Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kžzd-5/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od suca Branka Ivića, kao predsjednika vijeća, sutkinje za mladež Nives Nikolac i sutkinje Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Gorane Matas, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ID, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi opt. ID, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-93/2018 od dana 6. prosinca 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 22. svibnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba opt. ID, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku opt. ID proglasio je krivim zbog dva u stjecaju počinjena kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, pa nakon što je optuženom prethodno utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci za svako kazneno djelo, sud je optuženog osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je primjenom čl. 56. st. 2. i 3. KZ/11 optuženom izrekao uvjetnu osudu odredivši da se naprijed navedena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 56. st. 4. u svezi sa čl. 62. st. 2. toč. 10. KZ/11 optuženiku je izrečena posebna obveza da ispunjava obvezu uzdržavanja svojih kćeri, mlt. AD i mlt. BD određenu pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku br. P2-181/2010 od 18. veljače 2011., uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, te mu je naloženo da u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti presude plati sve dospjele, a neisplaćene obroke uzdržavanja, i to iznos od po 58.360,13 kuna za svako dijete.

1.2. Temeljem 63. st. 4. KZ/11 određeno je da sud može naknadno, a prije isteka vremena trajanja obveze, na prijedlog tijela nadležnog za njezino provođenje, povisiti minimum odnosno sniziti maksimum vremena trajanja obveze, ukinuti je ili zamijeniti nekom drugom obvezom.

1.3. Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ako optuženi bez opravdanog razloga u određenom mu roku ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri izrečenu posebnu obvezu iz čl. 62. st. 2. toč. 10. KZ/11 ili je teško ili uporno krši.

1.4. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 130/20 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi je obvezan na naknadu troška opunomoćenika oštećenika u iznosu od 6.250,00 kuna.

1.5. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 optuženi je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 3.100,00 kuna, i to na ime troška financijskog vještačenja iznos od 2.800,87 kuna, a na ime troška paušala iznos od 300,00 kuna.

2. Protiv presude žalbu je izjavio opt. ID po svom branitelju, Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o „kaznenopravnim sankcijama, imovinskopravnom zahtjevu te troškovima kaznenog postupka“, sa prijedlogom da se prihvati žalba optuženika i pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, podredno pobijana presuda da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen ŽDO-u Šibenik na dužno razmatranje.

5. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

6. U pravu je žalitelj kada prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, iz razloga što je izreka presude proturječna razlozima presude, te zbog nejasnosti i proturječnosti samih razloga presude.

6.1. Naime, u izreci pobijane presude optuženi se tereti da u vremenskom periodu, od ožujka 2015. do prosinca 2021. nije doprinosio, iako bio u mogućnosti, za uzdržavanje svoje dvije mlt. kćeri ukupni mjesečni iznos od 1.500,00 kuna kako je to određeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku br. P2- 181/2010 od 18. veljače 2011. godine, već samo povremeno da je uplatio manje sume u ukupnom iznosu od 33.279,74 kuna, oštetivši time svako dijete za iznos od 58.360,13 kuna, ukupno za iznos od 116.720,26 kuna.

6.2. Optuženom je izrečena i posebna obveza da u roku od dvije godine po pravomoćnosti presude plati sve dospjele, a neisplaćene obroke uzdržavanja, za svaku kćer u iznosu od 58.360,13 kuna, što sadržajno predstavlja posebnu obvezu popravljanja štete počinjene kaznenim djelom iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11.

