REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-3716/24-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari prvotužiteljice ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje obje zastupa punomoćnik Hrvoje Vukadin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukadin i partneri j.t.d., Zagreb, protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB 39901919995, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 7. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, zaposlenice MM, Su-1951/19, dana 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o. isplatiti prvotužiteljici ĆM i drugotužiteljici ŽM iznos od 2.290,73 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. prosinca 2008. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 12.491,52 Eur sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos od 28. lipnja 2007. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 2.290,73 Eur u razdoblju od 28. lipnja 2007. do 28. prosinca 2008., kao djelomično neosnovan.

III Nalaže se tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o. naknaditi prvotužiteljici ĆM i drugotužiteljici ŽM troškove postupka u iznosu od 823,46 Eur sa zateznom kamatom koja na ta iznos teče od 22. svibnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prednik tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13132/99 od 12. veljače 2003. naloženo tuženiku isplatiti predniku tužiteljica iznos od 22.451,96 Eur (ranije 169.164,29 kuna), kao i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 299,56 Eur (ranije 2.257,00 kuna), u roku od 15 dana. Tuženik je dosuđeni iznos potraživanja i troškova postupka isplatio predniku tužiteljica 27. lipnja 2007. Tužiteljice u ovome postupku konačno specificiranim tužbenim zahtjevom od 8. travnja 2025. potražuju zatezne kamate koje su na isplaćeni iznos glavnice tekle od 27. veljače 2003. do 27. lipnja 2007., a koje iznose 14.782,25 Eur, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. lipnja 2007. do isplate, uz naknadu troškova postupka tužiteljicama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, iz razloga što je predmetnom ovršnom ispravom naložena isplata tuženiku HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, a odredbom čl. 7. Zakona o podjeli trgovačkog društva HŽ- Hrvatske željeznice d.o.o. (Narodne novine, broj 153/05) propisano je da su nova društva pravni sljednici HŽ-a samo u odnosu na preuzetu imovinu, prava i obveze. Planom podjele HŽ-a HŽ Infrastrukturi d.o.o. pripala su potraživanja po osnovi prodaje stanova na kredit i ostala potraživanja po osnovu stambenih kredita, u što ne spadaju potraživanja i obveze po osnovi prodaje stanova, dok općenito u ovome postupku se ne radi o potraživanju tuženika, već tužitelja. Nadalje, tužitelj u postupku P-2616/95 (kasnije P-13132/99) nije zahtijevao isplatu zateznih kamata te mu iste nisu niti dosuđene. Također ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. S obzirom na sve navedeno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13132/99 od 12. veljače 2003. (list 4-8 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 13-16 spisa), Plan podjele imovine prava i obveza tuženika (list 17-23 spisa).

4. Dana 15. listopada 2009. donesena je prvostupanjska presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen. Ta presuda potvrđena je presudom Županijskoga suda u Zagrebu poslovni broj Gž-952/10-2 od 1. veljače 2011. Povodom revizije tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev-1389/11-3 od 25. siječnja 2017. prihvatio reviziju i ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku u ovome postupku i vratio predmet na ponovno suđenje prvostupanjskome sudu.

5. U ponovljenom postupku zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava počela je iznova, pročitani su zapisnici o izvedenim dokazima te su izvedeni daljnji dokazi pa je tako izvršen uvid u obračune Financijske agencije (list 56-57 spisa) te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13132/1999 (u priklopu ovoga spisa).

6. Prvostupanjskom presudom od 28. ožujka 2019. naloženo je tuženiku isplatiti predniku tužiteljica iznos od 11.773,44 Eur (ranije 88.706,96 kuna) sa zateznom kamatom od 29. prosinca 2008. do isplate – što predstavlja iznos u visini zatezne kamate koja je na dosuđeni iznos iz presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13132/99 od 12. veljače 2003. tekla od 29. prosinca 2003. do 27. lipnja 2007., dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, s obzirom da je utvrđeno da je potraživanje zatezne kamate prije toga razdoblja zastarjelo i da je u tom dijelu prigovor zastare tuženika osnovan.

7. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2191/19 od 27. kolovoza 2019. preinačena je prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti, s obzirom da je zauzet stav kako je cjelokupno potraživanje koje je predmet ovoga postupka u zastari.

8. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-208/21 od 17. siječnja 2024. ukinute su drugostupanjska i prvostupanjska odluka u ovome predmetu i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s uputom da potraživanje uglavničenih zateznih kamata dospijeva danom ovršnosti presude kojom je tuženiku bilo naloženo plaćanje glavnice odnosno 25. listopada 2006. te da bi tužitelj imao pravo na uglavničene zatezne kamate za razdoblje od 26. listopada 2006. do 27. lipnja 2007., pri čemu se treba odlučiti o istaknutom prigovoru zastare u skladu sa odredbom čl. 372. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

9. Sud je, stoga, u ponovljenom postupku izveo dokaz provođenjem financijskog vještačenja (list 141-144 spisa) i odlučio o prigovoru zastare potraživanja koje je predmet ovoga postupka.

10. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je primjenom odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

11. U postupku nije sporna činjenica da je tuženik tužitelju po osnovi glavnog potraživanja utvrđenog presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 13132/99 od 12. veljače 2003., isplatio dana 27. lipnja 2007. iznos od 169.164,29 kuna, a po osnovi naknade troškova toga postupka dana 27. lipnja 2007. iznos od 2.257,00 kuna.

12. U pogledu prigovora promašene pasivne legitimacije utvrđeno je da je predmetna novčana obveza naložena trgovačkom društvu HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12. Uvidom u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno je da je Zakonom o podjeli trgovačkog društva HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. (Narodne novine, broj 153/05, dalje. Zakon o podjeli) određen postupak razdvajanja istodobnim prijenosom svih dijelova imovine na četiri nova društva: HŽ Infrastruktura d.o.o., HŽ Vuča vlakova d.o.o., HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o., koji se osnivaju radi provođenja razdvajanja s osnivanjem. Odredbom čl. 7. st. 2. tog Zakona propisano je da su navedena četiri trgovačka društva pravni sljednici trgovačkog društva HŽ – Hrvatske željeznice d.o.o. u odnosu na preuzetu imovinu, prava i obveze, osim obveza iz članka 42. stavka 3. Zakona o željeznici. Uvidom u Plan podjele imovine, prava i obveza HŽ-Hrvatskih željeznica d.o.o. na nova društva utvrđeno je (u odjeljku Pasiva, točka 3) da su ostale dugoročne obveze, koje čine obveze za prodane stanove, u podjeli pripale, odnosno, prenose se novom društvu HŽ Infrastruktura d.o.o., kao i kratkoročne obveze s osnove prodaje stanova (točka 10.). Uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13132/99 utvrđeno je da je predmet spora utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju stana sklopljenog između ovdje stranaka, a s obzirom na nemogućnost povrata stana kojeg je primio po osnovi ništetnog ugovora o darovanju, budući da je isti stan u međuvremenu otkupila nositeljica stanarskog prava, a utvrđena novčana obveza od 169.164,29 kuna odnosi se na odgovarajuću naknadu u novcu za taj stan prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Prema tome, iz navedenoga proizlazi da se novčana obveza tuženika u iznosu od 160.164,29 kuna odnosi upravo na obvezu za prodane stanove, a koje su u podjeli pripale trgovačkom društvu HŽ Infrastruktura d.o.o., koje je tuženik u ovome postupku, slijedom čega se prigovor promašene pasivne legitimacije ukazuje neosnovanim.

13. Odredbom čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO) propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

14. U ovome stadiju postupka, ostalo je za utvrditi visinu uglavničene zatezne kamate koja je tekla na iznose od 22.451,96 Eur (ranije 169.164,29 kuna) i 299,56 Eur (ranije 2.257,00 kuna) u razdoblju od 26. listopada 2006. do 27. lipnja 2007., kao i odlučiti o tuženikovom prigovoru zastare.

15. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 18. veljače 2025., koje je prihvaćeno u cijelosti, s obzirom je jasno i njime je odgovoreno na zadatak koji je postavio sud, a ni jedna od stranaka nije mu prigovarala, proizlazi mišljenje vještaka kako slijedi: ako se zatezne kamate računaju za razdoblje od 26. listopada 2006. do 27. lipnja 2007., tada iste iznose: 30,16 eura (obračunane na iznos parničnih troškova od 2.257,00 kn) i 2.260,57 eura (obračunane na iznos glavnice od 169.164,29 kn); a ako se zatezne kamate računaju za razdoblje od 27. veljače 2003. do 27. lipnja 2007., tada iste iznose 194,63 eura (obračunane na iznos parničnih troškova od 2.257,00 kn) i 14.587,62 eura (obračunane na iznos glavnice od 169.164,29 kn).

16. S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja od 17. siječnja 2024., kojima su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska odluka u ovome predmetu, a kojim je ovaj sud vezan u skladu s odredbom čl. 394.a ZPP-a (koji je brisan tek u odnosu na postupke u kojima je drugostupanjska odluka donesena nakon 19. srpnja 2022., što ovdje nije slučaj); sud je utvrdio kako je tuženik dužan tužiteljicama isplatiti uglavničenu zateznu kamatu koja je na iznos od 22.451,96 Eur (ranije 169.164,29 kuna), i iznos 299,56 Eur (ranije 2.257,00 kuna) tekla u razdoblju od 26. listopada 2006. do 27. lipnja 2007., i koje iznose: 30,16 eura (obračunate na iznos parničnih troškova od 2.257,00 kn) i 2.260,57 eura (obračunane na iznos glavnice od 169.164,29 kn), odnosno, ukupno iznos od 2.290,73 Eur.

