboratorijske pretrage. Serijski ultrazvučni pregledi uz serijsko određivanje BHCG navode na sumnju u izvanmaterničnu trudnoću. Ovisno u kojoj fazi je dijagnoza postavljena postupci mogu biti različiti. Ako je dijagnoza postavljena u ranijoj fazi tada je moguće izvanmaterničnu trudnoću liječiti lijekovima, što podrazumijeva potpuno izlječenje bez kirurškog zahvata. U slučaju da je dijagnoza postavljena kasnije, a već su razvijeni klinički simptomi koji uključuju sliku akutnog abdomena tada se dijagnostičkom laparaskopijom ulazi u trbuh a slijed može ići u dva smjera: prvi je istiskivanje mjehurića trudnoće iz jajovoda u smjeru trbuha. Takvim postupkom je jajovod očuvan za budućnost. Drugi je način zapravo identičan onom koji je i izveden u koprivničkoj bolnici, a radi se o odstranjenju jajovoda prije prsnuća. Vještak je naveo da nije moguće da se u svakoj izvanmaterničnoj trudnoći sačuva jajovod čak i u slučaju kada je na vrijeme otkriveno da je riječ o izvanmaterničnoj trudnoći. Vještak je također naveo da postupak kako je liječena ovdje tužiteljica je potpuno krivi i radi se o liječničkoj greški, nije sinkronizirano vađenje hormona trudnoće sa ultrazvukom i kliničkim pregledom ginekologa.

13. Nakon saslušanja vještaka dr. sc. Ivana Fisonića niti jedna od strankama nije isticala nikakve daljnje prigovore, dok je po prijedlogu tužiteljice, a s obzirom da se vještak Ivan Fiskanić ogradio u svom vještačenju ogradio od ocjene smanjene životne aktivnosti po osnovi psihičke traume kod tužiteljice te uputio na provođenje dodatnog vještačenja po vještaku spec. psihijatrije, provedeno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji mr. sc. Štefici Deuš na okolnost zadobivenih posljedica po osnovi psihičke traume po tužiteljici.

13.1. U nalazu i mišljenju od 14. travnja 2022. vještakinja mr. sc. Štefica Deuš u bitnome navodi da je tužiteljica pretrpjela primarni strah odnosno svjesno doživljeni strah od neposredne životne ugroženosti u trajanju od 2,5 sati dana 13. ožujka 2019. vezano za događanja koja su prethodila hitnom prijemu u OB Koprivnica do operativnog zahvata, dok je sekundarni strah blagog intenziteta trpjela od 5. veljače 2019. do 5. ožujka 2019, a sekundarni strah jakog intenziteta je trpjela u trajanju od oko 2 sata tijekom noći 5. ožujka 2019. te sekundarni strah srednjeg intenziteta od 5. ožujka 2019. do 13. ožujka 2019. Glede smanjenja ukupne životne aktivnosti s osnova narušene sfere psihičkog zdravlja vještakinja navodi da je tužiteljica psihički stabilna osoba, nije sklona uzimanju lijekova niti posjećivanju liječnika, da opisuje sporadične strepnje vezano uz strahove eventualne izvanmaternične trudnoće, što se može osjetiti u partnerskom odnosu ali isto nije opsegom ispoljenosti toliko da bi iziskivalo potrebu za psihološko-psihijatrijskim potporama niti uzimanjem lijekova će se isto reflektira u okviru kvalitete života a ne u pogledu smanjenja ukupne životne aktivnosti. Navodi da tužiteljica živi svoj normalan život, prihvatljivo socioadaptirana i sociofunkcioanlna kako na unutarobiteljskom, emocionalnom i šire društvenom (profesionalnom) planu te nema trajnih posljedica s osnova psihičke sfere zdravlja.

13.2. U podnesku od 21. travnja 2022. tužiteljica je prigovorila nalazu vještaka u dijelu u kojem isti zaključuje da tužiteljica nakon 13. ožujka 2019. nije trpjela uopće nikakav strah te navodi da je apsolutno neživotno i nelogično da tužiteljica nakon operacije kojom joj se doslovno spašavao život nije imala apsolutno nikakav strah glede ishoda liječenja mogućih komplikacija i buduće trudnoće. Stoga tužiteljica predlaže da se zatraži dopunsko psihijatrijsko vještačenje na okolnost pretrpljenog straha nakon operacije 13. ožujka 2019., uzevši pritom iskaz tužiteljice kao i općepoznate okolnosti koje se nesporno javljaju kod svake osobe tijekom oporavka nakon operacije jednake težine kakva je bila operacija tužiteljice 13. ožujka 2019.