6.3. Nejasnost i proturječnost razloga presude, te proturječnost izreke i razloga presude ogleda se u tome što sud u obrazloženju prvostupanjske presude iznosi rezultate provedenog financijskog vještačenja i njegove dopune, određenog na okolnost optuženikovog dugovanja na ime uzdržavanja za utuženi vremenski period, rezultate kojeg vještačenja i dopune je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, a kojom dopunom vještačenja je utvrđeno da optuženikov dug na ime uzdržavanja za utuženo vremensko razdoblje na dan izrade dopune vještačenja, 13. listopada 2021. godine, iznosi ukupno 117.323,82 kune, od čega dug na ime uzdržavanja kćeri AD i BD da iznosi 80.713,58 kuna, za kćerku AD 40.090,01 kunu, a za kćerku BD iznos od 40.623,57 kuna, a ostatak duga od 36.610,24 kune da je dug prema Centru ... na ime isplaćenog privremenog uzdržavanja, zatim sud iznosi dio nalaza i mišljenja koji je vještakinja dala na raspravi dana 6. prosinca 2021. godine, kada je i donesena nepravomoćna presuda, i kada je vještakinja navela da su u međuvremenu, od izrade dopune vještačenja dospjela još dva obroka uzdržavanja u ukupnom iznosu od 3.000,00 kuna, te obzirom da je optuženi dostavio dokaze za izvršene još dvije uplate u iznosu od 3.516,81 kuna i 3.166,81 kuna, optuženikov ukupni dug na ime uzdržavanja kćeri da iznosi 77.029,96 kuna, od čega duguje 38.248,20 kuna za kćerku AD, a za kćerku BD iznos od 38.781,76 kuna, u kojem iznosu je punomoćnik oštećenica i postavio imovinskopravni zahtjev, da bi potom, nakon iznošenja u obrazloženju presude svega naprijed navedenog u odnosu na preostalo dugovanje optuženika na ime uzdržavanja svojih kćeri po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Osijeku P2- 181/2010 od 18. veljače 2011., a za utuženo vremensko razdoblje, i preciziranja duga za kćerku AD od 38.248,20 kuna, a za kćerku BD od 38.781,76 kuna, sukladno rezultatima provedenog vještačenja, sud u nastavku obrazloženja sada naveo da osuđenikov ukupni dug na ime uzdržavanja, kada se oduzmu uplate [obrt], iznosi 116.720,26 kuna, za svaku kćerku 58.360,13 kuna, a što je dovelo do nejasnosti razloga presude, jer ako je vještakinja financijske struke kojoj je povjereno vještačenje na okolnost utvrđivanja duga optuženika za uzdržavanje njegovih malodobnih kćeri u utuženom vremenskom razdoblju od ožujka 2015. pa do donošenja nepravomoćne presude 6. prosinca 2021., uzimajući u obzir izvršene uplate optuženika na ime uzdržavanja kćeri, kao i izvršene uplate [obrt] na ime privremenog uzdržavanja, provedenim vještačenjem na raspravi dana 6. prosinca 2021., navela da dugovanje optuženika na taj dan, a kada je donesena pobijana presuda, na ime uzdržavanja kćeri iznosi 77.029,96 kuna, od čega za kćerku AD 38.248,20 kuna, a za kćerku BD 38.781,16 kuna, ostaje potpuno nejasno, a kod činjenice da je u dopuni svog vještačenja od 13. listopada 2021. vještakinja utvrdila da je optuženik dužan [obrt] na ime isplaćenog privremenog uzdržavanja 36.610,24 kune, zbog čega je sud konačno utvrdio da je iznos optuženikovog dugovanja 116.720,26 kuna, za svaku kćerku u iznosu od po 58.360,13 kuna, kako to stoji i u izreci pobijane presude, i to i u činjeničnom opisu kaznenih djela za koja je optuženi ID proglašen krivim, kao i u dijelu u kojem je optuženiku izrečena posebna obveza popravljanja štete počinjene kaznenim djelom.

7. Slijedom iznijetog, žalba optuženika izjavljena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 utvrđena je osnovanom.

8. Međutim, neosnovano žalitelj prvostupanjsku presudu pobija i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz toč. 9. st. 1. čl. 468. ZKP/08 tvrdeći da je prvostupanjski sud prekoračio optužbu i to na način što je optuženika obvezao na plaćanje dospjelih a neisplaćenih obroka uzdržavanja za svaku oštećenicu u iznosu od 58.360,13 kuna, a oštećenice da su postavile imovinskopravni zahtjev u manjim iznosima, AD u iznosu od 38.248,20 kuna, a BD u iznosu od 38.781,76 kuna.

8.1. Kao prvo, činjenica što su oštećenice postavile imovinskopravni zahtjev u manjim iznosima od iznosa štete koju je utvrdio sud i optuženog izricanjem mu posebne obveze iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 obvezao da isplati u određenom roku ne predstavlja prekoračenje optužbe, niti je na taj način počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz toč. 9. st. 1. čl. 468. ZKP/08.

8.2. Nadalje, u konkretnom slučaju činjenični i zakonski opis, te pravna kvalifikacija kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja za koja je optuženi proglašen krivim u pobijanoj presudi u cijelosti odgovaraju, pa i u iznosu utvrđene štete, činjeničnom i zakonskom opisu, te pravnog kvalifikaciji kaznenih djela sadržanih u optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku br. Kmp-DO- 106/2018 od 18. veljače 2018., koja izmijenjena od strane zamjenice ODO u Osijeku na raspravi dana 6. prosinca 2021. godine.

9. Neosnovano žalitelj ističe i prigovor presuđene stvari u odnosu na "dosuđeni imovinskopravni zahtjev", uz obrazloženje da će pobijana presuda u slučaju pravomoćnosti, uz pravomoćnu presudu Općinskog suda u Osijeku br. P2- 181/2010 kojom je već utvrđena optuženikova obveza plaćanja uzdržavanja za mlt. AD i BD, predstavljati još jednu ovršnu ispravu za istu tražbinu.

9.1. Naime, u pobijanoj presudi sud uopće nije odlučio o imovinskopravnom zahtjevu oštećenica, iako je, obzirom da su ga oštećenice postavile, trebao oštećene uputiti sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u parnicu, jer je to jedino moguće u situaciji kad imovinskopravni zahtjev nije dosuđen budući je o istome već odlučeno, u konkretnom slučaju naprijed navedenom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku br. P2-181/2010 od 18. veljače 2011.

9.2. U pobijanoj presudi sud je optuženiku izrekao posebnu obvezu popravljanja štete počinjene kaznenim djelom iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, što nije odluka o imovinskopravnom zahtjevu, i koju obvezu sud može izreći kada je dosudio imovinskopravni zahtjev ili ako je o istome pravomoćno odlučeno u građanskom postupku, kao što je to u konkretnom slučaju.