17. Pritom prigovor tužiteljica da presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13132/99 od 12. veljače 2003. nije stekla svojstvo ovršnosti 25. listopada 2006., kako je nesporno utvrđeno potvrdom ovršnosti donesenoj u tome predmetu, već da je stekla svojstvo ovršnosti 18. rujna 2003., odbijen je kao neosnovan, s obzirom da tužiteljice niti tvrde niti dokazuju da su podnijele prijedlog za ukidanje potvrde ovršnosti u tome predmetu i da je navedena potvrda ovršnosti povodom takvog prijedloga ukinuta, tako da je potvrda ovršnosti na snazi i sud u ovome postupku nema ovlasti preispitivati njezinu valjanost, budući da za to postoji propisan pravni put, kako je navedeno u odredbi čl. 36. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024).

18. Što se tuženikovog prigovora zastare potraživanja tiče, primijenjena je odredba čl. 372. st. 1. ZOO-a kojom je propisano kako potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, a navedeno se odnosi na povremena potraživanja koja proistječu iz pravomoćnih sudskih odluka (čl. 379. st. 2. ZOO-a).

19. S obzirom na navedeno, potraživanje tužiteljica dosuđeno ovom odlukom, nije zastarjelo, s obzirom da je utvrđeno kako tužiteljice imaju pravo na isplatu zatezne kamate koja je tekla u razdoblju od 26. listopada 2006. do 27. lipnja 2007., a tužba je u ovome predmetu podnesena 29. prosinca 2008., što znači da od dospijeća zatezne kamate 26. listopada 2006. do podnošenja tužbe nije protekao propisan trogodišnji zastarni rok, tako da je prigovor tuženika u tom dijelu odbijen kao neosnovan.

20. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 2.290,73 Eur, kao u izreci ove presude pod točkom I., dok je u preostalom dijelu u iznosu od 12.491,52 Eur taj tužbeni zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan.

21. U pogledu dijela zahtjeva kojim tužiteljice traže od tuženika isplatu zateznih kamata koje na utuženi iznos teku od 28. lipnja 2007. do isplate, valja navesti da isplatom glavnice potraživanje s osnova zateznih kamata postaje samostalno utuživo potraživanje u procesnom smislu te se na njih u smislu odredbe čl. 279. st. 2. ZOO od trenutka podnošenja zahtjeva za njihovu isplatu sudu mogu zahtijevati zatezne kamate. Stoga tužiteljicama pripada pravo na zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos od 2.290,73 Eur teče od podnošenja tužbe u ovome predmetu 29. prosinca 2008. do isplate, dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljice traže isplatu takve kamate u razdoblju od 28. lipnja 2007. do 28. prosinca 2008., na način naveden u izreci ove presude pod točkom II.

22. Tužiteljicama je dosuđen trošak postupka koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP-a, a primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, s obzirom da su tužiteljice uspjele s osnovom, a s visinom zahtjeva uspjele su u omjeru 15%, tako da im u tom omjeru pripada pravo na naknadu troškova postupka. Tako im je, prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje, dosuđen trošak sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), sastava podnesaka od 3.11.2017. i 5.2.2019. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife) te zastupanja na ročištima 10.5.2018., 5.12.2018. i 20.2.2019. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), za sastav revizije od 19.4.2011. i 17.10.2019. po 150 bodova (Tbr. 10/5 Tarife), podneska od 18.9.2024. i 4.12.2024. u visini 25 bodova za svaki (Tbr. 8/4 Tarife), zastupanja na ročištu 25.11.2024. u visini 110 bodova (Tbr. 9/1 i Tbr. 40. Tarife), podneska 8.4.2025. i zastupanja na ročištu 7.5.2025. po 275 bodova (vps 14.782,25 Eur, Tbr. 8/1 i 9/1 Tarife i Tbr. 40. Tarife) i pristup ročištu za objavu presude u visini 55 bodova (Tbr. 9/3 i Tbr. 40. Tarife), što ukupno čini 1665 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr. 50. Tarife) i porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife) iznosi 4.162,50 Eur. S obzirom da je tužiteljicama, kako je prethodno obrazloženo, tuženik dužan naknaditi 15% nastalih im troškova postupka koji su bili potrebni za vođene parnice, to im je dosuđen iznos od 624,38 Eur, kojemu je u cijelosti, kao potreban bez obzira na omjer uspjeha u sporu, pribrojen trošak plaćenog predujma za financijskog vještaka u iznosu 199,08 Eur, tako da ukupno trošak koji im je tuženik dužan naknaditi, iznosi 823,46 Eur.

23. Tužiteljicama nije dosuđen trošak sastava žalbe od 9.11.2009., budući da sa istom njihov prednik nije uspio, a nisu im dosuđeni troškovi sastava podnesaka od 15.9.2017., 22.11.2017., 6.2.2018. i 20.5.2018., budući da su bili nepotrebni za vođenje postupka. Također nije im priznat trošak pristojbi na tužbu, presudu, žalbu i reviziju, budući da spisu ne prileži dokaz da su iste pristojbe plaćene.

24. Slijedom iznesenoga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom III.

U Zagrebu, 22. svibnja 2025.

Sutkinja

Ela Mišura Stopfer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljicama po punomoćniku

2. tuženiku