13.3. Tuženik je u podnesku od 27. travnja 2022. naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje te smatra da je izrađeno objektivno i prema pravilima struke, dok je umješač u podnesku od 20. veljače 2023. navodi da nema primjedbi na nalaz vještakinje Štefice Deuš.

13.4. Na raspravi održanoj 26. siječnja 2024. usmeno je saslušana vještakinja Štefica Deuš, koja je navela da, s obzirom da je tužiteljica nakon operacije i nakon otpusta iz bolnice bila pod lijekovima ona, tužiteljica nije trpjela negativne emocije u opsegu koji bi ometao njezin društveni život u unutar obiteljskom okruženja koje doživljava kao potporu, oni su si dobri u obitelji i njoj je bila velika stvar što ima njihovu potporu i pomaganje, ovdje prisutna tužiteljica je borac i nije osoba koja je sklona traženju lijekova ili medicinske pomoći ako nije nužno, na bolovanju je dva mjeseca, a kada je počela raditi osoba kojoj društvo nešto znači ima i u tom kontekstu dodatno olakšanje. A što se tiče daljnjeg straha glede nove izvanmaternične trudnoće to se može okarakterizirati kao narušenu promjenu kvalitete emocionalnog života i partnerskog odnosa i to treba vrednovati, iako to nije specifičan strah, nije to takvog intenziteta, ne traži dodatne napore, ali se može okarakterizirati kao oslabljenu ukupnu psihičku sposobnost do 5%, odnosno potrebu ulaganja dodatnih napora u svakodnevni život u trajanju kroz dvije godine, ali ne radi se o trajnome. Smanjenje ukupne životne aktivnosti sa psihičkog aspekta pribraja se smanjenju ukupne životne aktivnosti s osnova narušenog tjelesnog zdravlja do 5%, objedinjena ocjena bi iznosila negdje oko 7,5%, uz napomenu da se samo za dvije godine smanjenje sa psihičkog aspekta pribraja smanjenju životne aktivnosti s osnove narušenog tjelesnog zdravlja. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika vještakinja je odgovorila da je promijenila svoje stajalište s obzirom na iskaz tužiteljice jer je dobila uvid u činjenicu pokušaja začeća. Vještakinja zaključno navodi da ostaje kod svojeg nalaza i mišljenja, koji je donesen nakon detaljnog intervjua sa tužiteljicom, ali ga je na današnjem ročištu samo dopunila sa objašnjenjem o smanjenoj kvaliteti emocionalnog života.

14. Obzirom da je tužiteljica ostala kod prigovora na nalaz i mišljenje vještakinje Štefice Deuš te je predložila novo psihijatrijsko vještačenje na okolnost straha kod tužiteljice naročito nakon 13. ožujka 2019. te na okolnost smanjene životne aktivnosti (trajnog smanjenja životne aktivnosti) sa osnove psihičke traume te ukoliko ista postoji na okolnost objedinjene ocjene smanjene životne aktivnosti, provedeno je psihijatrijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji mr. sc. dr. med. FSB.

14.1. U nalazu i mišljenju od 3. srpnja 2024. vještakinja mr. sc. dr. med. FSB je iznijela zaključak u kojem navodi da je oštećena pretrpjela primarni strah koji je trajao onoliko koliko samo oštećenje (period od početka krvarenja do hemoragičnog šoka kada je pristupila operacijskom rješavanju problema), sekundarni strah jakog intenziteta je nastupio nakon završetka operacije te on traje toliko dugo dok osoba ne vidi izlaz iz nastale situacije tj. kompenzira se. U psihičkom smislu stanje koje se opisuje se klasificira kao F 43.0 akutna stresna reakcija. U periodu nakon operacijskog zahvata imala je pomoć druge osobe u trajanju oko dva mjeseca. Stoga joj se priznaje pravo na strah jakog intenziteta u trajanju 2 mjeseca. Strah srednjeg intenziteta traje još i sada nakon 5 godina nakon početne traume, okarakteriziran je kao mješovita anksiozno depresivna reakcija u sklopu dijagnoze F 43.2 smetnje prilagodbe. Navodi da je izvanmaternična trudnoća stanje njezinog tjelesnog statusa, a na kojeg nitko nije mogao utjecati u smislu treće osobe, a pošto je jedino moguće problem riješiti kirurškim putem, posljedice bi bile iste. Isto bi ostala u kirurškom zbrinjavanju bez jajovoda i da je intervencija bila brža, bez vremenskog odmaka. Ulaganje pojačanih napora nakon stresne reakcije za uobičajene životne aktivnosti ocjenjuje s 5%. Zaključno navodi da sadašnje stanje nije kronično i definitivno te da kod bolesnice nema osnove za razvitak PTSP poremećaja.