10. Neosnovane su i žalbene tvrdnje žalitelja kako optuženik nije smio biti proglašen krivim za dva u stjecaju počinjena kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja, već optuženik da je eventualno počinio jedno kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. i 1. KZ/11, ali u odnosu na dvije osobe koje je prema zakonu dužan uzdržavati.

10.1. Suprotno ovakvim žalbenim navodima optuženika, prema davno prihvaćenoj sudskoj praksi, u slučaju kada se obveza uzdržavanja odnosi na djecu počinit će se onoliko kaznenih djela koliko ima djece u odnosu na koje je počinitelj povrijedio dužnost uzdržavanja.

11. U okviru žalbene osnove povrede kaznenog zakona žalitelj ističe kako je bio u zabludi o protupravnosti, a što bi predstavljalo žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona iz čl. 469. st. 2. ZKP/08, a to iz razloga što da u vrijeme počinjenja navodnog kaznenog djela nije znao da je njegovo djelo i postupanje protupravno budući da je bio u uvjerenju da mu se usteže od plaće na ime uzdržavanja, te da kao neuki laik ne razlikuje pojmove "ovrha na plaći" od "ovrhe na novčanim sredstvima" niti razumije izraze kao što su predmet ovrhe i sredstvo ovrhe.

11.1. Kraj ovakvih žalbenih navoda ostaje nejasno zbog čega je to optuženik bio u uvjerenju da mu se za uzdržavanje mlt. kćeri usteže od plaće, a što ustvari da nije bilo tako, međutim, kada se ovakve žalbene tvrdnje povežu sa optuženikovom obranom da je imao i drugih ovrha pa da nije znao da se one ne odnose na uzdržavanje, može se zaključiti da bi to bio razlog zbog kojega se optuženik u žalbi poziva na zabludu o protupravnosti.

11.2. Međutim, takvo obrazloženje nije prihvatljivo, kao prvo iz razloga što do prisilne naplate dolazi kada netko ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja, a kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja čini onaj tko ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja iako je to bio u mogućnosti, kao to je ispravno prvostupanjski sud utvrdio u konkretnom slučaju, a kao drugo, posve je neprihvatljivo da bi se optuženiku provodila ovrha na plaći, a da isti ne bi imao saznanja iz kojega razloga se ovrha provodi.

11.3. Slijedom iznijetog, nije osnovana niti žalba optuženika izjavljena zbog povrede kaznenog zakona.

12. Žalitelj u žalbi želi prikazati kako su u utuženo vrijeme postojale opravdane objektivne okolnosti zbog kojih optuženi nije bio u mogućnosti ispunjavati svoju obvezu uzdržavanja, koji prigovor žalitelj pogrešno podvodi pod žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, a radi se o prigovoru činjenične naravi koji spada u žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a postojanje kojih opravdanih objektivnih okolnosti žalitelj vidi u tome što kroz utuženo razdoblje nije kontinuirano bio u radnom odnosu, a zbog čega da nije ostvarivao niti kontinuirane prihode.

13. Iako prvostupanjsku presudu treba ukinuti zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz toč. 11. st. 1. čl. 468. ZKP/08, sukladno čl. 487. st. 4. ZKP/08 daje se ocjena i naprijed istaknutih žalbenih navoda koji spadaju u žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te se ističe, kod činjenice da je optuženik relativno mlada osoba, u utuženo vrijeme starosne dobi od 34 do 40 godina, i zdrava osoba, da privremena optuženikova nezaposlenost u dijelu utuženog vremenskog razdoblja, ne predstavlja opravdanu objektivnu okolnost u smislu čl. 172. st. 3. KZ/11 zbog koje optuženi ne bi bio u mogućnosti ispunjavati svoju obvezu uzdržavanja mlt. kćeri po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Osijeku br. P2-181/2010 od 18. veljače 2011.

14. U okviru žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe i kontradiktornost između rezultata provedenog financijskog vještačenja vezano za dugovanje optuženika na ime uzdržavanja svojih kćeri AD i BD i utvrđenja suda, a o kojem žalbenom prigovoru je već naprijed bilo riječi u okviru žalbenog osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka kada je utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz toč. 11. st. 1. čl. 468. ZKP/08.

15. Budući pobijanu presudu treba ukinuti zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, to je žalba optuženika u dijelu u kojem se prvostupanjska presuda pobija zbog odluke o "kaznenopravnim sankcijama" i zbog odluke o troškovima postupka bespredmetna.

16. Dakle, kako je utvrđena osnovanost žalbenih navoda optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, to je žalbu optuženika u tom dijelu trebalo prihvatiti i prvostupanjsku presudu primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08 ukinuti te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

17. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve već izvedene dokaze, a po potrebi i nove dokaze, otklonit će bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom, nakon čega će pažljivom i savjesnom analizom i ocjenom izvedenih dokaza utvrditi činjenično stanje na kojemu će utemeljiti svoju odluku koju će valjano obrazložiti u smislu odredbe čl. 459. ZKP/08.

U Šibeniku, 22. svibnja 2025. godine.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Branko Ivić