Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-148/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marta Jelić, kao predsjednice vijeća, te Nikše Lučića i Domagoja Raguž kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv FG zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. u svezi članka 34. (Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog FG podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem K-304/2025-14 od 3. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog FG kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog sud u Zagrebu optuženi FG je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela-teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11 te je optuženi FG na temelju odredbe članka 118. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku FG je uračunato se vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 6. prosinca 2024., pa nadalje.
1.2 Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 - u nastavku: ZKP/08.), optuženi FG je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi FG putem branitelja Darija Benića, odvjetnika u Zagrebu iz svih žalbenih razloga, a posebno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je optuženik tražio da se njega i branitelja pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
2.3. Sjednica je održana u prisutnosti zamjenika županijske državne odvjetnice u Dubrovniku Vlatka Cibilića, optuženog FG nazočnog putem video veze, tumača za turski jezik Barbare Daničić te u izočnosti uredno pozvanog branitelja optuženika Darija Benića, odvjetnika u Zagrebu.
3. Žalba optuženog FG nije osnovana.
4. Optuženik navodi da se žali svih žalbenih razloga ali posebno ne ističe bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti tu žalbenu osnovu zakonski ne označava, niti obrazlaže u čemu bi se ona konkretno sastojala.
4.1. Ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, nije utvrđeno da su pobijanom presudom počinjene postupovne povrede na koje je ovaj drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem članka 467. stavak 1. ZKP/08.
5. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu žalitelj u navodima žalbe ustvari ponavlja obranu u kojoj negira da bi počinio kazneno djelo na način kako ga se optužuje te vrši subjektivnu preocjenu iskaza oštećenog SG i svjedoka RG.
6. Suprotno tvrdnji žalitelja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice, kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.
6.1. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj poriče učin kaznenog djela jer i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda takova obrana usmjerena je na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, okrivljenik navodi da nije htio oštećeniku nanijeti tešku tjelesnu ozljedu, da je u inkriminirano vrijeme postupao kako bi sebe zaštitio i da su sva mjesta na kojima je nanio ozljede oštećeniku bila mjesta ozljeđivanja u samoobrani.
6.2. Suprotno obrani okrivljenika iskazuje oštećeni SG čiji iskaz je potvrdio svjedok RG. Naime, oštećenik je jasno i okolnosno opisao događaj sa okrivljenikom navodeći da ga je optuženi napao žiletom dok se nalazio u sobi tražeći lijekove zadavši mu pri tom više reznih rana po lijevoj ruci i nozi te na području trbuha.
6.3. Prvostupanjski sud je savjesno i kritički analizirao iskaze iskaza oštećenog SG i svjedoka RG te je pravilno utvrdio da isti ustvari potvrđuju obranu okrivljenika o uzrocima sukoba, ali isto tako suglasno iskazuju da je do fizičkog sukoba s okrivljenikom došlo na način da je okrivljenik žiletom mašine za šišanje napao oštećenika zadavši mu rezne rane po udovima i trbuhu. Osim toga iskaz oštećenika potvrđen je i nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka Davora Mayer, u odnosu na ozljede koje je zadobio oštećenik, te u odnosu na mehanizam ozljeđivanja. Iz ovih razloga nije prihvatljiva obrana okrivljenika u dijelu kada opisuje na koji se način odvijao fizički sukob između njega i oštećenika.
6.4. Nadalje, prvostupanjski sud je detaljno obrazložio zašto ne prihvaća iskaz svjedoka ŽG koji je proturječan u odnosu na odlučne činjenice u ovom postupku prije svega u odnosu na iskaze oštećenog SG i svjedoka RG kao i u odnosu na dio obrane optuženika. Ta proturječnost se prvenstveno očituje u broju osoba koje su nazočile inkriminiranom događaju kao i u navodima tog svjedoka da ne zna zbog čega je optuženi došao kod njih u sobu niti je znao ništa u vezi nekakvih lijekova, iako i sam optuženi navodi da je došao tražiti lijekove od oštećenika.