14.2. U podnesku od 12. srpnja 2024. tužiteljica navodi da nema primjedbi na mišljenje i zaključak sudskog vještaka u pogledu postojanja, intenziteta i trajanja straha kod tužiteljice, kao i u pogledu ocjene postotka smanjene životne aktivnosti. Nadalje navodi da kako je zadatak suda vještakinji bio, između ostaloga i utvrditi „okolnost smanjene životne aktivnosti (je li trajno smanjena) sa osnove psihičke traume, te ukoliko ista postoji na okolnost objedinjene ocjene smanjene životne aktivnosti“, to tužiteljica ukazuje da vještakinja nije dala odgovor na ovaj zadatak. Naime, s obzirom da je vještakinja utvrdila smanjenje životne aktivnosti od 5%, potrebno je dodatno ovaj postotak objediniti sa već utvrđenim postotkom smanjene životne aktivnosti od strane vještaka Ivana Fistonića (koji je također utvrdio smanjenje životne aktivnosti od 5%), dakle potrebno je dati objedinjenu ocjenu smanjene životne aktivnosti. Stoga tužiteljica predlaže da se vještakinju pozove na dopunu nalaza i mišljenja u smislu davanja objedinjene ocjene smanjene životne aktivnosti (one sa osnove psihičke traume i one dane od strane dr. Ivana Fistonića).

14.3. U podnesku od 22. listopada 2024. umješač je prigovorio nalazu i mišljenju vještakinje FSB te je predložio usmeno saslušanje vještakinje.

14.4. U očitovanju od 3. siječnja 2025. vještakinja je navela da vještak koji je vještačio tjelesni dio oštećene izjasnio se s 5% te je također smanjenje životne aktivnosti s psihičke strane ocjenjeno s 5%. Međutim, praksa je da se u objedinjavanju ocjena smanjenih životnih aktivnosti uzme u obzir srednja razina psihičke ocjene, a to znači da one nisu zbroj jer bi premašile kategoriju 100%, pa se stoga uzima srednja razina psihički smanjene životne aktivnosti koja bi iznosi 2,5%. Stoga objedinjena smanjena životna aktivnost s one tjelesne i psihičke stane iznosi 7,5%.