6.5. Prihvaćajući pravilno iskaze oštećenog SG i svjedoka RG vjerodostojnima, prvostupanjski sud je utvrdio da je okrivljenik inkriminiranog dana u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, nakon što mu oštećeni SG nije htio dati svoje lijekove, u nakani da imenovanog teško tjelesno povrijedi, metalnim dijelom brijača (tvz. žilet) istome zadao više reznih rana, pri čemu je SG zadobio reznu ranu trbušne stjenke, reznu ranu lijeve podlaktice, reznu ranu desne nadlaktice i reznu ranu lijeve potkoljenice, a koje ozljede predstavljaju tjelesnu ozljedu. Također je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je u konkretnom slučaju okrivljenik postupao s izravnom namjerom da oštećeniku nanese tešku tjelesnu ozljedu, a što je razvidno iz načina njegovog postupanja kada je izvadio rezač iz brijača, predmet koji je podesan da drugoga teško tjelesno ozlijedi te zamahnuo njime više puta u pravcu abdomena oštećenika i to dijela gdje se nalaze vitalni organi.
6.6 Kako tijekom kaznenog postupka, tako i u navodima žalbe, okrivljenik tvrdi da je u konkretnom slučaju postupao u nužnoj obrani. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da okrivljenik, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje kako se odvijao inkriminirani događaj između okrivljenika i oštećenika, nije postupao u nužnoj obrani, a za takvo utvrđenje dao je u svemu argumentirane razloge. Prema uvjerenju ovog drugostupanjskog suda, a s obzirom na pravilno utvrđeno činjenično stanje, okrivljenik se niti u jednom trenutku nije nalazio u situaciji da bi postupao u nužnoj obrani, odnosno, da bi se branio od oštećenika na način da bi od sebe odbio istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad.
7. Prema svemu navedenom, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je savjesnom i potpunom analizom izvedenih dokaza navedenih u obrazloženju presude za sva svoja utvrđenja iznio jasne i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
8. S obzirom na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje u konkretnom slučaju, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno primijenio odgovarajuće odredbe Kaznenog zakona kada je djelatnost okrivljenika pravno označio kao kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11, pa nije osnovana ni njegova žalba podnesena zbog povrede Kaznenog zakona.
9. Optuženik se žali i zbog odluke o kaznenoj sankciji obrazlaži taj žalbeni osnov navodima da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio otegotnom i okolnost koja se tiče osobe počinitelja te da prvostupanjski sud odluku o kaznenopravnoj sankciji pogrešno temelji i na jačini, odnosno težini povrede zaštićenog dobra.
9.1. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne, odnosno, pravilno je vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne kad je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
9.2. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenog djela zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
9.3. Prilikom odluke o okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne prvostupanjski sud je ispravno optuženiku cijenio izostanak otegotnih okolnosti dok mu je kao otegotnu okolnost pravilno cijenio raniju osuđivanost zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11
9.4. Imajući na umu sve ovako utvrđene okolnosti, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11) te imajući na umu činjenicu da ranija osuda očito nije utjecala na optuženika da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim društvenim normama ponašanja, onda ovaj drugostupanjski sud smatra da je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na koju je optuženik osuđen po prvostupanjskom sudu, primjerena svim navedenim okolnostima i da će se kaznom zatvora u tom trajanju ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno da će ta kazna u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
9.5. Prema ocijeni ovoga suda blaža kazna ne bi bila primjerena okolnostima iz članka 47. KZ/11 koje se relevantne za izbor vrste i mjere kazne, a koje egzistiraju na strani optuženika, niti bi blažom kaznom bila ostvarena sveukupna člankom 41. KZ/11 propisana svrha kažnjavanja, a pogotovo blažom kaznom ne bi u dovoljnoj mjeri bila prema optuženika izražena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, niti bi ona djelovala na njega, ali i na druge da ne čine kaznena djela. Stoga žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana.
10. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
Dubrovnik, 22. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marta Jelić