14.5. Na raspravi 9. travnja 2025. usmeno je saslušana vještakinja FSB koja je ostala u cijelosti kod nalaza od 3. srpnja 2024. te kod dopune nalaza od 2. siječnja 2025. Nadalje je navela da je tužiteljica zatražila psihijatrijsku pomoć njezina klinička slika bi bila puno bolja. Naime, klinička slika tužiteljice u vrijeme pregleda je bila srednje dramatična, u okviru napisane dijagnoze, da je ista zatražila psihijatrijsku pomoć ušla bi u kompenzacijsko stanje te bi intenzitet i trajanje straha bilo znatno kraće. Isto tako trajne posljedice po zdravlje tužiteljice bi također bile u tom slučaju manje, jer je trauma koja je nastupila posljedica stanja njezinog organizma. Tu je napravljena liječnička pogreška, ali i bez te pogreške tužiteljica ne bi mogla iznijeti trudnoću i opet bi ishod bio isti u odnosu na tjelesno stanje. Da nije bilo liječničke pogreške tužiteljica bi lakše podnijela predmetni događaj odnosno ishod situacije. Trauma tog tipa prosječno traje oko 6 mjeseci odnosno kod ljudi osjetljivije situacije oko godinu dana. U konkretnoj situaciji iz akutne stresne situacije ušlo se u stanje stresne situacije s poremećajem prilagodbe koja obično traje od 2 do 5 godina nakon čega se može dati dijagnoza PTSP (F43.1). U situaciji kada se dogodila liječnička pogreška to stanje straha srednjeg intenziteta obično traje oko 2 godine, a što je slučaj i kod tužiteljice dok kod žene kod koje nije bilo nikakve liječničke pogreške to stanje u prosjeku traje od 6 mjeseci do 1 godine. Nadalje je navela da je tužiteljica funkcionalna u smislu sociofunkcionalnog i socioadaptacijskog stanja, ali ista mora ulagati više napora. U prilog tome govori i činjenica da je tužiteljica kasnije bila u postupku umjetne oplodnje. Vještakinja je izjavila da bi ishod tjelesnog stanja tužiteljice i bez liječničke pogreške bio isti odnosno došlo bi do operacije, kojem dijelu iskaza vještakinje je prigovorila punomoćnica tužiteljice iz razloga što navedeno spada u domenu ginekološkog vještačenja te ukazuje na nalaz i mišljenje vještaka Ivana Fistonića koji je naveo da u slučaju da se nije desila liječnička pogreška tada bi se izvanmaternična trudnoća liječila lijekovima što podrazumijeva potpuno izlječenje bez kirurškog zahvata. Vještakinja je navela kako je suglasna da navedeno spada u domenu ginekološkog vještačenja pa se ograđuje oko odgovora na to pitanje.

14.6. Nakon saslušanja vještakinje FSB tužiteljica i tuženik nisu isticali nikakve daljnje prigovore, dok je umješač predložio provođenje novog psihijatrijskog vještačenja, koji dokazni prijedlog umješača je odbijen raspravnim rješenjem suda od 9. travnja 2025. budući je prema mišljenju ovog suda provođenje takvog dokaznog prijedloga nebitno za utvrđenje odlučnih činjenica za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom postupku.

15. Sud je nalaze i mišljenje sudskih vještaka Ivana Fistolića, vještakinje Štefice Deuš (osim u dijelu u kojem ista zaključuje kako tužiteljica nakon 13. ožujka 2019. nije trpjela uopće nikakav strah) i vještakinje FSB koji su temeljeni na priloženoj medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužiteljice ocijenio stručnim i izrađenim prema pravilima medicinske struke te su u bitnim dijelovima međusobno suglasni, pri čemu je sud stajališta kako subjektivni doživljaj boli i straha utječe na određenje ovih vidova štete te se određuje individualno za svaku osobu. Sud je kao vjerodostojnu ocijenio i svu dokumentaciju koja prileži spisu.

15.1. Takvim su nalaze i mišljenje očito ocijenile i same stranke i umješač koji na nalaze i mišljenje vještaka, nakon usmenog saslušanja vještaka koji su u svojim iskazima odgovorili na sva pitanja stranaka i umješača, nisu imali nikakvih primjedbi.

15.2. Sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Štefice Deuš u dijelu u kojem ista zaključuje kako tužiteljica nakon 13. ožujka 2019. nije trpjela uopće nikakav strah budući da je neživotno i nelogično da tužiteljica nakon operacije ne bi imala nikakav strah glede ishoda liječenja, mogućih komplikacija i buduće trudnoće te u tom dijelu nalaz vještakinje odstupa od nalaza i mišljenja vještaka Ivana Fistonića i vještakinje FSB. U odnosu na smanjenje ukupne životne aktivnosti sa psihičkog aspekta ističe se kako je vještakinja na raspravi 26. siječnja 2024. odstupila od svojeg nalaza i mišljenja u dijelu gdje navodi da tužiteljica nema trajnih posljedica s osnova psihičke sfere zdravlja te je navela da se smanjenje ukupne životne aktivnosti sa psihičkog aspekta pribraja smanjenju ukupne životne aktivnosti s osnova narušenog tjelesnog zdravlja do 5%, te da bi objedinjena ocjena bi iznosila negdje oko 7,5%, a što odgovara objedinjenoj ocjeni smanjene ukupne životne aktivnosti iz nalaza i mišljenja vještakinje FSB.

16. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je proveo i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke u svrhu dokazivanja.

16.1. Tužiteljica je u svojem iskazu navela da je saznala da je trudna početkom veljače 2019. kada je radila kućni test te je već 5. veljače došla na hitnu u Varaždin radi krvarenja i bolova, tamo su joj opet radili test preko mokraće i napravili su joj ultrazvuk, međutim nisu joj rekli zašto krvari već su joj rekli da je to normalno, dali su joj tablete Dufaston za očuvanje trudnoće. Navela je da joj je primarni ginekolog potvrdio trudnoću i rekao da plod nije u razvoju, poslao ju je na vađenje bete, ali je 3. ožujka u noćnim satima ponovno završila u bolnici u Varaždinu. Od trenutka kad je primijetila krvarenje bila je u strahu za svoje dijete, jer su joj u bolnici već na prvom pregledu spomenuli mogućnost pobačaja, dok se nije bojala za svoj život. Istaknula je da je cijelo vrijeme odnosno u razdoblju od prvog posjeta bolnici do 3. ožujka imala krvarenje i bolove, brinulo ju je to što krvarenje i bolovi ne prestaju. Odlučila je ponovno otići u bolnicu 3. ožujka kada su se krvarenje i bolovi pojačalo, oni su tamo napravili ultrazvuk, rekli su joj da ne vide više u maternici plod i da je vjerojatno bio spontani, betu nisu vadili, naručili su je za 7. ožujak na kontrolni pregled, u tom trenutku se osjećala loše, nikakve lijekove joj nisu dali, pa je ona otišla doma, ali je i dalje imala krvarenje i bolove, radi čega je 7. ožujka otišla ponovno kod njih, kada su joj na tom ultrazvučnom pregledu rekli da je sve ok, da se ona sada "čisti" i da ako ju boli da popije tabletu protiv bolova. Nastavila je sa svakodnevnim životom uz stalne bolove i krvarenje, sve do 13. ožujka kada je počela osjećati baš jake bolove i pojačano krvarenje, popila je tabletu protiv bolova te je otišla spavati, probudila se usred noći sa još jačim bolovima, otišla na WC, tamo se onesvijestila, pozvali su joj hitnu u Koprivnici, hitna je došla, ponovno sam tamo onesvijestila. Bolnica u Koprivnici najprije nije znala što bi sa njom, ona je iznijela kronologiju svoje trudnoće, više puta je povraćala i nekontrolirano imala stolicu, cijelo to vrijeme se osjećala u strahu za vlastiti život. Kada je otišla sa prijema bolničkog na ginekološki odjel u Koprivnici, onesvijestila se ponovno u WC-u, kada je ginekolog napravio ginekološki ultrazvuk rekao je da je to sve puno krvi i hitno operacija, toga se jako dobro sjeća, u tom trenutku osjećala se uplašeno, iscrpljeno i loše. Pokušali su joj izvaditi krv, nisu to uspjeli, odveli su je u salu na operaciju i nakon toga se probudila u sobi. Nakon operacije ginekolog joj je rekao da je skoro izgubila život, da je došla u zadnji čas, tek nakon operacije joj je rečeno da je imala vanmaterničnu trudnoću, kada su je otvorili vidjeli su da je pukao jajovod i da je bila izvanmaternična trudnoća, u bolnici je bila 3-4 dana, činjenicu da joj je pukao jajovod i da su ga morali izvaditi su joj rekli to jutro nakon operacije, u tom trenutku osjećala se loše, izgubila je jajovod, a skoro i život. Doktor u bolnici joj je rekao da će teže doći do začeća, jer nema jednog jajovoda, a postoji šansa od 50% da bude opet izvan maternična trudnoća, kad je to čula ostala je šokirana. Iz kreveta su je dizali isti dan nakon operacije, ali u večernjim satima, hodala je uz pomoć sestre. Treći dan nakon operacije hodala je uz pomoć supruga. Samostalno je počela hodati nakon sedam dana od dana operacije. Njezin oporavak fizički je trajao dva mjeseca, a psihički puno dulje. Navela je da su jači bolovi trajali 2-3 tjedna, a slabiji malo duže. Nakon operacije pomagali su joj suprug i svekrva, svekrva ju je dizala iz kreveta, kuhala je, pomagala oko brige za trogodišnje dijete, čistila, prala veš, to je trajalo nekih tri tjedna i dalje je bila u strahu i u bolovima. Što se tiče činjenice gubitka jednog jajovoda i odraza na njezin svakodnevni život, navodi da ju je i dalje strah izvanmaternične trudnoće, i što ako zaspi, pa se ne probudi, taj stah, a i činjenica gubitka jajovoda odrazila se i na njezinog supruga, ti strahovi postoje još i danas. Njezin strah manifestira se tako što ju je strah nove izvanmaternične trudnoće, naime ona i njezin suprug pokušavaju dobiti još jedno dijete, prolaze postupak izvantjelesne oplodnje, ona je već bila tri puta na postupku, i svaki mjesec osjeća strah hoće li ostati trudna, odnosno hoće li ponovno biti izvanmaternična trudnoća, time da je strah istog intenziteta kao što je bio i 2019. godine, osjeća strah i za vlastiti život. Navela je da joj je pomoć supruga i svekrve trebala i oko osobne higijene kao što je pranje kose i kupanje, i oko odlaska u nabavku, nije se mogla brinuti oko svojeg trogodišnjeg djeteta na način da ga podiže, presvlači, kupa, uspavljuje, njezino dijete ne ide u vrtić. Što se tiče ožiljka navela je da se taj ožiljak i dalje vidi, naime nju su ponovno rezali gdje su je već rezali i na prvom carskom rezu, ali je sada zbog ove operacije ožiljak veći i zadebljaniji, vidljiviji je i osjeća nelagodu primjerice u kupaćem kostimu, ožiljak se nalazi iznad nivoa gačica.

16.2. Iskaz tužiteljice sud je prihvatio kao vjerodostojan jer je uvjerljivo i životno iskazivala kako o samom štetnom događaju, pregledima kod tuženika tako i o operativnom zahvatu kojem je bila podvrgnuta u Općoj bolnici u Koprivnici, o tegobama koje je imala prije same operacije kao i o posljedicama povrede prava osobnosti vezano za trajanje i intenzitet pretrpljenih bolova i straha nakon operacija.

17. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da liječnici tuženika koji su pratili zbivanja i klinički tijek trudnoće tužiteljice nisu postupili u duhu dobre kliničke prakse odnosno nisu proveli sve potrebne dijagnostičke postupke kako bi mogli donijeti zaključak o tome je li trudnoća uredna, radi li se o spontanom pobačaju ili sumnji na trudnoću izvan maternice, a zbog čega je kod tužiteljice došlo do operativnog zahtjeva u kojoj joj je odstranjen desni jajovod što upućuje na zaključak da postoji uzročno – posljedična veza između neprepoznate izvanmaternične trudnoće te rupture jajovoda i obilnog krvarenja u trbušnu šupljinu, a radi čega je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinsku štetu u vidu troškova tuđe pomoći i njege. Stoga je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja sukladno odredbi članka 154. st. 1. ZOO-a, a s obzirom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi tužiteljica na bilo koji način doprinijela nastanku štete. Imajući u vidu istaknuti prigovor tuženika na raspravi 9. travnja 2025. da je tužiteljica doprinijela vlastitoj šteti u odnosu na svoje psihičko stanje, sud takav prigovor ocjenjuje neosnovanim, imajući u vidu zaključak vještakinje Marije Vinković-Grabar u kojem navodi da bi tužiteljica lakše podnijela predmetni događaj odnosno ishod situacije da nije bilo liječničke pogreške zaposlenika tuženika.

17.1. Upravo s obzirom na opisane propuste djelatnika tuženika kod tužiteljice je došlo do odstranjivanja desnog jajovoda i krvarenja u trbušnu šupljinu, a slijedom navedenog, sud utvrđuje odgovornost tuženika za štetu koja je tužiteljici nastala uslijed toga. Radi se o neimovinskoj šteti zbog trpljenja bolova, straha, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti te imovinskoj šteti zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom koju štetu po ovim kriterijima ocjenjuje vještak dr. Ivan Fistonić u svom nalazu i mišljenju. Iako su i vještakinja Štefica Deuš i vještakinja FSB dale svoj nalaz na navedene okolnosti, valja reći da je sud dodatno vještačenje po navedenim vještakinjama psihijatrijske struke odredio jer se vještak Ivan Fistonić ogradio u svom vještačenju ogradio od ocjene smanjene životne aktivnosti po osnovi psihičke traume kod tužiteljice te uputio na provođenje dodatnog vještačenja po vještaku spec. psihijatrije. Međutim, nalazi navedenih vještakinja su u bitnome suglasni nalazu vještaka Ivana Fistonića (osim nalaza vještakinje Štefice Deuš u dijelu u kojem zaključuje kako tužiteljica nakon 13. ožujka 2019. nije trpjela uopće nikakav strah, a u kojem dijelu sud nije prihvatio nalaz navedene vještakinje iz ranije navedenih razloga).

17.2. U slučaju povrede prava osobnosti sud će sukladno članku 1100. stavku 1. i 2. ZOO-a, ukoliko nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17.3. Imajući u vidu provedenim dokazom medicinskim i psihijatrijskim vještačenjem utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenog kako primarnog, tako i sekundarnog straha kojeg je tužiteljica trpjela zbog izvanmaternične trudnoće i kasnije operacije (jaki primarni strah 24 sata, strah blagog i srednjeg intenziteta 43 dana), fizičke bolove koje je imala (jakog intenziteta 1 dan, blagog do srednjeg intenziteta 50 dana) te stupanj smanjenja životnih aktivnosti (7,5%) sud je prema nalazu i mišljenju vještaka te iskazu tužiteljice koji je ocijenio vjerodostojnim na temelju odredbe članka 1100. ZOO-a tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 9.954,21 EUR.

17.4. Sud naime smatra da naprijed navedene utvrđene kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi odluka suda o visini pravične naknade, uz uvažavanje okolnosti u kojima je došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice na njeno duševno zdravlje, a koja povreda se odražava u pretrpljenim bolovima zbog operativnog zahvata, pretrpljenom strahu zbog životne ugroženosti te okolnost da se radi o osobi koja je u trenutku štetnog događaja imala 26 godina te ima smanjene mogućnosti začeća, opravdavaju visinu dosuđene pravične naknade.

18. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sud se rukovodio i Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 29. studenog 2002. godine, a koji kriteriji su 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske izmijenjeni na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama povećavaju za 50%.

18.1. Sud je kod donošenja odluke sukladno odredbi članka 1100. st. 2. ZOO- a, vodio računa i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18.2. Sud nije ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na traženu naknadu štete s osnove naruženja u iznosu od 2.189,93 EUR budući da iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Ivana Fistonića od 7. srpnja 2021. proizlazi da se zaraslica nalazi na mjestu nedostupnom pogledu trećih osoba pri izlaganju u dvodjelnom kupaćem kostimu te je naveo da zaraslica nakon druge operacije nije dodatno naružila tužiteljicu. Na raspravi održanoj 21. prosinca 2023. vještak doc. dr. sc. Ivan Fistonić je naveo da ostaje pri mišljenju da nema dodatnog naruženja zato jer je rez predmetne operacije je bio u potpunosti preko zaraslice od prethodnog carskog reza te je naveo da svaka zaraslica neposredno nakon operacije je jače vidljivija i zadebljanija, i jače je boje i tamnija je i iznad nivoa kože, a u kasnijem tijeku koje može trajati mjesece pa čak i više od godine dana nova zaraslica poprima karakteristike uobičajene, odnosno spušta se na nivo kože, smanjuje se volumen, a boja postaje blijeda. Vještak je ujedno naveo da na dan pregleda zaraslica nije bila zadebljana. Stoga sud zaključuje da nije osnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica potražuje naknadu štete s osnove duševnih bolova zbog naruženosti u zatraženom iznosu od 2.189,93 EUR.

19. U odnosu na naknadu za tuđu pomoć i njegu, prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega od 2 sata dnevno u trajanju od 51 dan. Kako tužiteljica niti tvrdi, a onda niti dokazuje da je platila drugim osobama pomoć u svakodnevnim životnim potrebama, sud je utvrdio da tužiteljici na temelju članka 1095. st. 1 ZOO-a, uzimajući u obzir visinu pružene tuđe pomoći od strane članova domaćinstva po cijeni od 4,00 EUR po satu pripada naknada za tuđu pomoć u iznosu od 408,00 EUR, pri čemu je cijenu sata tuđe pomoći i njege sud utvrdio i dosudio primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a.

19.1. Kako tužiteljica po tom kriteriju traži iznos od 424,71 EUR zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova troškova tuđe pomoći i njege u iznosu od 16,71 EUR sud je ocijenio neosnovanim.

20. Na dosuđeni iznos naknade štete tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće, po njezinom zahtjevu, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku do isplate, a što je u skladu s odredbama članka 1086. i članka 1103. ZOO, i to po stopi zakonske zatezne kamate te njezinim izmjenama sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

21. Na taj način sud je utvrdio da je osnovano potraživanje tužiteljice s osnova pravične naknade neimovinske štete u iznosu od ukupno 9.954,22 EUR, a s osnova naknade imovinske štete u iznosu od 408,00 EUR, što daje ukupni dosuđeni iznos od 10.362,21 EUR, dok je za ostatak do zatraženih 12.568,85 EUR tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154 stavak 5. i članka 155. ZPP-a, obzirom da tužiteljica prema ocjeni suda nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

22.1. Sud je potrebnim za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a ocijenio zahtijevani trošak tužiteljice za sastav tužbe u iznosu od 200,00 Eur sukladno vrijednosti predmeta spora (VPS) te Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023 – u daljnjem tekstu: Tarifa), podneska od 21. svibnja 2020. (kojim se očitovala na odgovor na tužbu) u iznosu od 200,00 Eur, podneska od 17. lipnja 2021., 21. travnja 2022., 12. srpnja 2024. i 15. siječnja 2025. (kojima se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka) u iznosu od po 200,00 Eur za svaki podnesak sukladno Tbr. 8. toč. 1., sastav podneska od i podneska od 9. listopada 2023. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, troškove zastupanja na ročištima 6. travnja 2021., 18. listopada 2021., 2. prosinca 2021., 21. prosinca 2023., 26. siječnja 2024. i 9. travnja 2025. u iznosima od po 200,00 Eur za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Napominje se da su svi navedeni troškovi priznati sukladno vrijednosti boda u iznosu od 2,00 EUR propisanoj u Tbr. 54. Tarife, a to temeljem Tbr. 52. stavak 3. Tarife. Priznat je i zatraženi porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife na sve gore navedene priznate troškove (koji iznose 2.450,00 EUR) i to u iznosu od ukupno 612,50 EUR. Tužiteljici je također priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu, i to u iznosu od 158,20 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 172,14 EUR, te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 663,61 EUR, trošak psihijatrijskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji Štefici Deuš u iznosu od 265,44 EUR, trošak psihijatrijskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji FSB u iznosu od 300,00 EUR, doplata za ginekološko vještačenje u iznosu od 140,10 EUR i doplata za psihijatrijsko vještačenje u iznosu od 102,13 EUR.

22.2. Kao nepotreban za vođenje postupka sud je ocijenio trošak sastava podneska od 9. listopada 2023. preko dosuđenog iznosa jer se ne radi o obrazloženom podnesku u smislu Tbr. 8. toč. 1. Tarife već o ostalim podnescima u smislu Tbr. 8. toč. 4. Tarife te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer se presuda može preuzeti s e-oglasne ploče suda.

22.3. Što se tiče troškova umješača, ovaj sud zaključuje da on nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka. Naime, tuženiku (na čijoj se strani umiješao umješač) nisu dosuđeni troškovi pa se oni ne dosuđuju niti umješaču. Umješaču se mogu priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i to za radnje koje su pridonijele uspjehu tuženika. U ovom slučaju radnje umješača po ocjeni ovog suda nisu pridonijele uspjehu tuženika zbog čega umješač nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

23. Na taj način tužiteljici su dosuđeni ukupni parnični troškovi u iznosu od 4.864,12 EUR, koji je iznos sukladno članku 154. stavku 2. ZPP tužitelju dužan naknaditi tuženik i to sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja sukladno članku 151. stavak 3. ZPP teče od dana donošenja ove presude do isplate, te sukladno članku 30. stavku 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017.,131/2020., 114/2022. i 04/2024.), zbog čega je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke rješenja.

24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Ivanec, 22. svibnja 2025.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, a u roku od 15 (petnaest) dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 (petnaest) dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. tužiteljica, po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina

2. tuženik, po punomoćniku Marku Golubić, odvjetniku iz Koprivnice,

3. umješač, po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva

Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba